Službeni glasnik BiH, broj 35/20
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05) i člana 23. stav (3) Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza ("Službeni glasnik BiH", br. 89/05 i 62/11), direktor Uprave za indirektno oporezivanje, uz suglasnost Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, donio je
PRAVILNIK
O PROVOĐENJU POSTUPKA PRINUDNE NAPLATE INDIREKTNIH POREZA
DIO PRVI
POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE O PRINUDNOJ NAPLATI INDIREKTNIH POREZA
Odjeljak A. Opće odredbe
Član 1.
(Predmet)
Pravilnikom o provođenju postupka prinudne naplate indirektnih poreza propisuje se način na koji Uprava za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: UIO) provodi postupak prinudne naplate na osnovu Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza ("Službeni glasnik BiH", br. 89/05 i 62/11) (u daljnjem tekstu: Zakon o postupku prinudne naplate) i ostalih zakonskih propisa kojima je reguliran postupak prinudne naplate indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi.
Član 2.
(Definicije)
U smislu Pravilnika o provođenju postupka prinudne naplate indirektnih poreza (u daljnjem tekstu: Pravilnik) slijedeći pojmovi imaju značenje:
a) "prinudna naplata" - propisani postupak naplate duga po osnovu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, kao i drugih potraživanja u slučajevima propisanim zakonom i ovim Pravilnikom;
b) "organizacione jedinice za prinudnu naplatu" - Odsjek za prinudnu naplatu u Središnjem uredu i grupe za prinudnu naplatu u regionalnim centrima UIO;
c) "ovlaštena službena lica" - lica ovlaštena za obavljanje poslova prinudne naplate propisanih zakonskim i podzakonskim aktima;
d) "dug" - dospjela neplaćena obaveza po osnovu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi za koju je u skladu sa odredbama ovog Pravilnika pokrenut postupak prinudne naplate.
Član 3.
(Upotreba roda)
Pojmovi koji su radi preglednosti dati u jednom gramatičkom rodu, bez diskriminacije, odnose se na muški i ženski rod.
Član 4.
(Korištenje jednine i množine)
Na način ovdje korišten, jednina uključuje množinu, a množina uključuje jedninu, osim ako kontekst ne zahtijeva drugačije.
Član 5.
(Pravni osnov)
Postupak prinudne naplate se provodi na način i pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja ("Službeni glasnik BiH", br. 89/05 i 100/13), Zakona o postupku prinudne naplate, ovim Pravilnikom i drugim podzakonskim aktima donesenim u svrhu provođenja postupka prinudne naplate.
Član 6.
(Opći principi)
(1) Postupak prinudne naplate je poseban postupak koji se pokreće u svrhu prinudne naplate neplaćenih indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi za koje je nadležna UIO, u skladu sa Zakonom o postupku prinudne naplate.
(2) Na odluke šefa organizacione jedinice za prinudnu naplatu dozvoljena je žalba osim na odluku o zahtjevu za potraživanje prava treće strane propisanu odredbom člana 40. stav (1) ovog Pravilnika.
Član 7.
(Prinudna naplata)
(1) UIO je nadležna za prinudnu naplatu dugova po osnovu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi (u daljnjem tekstu: dug).
(2) Dug koji nije izmiren u propisanom roku, naplaćuje se prinudnim putem iz cjelokupne imovine i prava dužnika.
(3) UIO može vršiti prinudnu naplatu duga u ime drugih javnih organa bilo kojeg državnog nivoa na osnovu sporazuma potpisanog sa tim organima, uz prethodnu suglasnost Upravnog odbora UIO.
(4) UIO provodi postupak prinudne naplate u ime nadnacionalnih ili međunarodnih subjekata i stranih zemalja, na osnovu sporazuma o međusobnoj pomoći i suradnji.
Odjeljak B. Organizacione jedinice za prinudnu naplatu
Član 8.
(Organizacione jedinice za prinudnu naplatu i ovlaštena službena lica)
(1) Organizacione jedinice za prinudnu naplatu provode postupak prinudne naplate duga na osnovu ovlaštenja i nadležnosti utvrđenih zakonima o indirektnom oporezivanju, ovim Pravilnikom i drugim zakonskim i podzakonskim propisima.
(2) Poslove i zadatke prinudne naplate indirektnih poreza propisane zakonskim i podzakonskim aktima obavljaju ovlaštena službena lica.
Član 9.
(Ovlaštene finansijske institucije)
UIO može ovlastiti finansijske institucije da obavljaju uslugu blagajnika s tim da ovlaštenje ne smije i ne može podrazumijevati da su tim institucijama dodijeljena ovlaštenja za prinudnu naplatu.
Odjeljak C. Lica obavezna da plaćaju dug
Član 10.
(Obavezno i odgovorno lice za dugove)
(1) Lice obavezno da plaća dug je lice definirano u članovima 18. do 20. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja (u daljnjem tekstu: glavni dužnik).
(2) Dug se prvenstveno naplaćuje od glavnog dužnika.
(3) Pored glavnog dužnika iz stava (1) ovog člana, lice definirano u članovima 21. do 23. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja može se proglasiti odgovornim za plaćanje duga.
Član 11.
(Pojedinačno i solidarno odgovorno lice)
(1) Pojedinačna i solidarna odgovornost podrazumijeva obavezu plaćanja duga, uključujući naknadni teret prinude, kamatu i troškove postupka prinudne naplate.
(2) U slučaju pojedinačne i solidarne odgovornosti, UIO ima pravo da naplati ukupan iznos duga od bilo kojeg pojedinačno i solidarno odgovornog lica.
(3) Sve radnje koje se odnose na glavnog dužnika ili na pojedinačno i solidarno odgovorno lice, ne predstavljaju prepreku za pokretanje postupka prinudne naplate protiv svakog drugog lica odgovornog za plaćanje duga.
Član 12.
(Predmet odgovornosti)
Glavni dužnik i odgovorna lica odgovaraju za obavezu svojom cjelokupnom postojećom i budućom imovinom i pravima, uz ograničenja propisana Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.
Član 13.
(Postupak utvrđivanja odgovornosti)
(1) Postupak utvrđivanja pojedinačne i solidarne odgovornosti pokreće se dostavljanjem prijedloga odgovornosti licu koje se smatra odgovornim.
(2) Ukoliko osporava predloženu odgovornosti, lice je obavezno dostaviti primjedbe i dokumentaciju u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga odgovornosti.
(3) Po isteku roka za dostavljanje pisanih primjedbi i dokumentacije iz stava (2) ovog člana, ovlašteno službeno lice obavezno je uputiti poziv predloženom licu da se izjasni na saslušanju o okolnostima iz prijedloga odgovornosti.
(4) Ukoliko predloženo lice ne postupi na propisani način odnosno ne dostavi pisane primjedbe i dokumentaciju, niti se odazove na poziv, smatra se da prihvata odgovornost.
(5) Grupa za prinudnu naplatu donosi rješenje o utvrđivanju odgovornosti, kojim nalaže plaćanje duga odgovornom licu.
(6) Rješenje o utvrđivanju odgovornosti sadrži:
a) odluku o utvrđivanju odgovornosti i vrstu odgovornosti;
b) iznos nastanka duga za koji se odgovornost proglašava, rok i način plaćanja;
c) upozorenje da će se, ako odgovorno lice utvrđeni iznos duga ne plati u propisanom roku, dug naplatiti prinudnim putem iz cjelokupne imovine i prava imenovanog;
d) pravne lijekove sa rokom i mjestom podnošenja.
(7) Pojedinačna i solidarna odgovornost se neće proširiti na sankcije izrečene glavnom dužniku osim ukoliko sankcija nije izrečena zbog učešća pojedinačno i solidarno odgovornog lica u činjenju prekršaja.
Član 14.
(Odgovornost putem sljedništva - sukcesije)
(1) Dug koji proizilazi iz bilo kakve vrste reorganizacije poreznog obveznika iz člana 18. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, potražuje se od nasljednika ili lica koje nastavi poslovanje. Odgovornost se odnosi na dospjele dugove i na one koji još nisu dospjeli ali proističu iz vršenja poslovnih djelatnosti uključujući i prihode od tih djelatnosti.
(2) Odgovornost iz stava (1) ovog člana se ne odnosi na kupce dijela imovine, osim ako osnuju posebno preduzeće koje može nastaviti svoje poslovanje.
(3) Odgovornost sljednika ne oslobađa prodavca od obaveze plaćanja i oba su pojedinačno i solidarno odgovorni za dug.
(4) Lice koje namjerava sljedništvom (sukcesijom) preuzeti poslovanje dužnika kao pravnog prethodnika ima pravo da uz njegovu suglasnost zahtijeva od UIO uvjerenje sa specifikacijom dugovanja, sankcija ili obaveza po osnovu indirektnih poreza pravnog prethodnika. Sljednik je pojedinačno i solidarno odgovoran za dugovanja navedena u uvjerenju.
(5) Odsjek za prinudnu naplatu je obavezan uvjerenje iz stava (4) ovog člana izdati u roku od mjesec dana od dana prijema zahtjeva.
(6) Zahtjev za izdavanje uvjerenja sa specifikacijom dugovanja se ne može podnijeti nakon izvršene sukcesije.
Član 15.
(Supsidijarna odgovornost)
(1) U slučajevima predviđenim zakonom, supsidijarno odgovorno lice iz člana 23. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja obavezno je da plati glavni dug nastao po osnovu indirektnih poreza ukoliko je:
a) utvrđena nesolventnost glavnog dužnika i pojedinačno i solidarno odgovornog lica u skladu sa članom 88. stav (2) ovog Pravilnika i
b) doneseno rješenje o utvrđivanju supsidijarne odgovornosti.
(2) Postupak utvrđivanja supsidijarne odgovornosti provodi se na isti način na koji se provodi postupak utvrđivanja pojedinačne i solidarne odgovornosti iz člana 13. ovog Pravilnika.
(3) Supsidijarna odgovornost se neće proširiti na sankcije izrečene glavnom dužniku, osim ukoliko sankcija nije izrečena zbog učešća supsidijarno odgovornog lica u činjenju prekršaja.
Član 16.
(Nasljeđivanje duga pravnih lica)
(1) Kada je pravno lice ili drugi subjekt koji nema svojstvo pravnog lica prestalo sa obavljanjem djelatnosti ili je okončan postupak likvidacije dug se potražuje od osnivača ili suvlasnika u granicama propisanim odredbama članova 18.-20. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.
(2) Ukoliko je o glavnom dugu obaviješten glavni dužnik, UIO može poduzeti radnje protiv bilo kojeg pojedinačno i solidarno odgovornog lica ili istovremeno protiv svih, dostavljanjem zahtjeva za plaćanje u rokovima propisanim članom 33. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.
