Službeni glasnik BiH, broj 68/24

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1117/22, rješavajući apelaciju Z. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Z. J.

Utvrđuje se da je prekršena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 005151 21 U od 31. januara 2022. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Z. J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće podnijela je 28. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 005151 21 U od 31. januara 2022. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 96/7000-1.3-1811.16-1434/21 od 27. septembra 2021. godine i Rješenja Fonda PIO – Filijala Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 96-1.1-1811.0-4067/21 od 9. septembra 2021. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Fonda PIO i prvostepenog organa zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud je dostavio odgovor. Organi uprave u ostavljenom roku nisu dostavili svoje odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je dostavljeni odgovor na apelaciju dostavio apelantici na eventualno izjašnjenje. Apelantica u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem prvostepenog organa broj 96-1.1-1811.0-4067/21 od 9. septembra 2021. godine odbijen je zahtjev apelantice kao vanbračne supruge umrlog osiguranika B. R. (u daljnjem tekstu: osiguranik) za ostvarivanje prava na porodičnu penziju. Prvostepeni organ je obrazložio da apelantica ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na porodičnu penziju propisane odredbama člana 73. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju RS (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) jer "nema status vanbračne supruge kojoj je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na izdržavanje".

7. Rješenjem Fonda PIO broj 96/7000-1.3-1811.16-1434/21 od 27. septembra 2021. godine odbijena je apelanticina žalba. Fond PIO je u obrazloženju ukazao da je članom 73. navedenog zakona propisano da pravo na porodičnu penziju ima supružnik iz razvedenog braka ili vanbračne zajednice ako mu je pravosnažnom sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje. U vezi s tim, Fond PIO je istakao da je prvostepeni organ od apelantice tražio da dostavi dokaz, tj. pravosnažnu presudu kojom joj je dosuđeno pravo na izdržavanje. Apelantica je tim povodom, kako je obrazloženo, dostavila izjašnjenje u kojem je navela da nije postojao bračni spor između nje i osiguranika, da nisu vodili odvojen život, niti da je došlo do dosuđivanja prava na izdržavanje. Apelantica je istakla da iz navedenih razloga nije u mogućnosti da dostavi presudu o dosuđenom pravu na izdržavanje jer je u vrijeme pogibije osiguranika postojala "bračna zajednica", i to nakon crkvenog sklapanja braka. Fond PIO je naveo da ne može prihvatiti apelanticino izjašnjenje o postojanju "bračne zajednice" jer o tome nema izvoda iz matične knjige vjenčanih kao dokaza. Osim toga, naveo je da crkveno sklapanje braka nije od utjecaja na građanskopravne odnose. Budući da apelantica nije dostavila ni pravosnažnu presudu kojom joj je dosuđeno pravo na izdržavanje, Fond PIO je zaključio da je prvostepeno rješenje pravilno i zasnovano na zakonu. Osim toga, Fond PIO je istakao da odredbe Porodičnog zakona RS, na koje se apelantica pozvala, nisu od utjecaja na rješavanje te upravne stvari jer je posebnim zakonom regulirano pitanje ostvarivanja prava na porodičnu penziju vanbračne supruge.

8. Presudom Okružnog suda broj 14 0 U 005151 21 U od 31. januara 2022. godine odbijena je apelanticina tužba. Okružni sud je u obrazloženju istakao da su neosnovani apelanticini navodi da prilikom donošenja osporenog rješenja u obrazloženju nisu razmatrane činjenice da je postojala zajednica života između osiguranika i apelantice, u kojoj je rođeno dvoje djece. Naime, kako je obrazloženo, Fond PIO je utvrdio da je apelantica živjela u zajednici s osiguranikom, što je navela i u tužbi, te da je tokom trajanja zajednice rođeno dvoje djece, što znači da su te činjenice uzete u obzir. Dalje, sud je naveo da su neosnovani tužbeni navodi da je osporenim rješenjem povrijeđen Porodični zakon RS jer u konkretnom slučaju nije ni primjenjivan Porodični zakon, već Zakon o PIO-u, kojim su regulirani uvjeti za ostvarivanje prava na porodičnu penziju i koji je lex specialis u odnosu na Porodični zakon RS. Također je navedeno da su neosnovani tužbeni navodi da su u konkretnom slučaju povrijeđeni Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ako se ima u vidu da odredba člana 73. Zakona o PIO-u nije proglašena neustavnom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e), f), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i čl. 6, 8. i 14. Evropske konvencije, te član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je istakla, između ostalog, da je do pogibije osiguranika 1992. godine kao pripadnika Vojske RS s njim živjela u vanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno dvoje djece. Apelantica je naglasila da je njen vanbračni suprug/osiguranik izdržavao nju i djecu sve do pogibije, s obzirom na to da su živjeli u funkcionalnoj zajednici. Naime, kako nije postojao spor, niti je vođen odvojeni život, nije ni došlo do dosuđivanja prava na izdržavanje pa shodno tome i ne postoji presuda o dosuđenom pravu na izdržavanje. Apelantica smatra da je paradoksalno da joj se osporava pravo na porodičnu penziju samo pozivanjem na član 73. Zakona o PIO-u s obzirom na to da iz te odredbe proizlazi da je mogla ostvariti navedeno pravo samo ako je došlo do prekida vanbračne zajednice. S druge strane, činjenica postojanja faktičke i funkcionalne zajednice između apelantice i osiguranika potpuno je zanemarena.

