Službeni glasnik BiH, broj 76/21

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 9/21, rješavajući zahtjev Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija Angelika Nussberger, sutkinja Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 2. decembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti člana 12. stav (2) i stav (4) Pravila službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 06-02-3-4958/12 od 28. decembra 2012. godine,

utvrđuje se da odredbe člana 12. st. (2) i (4) Pravila službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine broj 06-02-3-4958/12 od 28. decembra 2012. godine nisu u skladu sa članom II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se ministru odbrane Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od tri mjeseca od objavljivanja ove odluke u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” usaglasi član 12. st. (2) i (4) Pravila službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine broj 06-02-3-4958/12 od 28. decembra 2012. godine sa članom II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se ministru odbrane Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku iz prethodnog stava obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine”.

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Bakir Izetbegović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 9. septembra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 12. st. (2) i (4) Pravila službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 06-02-3-4958/12 (u daljnjem tekstu: Pravila).

2. Podnosilac zahtjeva je na traženje Ustavnog suda u dva navrata, i to 13. i 19. oktobra 2021. godine, dopunio zahtjev traženim dokumentima dostavivši, između ostalog, Pravila na bosanskom jeziku.

3. Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je na traženje Ustavnog suda, također, dostavilo Pravila na sva tri službena jezika koja se koriste u Bosni i Hercegovini.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva je zatraženo 15. septembra 2021. godine da dostavi odgovor na zahtjev.

5. Ministarstvo je dostavilo odgovor na zahtjev 21. oktobra 2021. godine.

III. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

6. Podnosilac zahtjeva tvrdi da odredbe člana 12. st. (2) i (4) Pravila nisu saglasne sa članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 9. Evropske konvencije. U vezi sa dopustivošću predmetnog zahtjeva, budući da se osporavaju odredbe akta niže pravne snage od zakona, podnosilac zahtjeva se pozvao na praksu Ustavnog suda u sličnim situacijama u kojima je odlučeno da se radi o dopustivim zahtjevima. S obzirom na to da se zahtjevom pokreće pitanje poštivanja prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na slobodu manifestiranja vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, a u skladu sa stavom Ustavnog suda koji je izražen u Odluci broj U 8/17 (tačka 18), podnosilac zahtjeva smatra da je predmetni zahtjev ratione materiae dopustiv.

7. Podnosilac zahtjeva tvrdi da je Standardnim operativnim procedurama o nošenju jedinstvene uniforme i obilježja u Oružanim snagama BiH broj16-06-02.3.286-13/08 od 30. maja 2008. godine (u daljnjem tekstu: SOP) bilo dozvoljeno nošenje brade svim pripadnicima Oružanih snaga BiH pod određenim propisanim uvjetima. Međutim, Pravilima je bez valjane analize i bez uključivanja vjerskih zajednica radi konsultacija u vezi sa ostvarivanjem vjerskih sloboda (član 29. stav 4. Zakona o službi u Oružanim snagama BiH) zabranjeno nošenje brade svim pripadnicima Oružanih snaga izuzev vjerskim službenicima. Podnosilac zahtjeva se poziva na Odluku broj U 8/17 u kojoj je Ustavni sud razmatrao identično činjenično i pravno pitanje u kontekstu zabrane nošenja brade policijskim službenicima Granične policije BiH kada su u uniformi, citirajući relevantne dijelove iz ove odluke. Lični izbor pojedinca u pogledu njegovog izgleda predstavlja izraz njegove osobnosti i on se može smatrati dijelom privatnog života, što su u svojoj praksi utvrdili i Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) (Biržietis protiv Litve), ali i Ustavni sud (U 8/17). Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, pitanje nošenja brade ubraja se u pravo zaštićeno Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, a država u određenim okolnostima ima pravo da ograniči to pravo, ali to ograničenje mora biti u skladu sa zakonom, u javnom interesu i proporcionalno cilju kojem se teži. Kako je osporenim odredbama nošenje brade zabranjeno svim vojnim licima kada su na službi i u uniformi, podnosilac zahtjeva smatra da se osporene odredbe moraju ocijeniti u kontekstu miješanja u pravo na privatni život. Dakle, podnosilac zahtjeva ponovo naglašava da su Evropski sud i Ustavni sud u svojoj praksi usvojili stav da nošenje brade predstavlja aspekt privatnog života, u smislu člana 8. Evropske konvencije. Nošenje simbola ili komada odjeće koji su motivirani vjerom pojedinca i njegovom željom da ispoljava svoju vjeru predstavlja manifestaciju njegovog vjerskog uvjerenja i samim tim je zaštićeno članom 9. Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Hamidović protiv Bosne i Hercegovine potvrdio da je želja muškarca muslimanske vjeroispovijesti da nosi kapu, iako nije strogo vjerska dužnost, ali je čvrsto ukorijenjena u tradiciji tako da je mnogi smatraju vjerskom dužnošću, zaštićena članom 9. Evropske konvencije.