(3) Radnje preduzete protiv bilo kojeg od odgovornih lica ne predstavljaju prepreku za kasnije pokretanje postupka protiv drugih odgovornih lica, sve dok dug nije u potpunosti izmiren.
Član 17.
(Nasljeđivanje duga fizičkih lica)
(1) U slučaju smrti poreznog obveznika, nakon pribavljanja dokaza o smrti, postupak naplate duga se nastavlja od njegovih zakonskih ili testamentarnih nasljednika koji su prihvatili nasljedstvo, pod uvjetom da je dug nastao prije smrti ostavioca.
(2) Iznos duga naveden u zahtjevu za uplatu zakonskom ili testamentarnom nasljedniku ne može prelaziti iznos primljenog nasljeđa.
(3) Ukoliko nasljednici ne postoje ili nisu prihvatili nasljedstvo, prinudna naplata duga se nastavlja iz imovine i prava umrlog, a sve radnje se obavljaju sa licem koje je predstavnik zaostavštine.
Odjeljak D. Adresa sjedišta/prebivališta
Član 18.
(Adresa sjedišta/prebivališta)
Adresa sjedišta/prebivališta dužnika za svrhe postupka prinudne naplate je adresa utvrđena u skladu sa odredbom člana 28. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.
Član 19.
(Mjesto imovine dužnika)
U slučaju da se adresa sjedišta/prebivališta ne može utvrditi, UIO provodi postupak prinudne naplate tamo gdje se nalazi imovina dužnika.
DIO DRUGI
POGLAVLJE II. GAŠENJE DUGA
Odjeljak A. Plaćanje duga
Član 20.
(Pravo na plaćanje)
Pored glavnog dužnika i odgovornog lica, bilo koje drugo lice ima pravo da izvrši plaćanje duga, bez obzira iz kojeg razloga je to lice zainteresirano za ispunjenje navedene obaveze, da li dužnik zna za plaćanje i da li odobrava plaćanje.
Član 21.
(Način plaćanja)
(1) Uplata duga vrši se u skladu sa propisima o plaćanju indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, koje naplaćuje UIO.
(2) Uplata koja nije izvršena na način propisan u stavu (1) ovog člana ne oslobađa odgovorno lice od obaveze plaćanja.
Član 22.
(Dokaz o uplati)
(1) Lice koje plaća dug ima pravo da dobije dokaz o izvršenoj uplati.
(2) Dokaz može biti:
a) potvrda o uplati od subjekta ovlaštenog da prima uplate;
b) drugi dokument utvrđen ostalim propisima UIO.
(3) Dokaz o uplati sadrži ime, prezime/naziv subjekta, identifikacioni broj/JMB i sjedište/prebivalište dužnika, iznos i datum uplate.
Odjeljak B. Odgoda plaćanja i plaćanje duga u ratama
Član 23.
(Odgoda plaćanja i plaćanje duga u ratama)
(1) Plaćanje duga tokom redovnog ili perioda prinudne naplate, po zahtjevu dužnika, može se odgoditi ili platiti u ratama, uz ispunjenje propisanih uvjeta.
(2) Iznosi za koje je odobrena odgoda plaćanja ili plaćanje u ratama (u daljnjem tekstu: odgođeno plaćanje), ne uključujući naknadni teret prinude, podliježu obračunu zatezne kamate kako je propisano Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja.
Član 24.
(Nadležnost za odlučivanje po zahtjevu)
(1) Organizacione jedinice za prinudnu naplatu nadležne su za donošenje odluke o zahtjevu za odgođeno plaćanje, i to:
a) Odsjek za prinudnu naplatu - kada je glavni dug preko 30.000 KM,
b) Grupe za prinudnu naplatu - kada je glavni dug ispod 30.000 KM.
(2) Odgođeno plaćanje u okviru redovnog perioda može se odobriti samo za iznose preko 10.000 KM.
(3) Najduži period odgode plaćanja iznosi jednu godinu, a za plaćanje duga u ratama tri godine.
Član 25.
(Zahtjev za odgođeno plaćanje)
(1) Zahtjev za odgođeno plaćanje podnosi se nadležnoj organizacionoj jedinici za prinudnu naplatu, u roku:
a) za obavezu u periodu redovne naplate - najkasnije do isteka roka za plaćanje utvrđenog Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja;
b) za dug u periodu prinudne naplate - najkasnije do izdavanja naloga za prodaju zaplijenjene imovine.
(2) Zahtjev za odgođeno plaćanje treba da sadrži:
a) ime i prezime podnosioca/naziv firme, identifikacioni broj i adresu sjedišta/prebivališta za svrhe indirektnog oporezivanja podnosioca zahtjeva, a ukoliko postoji, i zastupnika;
b) razloge podnošenja zahtjeva za odgođeno plaćanje;
c) tačno navođenje vrste zahtjeva (odgoda plaćanja ili plaćanje duga u ratama), vremenskog perioda na koji se odgođeno plaćanja traži i datuma uplate odgođenog plaćanja (5. ili 20. u mjesecu);
d) ponuđeno sredstvo obezbjeđenja, kako je propisano u članu 26., a uzimajući u obzir odredbe člana 27. ovog Pravilnika,
e) mjesto, datum i potpis podnosioca.
(3) Uz zahtjev za odgođeno plaćanje podnosilac je dužan dostaviti:
a) izjavu o obezbjeđenju neopozive sveobuhvatne garancije banke ili druge finansijske institucije;
b) dokumentaciju o zastupanju.
(4) Kada nije moguće obezbijediti sveobuhvatnu garanciju banke u skladu sa tačkom a) stava (3) ovog člana, uz zahtjev treba dostaviti:
a) izjavu dužnika o nemogućnosti obezbjeđenja sveobuhvatne garancije banke ili druge finansijske institucije;
b) procjenu imovine ponuđene kao sredstvo obezbjeđenja, koju je izvršila specijalizirana neovisna institucija ili stručnjak, rađenu u vrijeme podnošenja zahtjeva i u svrhu odobravanja odgođenog plaćanja duga;
c) dokaz o vlasništvu imovine koja se nudi kao sredstvo obezbjeđenja odgođenog plaćanja, odnosno suglasnost vlasnika imovine ukoliko se radi o imovini koja nije u vlasništvu dužnika;
d) bilans stanja i bilans uspjeha iz prethodne godine i izvještaj revizora ukoliko postoji.
(5) Ukoliko zahtjev ne ispunjava formalne uvjete ili uz njega nije podnesena obavezna dokumentacija, UIO će od podnosioca zatražiti da otkloni nedostatke, odnosno kompletira zahtjev u roku od 10 dana, uz upozorenje da će, ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po traženom, zahtjev biti odbačen.
(6) Odluka o zahtjevu za odgođeno plaćanje se donosi u formi rješenja.
(7) Nakon odobravanja odgođenog plaćanja, odobreni uvjeti se ne mogu mijenjati.
Član 26.
(Sredstva obezbjeđenja odgođenog plaćanja)
(1) U pravilu, kao sredstvo obezbjeđenja odgođenog plaćanja služi sveobuhvatna garancija banke ili druge finansijske institucije.
(2) Ukoliko dužnik nije u mogućnosti obezbijediti garanciju iz stava (1) ovog člana, UIO može prihvatiti slijedeća sredstva obezbjeđenja plaćanja, prema redoslijedu prioriteta:
a) hipoteku,
b) zalog sa ili bez izmještanja pokretne imovine,
c) garanciju trećeg lica odnosno zajedničku garanciju trećeg lica i dužnika.
(3) Garancija banke ili druge finansijske institucije pokriva ukupan iznos duga za koji je odobreno odgođeno plaćanje, uvećan za 25% i izdaje se na period najmanje 6 mjeseci duži od odobrenog perioda odgođenog plaćanja.
(4) Garancija banke se dostavlja UIO u roku od 15 dana od dana prijema rješenja kojim se odobrava odgođeno plaćanje. Ukoliko se garancija banke ne dostavi u propisanom roku rješenje o odgođenom plaćanju se smatra ukinutim, o čemu se ne donosi posebna odluka.
(5) Ukoliko je odobreno odgođeno plaćanje duga koji je obezbijeđen zalogom na imovini dužnika ili trećeg lica, isti su u obavezi da na prvi poziv UIO pristupe zaključenju ugovora o zalogu, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja dužniku, u protivnom se rješenje o odgođenom plaćanju smatra ukinutim, o čemu se ne donosi posebna odluka.
(6) O ispunjenju ekonomskih i pravnih uvjeta ponuđenog sredstva obezbjeđenja odlučuje organ nadležan za rješavanje zahtjeva za odgođeno plaćanje.
(7) Sredstvo obezbjeđenja se oslobađa nakon namirenja ukupnog iznosa duga za koji je odobreno odgođeno plaćanje, a koji je obezbijeđen tim sredstvom ili nakon gašenja duga.
Član 27.
(Izuzeće od sredstva obezbjeđenja)
Dužnici čiji je glavni dug manji od 5.000 KM, izuzimaju se od obaveze dostavljanja sredstva obezbjeđenja za odgođeno plaćanje.
Član 28.
(Rješenje o odgođenom plaćanju)
(1) Rješenjem kojim se odobrava odgođeno plaćanje utvrđuju se uvjeti plaćanja, koji se mogu razlikovati od onih koje dužnik traži.
(2) Rok za uplatu odgođenog iznosa duga je uvijek 5. ili 20. u mjesecu.
(3) Rješenjem se utvrđuje da se odgođeno plaćanje ukida ukoliko dužnik ne izvršava svoje tekuće obaveze.
(4) Rješenje kojim se odobrava odgođeno plaćanje sadrži:
a) upozorenje da će odgođeno plaćanje biti ukinuto bez prethodne najave, ukoliko se odgovarajuća garancija ne podnese u roku od 15 radnih dana od dana prijema rješenja ili ukoliko dužnik sa UIO u zakazanom roku ne zaključi ugovor o zalogu;
b) upozorenje da će se u slučaju nepoštivanja uvjeta i odredbi iz rješenja izvršiti prinudna naplata duga;
c) obračunatu zateznu kamatu za svaku ratu odgođenog duga, koja se obračunava od dana isteka roka za redovno plaćanje do dana uplate rate, a koja se plaća zajedno sa ratom na dan njenog dospjeća;
d) upozorenje da je dužan osigurati imovinu koja je prihvaćena kao sredstvo obezbjeđenja plaćanja duga polisom vinkuliranom u korist UIO.
(5) Rješenje kojim se odbija zahtjev za odgođeno plaćanje sadrži upozorenje dužniku:
a) da je dužan platiti dug do utvrđenog roka za plaćanje, ako je zahtjev za odgođeno plaćanje podnesen i riješen u toku redovnog perioda;
b) da se dug plaća na način utvrđen Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja za plaćanje u periodu prinudne naplate, ako je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen u toku redovnog perioda, a riješen nakon isteka tog roka;
c) da se postupak prinudne naplate nastavlja, ako je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen u toku postupka prinudne naplate.
