Službeni glasnik BiH, broj 84/17

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3783/17, rješavajući apelaciju Ante Bilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ante Bilića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata i Federalnom ministarstvu finansija da izvrše svoje ustavne obaveze i osiguraju poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelant, koji posjeduje izvršne odluke organa uprave na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine, naplati svoja potraživanja u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Anti Biliću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete u odnosu na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosnažnih odluka Službe za branitelje iz domovinskog rata, društvene djelatnosti i opću upravu općine Ljubuški broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine i broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata i Federalnom ministarstva finansija da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Anto Bilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Ćilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 8. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Službe za branitelje iz domovinskog rata, društvene djelatnosti i opću upravu općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba) broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH), Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija), Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za pitanja boraca) i Službe zatraženo je 18. septembra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Služba je dostavila odgovor na apelaciju 25. septembra 2017. godine, Vlada FBiH 26. septembra 2017. godine, Ministarstvo finansija 27. septembra 2017. godine, a Ministarstvo za pitanja boraca 16. oktobra 2017. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Služba je donijela Rješenje broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno po osnovu ozljeđivanja i oboljenja kao pripadnika HVO-a, počevši od 1. jula 2007. godine pa dok postoje uvjeti za korištenje tih prava "propisanih ovim zakonom". Predmetnim rješenjem je određeno da apelant ima pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 234,88 KM i "ostala prava propisana ovim zakonom". Također, predmetnim rješenjem određeno je da to rješenje podliježe reviziji "Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Županije Zapadnohercegovačke" i da revizija i žalba odlažu izvršenje rješenja. Osim toga, određeno je da će se isplata prema ovom rješenju vršiti iz sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBiH), a da će se mjesečni iznosi usklađivati "po naredbama nadležnog ministarstva". U pouci o pravnom lijeku predmetnog rješenja određeno je da se protiv tog rješenja može izjaviti žalba Ministarstvu za pitanja branitelja u roku od 15 dana od prijema rješenja, s tim da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Postupak povodom apelantovog zahtjeva za izvršenje Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine

6. Apelant je 29. marta 2010. godine podnio zahtjev Službi, naslovljen kao zahtjev za izvršenje gore navedenog rješenja Službe "po službenoj dužnosti". U predmetnom zahtjevu apelant je tvrdio da je navedeno rješenje postalo izvršno i zatražio je da mu Služba, u skladu s članom 39. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branitelja), po službenoj dužnosti isplati zaostale naknade s pripadajućim kamatama, te troškove postupka.

7. Služba je Rješenjem broj 09/1-41-667/07+1 od 31. marta 2010. godine odbila apelantov zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da revizija u smislu člana 41. Zakona o pravima branitelja odgađa izvršenje rješenja i da se apelantov predmet nalazi na reviziji, "a revizija nije izvršena u nadležnom županijskom organu".

8. Apelant je podnio žalbu protiv Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07+1 od 31. marta 2010. godine, koju je Ministarstvo za pitanja boraca odbilo kao neosnovanu Rješenjem broj UP-II-03-41-65710 od 28. jula 2010. godine.

9. Odlučujući o tužbi koju je apelant podnio protiv Rješenja Ministarstva za pitanja boraca broj UP-II-03-41-65710 od 28. jula 2010. godine, Kantonalni sud u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) Presudom broj 08 0 U 000686 10 U od 24. januara 2011. godine poništio je navedeno rješenje i prvostepeno rješenje Službe broj 09/1-41-667/07+1 od 31. marta 2010. godine i predmet vratio na ponovni postupak i odluku, te je odredio da će se o troškovima postupka odlučiti u ponovnom postupku.

10. U obrazloženju presude Kantonalni sud je konstatirao da se iz obrazloženja prvostepenog i drugostepenog rješenja i iz spisa predmeta ne može utvrditi kada je predmet upućen na reviziju, odnosno kada ga je zaprimilo nadležno tijelo koje obavlja reviziju, a što je bitno da bi se utvrdilo da li je revizija obavljena u roku od tri mjeseca ili ne. Shodno tome, Kantonalni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne može ni ispitati da li je rješenje kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida postalo izvršno ili ne, odnosno da li je revizija izvršena u roku propisanim članom 41. Zakona o pravima branitelja.

11. Odlučujući u ponovnom postupku, Služba je donijela Zaključak broj 09/1-41-667/07 od 7. juna 2011. godine. U tački 1. izreke tog zaključka navedeno je da je Rješenjem Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno, počevši od 1. jula 2007. godine pa dok postoje uvjeti za korištenje tih prava propisanih Zakonom o pravima branitelja, s pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 234,88 KM. Također, navedeno je da je predmetno rješenje postalo izvršno 5. marta 2008. godine. U tački 2. izreke zaključka navedeno je da je Služba dužna po službenoj dužnosti provesti navedeno rješenje, tj. apelantu obračunati ličnu invalidninu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake rate lične invalidnine pa do isplate. Tačkom 3. izreke predmetnog zaključka određeno je da će se isplata prema ovom rješenju vršiti iz sredstava budžeta FBiH na račun apelantovog punomoćnika (pobliže opisan u tački 3. izreke zaključka), a da će se mjesečni iznosi usklađivati prema naredbama nadležnog ministarstva. U tački 4. izreke zaključka navedeno je da žalba protiv tog zaključka ne odgađa njegovo izvršenje.

