Službeni glasnik BiH, broj 55/23

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4550/22, rješavajući apelaciju M. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERIТUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija M. Š. podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 11-07-6-187-9/2022 od 20. oktobra 2022. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. M. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 5. decembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 11-07-6- 187-9/2022 od 20. oktobra 2022. godine, Odluke Drugostepene disciplinske komisije za tužioce VSTV-a (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) broj 11-07-6-187-9/2022 od 25. augusta 2022. godine i Odluke Prvostepene komisije za tužioce VSTV-a (u daljnjem tekstu: Prvostepena komisija) broj 11-07-6-187-5/2022 od 5. aprila 2022. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od VSTV-a, Drugostepene i Prvostepene komisije, te od Ureda disciplinskog tužioca zatraženo je 5. januara 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. VSTV, Drugostepena i Prvostepena komisija, te Ured disciplinskog tužioca dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 11. do 23. januara 2023. godine.

4. Odgovori su 24. januara 2023. godine dostavljeni apelantu radi izjašnjenja. Apelant je 30. januara 2023. godine dostavio izjašnjenje na odgovore.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Odlukom Prvostepene komisije broj 11-07-6-187-5/2022 od 5. aprila 2022. godine, donesenom po tužbi Ureda disciplinskog tužioca od 24. novembra 2021. godine, apelant je proglašen odgovornim da je, na način opisan u izreci odluke, počinio disciplinske prekršaje iz člana 57. tačka 8. "nemar ili nepažnja u vršenju službene dužnosti" i tačka 17. "propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća" Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (u daljnjem tekstu: Zakon o VSTV-u). Primjenom odredbi člana 58. stav 1. tačka e) i člana 59. Zakona o VSTV-u, apelantu je izrečena disciplinska mjera premještaja s mjesta glavnog tužioca Republičkog tužilaštva na mjesto tužioca u tom tužilaštvu.

7. Prvostepena komisija je nakon provedenog postupka utvrdila da je apelant 1. augusta 2011. godine imenovan za glavnog tužioca Republičkog tužilaštva. Također je utvrđeno da iz zaključka VSTV-a od 17. i 18. decembra 2014. godine proizlazi obaveza glavnog tužioca da primjenom Pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u tužilaštvima (u daljnjem tekstu: Pravilnik o TCMS-u) osigura automatsko dodjeljivanje predmeta svim tužiocima putem tog sistema. U vezi s tim, utvrđeno je da je dopisom od 13. jula 2016. godine od svih tužilaštava u BiH (glavnih tužilaca) zatraženo da obavijeste VSTV da li se u njihovim tužilaštvima realizira navedeni zaključak. Također je zatraženo da se najkasnije do 5. augusta 2016. godine obrazlože razlozi ukoliko se u nekom tužilaštvu ovaj zaključak ne provodi. VSTV je 22. marta 2021. godine ponovo dostavio dopis istog sadržaja svim tužilaštvima (glavnim tužiocima) u BiH. Dalje je utvrđeno da apelant, kao glavni tužilac Republičkog tužilaštva, nije obrazložio razloge zašto nije osigurao primjenu Pravilnika o TCMS-u u odnosu na automatsku raspodjelu predmeta tužiocima u tužilaštvu kojim rukovodi. Prvostepena komisija je obrazložila da je uvidom u izvještaj o dodjeli predmeta u rad tužiocima u Republičkom tužilaštvu za relevantni period koji je obuhvaćen disciplinskom tužbom (2017–2021. godine, u daljnjem tekstu: sporni period) utvrdila da je manuelna dodjela predmeta iznosila 52,28%, dok je za deset mjeseci 2021. godine taj procent iznosio 77,63%.

8. Prvostepena komisija je zaključila da apelant tokom postupka nije ponudio dokaze na osnovu kojih su se mogli utvrditi opravdani razlozi zašto nije osigurao korištenje automatske dodjele predmeta putem TCMS-a u spornom periodu. Ovakvo apelantovo postupanje je, prema ocjeni Prvostepene komisije, suprotno članu 8. stav 1. i članu 109. Pravilnika o TCMS-u.