8. Podnosilac zahtjeva, dalje, navodi da član 8. stav 2. i član 9. stav 2. Evropske konvencije sadrže identične razloge zbog kojih nadležne vlasti mogu ograničiti navedena prava, dakle, kako je ranije istaknuto, ograničenje mora biti u skladu sa zakonom, da je usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je neophodno u demokratskom društvu. U vezi sa zakonitošću konkretnog miješanja, podnosilac zahtjeva smatra da je ograničenje izvršeno na dopušten način, jer je Pravila donio ministar odbrane BiH na osnovu ovlaštenja koja je prenijela na njega Parlamentarna skupština BiH donoseći Zakon o odbrani BiH. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, bez obzira na to što se ne radi o zakonu u formalnopravnom smislu, Pravila se mogu smatrati “zakonom”, a ograničenje prava na taj način dopuštenim, pozivajući se na Odluku broj U 8/17 (tačka 40).

9. Mjera ograničenja prava iz čl. 8. i 9. Evropske konvencije može se preduzeti radi postizanja nekog od legitimnih ciljeva definiranih stavom (2) navedenih članova Evropske konvencije, a oni se ogledaju u interesu javne sigurnosti, zaštiti javnog reda, zaštiti zdravlja i morala i zaštiti prava i sloboda drugih. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, osporene odredbe Pravila nisu obrazložene, niti je jasno u svrhu kojeg interesa su donesene osporene odredbe kojima se pripadnicima Oružanih snaga, osim vjerskih službenika, zabranjuje nošenje brade kada su u službi i u uniformi. Motiv donosioca Pravila za ovako restriktivno postupanje je nejasan s obzirom na to da je nošenje brade u Oružanim snagama BiH ranije bilo dozvoljeno. Podnosilac zahtjeva je citirao dio iz Uputstva za zakonodavce koje utječe na vjeru ili uvjerenja koje je objavila Venecijanska komisija: “Konačna ograničenja trebalo bi da se naprave tek nakon odgovarajuće analize ograničenja, uz razumijevanje razumne mogućnosti povećanih interesa državne sigurnosti”, što je u konkretnom slučaju izostalo. Ukoliko bi se donosilac Pravila pozvao na higijenske, estetske ili druge potrebe kojima se rukovodio donošenjem apsolutne zabrane nošenja brade, podnosilac zahtjeva se poziva na stav Evropskog suda iz predmeta Biržietis protiv Litve (tačka 57) iz kog proizlazi da, s obzirom na to da nije zabranjeno nošenje brkova, kao što to nije zabranjeno ni Pravilima, ovakva zabrana se može smatrati proizvoljnom. Pitanjem apsolutne zabrane nošenja brade, bez bilo kakvih odrednica o mogućim izuzecima, bavio se i Ustavni sud u predmetu broj U 8/17 (tačka 44) u kojem je zaključeno da takva zabrana ne slijedi interes općih ciljeva iz stava 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije.