(6) Rješenje kojim se odlučuje o zahtjevu za odgodu plaćanja se donosi u roku od mjesec dana od dana prijema zahtjeva.
Član 29.
(Postupak u slučaju nepoštivanja odgođenog plaćanja)
(1) U slučaju nepoštivanja uvjeta odobrenog odgođenog plaćanja, rješenje se ukida i provodi se slijedeći postupak:
a) Ukoliko je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen u toku redovnog perioda, dug se naplaćuje iz prihvaćene garancije u toku perioda prinudne naplate, uz naknadni teret prinude i pripadajuću kamatu.
b) Ukoliko je odgoda plaćanja odobrena bez podnošenja garancije, dug se naplaćuje prinudnim putem iz cjelokupne postojeće i buduće imovine i prava dužnika.
c) Ukoliko je zahtjev za odgodu plaćanja podnesen u toku perioda prinudne naplate, naplata se vrši aktiviranjem garancije i svih drugih instrumenata prinudne naplate.
(2) Nakon ukidanja odobrene odgode plaćanja, obračun kamate se vrši od slijedećeg dana nakon isteka roka za redovno plaćanje do dana izvršene uplate.
(3) Aktiviranje garancije, odnosno naplata iz prihvaćenog sredstva obezbjeđenja se vrši u skladu sa odredbom člana 35. ovog Pravilnika.
Član 30.
(Moratorium)
UIO ne može ni u jednom slučaju niti pod bilo kakvim okolnostima odobriti moratorij duga. Moratorij dug se može samo zakonski određivati.
Odjeljak C. Drugi načini gašenja dugova
Član 31.
(Zastarjelost)
(1) Postupak prinudne naplate ne može se pokrenuti nakon pet (5) godina po isteku roka za redovno plaćanje.
(2) Na zastarjelost se pazi po službenoj dužnosti.
(3) Zastara se prekida:
a) preduzimanjem bilo koje radnje od strane dužnika u cilju gašenja duga;
b) preduzimanjem bilo koje radnje od strane UIO prema dužniku, u cilju naplate ili obezbjeđenja duga;
c) podnošenjem bilo koje vrste pravnog lijeka od strane dužnika.
(4) Zastarjelost duga za koji je vođen postupak prinudne naplate, po službenoj dužnosti proglašava šef Grupe za prinudnu naplatu.
(5) Dugovi koji zastare su ugašeni, i otpisuju se.
(6) O zastarjelosti i otpisu duga iz stava (4) i (5) ovog člana, donosi se jedno rješenje.
(7) Zastara se odnosi na sva lica koja podliježu obavezi plaćanja duga.
Član 32.
(Prebijanje)
(1) Dug može biti potpuno ili djelimično ugašen prebijanjem sa potraživanjem koje je UIO priznala u korist dužnika.
(2) Prebijanje se može vršiti po službenoj dužnosti kada su potraživanja UIO i potraživanja poreznog obveznika dospjela za naplatu ili na zahtjev dužnika.
(3) Ako je dug veći od potraživanja koje je priznato u korist dužnika, UIO će nastaviti postupak prinudne naplate za preostali iznos.
Član 33.
(Oprost duga)
Oprost duga se može izvršiti samo u skladu sa zakonom, u iznosu i pod okolnostima koje zakon odredi.
DIO TREĆI
POGLAVLJE III. POSTUPAK PRINUDNE NAPLATE
Odjeljak A. Opće odredbe i akti o izvršenju
Član 34.
(Posljedice pokretanja postupka prinudne naplate)
Pokretanje postupka prinudne naplate ima za posljedicu:
a) potraživanje naknadnog tereta prinude od 5% glavnog duga;
b) potraživanje zatezne kamate, obračunate od slijedećeg dana nakon isteka roka za redovno plaćanje do dana izmirenja glavnog duga;
c) naplata iz ukupne imovine i prava dužnika bez daljnje obavijesti ako dug nije plaćen.
Član 35.
(Naplata duga iz postojećeg sredstva obezbjeđenja)
(1) Ako je dug obezbijeđen određenim sredstvom obezbjeđenja, naplata istog se prioritetno izvršava iz garancije, odnosno drugog sredstva obezbjeđenja.
(2) Ako grupa za prinudnu naplatu smatra da garancija, odnosno drugo sredstvo obezbjeđenja nije dovoljne vrijednosti da se namiri cjelokupan dug, ostala imovina dužnika se može preventivno zaplijeniti bez obzira na naplatu duga iz postojećeg sredstva obezbjeđenja.
(3) Postupak naplate duga iz postojećeg sredstva obezbjeđenja je slijedeći:
a) Od finansijske institucije kao davaoca garancije se traži da plati dug do visine iznosa utvrđenog garancijom ili dugom, a u toku roka za plaćanje u okviru perioda prinudne naplate;
b) Ako finansijska institucija koja je izdala garanciju ne plati dug po pozivu UIO u propisanom roku, UIO će nastaviti naplatu iz ukupne imovine davaoca garancije.
(4) Garancija koja se sastoji od hipoteke ili zaloga na pokretnim stvarima ili nekih drugih imovinskih prava kojima se opterećuje imovina dužnika ili trećih lica, izvršava se prodajom putem suda, po pravilima izvršnog postupka.
Član 36.
(Akti o izvršenju)
(1) Izvještaj o dugu smatra se vjerodostojnim dokumentom na osnovu kojeg se pokreće postupak prinudne naplate.
(2) Nalog za prinudnu naplatu, kojim počinje postupak prinudne naplate, proizvodi iste pravne posljedice kao rješenje o izvršenju koje donosi sud.
Član 37.
(Izdavanje akta o izvršenju)
(1) Nakon isteka roka za uplatu, organizaciona jedinica koja je izvršila knjigovodstveno evidentiranje obaveze u informacionom sistemu UIO, osim ako nije drugačije određeno, dostavlja izvještaj o dugu grupi za prinudnu naplatu nadležnog regionalnog centra na daljnje postupanje.
(2) Izvještaj o dugu sadrži sljedeće podatke:
a) Ime i prezime fizičkog lica/naziv pravnog lica dužnika, adresu i identifikacioni broj dužnika;
b) iznos i elemente duga, kao i period nastanka duga;
c) datum izvršnosti ili datum dospjelosti duga na plaćanje;
d) napomenu da dug nije blagovremeno plaćen;
e) datum izdavanja izvještaja o dugu.
(3) Izvještaj o dugu potpisuje šef organizacione jedinice koja dostavlja izvještaj o dugu (stav (1) ovog člana), izuzev automatski generiranih izvještaja koji se preuzimaju iz informacionih sistema UIO.
(4) Izvještaj o dugu se ne dostavlja dužniku.
Član 38.
(Nalog za prinudnu naplatu)
(1) Nalog za prinudnu naplatu je akt kojim UIO počinje prinudnu naplatu iz cjelokupne imovine dužnika, izdaje se na osnovu dostavljenog izvještaja o dugu i dostavlja dužniku.
(2) Dobrovoljno plaćanje duga dužnik može izvršiti u roku od deset dana od dana uručenja naloga za prinudnu naplatu.
(3) Dužnik može izmiriti dug ili dio duga u svakoj fazi postupka sve do jednog sata prije početka prodaje zaplijenjene imovine.
Odjeljak B. Potraživanje treće strane
Član 39.
(Zahtjev za potraživanje treće strane)
Treća strana koja smatra da pljenidba imovine dužnika narušava njeno pravo vlasništva ili neko drugo stvarno pravo nad imovinom koja je zaplijenjena može, prije pokretanja postupka pred nadležnim sudom, podnijeti zahtjev za potraživanje UIO.
Član 40.
(Ovlaštenje za odlučivanje o potraživanju prava treće strane)
(1) Odluku o zahtjevu za potraživanje prava treće strane donosi šef grupe za prinudnu naplatu u formi rješenja u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva.
(2) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti parnični postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Član 41.
(Postupanje po zahtjevu za potraživanja treće strane)
(1) Zahtjev za potraživanje treće strane podnosi se u pisanoj formi grupi za prinudnu naplatu, koja je izvršila pljenidbu imovine.
(2) Zahtjev se može podnijeti nakon pljenidbe imovine, a najkasnije do izdavanja naloga za prodaju iste.
(3) Uz zahtjev za potraživanje treće strane se prilažu dokazi na kojima se temelji potraživanje treće strane.
(4) Nakon podnošenja zahtjeva za potraživanje treće strane, koje se odnosi na pravo vlasništva, postupak prinudne naplate iz predmetne imovine se privremeno obustavlja do rješavanja o zahtjevu, ali ne utječe na postupak prinudne naplate iz ostale imovine dužnika.
(5) Nakon podnošenja zahtjeva za potraživanje treće strane, koje se odnosi na neko drugo stvarno pravo, postupak prinudne naplate se nastavlja sve dok se ne okonča prodaja zaplijenjene imovine, a dobiveni iznos UIO zadržava kao depozit do rješavanja zahtjeva.
(6) Ako UIO utvrdi da je zahtjev za potraživanje treće strane osnovan, obustavlja postupak prinudne naplate u odnosu na zaplijenjenu imovinu koja je predmet zahtjeva, te istu vraća podnosiocu zahtjeva ili mu predaje novac naplaćen u postupku prodaje.
(7) Ako UIO utvrdi da zahtjev za potraživanje treće strane nije osnovan, postupak prinudne naplate se nastavlja.
DIO ČETVRTI
POGLAVLJE IV. PLJENIDBA IMOVINE
Odjeljak A. Opće odredbe
Član 42.
(Nalog za pljenidbu)
(1) Po isteku roka za plaćanje duga izdaje se nalog za pljenidbu imovine i prava dužnika u vrijednosti koja je dovoljna da namiri glavni dug, naknadni teret prinude, zateznu kamatu i troškove postupka prinudne naplate.
(2) Nalog za pljenidbu imovine i prava dužnika se ne dostavlja dužniku.
(3) Dugovi dužnika objedinjuju se i naplaćuju istovremeno, iako nalozi za prinudnu naplatu nisu dostavljeni dužniku u isto vrijeme.
Član 43.
(Pljenidba imovine)
Imovina se plijeni u skladu sa članom 13. Zakona o postupku prinudne naplate.
Član 44.
(Prikupljanje informacija za pljenidbu)
(1) Grupa za prinudnu naplatu ima ovlaštenje da zahtijeva dostavu informacija o imovini dužnika iz slijedećih izvora:
a) Informacije kojima raspolaže UIO - od nadležne organizacione jedinice UIO;
b) Informacije iz evidencija javnih registara - od nadležnih institucija;
c) Informacije od svakog fizičkog ili pravnog lica koje je obavezno da ih pruži prema Zakonu o postupku indirektnog oporezivanja i Zakonu o Upravi za indirektno oporezivanje;
d) Informacije koje se traže od dužnika;
e) ostale informacije za koje se smatra da su od utjecaja na postupak prinudne naplate.