10. Apelantica smatra da je na diskriminirajući način lišena mogućnosti stjecanja prava na porodičnu penziju, te da je neosnovano obrazloženje Okružnog suda, kao i organa uprave, odnosno pozivanje samo na član 70. tačka b) i član 73. Zakona o PIO-u. Naime, kako ističe, u potpunosti su zanemarene ostale odredbe Zakona o PIO-u, kao i odredbe Porodičnog zakona RS, Ustava Bosne i Hercegovine, Ustava RS, ali i Evropske konvencije. Apelantica je istakla da je prema Porodičnom zakonu RS kao zakonu koji uređuje porodične odnose određeno da je vanbračna zajednica u potpunosti izjednačena s bračnom zajednicom u pogledu međusobnog izdržavanja i drugih imovinskopravnih odnosa. Dakle, kako penzija predstavlja imovinu, proizlazi da apelantica kao vanbračna supruga osiguranika ima u potpunosti izjednačen status sa suprugama iz bračne zajednice te da može ostvariti sva prava koja su određena zakonom. Međutim, kako navodi, njoj je to pravo na diskriminirajući način onemogućeno pogrešnom primjenom materijalnog prava. Apelantica je ukazala i da je članom 71. Zakona o PIO-u određeno kada udovica ima pravo na porodičnu penziju te da ona ispunjava te uvjete. Dakle, kada se navedene odredbe Zakona o PIO-u dovedu u vezu s odredbama Porodičnog zakona RS, očigledno je da je apelantici onemogućeno ostvarivanje prava na porodičnu penziju uslijed prilično krutog i diskriminirajućeg tumačenja neharmoniziranih propisa. Apelantica je istakla i da su osporena obrazloženja odluka, kao i osporene zakonske odredbe i pozivanje na njih u suprotnosti s odredbama člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zato što vanbračni supružnik poslije smrti drugog vanbračnog supružnika nema pravo na porodičnu penziju te mu je na taj način povrijeđeno pravo na imovinu, a samim tim ugrožena i egzistencija. Apelantica se pozvala i na odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP-4077/16 ističući da se radi o činjeničnom i pravnom stanju vrlo sličnom kao u konkretnom slučaju.

b) Odgovor na apelaciju

11. Okružni sud je istakao da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji te da obrazloženje odluke tog suda u suštini sadrži odgovore na apelacione navode.

V. Relevantni propisi

12. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13, 96/13 – odluka USRS, 103/15, 111/21, 15/22, 132/22 i 43/23 – odluka USRS)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13, 96/13 – odluka USRS i 103/15) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

3. Porodična penzija

Član 69.

Pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uvjete za invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.

Član 70.

Članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatraju se:

a) bračni supružnik (udovica, odnosno udovac),

b) razvedeni bračni supružnik ili vanbračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na izdržavanje,

v) dijete, rođeno u braku ili van braka, usvojeno ili pastorak,

g) dijete bez oba roditelja ili dijete kome su oba roditelja potpuno i trajno nesposobni za privređivanje, koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti, i

d) roditelj (otac i majka, očuh i maćeha, usvojilac) koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti.

Član 71.

(1) Udovica ima pravo na porodičnu penziju:

a) ako je na dan smrti supruga navršila 50 godina života,

b) ako je na dan smrti supruga bila potpuno nesposobna za privređivanje, odnosno ako je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana smrti supruga,

v) ako je poslije smrti supruga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju, a ona obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci.

(2) Udovica koja u toku korištenja prava na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa stavom 1. t. b) i v) ovog člana navrši 50 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju.

(3) Udovica kojoj pravo na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa stavom 1. tačka v) ovog člana prestane prije navršenih 50 ali poslije navršenih 45 godina života može ponovo ostvariti pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života.

(4) Udovica koja nije ostvarila pravo na porodičnu penziju u skladu sa stavom 1. tačka v) ovog člana, iako je ispunjavala uvjete, može ostvariti pravo na porodičnu penziju i nakon prestanka prava na porodičnu penziju djece, pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom.

(5) Udovica koja u toku korištenja prava na porodičnu penziju, ostvarenu u skladu sa stavom 1. tačka v) ovog člana, postane potpuno nesposobna za privređivanje zadržava pravo na porodičnu penziju dok postoji takva nesposobnost.