10. Prije stupanja na snagu Pravila ta materija je bila normirana odredbama SOP-a kojima je bilo dozvoljeno nošenje brkova i brade s tim da je lice koje se opredijelilo za nošenje brade iz bilo kojih razloga (zbog ličnog izgleda ili kao manifestiranje vjere), bilo obavezno da zatraži odobrenje nadležnog vojnog starješine. Odredbama SOP-a bilo je propisano da brada ne može biti duža od 1 cm i da mora biti uredno održavana i čista. Na osnovu tako definiranih pravila, vojnik Admir Bećirović je 2011. godine zatražio i dobio odobrenje da pusti bradu radi ostvarivanja vjerskih prava. Podnosilac zahtjeva se pita zašto je nadležni ministar, donoseći Pravila, zabranio puštanje brade svim pripadnicima Oružanih snaga osim vjerskim službenicima. Nezvaničan stav Ministarstva odbrane BiH, kojim podnosilac zahtjeva raspolaže, jeste da nošenje brade predstavlja rizik za nošenje zaštitne maske. Takav stav podnosilac zahtjeva ne može prihvatiti zbog više razloga, a posebno zbog toga što o tome ne postoji valjana analiza, jer je nošenje brade dozvoljeno u mnogim armijama koje koriste slična ili ista zaštitna sredstva i zbog toga što postoji mišljenje eksperata da nošenje brade nije inkompatibilno sa nošenjem zaštitne maske. U tom pravcu podnosilac zahtjeva je citirao relevantne dijelove pravila službe oružanih snaga Republike Hrvatske, Ujedinjenog Kraljevstva itd. iz kojih proizlazi da je pripadnicima oružanih snaga u tim zemljama dozvoljeno nošenje kraće njegovane brade (ne duže od 0,5 cm), koja ne smije da smeta pri obavljanju profesionalne dužnosti, te koja omogućava da se upotrebljava zaštitna maska, odnosno uz odobrenje kao što je to slučaj u Ujedinjenom Kraljevstvu.

11. Podnosilac zahtjeva je, dalje, istakao da je Općinski sud u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 652414 17 P zatražio nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz oblasti interne medicine o tome koliko oblik i dužina brade ugrožavaju život pripadnika Oružanih snaga u BiH prilikom nošenja gas-maske. Sudski vještak je u svom nalazu koji je dostavio sudu, između ostalog, naveo da nošenje brade, ukoliko je uredna i potkraćena, ne predstavlja smetnju za pravilnu upotrebu gas-maske. Iz svega navedenog je jasno da nametnuto ograničenje, odnosno nametnuta zabrana nošenja brade nije opravdana općim ciljevima iz stava (2) čl. 8. i 9. Evropske konvencije, te da zbog toga ne može ostati na pravnoj snazi.

12. Podnosilac zahtjeva smatra da je zahtjevom pokazano da su osporenim odredbama Pravila prekršene odredbe člana II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije predloživši da se zahtjev usvoji, da se utvrdi da osporene odredbe člana 12. st. (2) i (4) Pravila nisu saglasne sa navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, te da osporene odredbe, u smislu člana 61. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, prestaju da važe narednog dana od dana objavljivanja ove odluke u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

b) Odgovor na zahtjev

13. U odgovoru Ministarstvo je istaklo da osporava sve navode iz zahtjeva, jer Pravila predstavljaju osnovni akt kojim se uređuju odnosi u Oružanim snagama, smještaj i red, život, rad, unutrašnja služba itd. Pravila su donesena u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koja su ministru data Zakonom o odbrani BiH. Istaknuto je da se svi propisi u sistemu odbrane, pa i Pravila, donose na osnovu analiza i procjena, vodeći računa o zakonskom okviru i stvaranju pretpostavki za ispunjenje dodijeljenih zadataka. Osnovni preduvjet za izvršavanje zadataka propisanih Zakonom o odbrani BiH jeste osiguranje uniformnosti i jednakosti svih pripadnika Oružanih snaga o svim pitanjima, a pitanje uniformnosti i pitanje ličnog izgleda su vrlo bitna pitanja u Oružanim snagama BiH. U vezi s tim, Ministarstvo je naglasilo da upotreba zaštitne opreme, koja nužno uvjetuje obrijano lice, ne stvara prostor da se može udovoljiti zahtjevima pojedinaca da nose bradu. U tom pravcu tvrdnje podnosioca zahtjeva koje se temelje na nalazu i mišljenju vještaka u konkretnom pojedinačnom slučaju ne mogu biti osnov za prihvatanje pravila ponašanja u Oružanim snagama BiH. Rješavanje takvih pitanja, kao što je pitanje nošenja brade, nužno pretpostavlja široku raspravu koja podrazumijeva i provođenje ozbiljnih studija, rješavanje svih tehničkih i finansijskih aspekata modificiranja i modernizacije opreme i postizanje opće saglasnosti putem izmjene zakona. Izuzimanje bilo kojih kategorija i davanje povlaštenog statusa na osnovu ličnih sklonosti i uvjerenja dovode do slabljenja spremnosti i, u krajnjem, dovode do toga da jedinice i pojedinci ne mogu biti upotrijebljeni za namjenu zbog koje se nalaze u Oružanim snagama.