(2) Obaveza dostavljanja informacija nastaje u trenutku prijema zahtjeva iz stava (1) ovog člana.
Član 45.
(Vršenje pljenidbe)
(1) Prema redosiljedu pljenidbe iz člana 13. Zakona o postupku prinudne naplate, prvo se plijeni ona imovina zbog koje se ne mora ulaziti u poslovne ili stambene prostorije dužnika.
(2) Ako dug nije namiren pljenidbom imovine iz stava (1) ovog člana, nastavlja se pljenidba imovine koja se nalazi u poslovnim ili stambenim prostorijama dužnika.
(3) Ako se imovina koja je predmet pljenidbe ne nalazi u poslovnim ili stambenim prostorijama dužnika, pljenidba se vrši na mjestu gdje se imovina nalazi, a depozitaru ili predstavniku depozitara nalaže se da preda navedenu imovinu, što se konstatira u pisanoj izjavi o pljenidbi.
(4) Ako se predaja imovine odbije, mogu se preduzeti potrebne mjere poput pečaćenja prostorija kako bi se spriječio nestanak, zamjena ili skrivanje imovine. Ove mjere se navode u pisanoj izjavi o pljenidbi.
(5) Ako se ne dozvoli ulazak u stambene prostorije radi vršenja pljenidbe, od nadležnog suda se traži odobrenje u skladu sa odredbama člana 69. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.
(6) Ako se nastoji spriječiti ili onemogućiti ulazak u poslovne prostorije, od policijskih organa se traži da pruže potrebnu pomoć.
(7) Pljenidba imovine vrši se na osnovu pisane izjave o pljenidbi, koja se uručuje dužniku neposredno. Ako dužnik nije bio prisutan tokom pljenidbe, pisana izjava se dostavlja u skladu sa odredbama člana 64. do 68. Zakon o postupku indirektnog oporezivanja.
(8) Ako pri vršenju pljenidbe nije pronađena imovina ili je pronađena imovina nedovoljne vrijednosti da se namiri dug, o tome se sačinjava zapisnik.
Član 46.
(Kolizija pljenidbi)
U slučaju kolizije sudskih ili upravnih pljenidbi u pogledu iste imovine, pravo prvenstva se određuje u skladu sa članom 6. Zakona o postupku prinudne naplate.
Član 47.
(Odgovornost za otuđenje zaplijenjene imovine)
(1) Depozitari imovine dužnika koji, nakon što prime nalog o pljenidbi, dozvole ili surađuju u otuđenju ili sakrivanju imovine bit će pojedinačno i solidarno odgovorni za izmirenje duga do vrijednosti otuđene ili sakrivene imovine.
(2) Ukoliko UIO raspolaže indicijama da je izvršeno otuđenje ili sakrivanje imovine, provest će postupak provjera i prikupljanja informacija od depozitara, dužnika ili bilo koje druge strane zainteresirane za navedenu imovinu, inspekcijskog nadzora imovine i prostorija i sve druge radnje za koje UIO smatra da su neophodne.
(3) Ukoliko se provjerom ustanovi da postoji osnova za potraživanje pojedinačne i solidarne odgovornosti, provest će se postupak u skladu sa odredbama člana 13. ovog Pravilnika.
Odjeljak B. Pljenidba gotovine i/ili novca deponovanog u finansijskim institucijama
Član 48.
(Pljenidba gotovine)
(1) Kad se vrši pljenidba gotovine, sačinjava se zapisnik u dva primjerka, od kojih se jedan zadržava u spisu predmeta o prinudnoj naplati, a drugi uručuje dužniku.
(2) Gotovina se polaže na Jedinstveni račun UIO najkasnije u roku od dva radna dana od dana pljenidbe.
Član 49.
(Pljenidba novca deponovanog u finansijskoj instituciji)
(1) UIO će naložiti pljenidbu novčanih sredstava sa računa dužnika koji je otvoren u finansijskoj instituciji radi namirenja duga.
(2) U pisanoj izjavi o pljenidbi navodi se broj računa koji je poznat UIO, dok se pljenidba istovremeno može proširiti i na svaki drugi račun koji je otvoren u predmetnoj finansijskoj instituciji.
(3) Predstavnik finansijske institucije odmah preduzima mjere da se zadrže novčana sredstva u visini duga ili ukupan iznos stanja novca na računu. Zaplijenjeni iznos finansijska institucija dužna je prebaciti na Jedinstveni račun UIO najkasnije narednog dana.
(4) O izvršenoj pljenidbi obavještava se dužnik, osim u slučaju kada na računu dužnika nije bilo sredstava.
Član 50.
(Obustavljanje transakcija na računima)
(1) Kada se utvrdi da na računima dužnika nema novčanih sredstava ili zaplijenjeni iznos nije dovoljan za namirenje potraživanog duga, UIO nalaže obustavljanje transakcija preko računa, čime se ograničava pravo dužnika da raspolaže sredstvima koja se nalaze ili se uplaćuju na njegov račun, kao i pravo da otvara nove račune.
(2) Šef Grupe za prinudnu naplatu donosi rješenje o obustavi transakcija preko računa dužnika i isto dostavlja banci ili drugoj finansijskoj instituciji kod koje je račun otvoren, i dužniku.
(3) Ograničenja raspolaganja novčanim sredstvima sa računa dužnika na ovaj način ne odnose se na transakcije usmjerene na plaćanje obaveza po osnovu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi za čiju naplatu je nadležna UIO.
(4) Banka ili druga finansijska institucija kojoj je dostavljeno rješenje o obustavi transakcija preko računa dužnika, obavezna je odmah po prijemu rješenja, bezuvjetno izvršiti obustavu transakcija na svim računima otvorenim kod te institucije.
(5) Rješenjem o obustavi transakcija sa računa dužnika nalaže se banci da odmah po prilivu sredstava obavijesti nadležnu grupu za prinudnu naplatu o iznosu sredstava. Nakon prijema obavještenja od banke da na računu postoje sredstva za namirenje duga u cjelosti ili djelomično, donosi se rješenje o prijenosu novčanih sredstava koje se dostavlja dužniku i banci ili drugoj finansijskoj instituciji kod koje je račun otvoren.
(6) Banka ili druga finansijska institucija je obavezna prenijeti novčana sredstva za namirenje potraživanog duga na Jedinstveni račun UIO najkasnije narednog dana od dana priliva sredstava na račun i o istom odmah obavijestiti UIO.
(7) Rješenje o obustavi transakcija važi do namirenja duga, odnosno obustave postupka prinudne naplate, o čemu UIO odmah obavještava banku ili drugu finansijsku instituciju.
Odjeljak C. Pljenidba dužnikovih nenaplaćenih potraživanja, vrijednosnih papira i prava
Član 51.
(Pljenidba pretvorivih vrijednosnih papira deponovanih u finansijskim institucijama ili institucijama specijaliziranim za upravljanje vrijednosnim papirima)
(1) Pisana izjava o pljenidbi pretvorivih vrijednosnih papira deponovanih u finansijskim institucijama ili institucijama specijaliziranim za upravljanje vrijednosnim papirima dostavlja se nadležnom Registru vrijednosnih papira i dužniku.
(2) UIO nalaže da se zaplijenjeni vrijednosni papiri prodaju na berzi.
(3) Prodaja vrijednosnih papira iz stava (1) ovog člana vrši se u skladu sa pravilima berze i ovlaštenog berzanskog posrednika.
Član 52.
(Pljenidba pretvorivih vrijednosnih papira koji nisu deponovani u finansijskoj instituciji ili u instituciji specijaliziranoj za upravljanje vrijednosnim papirima)
(1) Pljenidba vrijednosnih papira koji nisu deponovani u finansijskoj instituciji ili u instituciji specijaliziranoj za upravljanje vrijednosnim papirima, vrši se uručenjem pisane izjave o pljenidbi vrijednosnih papira dužniku i depozitaru.
(2) UIO plijeni vrijednosne papire i nalaže prodaju na zvaničnoj berzi ili putem javne aukcije ili licitacije i direktne prodaje ako se vrijednosni papiri ne prodaju na zvaničnoj berzi.
(3) UIO može, umjesto da proda vrijednosne papire, izvršiti pljenidbu kamata, dividendi, prihoda bilo koje vrste ili povrata po njihovom dospjeću, ako je na taj način izvjesnija naplata duga.
(4) Odredbe ovog člana primjenjuju se na vrijednosne papire koji su predstavljeni kao ulazi na bankovne račune, ulozi ili pomoću nekog sličnog sredstva.
(5) Kod pljenidbe uloga firmi u kojima partneri, prema zakonu ili statutu imaju pravo prvenstva sticanja i partneri i firma se obavještavaju o pljenidbi.
Član 53.
(Pljenidba nenaplaćenih potraživanja i prava dužnika)
(1) Ako se plijene novčana potraživanja, krediti ili druga prava dužnika, bez garancije, postupa se na slijedeći način:
a) Grupa za prinudnu naplatu prikuplja informacije o dužnikovim nenaplaćenim potraživanjima po službenoj dužnosti ili na prijedlog dužnika.
b) Dužnikov dužnik obavezan je, na zahtjev grupe za prinudnu naplatu, dostaviti informaciju o neplaćenim dospjelim obavezama prema dužniku u roku od 5 dana od dana prijema zahtjeva za informaciju.
c) Na osnovu dobijenih informacija izdaje se pisana izjava o pljenidbi, koja se dostavlja dužnikovom dužniku.
d) Zaplijenjeni iznos dužne obaveze treba biti uplaćen na Jedinstveni račun UIO u korist dužnika u roku od 10 dana od dana prijema pisane izjave o pljenidbi.
e) Dužnikov dužnik se upozorava da nakon prijema pisane izjave o pljenidbi uplata izvršena prema UIO u korist dužnika u traženom iznosu ima oslobađajući efekat.
f) Dužnik se obavještava o izvršenoj pljenidbi nenaplaćenih dospjelih potraživanja.
(2) Ako su zaplijenjeni krediti i /ili garantirana prava, pljenidba uključuje i prava dužnika u skladu sa garancijom. O pljenidbi se obavještava lice koje posjeduje dobra ili pravo dato kao garancija. Ako dužnik poreznog dužnika ne ispunjava svoje obaveze, UIO će aktivirati garanciju u skladu sa njenom prirodom.
Odjeljak D. Pljenidba plata, naknada, zarada i penzija
Član 54.