12. Služba je u obrazloženju navedenog zaključka konstatirala da je u ponovnom postupku pribavljena potvrda nadležnog ministarstva iz koje je vidljivo da je apelantov predmet zaprimljen na postupak revizije 4. decembra 2007. godine, pa kako to ministarstvo nije obavilo reviziju u roku od tri mjeseca od dana kada je zaprimilo predmet, smatra se da je, u skladu s članom 41. Zakona o pravima branitelja, revizija obavljena i da je data saglasnost na rješenje, te je ono postalo izvršno 5. marta 2008. godine. Shodno tome, te imajući u vidu odredbe čl. 39. i 57. Zakona o pravima branitelja, Služba je odlučila kao u izreci tog zaključka.

13. U pouci o pravnom lijeku predmetnog zaključka određeno je da se protiv tog zaključka može izjaviti žalba Ministarstvu za pitanja branitelja u roku od 15 dana od prijema zaključka.

14. Odlučujući u ponovnom postupku, Služba je također donijela i Zaključak broj 09/1-41-667/07 od 8. juna 2011. godine kojim je određeno da će se iz budžeta FBiH isplatiti troškovi postupka iz troškovnika u iznosu od 1.935,40 KM, koji su nastali u postupku povodom apelantovog zahtjeva za izvršenje po službenoj dužnosti Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine, te je određeno da će se naknada troškova uplatiti na račun apelantovog punomoćnika pobliže opisanog u izreci tog zaključka u roku od 15 dana od dana dostavljanja tog zaključka.

15. U pouci o pravnom lijeku predmetnog zaključka određeno je da se protiv tog zaključka može izjaviti žalba Ministarstvu za pitanja branitelja u roku od 15 dana od prijema zaključka, s tim da žalba ne odlaže izvršenje zaključka.

Postupci pred redovnim sudovima koje je apelant pokrenuo radi izvršenja zaključaka Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine

16. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je apelant 30. novembra 2011. godine Općinskom sudu u Ljubuškom podnio prijedlog za dozvolu izvršenja Zaključka Službe broj 09/1-41-667/07 od 8. juna 2011. godine. Apelant je također 17. oktobra 2012. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja Zaključka Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. juna 2011. godine.

17. Općinski sud u Ljubuškom donio je Rješenje broj 63 0 I 015954 12 I od 1. februara 2013. godine, potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 63 0 I 015954 13 Gži od 18. aprila 2013. godine, kojim se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u postupku povodom apelantovog prijedloga za izvršenje Zaključka Službe broj 09/1-41-667/07 od 8. juna 2011. godine, te ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio apelantov prijedlog. Također, Općinski sud u Sarajevu je Rješenjem broj 65 0 I 299751 12 I od 19. oktobra 2012. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 299751 12 Gž od 26. maja 2014. godine, odbacio apelantov prijedlog za dozvolu izvršenja 17. oktobra 2012. godine i proglasio se apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. U obrazloženjima navedenih rješenja redovni sudovi su konstatirali da je članom 39. Zakona o pravima branitelja propisano da rješenja o pravima na naknade iz čl. 8, 19. i 25. navedenog zakona po službenoj dužnosti provodi organ uprave, te da sud nije nadležan za postupanje u predmetnim izvršnim stvarima, već je za to nadležan prvostepeni organ uprave, zbog čega su na osnovu člana 16. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s članom 21. Zakona o izvršnom postupku, donijeli predmetne odluke.

Postupci povodom apelantovih apelacija br. AP 2210/13 i AP 3105/14

18. Apelant je podnio apelaciju protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda broj 63 0 I 015954 13 Gži od 18. aprila 2013. godine, koja je zavedena pod brojem AP 2210/13. O navedenoj apelaciji Ustavni sud je odlučio Odlukom o dopustivosti broj AP 2206/13 od 17. jula 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Apelant je zatim podnio apelaciju protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 299751 12 Gž od 26. maja 2014. godine, koja je zavedena pod brojem AP 3105/14. O toj apelaciji Ustavni sud je odlučio Odlukom o dopustivosti broj AP 3086/14 od 6. novembra 2014. godine (također dostupna na www.ustavnisud.ba).

19. Ustavni sud je odlukama br. AP 2206/13 i AP 3086/14 odbacio apelacije kao nedopuštene zbog toga što su prima facie neosnovane, pri čemu se, u pogledu apelacionih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pozvao na obrazloženje i razloge navedene u odluci Ustavnog suda u predmetu broj AP 4609/12 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4609/12 od 12. juna 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je iznio sljedeće stavove: "Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da novčana potraživanja sadržana u odredbama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih porodica spadaju u kategoriju socijalnih davanja koje javna vlast u okviru slobodnog polja procjene regulira na način koji procijeni da je najprikladniji društvenim potrebama, s jedne strane, i mogućnostima i prilikama društvene zajednice u pitanju, s druge strane. Prema tome, obim i sadržaj tih prava, kao i mehanizmi ostvarivanja u cijelosti se nalaze u domenu slobodne procjene javne vlasti. Dovodeći navedeno u vezu s konkretnim pitanjem, Ustavni sud ukazuje da su ostvarivanja određenih novčanih potraživanja iz oblasti socijalne zaštite branitelja i članova njihovih porodica u Federaciji Bosne i Hercegovine regulirana posebnim zakonom, koji kao lex specialis ovu materiju u cijelosti stavlja u nadležnost organa uprave. […] Stoga, Ustavni sud smatra da redovni sudovi, proglašavajući se apsolutno nenadležnim za postupanje po prijedlozima apelanata za prinudno izvršenje novčanih potraživanja apelanata utvrđenih u upravnim postupcima na osnovu Zakona o pravima branitelja i članova njihovih porodica, nisu povrijedili njihovo pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije".