14. Navodi podnosioca zahtjeva da se spornim odredbama krše prava i slobode garantirane Evropskom konvencijom nisu sporni, ali služba u Oružanim snagama BiH je specifična po svojoj namjeni i ona nužno pretpostavlja niz ograničenja ljudskih prava i sloboda, a pripadnici Oružanih snaga BiH su prije stupanja u službu na transparentan način upoznati sa ograničenjima kao npr. zabrana političkog angažiranja, zabrana javnog istupanja, zabrana prava članstva u određenim organizacijama, ograničenja putovanja i kretanja, obaveza nošenja uniforme itd. Prema tome, svaki naknadni pokušaj da se nametnu privatni interesi i prava iz privatnog domena kojima bi se pravila ograničenja za upotrebu jedinica i pojedinaca, ili razbijao kohezioni ambijent neophodan za izvršavanje zadataka Oružanih snaga BiH nije prihvatljiv i on narušava borbenu spremnost Oružanih snaga. Ministarstvo smatra da bi doslovna primjena odredaba Evropske konvencije obesmislila Oružane snage BiH kao instituciju i onemogućila vršenje njihovih osnovnih funkcija. Na službi u Oružanim snagama BiH nalaze se lica koja su bezuvjetno prihvatila ograničenja ljudskih prava i osnovnih sloboda koja su im unaprijed bila poznata, a bilo kakvo mijenjanje stavova i uvjerenja pojedinaca nije prihvatljivo za sistem ukoliko ono narušava unutrašnji red, koheziju i operativnu spremnost.

15. Pozivanje podnosioca zahtjeva na stav (4) člana 29. Zakona o službi u Oružanim snagama BiH predstavlja jednostran pristup u gledanju na navedeni problem, bez uvažavanja norme koja određuje da će se organiziranje vjerske aktivnosti u Oružanim snagama prvenstveno zasnivati na objektivnim vojnim potrebama. U tom pravcu Ministarstvo je istaklo da su u strukturi odbrane raspoređeni pripadnici vjerskih zajednica koji imaju status organizacijske jedinice Ministarstva i koji su uključeni u izradu dokumenata i propisa i da mogu davati prijedloge za donošenje novih ili izmjenu postojećih propisa, pa je u tom pravcu ovaj zahtjev preuranjen, jer nisu iskorištene unutrašnje mogućnosti i mehanizmi u sistemu odbrane. Donosilac Pravila ocijenio je da je objektivna vojna potreba da ima obrijane i uredne vojnike koji mogu, bez ikakvih ograničenja, koristiti opremu koja im je potrebna za izvršavanje dodijeljenih zadataka i bez mogućnosti bilo kakve manipulacije zasnovane na ideološkim ili strogo privatnim osnovama, koja može imati negativan utjecaj na borbenu spremnost Oružanih snaga. Posebno je naglašeno da su Oružane snage BiH sastavljene od različitih struktura koje baštine tradiciju i identitet ranijih entitetskih vojski, pa i pripadnika različitih vjerskih zajednica, te da je svako pitanje kojim se proširuje ili smanjuje obim prava bilo koje komponente nužno uvjetovano konsenzusom svih, te da bi parcijalno rješavanje bilo čijih prava dovelo do ozbiljnih poremećaja u sistemu. Predloženo je da se zahtjev odbaci ili odbije.