(Pljenidba plata, naknada, zarada i penzija)
(1) Pljenidba plata, naknada, zarada i penzija vrši se uz ograničenja navedena u članu 13. Zakona o postupku prinudne naplate.
(2) Pisana izjava o pljenidbi dostavlja se licu koje vrši plaćanje i dužniku.
(3) Lice koje vrši plaćanje obavezno je da zadrži zaplijenjeni iznos i uplati ga na Jedinstveni račun UIO do visine iznosa duga.
(4) Po izmirenju duga, UIO obavještava lice koje vrši plaćanje da prestane sa daljnjim zadržavanjem iznosa.
(5) Lice koje vrši plaćanje je pojedinačno i solidarno odgovorno za dug do visine neizmirenog iznosa, ako ne poštuje pisanu izjavu o pljenidbi.
Član 55.
(Pljenidba ostale imovine)
Ako pljenidba iz člana 54. ovog Pravilnika uključuje naredne uplate, a postoji i druga imovina koja se može zaplijeniti, ta imovina se može plijeniti odmah nakon prve uplate zaplijenjenog iznosa.
Odjeljak E. Pljenidba pokretne imovine i žive stoke
Član 56.
(Pljenidba pokretne imovine i žive stoke)
(1) Pljenidba pokretne imovine i žive stoke vrši se dolaskom ovlaštenog službenog lica u poslovne i stambene prostorije dužnika ili na mjesto gdje se ta imovina nalazi.
(2) Plijeniti se može imovina koja se nalazi u posjedu dužnika, i imovina koje se nalazi u posjedu trećih lica a vlasništvo je dužnika.
(3) Pokretna imovina koja je predmet pljenidbe, a koja se nalazi u posjedu trećih lica, na zahtjev ovlaštenog lica predaje se UIO.
(4) Prvenstveno se plijeni pokretna imovina u pogledu koje nema primjedbi o postojanju prava koje bi sprječavalo pljenidbu i imovina koja se najlakše može unovčiti.
(5) Ako se imovina odmah ne deponuje, ona se obezbjeđuje pečaćenjem ili na drugi odgovarajući način.
Član 57.
(Pljenidba vozila)
(1) Pljenidba vozila vrši se na način propisan odredbom člana 56. ovog Pravilnika.
(2) Kod pljenidbe vozila, kada nije moguće izvršiti pljenidbu isti dan, vlasniku se nalaže da vozila, u roku od pet dana, preda nadležnoj grupi za prinudnu naplatu, zajedno sa dokumentacijom i ključevima vozila.
(3) Ako dužnik ne postupi po nalogu iz stava 2. ovog člana, od policijskih organa se zahtijeva da zadrže predmetna vozila i bez odlaganja obavijeste nadležnu grupu za prinudnu naplatu radi provođenje postupka pljenidbe vozila.
(4) Ako se vozila ne pronađu, nastavlja sa pljenidba ostale imovine.
Član 58.
(Registracija zakonskog založnog prava na pokretnoj imovini)
(1) Upis založnog prava na zaplijenjenu pokretnu imovinu koja podliježe registraciji vrši se u skladu sa Okvirnim zakonom o zalozima ("Službeni glasnik BiH", broj 28/04), podnošenjem elektronskog zahtjeva Registru zaloga.
(2) Ako se upis založnog prava ne može izvršiti prema stavu (1) ovog člana, šef grupe za prinudnu naplatu nadležnom organu koji vodi javni registar podnosi zahtjev za upis zakonskog založnog prava na zaplijenjenu pokretnu imovinu koja podliježe registraciji, uz koji dostavlja:
a) pisanu izjavu o pljenidbi imovine za koju se traži upis zakonskog založnog prava;
b) ispravu kojom se dokazuje pravo vlasništva na zaplijenjenoj imovini.
Odjeljak F. Pljenidba kamata, prihoda i renti svake vrste, industrijske svojine, plemenitih metala, dragog kamenja, nakita, predmeta od zlata, slika i antikviteta
Član 59.
(Pljenidba kamata, prihoda i renti)
(1) Pisana izjava o pljenidbi kamata, prihoda i renti od dužnika, a koja su u novčanom iznosu, dostavlja se dužniku i licu koje vrši plaćanje ili subjektu, koji zadržava uplate i uplaćuje ih na Jedinstveni račun sve do izmirenja ukupnog duga.
(2) Ako su prihodi ili rente u formi prava koja potiču od intelektualnog vlasništva, smatraju se platama i plijene se prema odredbama o pljenidbi plata.
(3) U slučajevima kada prihodi ili rente potiču od komercijalnih, industrijskih ili poljoprivrednih djelatnosti, postupa se prema članu 66. ovog Pravilnika.
Član 60.
(Pljenidba industrijskog vlasništva)
(1) Pljenidba industrijske svojine vrši se na osnovu pisane izjave o pljenidbi koja sadrži spisak imovine i svih prava koji se plijene.
(2) Pljenidba obuhvata:
a) pravo prijenosa poslovanja ako firma posluje u iznajmljenim prostorijama, uključujući objekte i sve izmjene na tim objektima, ako postoje;
b) nematerijalna prava u vezi sa poslovnom imovinom;
c) eventualne naknade uključujući i pravo na potraživanje tih iznosa.
(3) Pisana izjava o pljenidbi dostavlja se dužniku koji nije bio prisutan tokom vršenja pljenidbe.
Član 61.
(Pljenidba plemenitih metala, dragog kamenja, nakita, predmeta od zlata, slika i antikviteta)
(1) Pljenidba plemenitih metala, dragog kamenja, nakita, predmeta od zlata i srebra, antičkih predmeta i svakog drugog predmeta od historijske ili umjetničke vrijednosti vrši se na osnovu pisane izjave o pljenidbi u kojoj se detaljno opisuje imovina koja se plijeni.
(2) Pisana izjava o pljenidbi dostavlja se dužniku ako nije bio prisutan tokom vršenja pljenidbe.
(3) U cilju sprječavanja zamjene ili prikrivanja, zaplijenjena imovina iz stava (1) ovog člana se bez odlaganja deponuje u skladu sa članom 65. ovog Pravilnika.
(4) Ako se imovina drži u prostorijama drugih lica ili subjekata osim dužnika, primjenjuje se član 45. stav (3) do (6) ovog Pravilnika.
Odjeljak G. Pljenidba nepokretne imovine i registracija zakonske hipoteke
Član 62.
(Pljenidba nepokretne imovine)
(1) Pljenidba nepokretne imovine vrši se na osnovu pisane izjave o pljenidbi, koja sadrži:
a) ime i prezime/naziv dužnika i lica koje posjeduje zaplijenjenu nepokretnu imovinu, identifikacioni broj i sve ostale podatke koji služe identifikaciji dužnika;
b) lokaciju i opis nepokretne imovine;
c) pojedinosti o vlasništvu dužnika u pogledu zaplijenjene nepokretne imovine (vlasništvo, suvlasništvo, zajedničko vlasništvo), postojanje prava korištenja, raspolaganja, pravo građenja ili nekog drugog stvarnog prava;
d) ukupan iznos duga i vrijednost opterećenja u korist UIO na nepokretnu imovinu;
e) upozorenje da će se na nekretnini u javni registar nekretnina upisati zakonska hipoteka u korist UIO.
(2) Pisana izjava o pljenidbi nepokretne imovine se dostavlja dužniku i ako postoje, suvlasnici, zajedničari, posjednici, kao i nosioci drugih stvarnih prava.
Član 63.
(Registracija zakonske hipoteke)
(1) Šef Grupe za prinudnu naplatu nakon izvršene pljenidbe donosi rješenje o registraciji zakonske hipoteke.
(2) Registracija zakonske hipoteke vrši se na osnovu zahtjeva šefa Grupe za prinudnu naplatu koji se podnosi nadležnom organu koji vodi javni registar za nekretnine.
(3) Zahtjev za upis zakonske hipoteke podnosi se u dva primjerka, s tim da organ koji je zaprimio zahtjev jedan primjerak vraća UIO čime potvrđuje prijem.
(4) Zahtjev za upis zakonske hipoteke sadrži:
a) pravo koje dužnik ima u pogledu zaplijenjene imovine;
b) ime i prezime lica koje posjeduje nepokretnu imovinu, ako postoji;
c) ukupan iznos duga i iznos opterećenja u korist UIO na nepokretnoj imovini;
d) zahtjev da se u javnom registru registruje zakonska hipoteka u korist UIO;
e) zahtjev da javni registar dostavi podatke o vlasniku, korisniku zaplijenjene nekretnine, kao i drugim teretima nekretnini.
(5) Uz zahtjev za upis zakonske hipoteke prilaže se rješenje o registraciji zakonske hipoteke.
(6) Ako postoje bilo kakvi tereti na zaplijenjenoj imovini, o teretima se obavještavaju povjerioci koji su registrirani u javnom registru o upisu založnog prava.
Član 64.
(Postupak po zahtjevu za upis zakonske hipoteke)
(1) Organ koji vodi javni registar nekretnina dužan je po prijemu zahtjeva bez odlaganja izvršiti registraciju zakonske hipoteke na nekretninama, ne ispitujući pozadinu ili opravdanost slučaja za koji je UIO odgovorna.
(2) Ako nije moguće postupiti po zahtjevu, nadležni organ je dužan o razlozima nemogućnosti odmah obavijestiti UIO.
(3) Ako se zakonska hipoteka ne može registrirati zbog greške koju je moguće ispraviti, UIO je odmah ispravlja.
(4) UIO preduzima zakonom propisane radnje protiv organa koji vodi javni registar za nekretnine radi izmirenja štete koja nastaje odgađanjem registracije zakonske hipoteke u javni registar.
Odjeljak H. Deponovanje zaplijenjene imovine
Član 65.
(Način deponovanja zaplijenjene imovine)
(1) UIO određuje mjesto za deponovanje oduzete imovine do njene prodaje.
(2) Imovina koja se u vrijeme pljenidbe drži u objektima za deponovanje ili drugim mjestima i za koju UIO smatra da je dovoljno sigurna i obezbijeđena, ostaje deponovana na tim mjestima, ali je na raspolaganju UIO.
(3) Ostala imovina se deponuje kako slijedi:
a) u prostorijama dužnika ako je to ekonomično, efikasno i neće predstavljati poseban rizik za nastavak postupka prinudne naplate;
b) u prostorijama UIO, ako iste postoje i ako su pogodne za smještaj imovine;
c) u prostorijama bilo kojeg drugog organa koji ima odgovarajuće objekte i uvjete, uključujući muzeje, biblioteke i slično;
d) u prostorijama drugih pravnih lica koja pružaju takve usluge ili koje UIO smatra dovoljno pouzdanim;
(4) U slučajevima iz tačke c) i d) stava (3) ovog člana, odnosi između UIO i depozitara reguliraju se ugovorom.