9. Prvostepena komisija je dalje navela da je prema Zakonu o zaštiti tajnih podataka (u daljnjem tekstu: ZZTP) i zaključcima VSTV-a od 17. jula 2019. godine utvrđena obaveza za "sve pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini da hitno provedu sve obaveze i mjere propisane Zakonom o zaštiti tajnih podataka". Međutim, kako je dalje utvrđeno, apelant nije osigurao da se pokrene postupak personalnih sigurnosnih provjera stepena tajnosti za zaposlenike koji su predmet sigurnosne provjere u Republičkom tužilaštvu. U vezi s tim je navedeno da apelant, kao glavni tužilac Republičkog tužilaštva, tu obavezu u smislu člana 30. stav 3. ZZTP nije izvršio u periodu od najmanje pet godina, računajući od novembra 2016. godine do kraja perioda obuhvaćenog disciplinskom tužbom. Stoga je ocijenjeno da su neosnovani apelantovi navodi da "niti jedna pravosudna institucija u BiH nije u potpunosti implementirala ZZTP". Naime, kako je obrazloženo, u konkretnom postupku odlučuje se u granicama disciplinske tužbe, a predmet disciplinske tužbe u konkretnom postupku je implementacija ZZTP u Republičkom tužilaštvu kojim rukovodi apelant kao glavni tužilac. Ukazano je da ne postoji argumentirano i opravdano obrazloženje zašto nisu provedene sigurnosne provjere zaposlenika Republičkog tužilaštva i zašto apelant nije donio odluku o listi zaposlenika za koje treba provesti postupak sigurnosne provjere i dostavljanje sigurnosnih upitnika Obavještajno-sigurnosnoj agenciji.

10. Prilikom izbora disciplinske mjere Prvostepena komisija je od olakšavajućih okolnosti na strani apelanta ocijenila da se radi o dugogodišnjem tužiocu i da je primjenjivao TCMS oko 50% prilikom raspodjele predmeta. Od otežavajućih okolnosti cijenjena je činjenica da je apelant disciplinske prekršaje počinio s eventualnim umišljajem, da je kao rukovodilac odgovoran za zakonitost rada tužilaštva, te da su njegovi navedeni propusti neprihvatljivi imajući u vidu funkciju glavnog tužioca koju obavlja. Zbog toga mu je izrečena disciplinska mjera premještaja s mjesta glavnog tužioca na mjesto tužioca u istom tužilaštvu.

11. Odlukom Drugostepene komisije broj 11-07-6-187-9/2022 od 25. augusta 2022. godine djelimično je uvažena apelantova žalba, te je odluka Prvostepene komisije preinačena u pogledu izrečene disciplinske mjere tako što je apelantu za počinjene disciplinske prekršaje izrečena disciplinska mjera smanjenja plaće za 30% u periodu od šest mjeseci. Drugostepena disciplinska komisija je u obrazloženju navela da je Prvostepena komisija razmotrila sve materijalne dokaze i prijedloge koje je apelant predložio na pripremnom ročištu. Također je navedeno da je, suprotno žalbenim navodima, apelantu pružena mogućnost da u svoju korist iznese sve okolnosti konkretnog slučaja i predloži dokaze za svoje navode od samog početka pa do okončanja prvostepenog disciplinskog postupka, što je apelant i koristio.

12. Drugostepena komisija je zaključila da su apelantovi žalbeni navodi isti kao i navodi koje je već isticao tokom prvostepenog postupka i koje je Prvostepena komisija cijenila i detaljno obrazložila. Ti navodi, kako je navedeno, ne mogu biti argumenti kojim bi se opravdao apelantov propust da primijeni TCMS i ZZTP u Republičkom tužilaštvu, niti mogu dovesti u pitanje apelantovu odgovornost za počinjene prekršaje. Međutim, Drugostepena komisija je zaključila da Prvostepena komisija nije pravilno utvrdila okolnosti koje su bile od značaja za određivanje vrste disciplinske mjere, zbog čega je i preinačila odluku Prvostepene komisije u dijelu izrečene disciplinske mjere, kako je to već navedeno.