IV. Relevantni propisi

16. Pravilo službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 06-02-3-4958/12 od 28. decembra 2012. godine (interni akt Ministarstva odbrane BiH) na bosanskom jeziku

Za potrebe ove odluke, na zahtjev Ustavnog suda, navedeno Pravilo dostavili su podnosilac zahtjeva i Ministarstvo, koje u relevantnom dijelu glasi:

12. Vojna lica moraju uvijek biti uredno odjevena, obrijana i podšišana. Zulufi mogu dosezati najviše do polovine uha, a kosa ne smije padati na uši i kragnu. Na tjemenu glave kosa ne može biti veća od pet centimetara, a na gornjoj polovini zatiljka ne može biti duža od dva centimetra. Potpuno sječenje kose ili “šišanje na nulu” je na dobrovoljnoj osnovi i ne može biti naređeno.

Nošenje brade dozvoljeno je samo za vjerske službenike, s tim da brada mora biti uredno održavana.

Brkovi su dozvoljeni svim vojnim licima. Širina brkova ne smije prelaziti širinu usana, a po dužini ne smiju padati na gornju usnu.

Sva vojna lica moraju biti uvijek obrijana kada su na službi i u uniformi.

Žene, vojna lica, moraju kosu uredno održavati da im ne smeta pri izvođenju obuke, upotrebe zaštitne maske, šljema i druge opreme, odnosno prilikom obavljanja dužnosti. Kada nisu na obuci mogu se šminkati, ali neupadljivo.

17. Pravilo službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 06-02-3-4958/12 od 28. decembra 2012. godine na hrvatskom jeziku u relevantnom dijelu glasi:

12. Vojne osobe moraju uvijek biti uredno odjevene, obrijane i podšišane. Zulufi mogu dosezati najviše do polovine uha, a kosa ne smije padati na uši i kragnu. Kosa na tjemenu glave ne može biti veća od pet centimetara, a na gornjoj polovini zatiljka ne može biti duža od dva centimetra. Potpuno sječenje kose ili “šišanje na nulu” je na dobrovoljnoj osnovi i ne može biti naređeno.

Nošenje brade dozvoljeno je za vjerske službenike, a brada mora biti uredno održavana.

Brkovi su dozvoljeni svim vojnim osobama, a širina ne može prelaziti širinu usana, po dužini ne mogu padati na gornju usnu.

Sve vojne osobe moraju biti uvijek obrijane kada su na službi i u odori.

Žene, vojne osobe, kosu uredno održavaju – da im ne smeta pri izvođenju obuke, uporabe zaštitne maske, šljema i druge opreme, odnosno prigodom obavljanja dužnosti. Kada nisu na obuci mogu se šminkati, ali neupadljivo.

18. Pravilo službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 06-02-3-4958/12 od 28. decembra 2012. godine na srpskom jeziku u relevantnom dijelu glasi:

12. Vojna lica moraju uvijek biti uredno odjevena, obrijana i podšišana. Zulufi mogu dosezati najviše do polovine uha, a kosa ne smije padati na uši i kragnu.

Kosa na tjemenu glave ne može biti veća od pet centimetara, a na gornjoj polovini zatiljka ne može biti duža od dva centimetra. Potpuno sječenje kose ili “šišanje na nulu” je na dobrovoljnoj osnovi i ne može biti naređeno.

Nošenje brade dozvoljeno je za vjerske službenike, a brada mora biti uredno održavana.

Brkovi su dozvoljeni svim vojnim licima. Širina ne može prelaziti širinu usana, a po dužini ne mogu padati na gornju usnu.

Sva vojna lica, kada su na službi i u uniformi, moraju biti uvijek obrijana.

Žene, vojna lica, kosu uredno održavaju da im ne smeta pri izvođenju obuke, upotrebe zaštitne maske, šljema i druge opreme, odnosno prilikom obavljanja dužnosti. Kada nisu na obuci mogu se šminkati, ali neupadljivo.