Postupak pred Institucijom ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine

20. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su se apelant i nekoliko drugih lica žalbom obratili Instituciji ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsman) zbog neizvršavanja zaključaka Službe kojim su im priznata prava na ličnu invalidninu i troškovi postupka. Proizlazi da je u žalbi, između ostalog, ukazano da je Služba u postupku obračunala potraživanja i uputila Ministarstvu finansija na isplatu sve donesene zaključke, ali da do dana obraćanja Ombudsmanu oni nisu izvršeni. Također proizlazi da je u žalbi ukazano da je Ministarstvo za pitanja boraca dostavilo informaciju od 3. jula 2013. godine u kojoj je navedeno da je zaprimilo predmetne zaključke, ali da je Vlada FBiH informirana o nedostatku finansijskih sredstava za retroaktivne isplate ličnih/porodičnih invalidnina, te da su sredstva u budžetu FBiH osigurana samo za redovne isplate, a da je navedeno ministarstvo uputilo zahtjev Vladi FBiH da se osiguraju sredstva za isplatu potraživanja.

21. Ombudsman je premijeru Vlade FBiH izdao preporuku P-16 od 11. maja 2016. godine da bez odlaganja preduzme efektivne mjere s ciljem okončanja postupka izvršenja zaključaka Službe, te da obavijesti Ombudsmana o realizaciji preporuke i dostavi rješenja u skladu s tom preporukom. Ukazano je da je rok za realizaciju preporuke 30 dana.

22. U preporuci je, između ostalog, konstatirano da je Ombudsman u postupku istraživanja pribavio izjašnjenje Vlade FBiH i Ministarstva za pitanja boraca. Dalje, konstatirano je da iz izjašnjenja Vlade FBiH proizlazi da je Vlada proslijedila akt Ombudsmana Ministarstvu finansija i Ministarstvu za pitanja boraca i pozvala ih da Ombudsmanu dostave izjašnjenja povodom žalbenih navoda. Također, konstatirano je da Ministarstvo finansija nije dostavilo izjašnjenja, a da je Ministarstvo za pitanja branitelja dostavilo izjašnjenje u kojem je navelo: "Sudska procedura po ovim predmetima trajala je u periodu od 2007. godine do 2015. godine. U toku tog perioda nastala su određena retroaktivna potraživanja. Ministarstvo raspolaže budžetom odobrenim sredstvima za redovne isplate".

23. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Ombudsman aktom broj Ž-SA-05-737/15 od 10. oktobra 2016. godine obavijestio apelanta i druga lica da je odlučio zatvoriti konkretan predmet. Naime, u predmetnom aktu, između ostalog, konstatirano je da nakon izdavanja preporuke nisu preduzete mjere s ciljem njene realizacije, te da je Ombudsman aktom od 10. oktobra 2016. godine o tome informirao Vladu FBiH i naznačio da će predmetni slučaj biti uvršten u Godišnji izvještaj o rezultatima rada Ombudsmana. Imajući u vidu navedeno, u aktu je navedeno da je Ombudsman preduzeo sve radnje propisane Zakonom o Ombudsmanu i Pravilima postupka Ombudsmana, te da je odlučeno da se, u skladu s članom 35. Pravila postupka Ombudsmana, konkretan predmet zatvori.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant u suštini smatra da mu je zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju postupka, te je predložio da Ustavni sud naloži nadležnim organima da preduzmu odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti za otklanjanje povreda navedenih prava. Također, predložio je da mu se, ukoliko Ustavni sud smatra da je to potrebno, odredi naknada materijalne i nematerijalne štete, i da se tom prilikom uzme u obzir da se radi o ratnom vojnom invalidu.

