Službeni glasnik BiH, broj 6/25
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U-16/24, rješavajući zahtjev
Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Dragica Miletić), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu
Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Dragica Miletić) za ocjenu ustavnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15, 77/20, 9/23 i 29/23),
utvrđuje se da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15, 77/20, 9/23 i 29/23) nije u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadama koje se isplaćuju u slučaju teške bolesti i smrti člana uže porodice.
Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove odluke u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” uskladi Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15, 77/20, 9/23 i 29/23) s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, da u roku iz prethodnog stava obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Dragica Miletić; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 2. augusta 2024. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15, 77/20, 9/23 i 29/23; u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH) sa članom I/2, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).
2. Na traženje Ustavnog suda podnosilac zahtjeva je podneskom od 30. augusta 2024. godine dopunio zahtjev.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda) i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) zatraženo je 9. septembra 2024. godine da u roku od 30 dana od prijema dopisa dostave odgovor na zahtjev.
4. Dom naroda i Predstavnički dom su odgovore u formi mišljenja dostavili 11. odnosno 22. oktobra 2024. godine.
III. Zahtjev
a) Predmet povodom kojeg je zahtjev pokrenut
5. Podnosilac zahtjeva je naveo da se pred Sudom Bosne i Hercegovine vodi parnični postupak po tužbi Mirze Jamakovića (u daljnjem tekstu: tužilac) protiv Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) zbog povrede prava na jednako postupanje u odnosu na ostale zaposlenike institucija BiH kojima se priznaje i isplaćuje novčana pomoć u slučaju teške bolesti i smrti člana uže porodice. Navedeno je da tužilac u Tužilaštvu BiH obavlja poslove stručnog saradnika, savjetnika – istražioca, te da plaću i ostale naknade iz radnog odnosa prima prema Zakonu o plaćama i ostalim naknadama. Tužilac u postupku potražuje naknade prema odredbama člana 42. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama u institucijama BiH). Navedenim članom ta vrsta naknade propisana je za sve zaposlenike koji rade u institucijama BiH. Uprkos tome, kako je obrazloženo, tužiočev zahtjev je pred nadležnim organima odbijen uz obrazloženje da Zakonom o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH nije propisano pravo na isplatu traženih naknada. U takvim okolnostima tužilac zbog diskriminacije tužbom traži isplatu naknade štete koja odgovara visini naknade za slučaj teške bolesti i smrti člana uže porodice, a sve prema članu 42. Zakona o plaćama u institucijama BiH.
b) Navodi iz zahtjeva
6. Zbog nepropisivanja naknada za slučaj teške bolesti i smrti člana uže porodice podnosilac zahtjeva traži ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama sa članom I/2. i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva ukazuje da se sporne naknade isplaćuju zaposlenicima u institucijama BiH prema Zakonu o plaćama u institucijama BiH. Stoga, podnosilac zahtjeva smatra da je Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH diskriminirajući jer zaposlenike pravosudnih institucija na nivou BiH stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na zaposlenike ostalih institucija BiH. Umjesto posebnog obrazloženja podnosilac zahtjeva se pozvao na praksu Ustavnog suda zauzetu u predmetima br. U-7/12, U-29/13 i U-22/22.
c) Odgovori na zahtjev
7. Ustavnopravna komisija Doma naroda je u “mišljenju” navela da je nakon razmatranja zahtjeva konstatirala sljedeće: da je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio odluku kojom je donesen Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH; da je Parlamentarna skupština donijela Zakon o usvajanju Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH, koji je objavljen u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 32/07; da je Parlamentarna skupština donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH, koji je objavljen u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 77/20, te da je Ustavni sud od Suda BiH zaprimio zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH. Ustavnopravna komisija je nakon rasprave jednoglasno odlučila da odluku o zahtjevu prepusti Ustavnom sudu.
8. Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma je u “mišljenju” navela da je razmotrila zahtjev na sjednici koja je održana 22. oktobra 2024. godine, te da je nakon rasprave jednoglasno konstatirala da je Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i Međunarodnim paktom.
IV. Relevantni propisi
9.
Zakon o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20 i 59/22) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet)
Ovim zakonom uređuju se plaće i naknade zaposlenih, imenovanih i izabranih lica u institucijama Bosne i Hercegovine, koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, izuzev plaća i naknada sudija, tužilaca i određenih kategorija stručnog osoblja u pravosudnim institucijama koje se uređuju posebnim zakonom.
Član 2. tač. a) i d)
(Pojmovi)
Pojmovi korišteni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
a) Institucija Bosne i Hercegovine, u smislu ovog zakona, predstavlja budžetskog korisnika koji se finansira iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine;
d) Zaposleni je svako lice koje je u radnom odnosu u institucijama Bosne i Hercegovine;
Član 42.