19. Standardna operativna procedura o nošenju jedinstvene uniforme i obilježja u Oružanim snagama BiH broj16-06-02.3.286-13/08 od 30. maja 2008. godine

Za potrebe ove odluke i na zahtjev Ustavnog suda BiH podnosilac zahtjeva je dostavio Standardnu operativnu proceduru o nošenju jedinstvene uniforme i obilježja u Oružanim snagama BiH broj 16-06-02.3.286-13/08 od 30. maja 2008. godine, koja će biti na snazi sve dok Ministarstvo odbrane BiH ne donese pravilnik o nošenju uniformi i obilježjima u OSBiH, a koja u relevantnom dijelu glasi:

LIČNI IZGLED PRIPADNIKA OS BiH

8.1. Frizura, brada, brkovi, kozmetika i nokti

(2) Brada i brkovi.

Nošenje brade u OS BiH je dozvoljeno za vjerske službenike čije je zanimanje vjerski službenik. U ovom slučaju brada mora biti uredno održavana, čista i takve dužine da ne smeta nošenju zaštitne opreme. Nošenje brade za ostale pripadnike OS BiH je dozvoljeno, s tim da je starješina nivoa komandanta bataljona i višeg nadležan za izdavanje odobrenja licu koje se opredijeli za nošenje brade. Brada može biti dužine do 1 cm i mora biti uredno održavana i čista. Brkovi su dozvoljeni svim pripadnicima OS BiH. Širina brkova ne može prelaziti širinu usana niti po dužini mogu padati na gornju usnu. Dlake brkova ne mogu biti duže od jednog cm. Brkovi moraju biti čisti i njegovani svakodnevno. Svi pripadnici OS BiH, osim onih kojima je dozvoljeno nošenje brade i osim onih koji nose brkove, moraju biti uvijek obrijani kada su na službi i u uniformi. Izuzetak su pripadnici OS BiH koji iz razloga alergije na licu ili bilo kojih drugih zdravstvenih razloga ne mogu brijati lice određeno vrijeme, a što moraju imati preporučeno u pismenoj formi od strane ljekarske komisije (najnižeg stepena).

20. Zakon o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 88/05, 53/07 (58/08 – ZO Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH), 59/09, 74/10, 42/12, 41/16 i 38/18)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

Član 1.
(Predmet Zakona)

Ovim Zakonom uređuju se: služba u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Oružane snage), sastav Oružanih snaga, prijem u službu, prava i obaveze lica na službi u Oružanim snagama, status lica tokom službe, sistem klasificiranja ljudstva, ocjene, unapređenja, upravljanje evidencijom personala i karijerom vojnih lica, činovi i oznake u Oružanim snagama, standardi ponašanja i druga statusna pitanja lica na službi u Oružanim snagama.

Član 2.
(Oružane snage)

Oružane snage podrazumijevaju sve vojne snage u Bosni i Hercegovini na način utvrđen Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 88/05), (u daljnjem tekstu: Zakon o odbrani).

Član 3. st. (1) i (2)
(Lica na službi u Oružanim snagama)

(1) Na službi u Oružanim snagama mogu biti vojna lica, civilna lica, kadeti i kandidati na obuci. Vojna lica su profesionalna vojna lica i lica u rezervnom sastavu dok su na službi.

(2) Profesionalna vojna lica su:

a) vojnici,

b) podoficiri,

c) oficiri,

d) generali.

Član 7. stav (1)
(Primjenjivost akata)

(1) Ako nije drugačije određeno ovim Zakonom, akti kojima se regulira status profesionalnih vojnih lica, lica u rezervnom sastavu i civilnih lica u Oružanim snagama su upravni akti i donose se u skladu s ovim Zakonom, Zakonom o odbrani, Zakonom o upravi BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02), Zakonom o radu u institucijama BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 26/04, 7/05 i 48/05), drugim važećim zakonima, kao i direktivama, propisima i naređenjima ministra odbrane.