(6) Udovica koja u toku korištenja prava u skladu sa stavom 5. ovog člana navrši 50 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju.

(7) Udovica koja do smrti supruga nije navršila 50 ali je imala navršenih 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života.

(8) Udovica koja je do smrti supruga ili do prestanka prava na porodičnu penziju navršila 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju prije navršenih 50 godina života, ako postane potpuno nesposobna za privređivanje.

(9) Udovica ima pravo na porodičnu penziju i kad je dijete osiguranika, odnosno korisnika penzije rođeno nakon njegove smrti.

Član 72. stav 1.

(1) Udovac ima pravo na porodičnu penziju:

[…]

Član 73.

Pravo na porodičnu penziju pod uvjetima iz čl. 71. i 72. ovog zakona ima i supružnik iz razvedenog braka ili vanbračne zajednice, ako mu je pravosnažnom sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje.

Napomena: od navedenih odredbi, kasnijim izmjenama i dopunama, izmijenjen je samo član 69. Zakona o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik RS" broj 111/21), te sada glasi:

Član 69.

Pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uvjete za starosnu ili invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.

13. Porodični zakon ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 54/02, 41/08, 63/14 i 56/19 – odluka USRS)

Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 12.

(1) Zajednica života žene i muškaraca koja nije pravno uređena na način propisan ovim zakonom (vanbračna zajednica) izjednačena je sa bračnom zajednicom u pogledu prava na međusobno izdržavanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.

(2) Maloljetne članove porodice i punoljetna lica koja nisu sposobna za samostalno preduzimanje pravnih radnji u pravnim postupcima kada se radi o zaštiti ili ostvarivanju njihovih prava i interesa zastupa po službenoj dužnosti organ starateljstva.

2. Izdržavanje bračnog supružnika

Član 241.

Bračni supružnik koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog supružnika srazmjerno njegovim mogućnostima.

3. Izdržavanje lica iz vanbračne zajednice

Član 248.

(1) Ako je prestala vanbračna zajednica koja je trajala tri godine i duže, lice koje iz te zajednice ispunjava uslove iz člana 241. ovog zakona, ima pravo na izdržavanje od drugog lica.

(2) Tužba za izdržavanje iz prethodnog stava može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice.

14. Porodični zakon ("Službeni glasnik RS" br. 17/23 i 27/24) u relevantnom dijelu glasi:

Vanbračna zajednica

Član 13.

(1) Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca (vanbračnih partnera) između kojih nema bračnih smetnji i koja je trajala najmanje dvije godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete.

(2) Vanbračna zajednica izjednačena je sa bračnom zajednicom u pravima i obavezama na međusobno izdržavanje, imovinsko-pravnim odnosima, pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom.

4. Izdržavanje lica iz vanbračne zajednice

Uvjeti za izdržavanje

Član 280.

(1) Ako je prestala vanbračna zajednica iz člana 13. ovog zakona, vanbračni partner koji ispunjava uvjete iz člana 274. ovog zakona ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera.

(2) Tužba za izdržavanje iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana prestanka vanbračne zajednice.

VI. Dopustivost i meritum

15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e), f), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i čl. 6, 8. i 14. Evropske konvencije, te član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na apelacione navode, Ustavni sud će apelanticine navode razmotriti u svjetlu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Zabrana diskriminacije u vezi s pravom na imovinu

17. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

18. Član 14. Evropske konvencije glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

20. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

21. Ustavni sud zapaža da apelantica, u suštini, smatra da joj je prekršeno pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu zbog toga što kao vanbračna partnerica nije mogla da stekne pravo na porodičnu penziju po Zakonu o PIO-u iako je, prema Porodičnom zakonu RS, vanbračna zajednica u potpunosti izjednačena s bračnom zajednicom.

22. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je skoro identično pravno pitanje već raspravio u Odluci broj AP-4077/16, na koju se pozvala i apelantica (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4077/16 od 11. oktobra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da su redovni sud i organi uprave primjenom Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, bez uvažavanja opredjeljenja iz Porodičnog zakona FBiH o dosljednom izjednačavanju vanbračne zajednice s bračnom zajednicom u svim pravima i obavezama, uključujući i imovinska prava, i odbijanjem apelanticinog zahtjeva da joj se kao članu porodice umrlog nosioca osiguranika prizna pravo na porodičnu penziju prekršili zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je u toj odluci podsjetio da se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija primjenjuje direktno i ima prioritet nad svim drugim zakonima, te da se zakoni koji nisu usaglašeni s Evropskom konvencijom moraju primijeniti na način kojim se neće kršiti prava koja su njom garantirana. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je nesporna bila vanbračna zajednica apelantice i nosioca osiguranja, te da je Porodični zakon FBiH izjednačio bračnu i vanbračnu zajednicu u pravima i obavezama, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH nije primijenjen uz dosljedno poštovanje "opredjeljenja iz porodičnog prava o jednakom tretmanu bračne i vanbračne zajednice". Ustavni sud je utvrdio da ni raniji niti novi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH nije uzeo u obzir vanbračnu zajednicu, niti je regulirao stjecanje prava vanbračnim partnerima na nediskriminirajući način. Stoga je zaključio da je navedenu odluku potrebno dostaviti i Vladi Federacije BiH s ciljem harmonizacije Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH s Porodičnim zakonom FBiH u odnosu na konkretno pitanje.