b) Odgovori na apelaciju

25. Vlada FBiH navodi da je Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 000686 10 U od 24. januara 2011. godine apelantova tužba uvažena, poništeno Rješenje Ministarstva za pitanja boraca broj UP-II-03-41-657/10 od 28. jula 2010. godine i prvostepeno rješenje broj 09/141-667/07-1 od 31. marta 2010. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odluku i da je Ministarstvo za pitanja boraca 1. februara 2011. godine kompletan spis predmeta s navedenom presudom vratilo Općini Ljubuški, i to Službi. Vlada FBiH dalje navodi da se odredbe Zakona o upravnom postupku primjenjuju samo ukoliko posebnim zakonom nisu regulirana pitanja koja se tiču pravila postupka, a u konkretnom slučaju članom 41. stav 1. Zakona o pravima branitelja regulirano je da zakonskoj reviziji podliježu sva prvostepena rješenja kojim je priznato pravo na invalidninu i ostala prava iz Zakona. Zatim, navodi da je članom 50. stav 3. Zakona o pravima branitelja propisano da, ukoliko je protiv prvostepenog rješenja izjavljena žalba, organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi istim rješenjem odlučuje i o reviziji osporenog rješenja. Vlada FBiH tvrdi da iz navedenog proizlazi da se u pogledu pravosnažnosti i izvršnosti prvostepenog rješenja nikako ne može primijeniti član 267. Zakona o upravnom postupku s obzirom na to da se radi o pitanjima koja su regulirana posebnim odredbama Zakona o pravima branitelja. Vlada FBiH dalje ističe da su navodi iz apelacije koji se odnose na protek roka za zakonsku reviziju također neosnovani s obzirom na to da je tačkom 1. Uputstva o primjeni člana 52. Zakona o pravima branitelja ("Službene novine FBiH" broj 77/08) propisano da se u svim predmetima ličnih invalidnina u postupku zakonske revizije obavezno pribavlja nalaz i mišljenje nadležne ljekarske komisije, a tačkom 4. istog uputstva je propisano da u slučaju da spomenuti nalaz i mišljenje revizione ljekarske komisije bude dat nakon proteka roka iz člana 41. stav 4. Zakona o pravima branitelja, a bude drugačiji od nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije, on predstavlja osnov za obnovu postupka u smislu odredbi člana 52. stav 1. Zakona o pravima branitelja. Vlada FBiH ističe: "Dakle, ni u kom slučaju prvostepeno rješenje ne može postati pravosnažno i izvršno bez pribavljanja nalaza i mišljenja revizione ljekarske komisije, a u slučaju da nalaz i mišljenje spomenute komisije bude identičan nalazu prvostepene ljekarske komisije pravno djelovanje priznatih prava teče od prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, kako je to i propisano članom 32. stav 1. Zakona o pravima branitelja". U vezi s navedenim, Vlada FBiH smatra da prilikom rješavanja ove upravne stvari nije bilo kršenja principa vođenja upravnog postupka, te je u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem prema važećim materijalnim propisima rješenjem Službe od 29. marta 2010. godine, a nakon toga Rješenjem Ministarstva za pitanja boraca broj UP-ll-03-41-657/10 od 28. jula 2010. godine, žalba odbijena.

26. Ministarstvo za pitanja boraca iznosi identične navode kao i Vlada FBiH.

27. Ministarstvo finansija ističe da vodi evidenciju sudskih izvršnih rješenja na teret budžeta Federacije BiH, zaprimljenih od poslovnih banaka, u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH. Također, ukazuje da je, imajući u vidu član 39. Zakona o pravima branitelja, Općinski sud u Sarajevu donio Rješenje broj 65 0 I 299751 12 I od 19. oktobra 2012. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 299751 12 Gž od 26. maja 2014. godine, kojim se proglasio nenadležnim i odbacio prijedlog za izvršenje. Ukazujući na to da se radi o pitanju iz okvira nadležnosti Ministarstva za pitanja branitelja, Ministarstvo finansija navodi da je predmetni spis dostavilo tom ministarstvu na izjašnjenje.

28. Služba ističe da u skladu s članom 39. Zakona o pravima branitelja po službenoj dužnosti provodi rješenja o pravu na naknade iz tog zakona, a da se shodno članu 57. istog zakona sredstva za isplatu osiguravaju u federalnom budžetu. Shodno navedenom, Služba navodi da je postupila u skladu s pozitivnim zakonskim propisima i u okviru svojih nadležnosti provela izvršni akt i dostavila na daljnje postupanje nadležnom ministarstvu za pitanje boraca.

V. Relevantni propisi

29. Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

Prava ratnog vojnog invalida su:

1. lična invalidnina;

[…]

Član 12.

Lična invalidnina ratnog vojnog invalida utvrđuje se u mjesečnom iznosu, prema grupi vojnog invaliditeta.

[…]

Član 32.

Licima koja ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom prava, utvrđena prema ovom Zakonu, pripadaju od prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, ukoliko ovim ili kantonalnim zakonom nije drugačije propisano.

Isplata mjesečnih novčanih naknada, prema ovom Zakonu, vrši se u mjesečnim iznosima za prethodni mjesec.

[…]

Član 39.

Rješenja o pravima na naknade iz čl. 8., 19. i 25. ovog Zakona, po službenoj dužnosti izvršava nadležni prvostepeni organ.

Član 40.

Prvostepeni organ vodi kompletnu evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama, prema ovom Zakonu, i dostavlja Federalnom ministarstvu za pitanja branilaca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata/Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo) mjesečne zbirne izvještaje o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.

Način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana, rok za dostavu i obrazac izvještaja propisuje federalni ministar za pitanja branilaca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata/federalni ministar za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljem tekstu: federalni ministar).

Član 41.

Rješenje kojim je priznato pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedski dodatak, porodičnu invalidninu, uvećanu porodičnu invalidninu, doneseno u prvom stepenu podliježe reviziji.

Reviziju prvostepenih rješenja vrši kantonalni organ uprave nadležan za branilačko-invalidsku zaštitu u roku od tri mjeseca od dana prijema predmeta. U vršenju revizije kantonalni organ uprave nadležan za branilačko-invalidsku zaštitu može dati saglasnost na prvostepeno rješenje, može ga izmijeniti, poništiti, ukinuti i sam drugačije riješiti upravnu stvar ili vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.

Revizija odlaže izvršenje rješenja.