13. Odlukom VSTV-a broj 11-07-6-187-11/2022 od 20. oktobra 2022. godine usvojena je žalba Ureda disciplinskog tužioca i preinačena odluka Drugostepene komisije od 25. augusta 2022. godine u pogledu izrečene disciplinske mjere tako što je apelantu za počinjenje disciplinskog prekršaja izrečena disciplinska mjera premještaja s mjesta glavnog tužioca Republičkog tužilaštva na mjesto tužioca u tom tužilaštvu. VSTV je smatrao da je neprimjenjivanje automatske dodjele predmeta u Republičkom tužilaštvu u suprotnosti s načelima koja su propisana i koja osigurava Pravilnik o TCMS-u i da predstavlja postupanje suprotno zaključku VSTV-a o TCSM-u. Također, VSTV je naveo da činjenica da je apelant započeo aktivnosti na izvršavanju obaveza iz ZZTP devet mjeseci prije podizanja disciplinske tužbe ne može imati značajnog utjecaja na disciplinsku mjeru. Stoga je VSTV zaključio da disciplinska mjera koju je izrekla Drugostepena komisija nije adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, okolnostima izvršenja disciplinskog prekršaja i utvrđenom stepenu disciplinske odgovornosti na strani apelanta.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opširno naveo hronologiju disciplinskog postupka koji je vođen protiv njega, pri čemu je ponovio svoje navode iz disciplinskog postupka. U vezi s tim, apelant ističe da obrazloženje osporenih odluka "nema karakter razumnog obrazloženja" u situaciji kada je u svim izvještajima koje je podnio VSTV-u naglasio nemogućnost primjene sistema TCMS u izvršavanju poslova iz svoje nadležnosti. Navodi da je svoju dužnost obavljao na osnovu Zakona o javnim tužilaštvima RS, kojim je propisana nadležnost glavnog republičkog tužioca u pogledu rješavanja određenih predmeta, kao i ostala ovlaštenja. Također, navodi da predmete koji su u nadležnosti glavnog tužioca nije dodjeljivao kroz TCMS jer bi ih morao dodjeljivati "sebi kao specijalisti i došlo bi se do istog rezultata". Smatra da svojim radom nije povrijedio pravila sistema TCMS, niti je na bilo koji način pogodovao nekome u radu, jer su svi tužioci bili razmjerno zaduženi u rješavanju predmeta. U pogledu primjene odredbi ZZTP, apelant je istakao da su aktivnosti koje su trebale biti preduzete za provođenje navedenog zakona dugotrajne i kompleksne. Ukazuje da tokom 2020. godine "zbog opštepoznatih okolnosti pandemije korona virusa" te aktivnosti nisu ni mogle biti preduzete, tako da je radnje po tom pitanju započeo u februaru 2021. godine. Navodi da navedena okolnost i dokazi u tom smislu nisu cijenjeni. Stoga smatra da mu je prekršeno načelo ravnopravnosti stranaka jer u postupku nisu s istom mjerom cijenjeni njegovi dokazi i dokazi Ureda disciplinskog tužioca. Također navodi da je on kao glavni tužilac u tužilaštvu kojim rukovodi imao pristup tajnim podacima, dok ostali zaposlenici nisu.

b) Odgovori na apelaciju

15. VSTV je u odgovoru naveo da je disciplinski postupak pokrenut i proveden u skladu s odredbama Zakona o VSTV-u i Poslovnika VSTV-a. Smatra da su od momenta podnošenja disciplinske tužbe apelantu uredno dostavljeni svi podnesci suprotne strane i da mu je omogućeno da se očituje o njima. Također navodi da su u osporenim odlukama data jasna i argumentirana obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim i nepotpunim. Smatra da u toku disciplinskog postupka nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje te predlaže da se apelacija odbije.

16. Drugostepena disciplinska komisija također navodi da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Drugostepena komisija je istakla da je u odluci dala osnovane i argumentirane razloge o svim odlučnim žalbenim prigovorima koji imaju uporište u pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

17. Prvostepena komisija je istakla da je apelantu pružena mogućnost da u svoju korist predlaže dokaze, što je i činio. Također, smatra da je izrečena disciplinska mjera adekvatna stepenu disciplinske odgovornosti i posljedicama počinjenih disciplinskih prekršaja. Apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije.