(Naknada za slučaj teške povrede na radu zaposlenog, teške bolesti i invalidnosti zaposlenog ili člana njegove uže porodice i smrti člana uže porodice zaposlenog)
(1) U slučaju teške povrede na radu zaposlenog, teške bolesti i invalidnosti zaposlenog ili člana njegove uže porodice i smrti člana uže porodice zaposlenog isplaćuje se jednokratna novčana pomoć u visini tri prosječne mjesečne netoplaće u Bosni i Hercegovini utvrđene na način propisan u članu 7. stav (1) ovog zakona.
(2) Članom uže porodice zaposlenog u smislu ovog zakona smatraju se bračni i vanbračni drug, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje) i roditelji (otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac i hranilac).
(3) Postupak ostvarivanja prava na naknadu u slučaju teške bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice detaljnije se uređuje podzakonskim aktom koji donosi Vijeće ministara, na prijedlog Ministarstva finansija i trezora BiH.
10.
Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji BiH (“Službene novine Federacije BiH” br. 72/05, 22/09, 27/12 – odluka USFBiH, 55/13, 55/17 – odluka USFBiH, 90/21 – odluka USBiH, 61/22 i 64/22 – rješenje USBiH)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 1.
Okvir Zakona
Ovim Zakonom utvrđuju se plaće, naknade i druga materijalna prava sudija, tužilaca i stručnih saradnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Član 13a.
Naknada za slučaj povrede na radu, teške bolesti i invalidnosti
U slučaju povrede na radu, teške bolesti ili invalidnosti sudije ili tužioca ili stručnog saradnika ili člana njegove uže porodice isplaćuje se jednokratna novčana pomoć u visini od dvije prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji prema zadnjem objavljenom statističkom podatku.
Član 13b.
Naknada za slučaj smrti i pravo na osiguranje od posljedica
nesretnog slučaja
U slučaju smrti sudije, tužioca i stručnog saradnika, njegovoj porodici se isplaćuju troškovi sahrane u visini od četiri prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji prema zadnjem objavljenom statističkom podatku.
Članom uže porоdice sudije ili tužioca ili stručnog saradnika, u smislu stava 1. ovog člana smatraju se bračni i vanbračni drug ako žive u zajedničkom domaćinstvu, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje do 18 godina, odnosno do 26 godina starosti ako se nalaze na redovnom školovanju i nisu u radnom odnosu, a djeca nesposobna za rad bez obzira na starosnu dob), roditelji (otac, majka, očuh, maćeha i usvojioci) pod uvjetom da žive u zajedničkom domaćinstvu sa sudijom, tužiocem i stručnim saradnikom, braća i sestre bez roditelja do 18 odnosno do 26 godina starosti ako se nalaze na redovnom školovanju i nemaju drugih prihoda već ih korisnik naknade stvarno izdržava ili je obaveza njihovog izdržavanja zakonom utvrđena, a ako su nesposobni za rad, bez obzira na starosnu dob, pod uvjetom da s njima živi u zajedničkom domaćinstvu i unučad ako nemaju roditelja i žive u zajedničkom domaćinstvu sa sudijom, tužiocem i stručnim saradnikom.
Naknada iz stava 1. ovog člana isplaćuje se i u slučaju smrti člana uže porodice sudije, tužioca ili stručnog saradnika.
Ukoliko u istom sudu ili tužilaštvu rade dva ili više članova porodice, troškovi sahrane iz stava 1. ovog člana se isplaćuju samo jednоm zaposlenom članu porodice.
Sudija, tužilac i stručni saradnik imaju pravo na osiguranje od posljedica nesretnog slučaja sa uključenim rizikom od prirodne smrti za vrijeme trajanja radnog odnosa u sudu, odnosno tužilaštvu.
Visina osiguranja po ovom osnovu određuje se prema polici osiguranja od posljedica nesretnog slučaja odnosno polici osiguranja od prirodne smrti.
Ugovor o osiguranju sa odgovarajućom osiguravajućom kućom zaključuje rukovodilac suda, odnosno tužilaštva za sve sudije, tužioce i stručne saradnike zaposlene u tom organu u skladu sa Kolektivnim ugovorom.
V. Dopustivost
11. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
13. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Dragica Miletić), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7–14, objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 37/11). Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj zahtjev dopustiv zato što ga je podnio ovlašteni subjekt te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev ne bi bio dopustiv.