Ako protiv rješenja prvostepenog organa nije izjavljena žalba, a revizija ne bude izvršena u roku od tri mjeseca od dana kada je kantonalni organ primio predmet, smatra se da je revizija izvršena i da je data saglasnost na rješenje.

Član 50.

Žalba na prvostepeno rješenje može se uložiti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Po žalbi izjavljenoj na prvostepeno rješenje rješava Federalno ministarstvo.

Ako je protiv prvostepenog rješenja izjavljena žalba o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem.

Žalba odlaže izvršenje rješenja.

Član 52.

Nalaz i mišljenje ljekarske komisije iz člana 47. stav 3. ovog Zakona može poslužiti kao razlog za obnovu postupka, ako nije upotrijebljen u postupku revizije zbog toga što je dat po proteku roka za reviziju rješenja propisanom u članu 41. ovog Zakona.

Ukoliko u postupku nadzora i medicinskog vještačenja posebna ljekarska komisija iz člana 47. stav 4. ovog Zakona donese drugačiji nalaz i mišljenje u odnosu na nalaz i mišljenje ljekarskih komisija iz člana 47. st. 1., 2. i 3. ovog Zakona taj nalaz i mišljenje će poslužiti kao razlog za obnovu postupka.

Član 53.

U postupku za ostvarivanje prava, prema ovom Zakonu, primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

U postupku po pravu nadzora rješenje o pravima prema ovom Zakonu koje je postalo konačno u upravnom postupku može se ukinuti ako je njime povrijeđen zakon u roku od pet godina od dana kada je rješenje postalo konačno u upravnom postupku, odnosno od dana stupanja na snagu ovog Zakona zavisno od toga koji je datum kasniji.

Član 54.

Federalno ministarstvo vrši nadzor nad provođenjem ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu ovog Zakona, izdaje obavezne instrukcije i vrši neposredan upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava prema ovom Zakonu, a koja se osiguravaju u federalnom budžetu.

Član 55.

Federalni ministar će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti bliže propise o: radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava prema ovom Zakonu, utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta prema stepenu oštećenja organizma i drugim uvjetima i kriterijima za utvrđivanje vojnog invaliditeta, dodatku za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedskom dodatku, načinu isplate novčanih primanja, prema ovom Zakonu, načinu vođenja evidencije o korisnicima prava i izvršenim isplatama i dostavljanju izvještaja o utrošenim sredstvima, prema ovom Zakonu.

Nakon stupanja na snagu ovog Zakona federalni ministar donosi obavezne instrukcije o utvrđivanju i obračunavanju naknada prema odredbama ovog Zakona.

Član 57.

Sredstva za ostvarivanje i korištenje prava propisanih ovim Zakonom osigurat će se iz:

– federalnog budžeta;

[…]

U federalnom budžetu osiguravaju se sredstva za isplatu:

[…]

– ličnih invalidnina;

[…]

Član 58.

Troškove postupka u vezi sa ostvarivanjem prava, prema ovom Zakonu, snosi organ koji vodi postupak.

[…]

Član 59.

Na pitanja koja se odnose na izvršenja, nasljedna prava i druga pitanja koja nisu regulirana ovim Zakonom primjenjivat će se važeći zakonski i podzakonski propisi.

30. Zakon o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 267.

(1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno.

(2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno:

1) istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena;

2) dostavom stranci, ako žalba nije dopuštena;

3) dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje;

4) dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

(3) Drugostepeno rješenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci.

(4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje, u smislu st. 2. i 3. ovog člana, postane izvršno.

[…]

Član 268.

(1) Zaključak donesen u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršan.

(2) Zaključak protiv koga se ne može izjaviti posebna žalba, kao i onaj zaključak protiv koga se može izjaviti posebna žalba koja ne odgađa izvršenje zaključka, postaje izvršan priopćenjem, odnosno dostavom stranci.

(3) Kad je zakonom ili samim zaključkom određeno da žalba odgađa izvršenje zaključka, zaključak postaje izvršan istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, a ako je izjavljena - dostavljanjem stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

(4) U ostalim slučajevima zaključak postaje izvršan pod uvjetima propisanim za izvršnost rješenja u članu 267. st. 3., 4. i 6. ovog zakona.

(5) Odredbe ovog zakona o izvršenju rješenja važe i za izvršenje zaključka.

Član 269.

Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.

Član 272.

(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).

(2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

Član 273.

(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.

(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. […]

VI. Dopustivost

31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

33. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda, te da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

34. Dalje, Ustavni sud podsjeća da Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kao i Evropska konvencija, uvažavajući da se pravo na pravično suđenje proteže i na fazu izvršnog postupka, ne prave razliku da li konačna odluka koja treba da bude izvršena ima formu sudske odluke ili odluke koju donosi organ uprave (vidi Evropski sud, Ramadhi i drugi protiv Albanije, presuda od 13. novembra 2007. godine, stav 41). Ustavni sud podsjeća i na svoj stav da izvršenje pravosnažnog i izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku čini sastavni dio prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 602/04 od 13. oktobra 2005. godine, st. 31. i 34, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 17/06).

35. Ustavni sud primjećuje da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant vidi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije uslijed neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine, kojim su mu priznata određena novčana potraživanja u skladu s odredbama Zakona o borcima.