23. Vraćajući se na konkretni predmet, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Okružni sud odbili apelanticin zahtjev primijenivši odredbu člana 73. Zakona o PIORS, koji se odnosi na vanbračne partnere. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se prema Zakonu o PIORS samo vanbračni partner koji ima pravosnažnu sudsku presudu kojom mu je dosuđeno pravo na izdržavanje smatra članom porodice umrlog osiguranika, tj. ima pravo na porodičnu penziju shodno čl. 69. i 73. Zakona o PIO-u. Iz navedenog proizlazi da samo vanbračni partner kojem je prestala vanbračna zajednica i koji je ishodio pravo na izdržavanje shodno odredbama člana 248. starog Porodičnog zakona RS (ili člana 280. novog Porodičnog zakona RS) ima pravo na porodičnu penziju. Ustavni sud ukazuje da Porodični zakon regulira pravo na izdržavanje samo u slučaju prestanka vanbračne zajednice na isti način kao i u slučaju prestanka braka. To se pravo ne odnosi na slučaj prestanka vanbračne zajednice zbog smrti vanbračnog supružnika. Stoga, Ustavni sud smatra da dosuđeno pravo na izdržavanje u slučaju prestanka vanbračne zajednice ne može biti osnov ili uvjet da se u slučaju smrti jednog vanbračnog partnera pravi razlika između prava na penziju između preživjelog vanbračnog partnera u odnosu na bračne partnere. Naime, u konkretnom slučaju vanbračna zajednica je nesumnjivo trajala sve do smrti osiguranika pa stoga apelantica mora imati ista prava kao i bračni supružnik u odnosu na nasljeđivanje porodične penzije budući da Porodični zakon RS u cijelosti izjednačava bračnu i vanbračnu zajednicu.

24. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz osporenih odluka ne proizlazi da su organi uprave i Okružni sud nesumnjivo utvrdili da je, u smislu odredbi Porodičnog zakona RS, apelanticina vanbračna zajednica s osiguranikom trajala sve do njegove pogibije. Međutim, oni nisu cijenili da li apelantica ispunjava uvjete iz člana 71. Zakona o PIO-u koji se odnose na udovice, nego su samo na osnovu člana 73. Zakona o PIO-u odbili apelanticin zahtjev. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da takvo razlikovanje bračnih i vanbračnih supružnika nema razumno i objektivno opravdanje te da je osporenom odlukom apelantica diskriminirana u vezi s pravom na imovinu.

25. Ustavni sud ukazuje i da pored toga što organi uprave i sudovi imaju obavezu da direktno primijene Evropsku konvenciju, što su u konkretnom slučaju propustili da urade, takvu istu obavezu prema članu II/6. Ustava Bosne i Hercegovine ima i zakonodavac. Naime, građani ne mogu da snose štetne posljedice toga što relevantni zakoni nisu harmonizirani kako bi se provelo dosljedno opredjeljenje zakonodavca da se otkloni diskriminacija u tretmanu vanbračnih i bračnih partnera u svim imovinskopravnim odnosima, uključujući i ostvarivanje prava na porodičnu penziju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Zakon o PIO-u nije adekvatno usklađen s Porodičnim zakonom RS u odnosu na izjednačavanje bračne i vanbračne zajednice u ostvarivanju imovinskih prava vanbračnih supružnika. Stoga, Ustavni sud smatra svrsishodnim da se ova odluka dostavi Vladi Republike Srpske s ciljem harmonizacije Zakona o PIO-u s Porodičnim zakonom RS u odnosu na prava i obaveze vanbračnih partnera.

26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju prekršena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

27. S obzirom na zaključak o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra i apelanticine navode o povredi ostalih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koje se pozvala.

VII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da su Okružni sud i organi uprave primjenom Zakona o PIO-u, bez uvažavanja opredjeljenja iz Porodičnog zakona RS o dosljednom izjednačavanju vanbračne s bračnom zajednicom u svim pravima i obavezama, uključujući i imovinska prava, i odbijanjem apelanticinog zahtjeva da joj se kao članu porodice umrlog osiguranika koji je bio njen vanbračni supružnik prizna pravo na porodičnu penziju prekršili zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.