VI. Meritum
14. Podnosilac zahtjeva smatra da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta.
15. U
Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Član I
Bosna i Hercegovina
2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Član II
Ljudska prava i osnovne slobode
4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
16. U
Evropskoj konvenciji relevantne odredbe glase:
Član 14.
Zabrana diskriminacije
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
17.
Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:
1. Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.
18.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima potpisan 19. decembra 1966. godine u New Yorku (“Službeni list SFRJ” broj 7/71 i “Službeni list RBiH” br. 5/92 i 25/93)
Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenom glasilu na srpskom jeziku, ali lektoriran na službene jezike u Bosni i Hercegovini, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 26.
Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zaštitu zakona. U tom smislu, zakon mora da zabranjuje svaku diskriminaciju i da osigura svim licima podjednaku i uspješnu zaštitu protiv svake diskriminacije, naročito u pogledu rase, boje, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog ubjeđenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili svakog drugog stanja.
19. U vezi s navodima iz zahtjeva, Ustavni sud podsjeća da se u više svojih odluka donesenih na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine bavio pitanjem ustavnosti zakona zato što nisu propisivali specifične naknade po osnovu rada za sudije i tužioce kao nosioce pravosudnih funkcija, ali i za ostalo stručno osoblje u pravosudnim institucijama. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj U-7/12 od 30. januara 2013. godine utvrdio neustavnost Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH zato što ne sadrži odredbe o naknadama troškova prijevoza, toplog obroka i odvojenog života za sudije, tužioce, ali i ostalo stručno osoblje. U Odluci broj U-29/13 od 28. marta 2014. godine Ustavni sud je utvrdio neustavnost Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH zato što ne sadrži odredbe o naknadama troškova smještaja u toku rada za sudije, tužioce, ali i drugo stručno osoblje. U Odluci broj U-22/22 od 23. marta 2023. godine Ustavni sud je utvrdio neustavnost Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadi za troškove smještaja i odvojenog života za stručno osoblje u pravosudnim institucijama BiH. U Odluci broj U-25/22 od 19. januara 2023. godine Ustavni sud je utvrdio neustavnost Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH zato što ne sadrži odredbe o naknadama sudijama i tužiocima za vrijeme obaveznog dežurstva ili pripravnosti za rad.
20. U svim navedenim odlukama Ustavni sud je zaključio da je zakonodavac nepropisivanjem specifičnih naknada iz radnog odnosa za sudije, tužioce i ostalo stručno osoblje u pravosudnim institucijama prekršio načelo nezavisnosti pravosuđa kao osnovne garancije vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te da je postupio suprotno načelu zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
21. Imajući u vidu sve navedeno, kao i navode iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti, Ustavni sud smatra da osporeni zakon treba ispitati prvenstveno s aspekta prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
22. Zbog akcesorne prirode prava iz člana 14. Evropske konvencije, koji je primjenjiv samo kada se poziva na diskriminaciju u vezi s nekim pravom iz Evropske konvencije, Ustavni sud će zahtjev ispitati u odnosu na član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, koji pruža širu zaštitu. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) potvrdio da se pojmovi diskriminacije koja je zabranjena na osnovu člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 trebaju tumačiti na isti način (vidi Evropski sud,
Pilav protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 9. juna 2016. godine, predstavka broj 41939/07, tačka 40. s daljnjim referencama). U skladu s tim, pravo na nediskriminaciju prema članu 1. Protokola broj 12 pruža zaštitu od različitog postupanja prema pojedincima u analognim ili relevantno sličnim situacijama. Tretman je diskriminirajući ako “nema objektivno i razumno opravdanje”, odnosno ako ne teži “legitimnom cilju” ili ako ne postoji “razuman odnos proporcionalnosti” između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići (vidi,
mutatis mutandis, Evropski sud,
Pinkas protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. oktobra 2022. godine, predstavka broj 8701/21, tačka 58). Osim toga, “samo razlike u tretmanu zasnovane na prepoznatljivoj osobini ili 'statusu' mogu predstavljati diskriminaciju u smislu člana 14” (
idem, tačka 59).