36. Međutim, Vlada FBiH i Ministarstvo za pitanja boraca smatraju da Rješenje Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine, kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu u određenom novčanom iznosu, nije postalo izvršno, pa će Ustavni sud u kontekstu dopustivosti apelacije razmotriti to pitanje. U vezi s tvrdnjama Vlade FBiH i Ministarstva za pitanja boraca da su rješenja Službe broj 09/1-41-667/07+1 od 31. marta 2010. godine i Ministarstva za pitanja boraca broj UP-II-03-41-65710 od 28. jula 2010. godine poništena Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 000686 10 U od 24. januara 2011. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak, Ustavni sud prije svega primjećuje da su navedena rješenja donesena u postupku povodom apelantovog zahtjeva za izvršenje "po službenoj dužnosti" Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da je navedenim rješenjima Službe i Ministarstva za pitanja boraca apelantov zahtjev (za izvršenje) odbijen kao neosnovan. Ustavni sud primjećuje da je tačan navod Vlade FBiH i Ministarstva za pitanja boraca da je Kantonalni sud Presudom broj 08 0 U 000686 10 U od 24. januara 2011. godine poništio navedena rješenja i predmet vratio na ponovni postupak i odluku. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Služba, odlučujući u tom ponovnom postupku, donijela zaključke broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine, na koje se Vlada FBiH i Ministarstvo za pitanja boraca uopće nisu očitovali. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je upravo u izreci Zaključka broj 09/1-41-667/07 od 7. juna 2011. godine eksplicitno navedeno da je Rješenje Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine postalo izvršno 5. marta 2008. godine, a da je u obrazloženju tog zaključka ukazano da je u ponovnom postupku pribavljena potvrda nadležnog ministarstva iz koje je vidljivo da je apelantov predmet zaprimljen na postupak revizije 4. decembra 2007. godine, pa kako to Ministarstvo nije obavilo reviziju u roku od tri mjeseca od dana kada je zaprimilo predmet, smatra se da je revizija, u skladu s članom 41. Zakona o pravima branitelja, obavljena i da je data saglasnost na rješenje, te je ono postalo izvršno 5. marta 2008. godine. U vezi s navedenim obrazloženjem zaključka Službe, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 41. stav 4. Zakona o pravima branitelja upravo propisano: "Ako protiv rješenja prvostepenog organa nije izjavljena žalba, a revizija ne bude izvršena u roku od tri mjeseca od dana kada je kantonalni organ primio predmet, smatra se da je revizija izvršena i da je data saglasnost na rješenje". Pri tome, Ustavni sud zapaža da Vlada FBiH i Ministarstvo za pitanja boraca nisu dokazali suprotno, odnosno da je nadležno ministarstvo u konkretnom slučaju obavilo reviziju u roku od tri mjeseca od dana kada je zaprimilo predmet. Također, Ustavni sud primjećuje da Vlada FBiH i Ministarstvo za pitanja boraca, izuzev svojih uopćenih tvrdnji da relevantni propisi omogućavaju obnovu postupka u takvoj vrsti predmeta, uopće ne tvrde niti dokazuju da je u konkretnom slučaju došlo do obnove postupka okončanog Rješenjem Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine, a tako nešto ne proizlazi ni iz dokumentacije u spisu predmeta. Najzad, Ustavni sud zapaža da Vlada FBiH i Ministarstvo za pitanja boraca u odgovorima na apelaciju ne tvrde da su protiv konkretnog rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine i protiv zaključaka broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine uopće podnesene žalbe, niti to proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Uzimajući u obzir da je odredbom člana 50. stav 4. Zakona o pravima boraca propisano da žalba odlaže izvršenje rješenja, a da u konkretnom slučaju proizlazi da žalba nije podnesena, Ustavni sud konstatira da iz navedenog proizlazi da je Rješenje Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine postalo izvršno u smislu odredbe člana 267. stav 2. tačka 1. Zakona o upravnom postupku, a da su navedeni zaključci postali izvršni u smislu odredbi člana 268. Zakona o upravnom postupku, na primjenu kojih odredbi u konkretnom slučaju upućuju odredbe člana 53. stav 1. i člana 59. Zakona o pravima boraca.

37. Dakle, Ustavni sud primjećuje da iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je apelant ishodio izvršno rješenje Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine kojim mu je priznato pravo na ličnu invalidninu iz člana 8. Zakona o pravima boraca u određenim mjesečnim iznosima i ostala prava propisana Zakonom o pravima boraca. Također, apelant je ishodio i izvršne zaključke Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine kojima je regulirano pitanje izvršenja tog rješenja, odnosno isplata troškova postupka. Pri tome, Ustavni sud, uzimajući u obzir činjenice konkretnog predmeta i odredbu člana 39. Zakona o pravima boraca kojom je propisano da rješenja o pravima na naknade iz člana 8. tog zakona po službenoj dužnosti izvršava nadležni prvostepeni organ, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj vrsti postupka izvršenja određenih novčanih obaveza, koji, za razliku od postupka izvršenja drugih vrsta novčanih obaveza (a koji provodi nadležni sud), provodi nadležni organ uprave u skladu s odredbama Zakona o pravima boraca kao lex specialis zakona. Imajući u vidu navedeno, te uzimajući u obzir relevantne odredbe Zakona o pravima boraca, Ustavni sud smatra da, u specifičnim okolnostima ovog predmeta, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine.