18. Ured disciplinskog tužioca je naveo da su u konkretnom postupku donesene odluke u kojim su navedena detaljna i iscrpna obrazloženja koja sadrže odgovore na sve navode koji su isticani tokom disciplinskog postupka i koje apelant ponavlja u apelaciji.

19. Apelant je u izjašnjenju ocijenio da su navodi iz odgovora neosnovani. Također je naveo da ostaje pri svim apelacionim navodima.

V. Relevantni propisi

20. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) u relevantnom dijelu glasi:

Član 54.
Opće odredbe o disciplinskoj odgovornosti za disciplinske prekršaje

Sudija, tužilac, dodatni sudija ili sudija-porotnik, uključujući i predsjednike sudova, glavne tužioce i njihove zamjenike, disciplinski su odgovorni za zakonom propisane disciplinske prekršaje koje su učinili s umišljajem ili iz nehata.

Član 57. Disciplinski prekršaji tužilaca

Disciplinske prekršaje tužilaca čine: [...]

8. nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti; [...]

17. propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća;

Član 58. stav (1) tač. (c) i (e) Vrste disciplinskih mjera

(1) Vijeće može izreći jednu ili više sljedećih disciplinskih mjera: [...]

(c) smanjenje plaće za iznos do 50 posto, na period do jedne godine; [...]

(e) premještanje s mjesta predsjednika suda na mjesto sudije, ili s mjesta glavnog tužioca ili zamjenika glavnog tužioca na mjesto tužioca;

[...].

21. Pravilnik o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u tužilaštvima ("Službeni glasnik BiH" br. 04/16, 37/16 ispravka, 84/16, 40/17, 34/18, 34/19, 1/21, 50/21 i 1/22) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8. stav (1) (Raspodjela predmeta tužiocima)

(1) Raspodjela predmeta tužiocima vrši se automatski, prema unaprijed određenim parametrima.

[...]

Član 109. (Kontrola primjene)

Nadzor i kontrolu primjene ovog pravilnika, na nivou tužilaštva, vrši glavni tužilac.

22. Zakon o zaštiti tajnih podataka ("Službeni glasnik BiH" br. 54/05 i 12/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 30.
(Predmet sigurnosnih provjera)

(1) Lica koja rade ili se prijavljuju za rad na radno mjesto na kojem se proizvode tajni podaci, u organu koji se bavi obavještajnim ili pitanjima iz oblasti odbrane i sigurnosti, bit će predmet osnovnog sigurnosnog provjeravanja u skladu s postupkom za izdavanje dozvole za pristup tajnim podacima stepena POVJERLJIVO.

(2) Listu organa na koje se odnosi stav (1) ovog člana utvrđuje Vijeće ministara BiH.

(3) U roku od 30 dana od usvajanja liste iz stava (2) ovog člana rukovodilac organa, odnosno institucije upućuje zahtjev za sigurnosnu provjeru iz stava (1) ovog člana Obavještajnosigurnosnoj agenciji BiH i omogućava joj pristup kompletnoj dokumentaciji potrebnoj za obavljanje sigurnosne provjere.

23. Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17, 41/18, 64/18, 12/21, 26/21, 35/21, 68/21 i 1/22) u relevantnom dijelu glasi:

Član 88. stav 4. (Pripremno ročište)

(4) Koje će dokaze komisija prihvatiti i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi odlučuje predsjedavajući komisije u konsultaciji sa drugim članovima.

24. Kodeks tužilačke etike ("Službeni glasnik BiH" br. 13/06, 32/15, 94/18 i 79/21) u relevantnom dijelu glasi:

[…]

5. STRUČNOST I ODGOVORNOST PREMA POSLU

Tužilac održava visok nivo profesionalne sposobnosti i obavlja svoju funkciju stručno, savjesno, marljivo i efikasno.

Primjena: […]

5.2. Tužilac će posvetiti svoju profesionalnu djelatnost svojim dužnostima, koje uključuju ne samo obavljanje tužilačke funkcije, nego i ostale poslove relevantne za poslovanje tužilaštva.