Član 20.
(Nošenje uniforme)

Vojno lice dužno je nositi propisanu uniformu za vrijeme vršenja službe, u skladu s propisom koji donosi ministar odbrane.

Član 29.
(Vjerske aktivnosti i slobode)

(1) Vojno lice ima pravo obavljanja vjerskih aktivnosti radi ostvarivanja vjerskih sloboda u skladu sa specifičnostima svake od vjera.

(2) Organizacija i obavljanje vjerskih aktivnosti iz stava (1) ovog člana zasnivaju se na principu individualne slobode izražavanja i obavljanja vjerske službe pripadnika Oružanih snaga.

(3) Organizacija vjerskih aktivnosti u Oružanim snagama prvenstveno se zasniva na objektivnim vojnim potrebama.

(4) Ministarstvo odbrane BiH, u saradnji sa zakonom priznatim crkvama i vjerskim zajednicama, propisuje organizaciju i način funkcioniranja vjerskih aktivnosti u Oružanim snagama i osigurava ostvarivanje vjerskih sloboda, kako je utvrđeno u stavu (1) ovog člana.

21. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” broj 88/05) u relevantnom dijelu glasi:

POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

Član 4.

Zadaci Oružanih snaga su:

a) učešće u operacijama kolektivne sigurnosti, u operacijama za podršku miru i samoodbrani, uključujući i borbu protiv terorizma,

b) pružanje vojne odbrane Bosni i Hercegovini i njenim državljanima u slučaju napada,

c) pomoć civilnim organima u reagiranju na prirodne i druge katastrofe i nesreće,

d) protuminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini,

e) ispunjenje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

POGLAVLJE II. PRAVA I DUŽNOSTI INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE ODJELJAK A: NADLEŽNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Član 6.

Bosna i Hercegovina organizira, razvija i održava vojni kapacitet i spremnost Oružanih snaga radi:

a) osiguranja suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine,

b) unapređenje ciljeva vanjske politike Bosne i Hercegovine,

c) ispunjenja međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine,

d) zaštite državljana Bosne i Hercegovine.

ODJELJAK D. Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine

Član 13. stav (1) tačka o)
(Nadležnosti Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine)

(1) Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo odbrane) nadležno je za:

o) donošenje politika i osnovnih pravila za Oružane snage,

ODJELJAK E. Ministar odbrane Bosne i Hercegovine

Član 15. tačka a)
(Organizacione i administrativne nadležnosti)

Ministar odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ministar odbrane) ima sljedeće organizacione i administrativne nadležnosti, koje su predmet vrhovne komande i kontrole Predsjedništva:

a) predlaže i donosi propise, izdaje direktive i naređenja, koja se odnose na organizaciju, administraciju, osoblje, obuku, opremanje, razmještaj i upotrebu Oružanih snaga kako bi se osigurala maksimalna interoperabilnost u Oružanim snagama i interoperabilnost sa snagama NATO-a,

V. Dopustivost

22. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

23. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Pitanje dopustivosti predmetnog zahtjeva, budući da je predmetnim zahtjevom osporen akt niže pravne snage od zakona, Ustavni sud je riješio u predmetu broj U 8/17 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 8/17 od 30. novembra 2017. godine, tač. 16-26, objavljena u “Službenom glasniku BiH” broj 90/17 od 22. decembra 2017. godine, dostupna i na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojem je bilo pokrenuto pitanje ustavnosti osporene odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o nošenju uniforme kojom je policijskim službenicima Granične policije BiH bila nametnuta apsolutna zabrana nošenja brade kada su u uniformi. Naime, Ustavni sud je analizirajući zahtjev utvrdio da bi konkretno propisivanje apsolutne zabrane nošenja brade licima u uniformi, pogotovo imajući u vidu da je prethodnom odredbom prije njene izmjene bilo dopušteno nošenje uredno njegovane brade i brkova, značilo da je spornom odredbom Pravilnika došlo do miješanja u prava na privatni život i slobodu manifestiranja vjere. Shodno tome, Ustavni sud je, imajući u vidu da je do miješanja u navedena kvalificirana prava došlo na osnovu Pravilnika kao podzakonskog akta, zaključio da ima nadležnost da ispita njegovu ustavnost.