38. Shodno tome, te imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

39. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. juna 2011. godine kojima mu je utvrđeno pravo na određena novčana potraživanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

40. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

Pravo na imovinu

41. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

42. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

43. U suštini, povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što nije izvršeno izvršno rješenje Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine kojim mu je, u skladu s odredbama Zakona o pravima boraca, priznato pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu i ostala prava propisana tim zakonom, odnosno što nisu izvršeni zaključci Službe od 7. i 8. juna 2011. godine doneseni na osnovu tog rješenja, kojim je odlučeno o načinu izvršenja apelantovog potraživanja.

44. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda (vidi Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40), prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da pred sud ili tribunal iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem je okviru pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama – postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan – bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Evropsku konvenciju (vidi Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja", u smislu člana 6. Evropske konvencije. Evropski sud u predmetu Hornsby naglasio je da efektivna zaštita učesnika u takvom postupku i povrat legaliteta pretpostavlja obavezu upravnih organa da poštuju presudu suda (vidi stav 41. navedene odluke). Na kraju, Ustavni sud podsjeća na to da je u navedenom predmetu Evropski sud odlučio da je član 6. stav 1. Evropske konvencije bio prekršen upravo zato što vlasti nisu poštovale izvršenje sudske presude. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje.

45. Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se odnosi na neizvršavanje izvršne odluke organa uprave (vidi, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 861/10 od 13. marta 2013. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

46. Ustavni sud zapaža da apelant već više godina posjeduje izvršne odluke Službe kojim mu je priznato pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu i naknadu troškova postupka u skladu sa Zakonom o pravima boraca, a koje još uvijek nisu izvršene. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj vrsti postupka izvršenja određenih novčanih obaveza koji provodi nadležni organ uprave u skladu sa Zakonom o pravima boraca kao lex specialis zakonom. Naime, Ustavni sud podsjeća da prema odredbi člana 39. Zakona o pravima boraca tu vrstu odluka po službenoj dužnosti izvršava nadležni prvostepeni organ. Međutim, Ustavni sud primjećuje da drugim odredbama Zakona o pravima boraca nije pobliže preciziran način izvršenja te obaveze, izuzev što je odredbom člana 57. stav 2. navedenog zakona propisano da se u federalnom budžetu osiguravaju sredstva za isplatu po osnovu ličnih invalidnina. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da je Služba, u okviru svojih nadležnosti, imajući u vidu odredbe čl. 39. i 57. stav 2. navedenog zakona, donijela Zaključak broj 09/1-41-667/07 od 7. juna 2011. godine kojim je određeno da je dužna po službenoj dužnosti provesti navedeno rješenje, tj. apelantu obračunati ličnu invalidninu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake rate lične invalidnine pa do isplate, a da će se isplata po ovom rješenju vršiti iz sredstava budžeta FBiH, te da će se mjesečni iznosi usklađivati prema naredbama nadležnog ministarstva. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Služba, postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu s navedenim zaključkom i Zaključkom broj 09/1-41-667/07 od 8. juna 2011. godine, obračunala apelantova potraživanja i uputila nadležnom ministarstvu na daljnje postupanje. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su nakon toga drugi nadležni organi FBiH kao organi javne vlasti bili potpuno pasivni i da predmetna potraživanja još uvijek nisu isplaćena apelantu iako je prošlo više od devet i po godina otkako je Rješenje Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. novembra 2007. godine postalo izvršno.

47. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav iz Odluke broj AP 4609/12 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4609/12 od 12. juna 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U toj odluci Ustavni sud je razmatrao apelacije više apelanata podnesene protiv odluka redovnih sudova kojim su se proglasili apsolutno nenadležnim za postupanje povodom prijedloga apelanata za prinudno izvršenje njihovih novčanih potraživanja utvrđenih u upravnim postupcima na osnovu Zakona o pravima branitelja. Naime, Ustavni sud je u tački 30. te odluke istakao: "Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da novčana potraživanja sadržana u odredbama Zakona o pravima branitelja i članova njihovih porodica spadaju u kategoriju socijalnih davanja koje javna vlast u okviru slobodnog polja procjene regulira na način koji procijeni da je najprikladniji društvenim potrebama, s jedne strane, i mogućnostima i prilikama društvene zajednice u pitanju, s druge strane. Prema tome, obim i sadržaj tih prava, kao i mehanizmi ostvarivanja u cijelosti se nalaze u domenu slobodne procjene javne vlasti."

48. Međutim, Ustavni sud smatra da ta procjena ne može biti arbitrarna. Također, Ustavni sud ukazuje da su prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine te prema članu 1. Evropske konvencije svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje izvršne odluke organa uprave prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su izvršnim odlukama organa uprave apelantu dosuđena novčana potraživanja.

49. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da iz činjenica konkretnog predmeta proizlazi da je u postupku koji su apelant i više drugih lica pokrenuli pred Ombudsmanom prije nego što je apelant podnio konkretnu apelaciju i u kojem je Ombudsman izdao preporuku premijeru Vlade FBiH da bez odlaganja preduzme efektivne mjere s ciljem okončanja postupka izvršenja zaključaka Službe, Ministarstvo za pitanja boraca ukazivalo na problem nedostatka finansijskih sredstava u budžetu FBiH za retroaktivne isplate ličnih/porodičnih invalidnina. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda, koji podržava i Ustavni sud, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39) prema kojem "[...] Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6.1 (vidi Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005)." Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju u kojem se radi o neizvršenju izvršnih odluka organa uprave.