(5) U pisanoj izjavi o pljenidbi obavezno se unosi podatak o mjestu deponovanja i depozitaru.
Član 66.
(Prava, obaveze i odgovornosti depozitara)
(1) Depozitar je obavezan da čuva zaplijenjenu imovinu pod odgovarajućim uvjetima, u skladu sa principom "bona fide" i preda je UIO na njen zahtjev.
(2) U slučajevima iz člana 59. i 60. ovog Pravilnika obaveza depozitara obuhvata redovno upravljanje oduzetom imovinom i poslovanjem, uključujući i obavezu plaćanja prihoda od imovine koju vodi i kojom upravlja UIO.
(3) Depozitar je obavezan da djeluje u skladu sa nalozima UIO, na zahtjev UIO daje sve potrebne informacije radi boljeg upravljanja i održavanja deponovane imovine.
(4) Depozitar podliježe krivičnoj i građanskoj odgovornosti u slučaju nepridržavanja propisanih obaveza.
(5) Depozitar je pojedinačno i solidarno odgovoran u pogledu duga do granice podignutog iznosa kada pomaže ili daje pristanak da se oduzeta imovina otuđi.
(6) Depozitar, osim ako nije dužnik, ima pravo na ugovorenu naknadu za pružene usluge kao i da mu se isplate troškovi deponovanja kada to nije uključeno u naknadu.
DIO PETI
POGLAVLJE V. PRODAJA ZAPLIJENJENE IMOVINE
Odjeljak A. Radnje koje prethode prodaji
Član 67.
(Procjena imovine i utvrđivanje prodajne vrijednosti)
(1) UIO vrši procjenu zaplijenjene imovine primjenom redovnih i uobičajenih kriterija kod obavljanja procjene, a koji se primjenjuju prema vrsti imovine, korištenjem informacija i podataka koje su na raspolaganju u propisanim registrima, na tržištu, na osnovu mišljenja stručnjaka UIO i na bilo koji drugi način propisan zakonom.
(2) Ako UIO smatra da je neophodno vještačenje za procjenu imovine, tu procjenu vrši stalni sudski vještak.
(3) Procijenjena vrijednost imovine predstavlja prodajnu vrijednost i dostavlja se dužniku.
(4) Protiv procjene koju vrši UIO ili stalni sudski vještak ne može se uložiti žalba, ali dužnik može dostaviti suprotnu procjenu vještaka u vezi procijenjene vrijednosti imovine u roku od 10 dana od dana prijema obavijesti o procjeni.
(5) Ako je razlika između procjene koju je izvršila UIO ili stalni sudski vještak i procjene koju je vršio dužnikov vještak niža za 10%, onda se za prodajnu vrijednost uzima vrijednost koju je odredio dužnikov vještak. Naknade dužnikovog vještaka i ostali troškovi koji su nastali vršenjem procjene padaju na teret dužnika.
(6) Ako je razlika u procjeni veća od 10%, onda procjenu vrši vještak sa javne liste stalnih sudskih vještaka za određenu oblast, čija procjena predstavlja prodajnu vrijednost, a troškove neovisnog vještaka snosi dužnik.
(7) Izuzetno, UIO ne dostavlja dužniku procjenu zaplijenjenih vrijednosnih papira. Početna prodajna cijena vrijednosnih papira utvrđuje se u momentu izdavanja naloga za prodaju berzanskom posredniku, na osnovu informacija o ponudi i potražnji za vrijednosnim papirima na zvaničnoj berzi.
Član 68.
(Načini prodaje)
(1) Prodaja zaplijenjene imovine vrši se putem javne aukcije, javne licitacije ili direktnom prodajom.
(2) Imovina koja se prodaje može se razvrstati u grupe kada po svojoj prirodi predmeti pripadaju jedni drugim kao cjelina i kada se smatra da je to izvodljivo radi efikasnije prodaje te imovine.
(3) UIO može pristupiti u izvršni postupak nad imovinom koja je zaplijenjena u postupku prinudne naplate, a koji je pokrenut pred nadležnim sudom.
(4) UIO će prihvatiti prodaju imovine ili imovinskih prava ili njihovog dijela, koja je predmet pljenidbe zbog duga prema UIO, od strane dužnika, pod uvjetom da kupac izvrši uplatu cijene na Jedinstveni račun u korist dužnika. Kupoprodajna cijena treba biti zasnovana na procjeni vrijednosti predmetne imovine, imovinskih prava ili njihovog dijela izvršene na način propisan u članu 67. (1) i (2) ovog Pravilnika.
Odjeljak B. Postupak prodaje zaplijenjene imovine
Član 69.
(Nalog za prodaju)
(1) Šef organizacione jedinice za prinudnu naplatu izdaje nalog za prodaju zaplijenjene imovine do vrijednosti koja je dovoljna za namirenje glavnog duga, naknadnog tereta prinude, troškova pljenidbe i zatezne kamate, izbjegavajući koliko je moguće prodaju one imovine čija vrijednost premašuje iznos duga bez obzira na odobrenje da se ta imovina kasnije proda, ako je potrebno, za uspješno izmirenje ukupnog duga UIO.
(2) U nalogu za prodaju navodi se datum, vrijeme i mjesto održavanja prodaje, kao i procijenjena vrijednost imovine.
(3) U nalogu za prodaju vrijednosnih papira se navodi broj i oznaka vrijednosnih papira koji se prodaju.
(4) Nalog za prodaju se dostavlja dužniku, bračnom drugu dužnika, depozitaru i ostalim nosiocima stvarnih prava.
(5) U nalogu se navodi da će UIO sa zaplijenjene imovine koja se prodaje brisati terete, upisane u korist UIO nakon uplate cjelokupnog iznosa duga.
(6) Prodaja imovine započinje nakon isteka najmanje 10 dana od dana uručenja naloga za prodaju.
(7) Ako je adresa dužnika nepoznata UIO, smatra se da je u samoj najavi aukcije dostavljen i nalog o prodaji.
(8) Ako je predmet prodaje nepokretna imovina, nalog za prodaju dostavlja se nadležnom uredu javnog registra za nekretnine, radi evidentiranja zabilježbe izvršenja.
Član 70.
(Najava aukcije)
(1) Aukcija se najavljuje na oglasnoj ploči u uredu UIO koji je ovlašten za vršenje aukcije, kao i na službenoj stranici UIO. Kada se smatra da je radi uspjeha prodaje to potrebno, aukcija se najavljuje i putem ostalih medija.
(2) U najavi aukcije navode se:
a) podaci o danu, satu i mjestu održavanja aukcije;
b) podaci o imovini koja se prodaje, sa minimalnom cijenom za svaku ponudu i minimalno većoj ponudi;
c) mjesto uskladištenja imovine;
d) dani i sati u toku kojih se imovina i dokazi o vlasništvu mogu pogledati;
e) poziv na obavezu polaganja depozita Odboru za prodaju. Zahtjev za depozit iznosi 10% od minimalne cijene za prodaju imovine. U najavi aukcije decidno se navodi upozorenje da depozit zadržava UIO, ako učesnik na aukciji ne ispuni obavezu plaćanja cijene koju ponudi u toku aukcije;
f) upozorenje da se aukcija poništava ako su dug, naknadni teret prinude, troškovi pljenidbe i zatezne kamate plaćeni prije otvaranja aukcije;
g) informacija o opterećenjima, obavezama i ostalim relevantnim okolnostima;
h) obaveza učesnika na aukciji, kojem se proda imovina, da razliku između depozita i prodajne cijene treba platiti najkasnije u roku 5 dana od dana održavanja aukcije, odnosno u roku od 15 dana od dana održavanja aukcije ukoliko se radi o nepokretnoj imovini;
i) informacija da Odbor za prodaju, po ocjeni rezultata prve aukcije, odlučuje o mogućnosti održavanja druge aukcije, odnosno direktne prodaje ako imovina nije prodata tokom aukcije.
(3) U najavi aukcije za prodaju nepokretne imovine osim podataka iz stava (2) ovog člana navodi se:
a) postojanje prava trećih lica, koja ne prestaju prodajom;
b) informacija da li se nepokretnost koristi od strane drugih lica i po kojem pravnom osnovu.
Član 71.
(Ponuđači)
(1) Aukcije su javne. Pravo učešća na javnim aukcijama imaju punoljetna fizička i pravna lica, pod uvjetom da:
a) imaju zakonsko pravo da učestvuju na aukciji;
b) nisu uposlenici UIO;
c) nisu u rodbinskom odnosu sa nekim od uposlenika UIO do trećeg koljena krvnog srodstva.
(2) Ponuđači dokazuju svoj identitet važećim ličnim dokumentom sa fotografijom, a punomoćnici pravo da zastupaju ponuđača pisanom punomoći.
(3) Svi ponuđači deponuju gotovinu u iznosu od 10% od prodajne cijene imovine na javnoj aukciji.
(4) Dokaz o uplati depozita se polaže najkasnije 15 minuta prije početka aukcije.
(5) U periodu od najkasnije 5 dana, odnosno 15 dana ukoliko se radi o nepokretnoj imovini, kupac imovine plaća razliku između deponovanog iznosa i prodajne cijene. Potvrda o kupovini se kupcu izdaje nakon što uplati dužni iznos na Jedinstveni račun UIO.
(6) Svim ponuđačima koji ne kupe imovinu, ranije uplaćeni iznos gotovine se odmah vraća.
Član 72.
(Odbor za prodaju)
(1) Prodaju zaplijenjene imovine vrši Odbor za prodaju (u daljnjem tekstu: Odbor), a čine ga predsjednik, dva člana i sekretar, o čemu se ne donosi posebna odluka.
(2) Predsjednik Odbora je šef grupe za prinudnu naplatu, sekretar je šef grupe za tarifu, vrijednost i porijeklo robe, a ostala dva člana su zaposleni iz grupe za prinudnu naplatu, koje određuje šef grupe za prinudnu naplatu u svakom konkretnom slučaju.
Član 73.
(Prva i druga aukcija)
(1) Aukcije se održavaju u prostorijama koje su naznačene u oglasu.
(2) Predsjednik otvara aukciju, objavljuje spisak imovine koja je predmet prodaje, druge uvjete prodaje i prodajnu cijenu imovine.
(3) Aukcija će se okončati odmah nakon što ponuđena cijena pokrije iznos duga.
(4) Ako je po okončanju aukcije ostalo neprodate imovine jer nije postignuta prodajna cijena, Odbor odlučuje da li će održati drugu aukciju ili postupak direktne prodaje.