23. Da bi se ispitalo postojanje diskriminacije prema navedenoj odredbi, treba, prije svega, utvrditi postojanje adekvatne “uporedne grupe” i “analogne ili relevantno slične situacije” (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-12/23, tačka 36, dostupna na www.ustavnisud.ba). Podnosilac zahtjeva navodi da svi zaposlenici izvršne i zakonodavne vlasti u institucijama BiH ostvaruju tražene naknade prema članu 42. Zakona o plaćama u institucijama BiH. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj U-9/24 zaključio da su sudije, tužioci i stručni saradnici pravosudnih institucija na nivou BiH uzimani kao uporedna grupa u odnosu na sudije, tužioce i stručne saradnike na entitetskom nivou i obrnuto. U tom kontekstu, Ustavni sud se u tom predmetu pozvao na Odluku broj U-25/22 u kojoj je navedeno da su u odnosu na sudije i tužioce na nivou BiH “druga lica koja se nalaze u analognoj situaciji” sudije i tužioci na nivou Federacije BiH budući da se u oba slučaja radi o nosiocima pravosudnih funkcija, samo na različitim pravosudnim nivoima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-9/24, tačka 30, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dalje, Ustavni sud se u Odluci broj U-7/24, ispitujući da li se osporenim zakonom sudskim stručnim saradnicima u Kantonalnom sudu koji su raspoređeni u sudska odjeljenja uskraćuje pravo na usklađivanje prosječne mjesečne neto plaće u BiH, detaljno bavio i pitanjem adekvatne uporedne grupe. Ustavni sud je u navedenom predmetu, polazeći od složenosti poslova koje stručni saradnici obavljaju, zaključio da su sudski stručni savjetnici Vrhovnog suda FBiH adekvatna uporedna grupa u odnosu na sudske stručne saradnike u Kantonalnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-7/24 od 19. septembra 2024. godine, tačka 37, dostupna na www.ustavnisud.ba).
24. Ustavni sud zapaža da tužilac u predmetu povodom kojeg je podnesen ovaj zahtjev radi u Tužilaštvu BiH, obavlja poslove “stručnog saradnika, savjetnika – istražioca” i da plaću i ostale naknade ostvaruje prema Zakonu o plaćama i ostalim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH, te obavlja najsloženije poslove po nalogu tužilaca Tužilaštva BiH. Shodno takvom tužiočevom statusu, iako se u zahtjevu kao uporedna grupa navode državni službenici prema Zakonu o plaćama u institucijama BiH, Ustavni sud smatra da bi, u ovom slučaju, adekvatna “uporedna grupa” bili stručni saradnici koji u entitetskim pravosudnim institucijama obavljaju najsloženije poslove. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da čl. 13a. i 13b. Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u FBiH propisuju da sudije, tužioci i stručni saradnici imaju pravo na naknadu za slučaj teške bolesti i smrti člana uže porodice.
25. Shodno tome, sljedeća pitanja koja se postavljaju za Ustavni sud su: da li postoji različit tretman navedenih uporednih grupa, pa ukoliko takav različiti tretman postoji, da li za njega postoji objektivno i razumno opravdanje.
26. Ustavni sud konstatira da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH ne propisuje pravo na naknadu za slučaj teže bolesti i smrti člana uže porodice. Ta činjenica je vidljiva iz samog teksta navedenog zakona, a te navode nisu osporili ni donosioci osporenog akta u odgovoru na zahtjev. Dakle, prema Zakonu o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH, pravo na te naknade uskraćeno je ne samo stručnim saradnicima već i sudijama i tužiocima. Stoga je nesporno da postoji različit tretman između stručnih saradnika na državnom nivou i stručnih saradnika u pravosudnim institucijama na nivou entiteta FBiH. Naime, u tački 23. utvrđeno je da je ta vrsta naknade propisana čl. 13a. i 13b. Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u FBiH.
27. Razmatrajući pitanje da li za takav različit tretman postoji objektivno i razumno opravdanje, Ustavni sud podsjeća da je već navedeno da Predstavnički dom i Dom naroda kao donosioci spornog akta u odgovoru na zahtjev nisu naveli bilo kakvo opravdanje za različit tretman. U svjetlu dosadašnje prakse u sličnim predmetima, Ustavni sud ni u konkretnom slučaju ne može naći bilo kakvo razumno opravdanje za takav različit tretman. Stoga, Ustavni sud smatra da je Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH diskriminirajući jer ne propisuje naknade za slučaj teške bolesti i smrti člana uže porodice, koje pravo ostvaruju sudije, tužioci i stručni saradnici u pravosudnim institucijama u FBiH shodno relevantnom entitetskom zakonu.
28. Stoga, Ustavni sud zaključuje da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama u BiH nije u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
29. Iako je podnosilac zahtjeva naveo da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama BiH nije u skladu ni sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 26. Međunarodnog pakta, Ustavni sud smatra, imajući u vidu prethodno obrazloženje u kojem je utvrđena neustavnost osporene odredbe, da nema potrebe da se zahtjev dodatno ispituje prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 26. Međunarodnog pakta.
VII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama u BiH nije u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju zbog toga što ne sadrži odredbe koje propisuju naknadu koja se isplaćuje u slučaju teške bolesti i smrti člana uže porodice.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