VI. Dopustivost i meritum

25. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

26. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: [...]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja su odluke donesene u disciplinskom postupku protiv apelanta koji je do donošenja tih odluka obavljao dužnost glavnog tužioca Republičkog tužilaštva. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi kontinuirano isticao da apelant u ovakvom slučaju uživa garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije s aspekta garancije koju pruža "građanski" nivo prava na pravično suđenje (vidi, pored ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-658/22 od 11. maja 2022. godine, tačka 59, s daljnjim referencama, dostupnu na www.ustavnisud.ba). Stoga će i u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati apelaciju u svjetlu zaštite apelantovih "građanskih prava" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. U pogledu apelantovih navoda da mu je tokom postupka prekršeno načelo ravnopravnosti stranaka, Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka podrazumijeva da objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređeniji položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. maja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, tačka 48, i Odluka Ustavnog suda broj AP-3692/19 od 5. maja

2021. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da činjenica da tokom postupa nisu prihvaćene apelantove tvrdnje i svi dokazi koje je on predložio sama po sebi ne znači da apelant nije ravnopravno tretiran u odnosu na Ured disciplinskog tužioca kao suprotnu stranu u postupku. Naime, Ustavni sud zapaža da iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu proizlazi da je Prvostepena komisija provela dokazni postupak u kojem su analizirani i ocijenjeni svi dokazi koje je predložio apelant, kao i dokazi koje je predložio Ured disciplinskog tužioca, te da je apelant imao mogućnost da osporava dokaze Ureda disciplinskog tužioca, što je i činio. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 88. stav 4) Poslovnika VSTV-a, u vezi sa članom 81. stav 2. ZPP, koji se shodno primjenjuje i u disciplinskom postupku, propisano ovlaštenje komisije da odbije izvođenje dokaza koje ne smatra bitnim za donošenje odluke. Dakle, iz osporenih odluka proizlazi da je i apelantu i disciplinskom tužiocu data razumna mogućnost da u disciplinskom postupku iznesu argumente i dokaznu građu, te da je apelant imao mogućnost osporavati dokaze Ureda disciplinskog tužioca. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da nema ništa što bi ukazivalo da je narušeno načelo ravnopravnosti stranaka.

31. U vezi s apelantovim navodima da osporene odluke nemaju razumno obrazloženje, Ustavni sud podsjeća da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, koje obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud za ljudska prava, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine, tačka 22, s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su disciplinske komisije u osporenim odlukama dale jasna i eksplicitna obrazloženja kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i primjene materijalnog prava i zaključka da je apelant, na način koji je detaljno opisan, počinio disciplinske prekršaje za koje je sankcioniran. Pri tome je eksplicitno obrazloženo zašto apelantovi navodi o specifičnosti tužilaštva kojim rukovodi ne mogu dovesti do drugačijeg zaključka u pogledu obavezne primjene Pravilnika o TCMS-u, ZZTP i zaključaka VSTV-a. Drugostepena komisija je također ispitala apelantove žalbene navode koje on ponavlja i u apelaciji, pa je dala jasne razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari i zašto ne dovode u pitanje zaključak o apelantovoj disciplinskoj odgovornosti za navedene disciplinske prekršaje, osim što je imala drugačiji stav u pogledu izrečene disciplinske mjere. Konačno, Ustavni sud zapaža da je VSTV, u smislu člana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, odluku Drugostepene komisije ispitivao samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, te je u tom dijelu odluku preinačio prihvativši odlučenje i razloge Prvostepene komisije u vezi s vrstom i visinom disciplinske mjere, za šta je u obrazloženju svoje odluke, također, dao detaljne razloge.

33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su disciplinske komisije i VSTV u osporenim odlukama dali dovoljno, jasno i relevantno obrazloženje kako o apelantovoj disciplinskoj odgovornosti tako i o sankciji koja mu je u konačnici izrečena. Stoga Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

VII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da ništa ne ukazuje da je u predmetnom disciplinskom postupku prekršeno načelo ravnopravnosti stranaka na apelantovu štetu. Osim toga, disciplinski organi su u osporenim odlukama dali dovoljnu i jasnu ocjenu izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, primjene materijalnog prava i zaključka o apelantovoj disciplinskoj odgovornosti, te su o svim ključnim pitanjima dali obrazloženje koje zadovoljava standard prava na obrazloženu odluku.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.