(5) Ako Odbor odluči da se održi druga aukcija, postupak je sljedeći:
a) pola sata nakon okončanja prve aukcije, održava se druga;
b) minimalna cijena za prodaju imovine bit će 75% od cijene utvrđene za prvu aukciju;
c) u toku pola sata iz tačke a) ovog stava, svi oni koji žele da učestvuju na aukciji, polažu depozit ako to nisu učinili za prvu aukciju, a iznos depozita je isti kao i za prvu aukciju;
d) svi koji su položili depozit za prvu aukciju imaju pravo da učestvuju i na drugoj aukciji na osnovu ranije položenog depozita;
e) druga aukcija se odvija na isti način i pod istim uvjetima kao i prva aukcija;
f) sva imovina koja nije prodana ni u toku druge aukcije stavlja se u postupak direktne prodaje pod uvjetima koji su utvrđeni u ovom Pravilniku.
(6) U toku aukcije vodi se zapisnik i ovjerava stavljanjem potpisa od strane svih članova Odbora i kupca.
(7) Ako je aukcija zaključena, a nije naplaćen dug, naknadni tereti prinude i kamate, u slučaju da je ostalo imovine za prodaju, u zapisnik se unosi napomena da se, u skladu sa ovim Pravilnikom, otvara postupak direktne prodaje.
(8) Nakon okončanja aukcije Predsjednik Odbora:
a) vraća depozit učesniku aukcije ako depozit premašuje iznos kojeg je on platio za kupljenu imovinu na aukciji ili ako nije kupio ništa;
b) zahtijeva od kupca da izvrši uplatu, uz upozorenje da, ako to ne učini najmanje u toku sljedećih 5, odnosno 15 radnih dana, gubi pravo na povrat depozita;
c) upozorava da, ako kupac ne izvrši uplatu za imovinu koju je kupio na aukciji, to ne znači automatski da se prihvata sljedeća najveća ponuda. U slučaju kada kupac na aukciji ne plati preostalu cijenu, Odbor izdaje nalog za ponavljanje neuspjele aukcije u roku od 15 dana;
d) ako je prodajom imovine dug dužnika namiren u cijelosti, preostali iznos, ako ga ima, vraća se dužniku;
e) izdaje kupcu sa aukcije potvrdu o kupovini imovine i cijeni koja je plaćena;
f) organizuje predaju kupljene imovine kupcu nakon što utvrdi da je izvršeno knjigovodstveno evidentiranje uplata.
Član 74.
(Direktna prodaja)
(1) Zaplijenjena imovina se prodaje putem direktne prodaje u sljedećim slučajevima:
a) ako je po okončanju aukcije ili javne licitacije preostalo imovine, koja nije prodana;
b) ako je zaplijenjena imovina kvarljiva ili ako Odbor smatra da postoje opravdani razlozi za hitno postupanje sa imovinom.
(2) Ako se direktna prodaja vrši zbog neuspjele aukcije ili licitacije, vrši se u roku od jednog mjeseca od datuma neuspjele licitacije ili aukcije. Ako se direktna prodaja vrši zbog razloga hitnog postupanja, treba se izvršiti odmah, o čemu se obavještava dužnik.
(3) Minimalna cijena dogovorena za direktnu prodaju bit će sljedeća:
a) ako je imovina bila predmet licitacije ili samo jedne aukcije, minimalna cijena je ona koja je utvrđena u postupku prodaje putem licitacije ili aukcije;
b) ako je imovina bila predmet dvije aukcije u tom slučaju ne postoji minimalna cijena za prodaju.
(4) Ako se direktna prodaja vrši kao posljedica neuspjele licitacije, učesnici u direktnoj prodaji treba da ispunjavaju iste uvjete kao i za licitaciju.
(5) Direktna prodaja se najavljuje na način propisan odredbom člana 70. ovog Pravilnika.
(6) Najava prodaje sadrži sljedeće informacije:
a) razloge za prodaju imovine po sistemu direktne prodaje;
b) datum i vrijeme direktne prodaje;
c) spisak predmeta koji se prodaju uz minimalne cijene, ako i kada postoje;
d) način dostavljanja ponuda.
(7) Ponude se dostavljaju u zatvorenoj koverti, koja mora sadržavati predmet ponude i ponuđenu cijenu i ista se mora dostaviti najmanje 24 sata prije održavanja direktne prodaje.
(8) Za direktnu prodaju se ne zahtijeva polaganje depozita.
(9) Određenog dana i u određeno vrijeme, u prisustvu svih učesnika, Odbor otvara koverte i prodaje imovinu licu sa najboljom ponudom.
(10) U slučaju da lice koje je ponudilo najveću cijenu nije prisutno, imovina se prodaje sljedećem licu sa najboljom ponudom, koje je prisutno.
(11) Ako nije propisana minimalna cijena, Odbor može odlučiti da odbaci sve ponude ako iste smatra neprihvatljivim.
(12) Ako se direktna prodaja vrši zbog razloga hitnog postupanja sa prodajom imovine ili je u pitanju kvarljiva roba, UIO će postupati na sljedeći način:
a) izvršit će procjenu imovine prema odredbama ovog Pravilnika, uzimajući u obzir posebne okolnosti;
b) procijenjena vrijednost se ne smije objaviti ili obznaniti na drugi način;
c) ne propisuje se minimalna cijena za prodaju;
d) ukoliko niti jedna ponuda ne odgovara procijenjenoj vrijednosti, Odbor vrši prodaju imovine putem nadmetanja među onim licima koja su dala ponudu;
e) ako se ne postigne procijenjena vrijednost i imovina ostane neprodata, Odbor odlučuje da je proda licu sa najboljom ponudom, ukoliko ocijeni da je takva ponuda prihvatljiva.
(13) U slučaju da se imovina ne proda nakon održane direktne prodaje, imovina iz člana 90. ovog Pravilnika se ustupa Bosni i Hercegovini, a ostala imovina se vraća dužniku.
(14) Ako dva ili više učesnika ponude isti iznos, Odbor vrši prodaju imovine putem nadmetanja među tim licima koja su dala ponudu sa istim iznosom.
(15) O direktnoj prodaji vodi se zapisnik i ovjerava stavljanjem potpisa od strane svih članova Odbora i kupca.
(16) Kupac plaća cijenu odmah nakon okončanja direktne prodaje ili najkasnije u roku od 24 sata od završetka postupka direktne prodaje.
(17) Imovina se predaje kupcu nakon što Odbor utvrdi da je izvršeno knjigovodstveno evidentiranje uplata.
(18) Pravila utvrđena u članu 71. stav (1) ovog Pravilnika se također primjenjuju na direktnu prodaju.
(19) Direktna prodaja se može ponavljati ukoliko Odbor takvu prodaju smatra opravdanom.
Član 75.
(Javna licitacija)
(1) Samo u sljedećim slučajevima dozvoljeno je prodavati zaplijenjenu imovinu putem javne licitacije:
a) kada prodaja zaplijenjene imovine, zbog njenih karakteristika ili glomaznosti, može izazvati štetne posljedice na tržištu;
b) kada postoje opravdani razlozi javnog interesa, uključujući rizik od nanošenja štete UIO, mogućim kupcima i zaštiti zdravlja i opće sigurnosti.
(2) Direktor UIO na prijedlog šefa grupe za prinudnu naplatu donosi odluku da se zaplijenjena imovina prodaje putem javne licitacije.
(3) Poziv na licitaciju se objavljuje na oglasnoj ploči UIO, na web stranici UIO ili na drugi odgovarajući način.
(4) U pozivu za licitaciju navodi se sva imovina koja podliježe licitaciji, kao i rokovi i uvjeti plaćanja i visina depozita.
(5) Poziv za licitaciju sadrži i informacije o posebnim uvjetima, koji moraju biti ispunjeni da bi se predmetna imovina mogla posjedovati ili koristiti.
(6) Odluku o prihvatanju ili odbacivanju ponude donosi direktor UIO u roku od pet radnih dana od dana prijema ponude. Ako je odlučeno da se prihvati ponuda, prihvata se najpovoljnija, uzimajući u obzir i ekonomske aspekte pridržavanja posebnim zahtjevima licitacije.
(7) U slučaju da se ne podnesu ponude ili da se sve ponude odbace, postupak licitacije se odlukom direktora proglašava nevažećim. Nakon toga se vrši prodaja imovine putem direktne prodaje kako je propisano ovim Pravilnikom.
Član 76.
(Način prodaje vrijednosnih papira)
(1) Prodaja zaplijenjenih vrijednosnih papira vrši se putem berze i ovlaštenog berzanskog posrednika, prema važećim pravilima zvanične berze.
(2) Na postupak prodaje vrijednosnih papira ne primjenjuju se odredbe ovog Pravilnika, kojima je regulirana prodaja zaplijenjene imovine.
Član 77.
(Poništenje preostalih pljenidbi)
(1) Nakon namirenja glavnog duga, naknadnog tereta prinude, troškova postupka i kamate, šef grupe za prinudnu naplatu poništava pljenidbe neprodate imovine i izdaje nalog za njen povrat dužniku.
(2) Ako ukupan iznos duga nije pokriven, a preostala je imovina koja nije prodata, primjenjuju se odredbe iz poglavlja VIII ovog Pravilnika.
(3) Ako nakon okončanja postupka prodaje, i ako je izvodljivo, po ustupanju imovine Bosni i Hercegovini, još uvijek preostane neprodate imovine, ista se vraća dužniku.
Odjeljak C. Prodaja nepokretne imovine
Član 78.
(Prodaja nepokretne imovine)
(1) Postupak prodaje zaplijenjene nepokretne imovine na kojoj je konstituirana zakonska hipoteka u korist UIO, vrši se putem nadležnih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, prema mjestu gdje se nekretnina nalazi.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, kada na zaplijenjenoj nekretnini ne postoje opterećenja u korist drugih povjerilaca, niti je sporno pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na istoj, postupak prodaje nepokretne imovine provodi Odbor iz člana 72. ovog Pravilnika.
Član 79.
(Druga stvarna prava)
(1) Stvarne služnosti, tereti i pravo građenja na nepokretnosti ne prestaju prodajom nepokretnosti.
(2) Prodajom nepokretnosti ne prestaju ni lične dužnosti koje su u javnom registru nekretnina upisane prije uknjižbe hipoteke radi namirenja duga.
(3) Ugovori o zakupu ili najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani u javnom registru nekretnina prije uknjižbe hipoteke ne prestaju prodajom nepokretnosti.
Član 80.
(Pravo preče kupovine)
Lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo preče kupovine upisano u javnom registru nekretnina ima prednost pred najpovoljnijim ponuđačem ako odmah po zaključenju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete.
Član 81.
(Gubitak prava na posjed i predaja nepokretnosti)
Prodajom nepokretnosti dužnik gubi pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu odmah nakon prijema rješenja o prodaji nepokretne imovine.
Član 82.
(Rješenje o prodaji)
(1) Nakon prodaje nepokretne imovine, u roku od 15 dana od dana uplate prodajne cijene donosi se rješenje koje predstavlja osnov za sticanje prava vlasništva.