50. Međutim, Ustavni sud zapaža da se nadležna ministarstva i Vlada FBiH u konkretnom apelacionom postupku uopće nisu izjasnili o razlozima neprovođenja predmetnih izvršnih odluka organa uprave u tako dugom periodu od preko devet i po godina, niti su pokušali da odgodu u izvršenju tih odluka opravdaju posebnim okolnostima. Pri tome, imajući u vidu da odredbama Zakona o pravima boraca kao lex specialis zakona nije pobliže preciziran način provođenja izvršenja te vrste odluka po službenoj dužnosti, već je samo odredbom člana 57. stav 2. navedenog zakona propisano da se u federalnom budžetu osiguravaju sredstva za isplatu po osnovu ličnih invalidnina, Ustavni sud ukazuje da nadležna ministarstva i Vlada FBiH uopće nisu obrazložili na koji način bi se izvršila isplata predmetnih potraživanja, da li su u budžetu FBiH zaista osigurana sredstva za isplatu, niti su se uopće izjasnili kada bi i kako ta potraživanja mogla biti realizirana. Iz navedenog proizlazi da se nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine kao organi javne vlasti, a čiji zadatak je upravo da osiguraju poštovanje individualnih ljudskih prava, već niz godina ponašaju potpuno pasivno kada je u pitanju provođenje izvršenja u konkretnom slučaju, odnosno ne preduzimaju nikakve mjere iz svoje nadležnosti, niti osiguravaju mehanizme koji bi osigurali da apelant naplati svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave, a pri tome svoju pasivnost ne opravdavaju nikakvim konkretnim argumentima. Dakle, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju i nakon proteka više od devet i po godina neizvjesno da li će, kada i kako apelant realizirati svoja potraživanja priznata izvršnom odlukom organa uprave, iz čega proizlazi da praktično apelant, iako nesporno posjeduje izvršnu ispravu kojom je utvrđeno njegovo pravo na isplatu lične invalidnine u preciziranom mjesečnom novčanom iznosu (od 234,88 KM), faktički posjeduje samo "golo pravo" bez mogućnosti njegove realizacije, što je apsolutno u suprotnosti s garancijama prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje izvršne odluke organa uprave.

51. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju nesporno da je došlo i do miješanja u apelantovo pravo na imovinu jer se radi o apelantovim potraživanjima priznatim izvršnim odlukama. Pri tome, Ustavni sud smatra da je predmetno miješanje neproporcionalno, imajući u vidu da se te odluke ne izvršavaju već niz godina, te naročito činjenicu da se radi o specifičnoj kategoriji stanovništva. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

52. Imajući u vidu da iz činjenica konkretnog predmeta proizlazi da je Služba preduzela mjere iz svoje nadležnosti s ciljem izvršenja predmetnih izvršnih odluka organa uprave, a da to u okviru svoje nadležnosti nisu učinili Ministarstvo za pitanja boraca, Ministarstvo finansija, odnosno Vlada FBiH, Ustavni sud je odlučio da predmetnu odluku dostavi Vladi FBiH, Ministarstvu za pitanja boraca i Ministarstvu finansija kako bi izvršili svoje ustavne obaveze i osigurali poštovanje ljudskih prava s ciljem da apelant u razumnom roku naplati svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave.

Naknada nematerijalne štete

53. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, koja se određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

54. Ustavni sud ukazuje da je utvrdio da je apelantu prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog neizvršenja izvršnih odluka organa uprave. Ustavni sud naglašava kako je u svojoj praksi određivao novčanu kompenzaciju kao satisfakciju zbog utvrđene povrede ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 696/04 od 23. septembra 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju apelantu potrebno dodijeliti novčanu kompenzaciju zbog utvrđene povrede navedenih ustavnih prava. Naime, Ustavni sud ukazuje da se radi o neizvršenju izvršnih odluka organa uprave kojima je apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu i naknadu troškova postupka u skladu sa Zakonom o pravima boraca. Ustavni sud zapaža da lične invalidnine predstavljaju vid socijalnih davanja za specifičnu kategoriju stanovništva – invalide, a dovođenjem u pitanje njihove isplate, posebno kada je isplata naložena izvršnim odlukama organa uprave, dolazi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Stoga, Ustavni sud smatra da u ovom izuzetnom slučaju apelantu treba da se dosudi novčani iznos od 1.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog utvrđenih kršenja ustavnih prava, uz obavezu da se nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonska zatezna kamata na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Navedeni iznos isplatit će Vlada FBiH imajući u vidu da je kršenje apelantovih prava posljedica nepreduzimanja neophodnih mjera javnih vlasti.

VIII. Zaključak

55. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se Ministarstvo za pitanje boraca, Ministarstvo finansija i Vlada FBiH kao organi javne vlasti u konkretnom slučaju već niz godina ponašaju pasivno i ne preduzimaju nikakve mjere iz svoje nadležnosti, odnosno ne osiguravaju nikakve mehanizme koji bi osigurali da apelant naplati svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave.

56. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 61. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

57. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.