(2) U dispozitivu rješenja se navodi da se brišu svi tereti upisani u korist UIO u javnom registru za nekretnine.
(3) UIO će najkasnije u roku od dva radna dana podnijeti nadležnom organu koji vodi javni registar, u kojem je registrirana zakonska hipoteka, zahtjev za brisanje iste i svih drugih tereta upisanih u korist UIO.
DIO ŠESTI
POGLAVLJE VI. NESOLVENTNOST I NENAPLATIVOST
Odjeljak A. Nesolventnost, revizija i otpis
Član 83.
(Nesolventnost i nenaplativost)
(1) Nesolventnim se smatraju svi dužnici koji, prema saznanju UIO, nemaju imovinu iz koje se može namiriti dug.
(2) Nenaplativi dugovi su oni koji se ne mogu naplatiti u postupku prinudne naplate zbog nesolventnosti glavnog dužnika i ostalih lica odgovornih za plaćanje.
Član 84.
(Proglašavanje duga nenaplativim)
(1) Šef grupe za prinudnu naplatu proglašava nesolventnost dužnika i nenaplativost duga.
(2) Proglašavanje duga nenaplativim provodi se nakon utvrđivanja nesolventnosti glavnog dužnika, pojedinačno, solidarno i supsidijarno odgovornih lica, ako postoje.
(3) UIO može, u cilju najefikasnijeg korištenja svojih resursa, primijeniti skraćeni postupak za proglašavanje nenaplativim dugova do iznosa od 5.000 KM.
(4) Skraćeni postupak provodi šef grupe za prinudnu naplatu, na način da se sačini službena zabilješka, u kojoj se konstatira da dužnik nema imovine za namirenje duga.
(5) Ukoliko su ispunjeni uvjeti za proglašavanje nenaplativosti duga, o nesolventnosti dužnika i nenaplativosti duga se može odlučiti jednim rješenjem.
Član 85.
(Posljedice nesolventnosti i nenaplativosti)
(1) Nenaplativi dugovi se privremeno otpisuju.
(2) Proglašenje duga nenaplativim ne sprječava UIO da poduzima mjere prinude protiv bilo koga ko može biti odgovoran u skladu sa zakonskim odredbama, niti pravo da preduzima ili nastavi radnje, u cilju naplate duga.
(3) Nenaplativi dugovi fizičkih ili pravnih lica ili subjekata koji su uneseni u sudski registar ili drugi registar, ako postoje, registriraju se u taj registar putem naloga kojeg izdaje šef grupe prinudne naplate. Od tog trenutka UIO dobija informacije iz registra o svakoj aktivnosti, u vezi sa tim fizičkim ili pravnim licem, koja je preduzeta u vezi registracije.
(4) Utvrđivanje nesolventnosti dužnika ima za rezultat da se svi dugovi kasnijeg dospijeća smatraju nenaplativim u tom trenutku zajedno sa dugovima koji su doveli do utvrđivanja nesolventnosti, ako ne postoje neka druga odgovorna lica za dugove kasnijeg dospjeća.
Član 86.
(Revizija nesolventnosti)
(1) UIO prati solventnost dužnika ili drugih odgovornih lica koji su prethodno proglašeni nesolventnim.
(2) U slučaju naknadne solventnosti, pod uvjetom da nije nastupila zastarjelost, UIO nastavlja postupak prinudne naplate.
POGLAVLJE VII. TROŠKOVI POSTUPKA
Odjeljak A. Opće odredbe
Član 87.
(Pojam i vrste troškova)
(1) Troškovi postupka su izdaci koji nastaju u toku postupka prinudne naplate, a koji padaju na teret dužnika.
(2) Troškovima postupka prinudne naplate smatraju se:
a) naknade za pomoć i usluge koje pružaju firme ili profesionalci, u skladu sa ugovorom ili prema važećoj tarifi;
b) naknade i ostali izdaci javnim registrima;
c) uplata depozita i administrativnih usluga u vezi sa zaplijenjenom imovinom. U izdatke koji proizilaze iz depozita zaplijenjene imovine spadaju:
1) nagrada depozitara, ako postoji;
2) troškovi transporta, pakiranja, uskladištenja, održavanja i čuvanja, ako ove usluge nisu uključene pod alineju 1) ove tačke;
3) neophodni troškovi koji se plaćaju za upravljanje dužnikovom imovinom u toku pljenidbe i prodaje;
4) plaćanja povjeriocima sa pravom prvenstva, kao što je propisano u građanskom pravu;
5) ostali izdaci.
(3) Uplatu naknade, depozita i izdataka iz stava (2) ovog člana, nakon izvršene usluge ili pružene pomoći pružaocu usluge, vrši UIO, a uplaćeni iznos potražuje od dužnika u postupku namirenja troškova postupka.
(4) Troškovima postupka prinudne naplate ne smatraju se redovni administrativni troškovi koji uključuju izdatke UIO za prostorije, komunalne usluge, poštanske usluge, nabavku kancelarijskog materijala, zarade i ostala primanja uposlenika, kao i uredsku opremu i materijal.
(5) Zadržani depozit u postupku prodaje zaplijenjene imovine uplaćuje se na račun UIO i koristi se isključivo za namirenje predujmljenih troškova postupka prinudne naplate.
Član 88.
(Naplata troškova postupka prinudne naplate)
(1) Dužnik snosi troškove koji su navedeni u članu 87. stav (2) ovog Pravilnika, pod propisanim uvjetima. Ako zaplijenjena imovina nije prodata ili rezultat postupka prinudne naplate nije dovoljan da se pokriju pomenuti troškovi ili je postupak prinudne naplate trajno obustavljen, troškovi postupka padaju na teret UIO.
(2) Svi troškovi prinudne naplate koji su u vezi sa predmetom, iskazani u obliku potvrde, fakture, specifikacije ili druge isprave sastavni su dio spisa predmeta.
(3) Troškovi prinudne naplate koji se mogu odnositi na više od jednog dužnika i ne mogu se jasno i pojedinačno pripisati jednom dužniku, srazmjerno se dijele između dužnika.
POGLAVLJE VIII. USTUPANJE ZAPLIJENJENE IMOVINE BOSNI I HERCEGOVINI
Odjeljak A. Postupak ustupanja neprodate zaplijenjene imovine
Član 89.
(Pokretanje postupka za ustupanje imovine)
(1) U slučaju da je prodaja zaplijenjene imovine u toku postupka iz ovog Pravilnika bila neuspješna, šef Grupe za prinudnu naplatu predlaže direktoru UIO da se preostala imovina ustupi Bosni i Hercegovini za pokriće neizmirenog duga.
(2) Ukoliko direktor UIO odluči da se imovina iz stava (1) ovog člana ustupa Bosni i Hercegovini, izdaje nalog za ustupanje imovine u slučajevima i pod uvjetima kako je propisano.
(3) Ustupanje imovine vrši se za iznos koji je, prema procjeni, 75% od vrijednosti koja se koristila kao početna dogovorena cijena za prodaju na aukciji (minimalna cijena). Ako ova vrijednost premašuje iznos duga, prekomjerni iznos se vraća dužniku.
Član 90.
(Ustupanje neprodate zaplijenjene imovine)
(1) Vrsta imovine koja se može ustupiti Bosni i Hercegovini:
a) nepokretna imovina bez opterećenja ili sa opterećenjima male vrijednosti u poređenju sa vrijednošću imovine;
b) vozila čija je procijenjena vrijednost iznad 50.000 KM;
c) antikviteti, umjetnička djela, nakit i drago kamenje od interesa za muzeje.
(2) Nakon prihvatanja ustupljene imovine, šef Grupe za prinudnu naplatu podnosi nadležnom organu koji vodi javni registar za nekretnine, zahtjev za brisanje hipoteke i svih tereta koji su evidentirani u korist UIO.
(3) Nakon izvršenog ustupanja, dužnik se obavještava o izvršenom ustupanju imovine Bosni i Hercegovini i umanjenju duga za 75% vrijednosti imovine.
DIO SEDMI
POGLAVLJE IX. PRINUDNA NAPLATA KOJU UIO VRŠI U IME DRUGIH ORGANA UPRAVE
Odjeljak A. Sporazum sa drugim organima uprave Bosne i Hercegovine i međunarodnim subjektima
Član 91.
(Prinudna naplata u ime drugih javnih organa uprave u Bosni i Hercegovini)
(1) Ako UIO uz suglasnost Upravnog odbora potpiše sporazum sa drugim javnim organima bilo kojeg državnog nivoa o prinudnoj naplati drugih javnih prihoda, ugovor sadrži odredbe po kojim se postupak vrši u skladu sa odredbama ovog Pravilnika na slijedeći način:
a) drugi javni organ dostavlja dokaz o utvrđenom dugu i izvještaj o dugu;
b) nalog za prinudnu naplatu izdaje organizaciona jedinica koja provodi postupak prinudne naplate prema sjedištu/prebivalištu dužnika;
c) iznos namirenog glavnog duga uplaćuje se na račun drugog javnog organa;
d) naknadni teret prinude u iznosu 5% obračunat na glavni dug, uplaćuje se na Jedinstveni račun UIO;
e) poštuju se rokovi zastare propisani zakonima drugog javnog organa.
(2) Odredbe ovog Pravilnika koje se odnose na ustupanje zaplijenjene imovine Bosni i Hercegovini, ne primjenjuju se u postupku prinudne naplate prema drugim javnim organima bilo kojeg državnog nivoa.
Član 92.
(Prinudna naplata u ime nadnacionalnih ili međunarodnih subjekata i stranih zemalja)
Ako, u skladu sa važećim zakonskim odredbama i međunarodnim sporazumima, UIO vrši prinudnu naplatu dugova u ime nadnacionalnih ili međunarodnih subjekata i stranih zemalja, prema ovom Pravilniku, postupak prinudne naplate mora se primijeniti na sva ostala pitanja koja nisu propisana u zakonskim odredbama i ugovorima koji reguliraju odnose sa nadnacionalnim ili međunarodnim subjektima i stranim zemljama.
DIO OSMI
POGLAVLJE X. POSEBNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 93.
(Pomoć policijskih i drugih nadležnih organa)
Organi koji brinu o javnom redu, kao i drugi nadležni organi pružaju potrebnu pomoć u obavljanju aktivnosti prinudne naplate, shodno zakonskim odredbama.
Član 94.
(Prestanak primjene propisa)
(1) Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje da važi Pravilnik o provođenju Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza ("Službeni glasnik BiH", broj 27/12).
(2) Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje da važi Odluka o nadležnosti za rješavanje zahtjeva za odgodu plaćanja i plaćanje u ratama ("Službeni glasnik BiH", broj 42/06).
Član 95.
(Stupanje na snagu)
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".