24. U pogledu tvrdnje Ministarstva “da su u strukturi odbrane raspoređeni pripadnici vjerskih zajednica koji imaju status organizacijske jedinice Ministarstva i koji su uključeni u izradu dokumenata i propisa i da mogu davati prijedloge za donošenje novih ili izmjenu postojećih propisa, pa je u tom pravcu ovaj zahtjev preuranjen, jer nisu iskorištene unutrašnje mogućnosti i mehanizmi u sistemu odbrane”, Ustavni sud ističe da postojanje i eventualno korištenje ovih mehanizama nema nikakav utjecaj na ovlaštenja subjekata iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine na podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti.

25. Slijedeći praksu iz predmeta broj U 8/17, te podržavajući svoj stav da je nadležan vršiti kontrolu ustavnosti pravnih akata nižeg ranga od zakona kada takvi akti pokreću pitanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda zaštićenih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zahtjev za ocjenu ustavnosti dopustiv, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. Pravila Ustavnog suda.

VI. Meritum

26. Podnosilac zahtjeva traži da se ispita usklađenost člana 12. st. (2) i (4) Pravila sa članom II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije.

Pravo na privatni život

27. Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.

28. Član 8. Evropske konvencije glasi:

1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

2. Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Sloboda misli, savjesti i vjere

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

g) Slobodu misli, savjesti i vjere.

30. Član 9. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uključuje slobodu da se promijeni vjera ili uvjerenje i slobodu svakog da, bilo sâm ili zajedno s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, podučavanjem, redovnim obavljanjem i obredom.

2. Sloboda ispoljavanja vjere ili ubjeđenja podvrgava se samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, radi zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

31. Prije razmatranja konkretnog zahtjeva Ustavni sud ponovo ukazuje da je u svojoj praksi razmatrao identično pitanje u predmetu broj U 8/17 (op. cit., U 8/17, tač. 30-45. odluke). Na citirani predmet se u zahtjevu pozvao i podnosilac zahtjeva.

32. Ustavni sud podsjeća da je u citiranom predmetu bilo pokrenuto pitanje usklađenosti člana 1. stav 1. tačka 7. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o nošenju uniforme u dijelu koji glasi: “Policijski službenici kada su u uniformi brada im mora biti obrijana” sa članom II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je u citiranome predmetu opravdanost miješanja u pravo na privatni život i slobodu vjere ispitivana zajedno, te da je naglašeno da bi se vršenje prava pobrojanih u članu 8. stav 1. i članu 9. stav 1. ograničilo, mora postojati zakonski osnov, te da mjere moraju da budu neophodne u demokratskom društvu i propisane u interesu općih (širih) ciljeva iz stava 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije. Nakon detaljne analize Ustavni sud je zaključio da je sporno ograničenje prava na privatni život i slobodu vjere bilo propisano “zakonom”, pozivajući se na svoju praksu iz predmeta broj AP 3947/12, te praksu Evropskog suda usvojenu u predmetu Biržietis protiv Litvanije u kojoj je navedeno da izraz “zakon” obuhvata ne samo pisane zakone koje je donio parlament nego i statute i regulacione mjere nižeg reda koje donose profesionalni regulatorni organi u skladu sa nezavisnim ovlaštenjem za donošenja pravila, koje je na njih prenio parlament (op. cit., U 8 17, tačka 40).

33. Prilikom ispitivanja da li je sporna odredba bila neophodna u demokratskom društvu, Ustavni sud je u citiranom predmetu naglasio da prethodno treba utvrditi da li je sporna mjera donesena u interesu legitimnih ciljeva iz stava 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije, koje treba striktno tumačiti, te ako jeste, da li je kao takva proporcionalna cilju i neophodna u demokratskom društvu. Ustavni sud je u citiranom predmetu pošao od toga da brada, kao dio tijela i fizičkog izgleda lica, predstavlja manifestaciju vjere ako se nosi s tim ciljem, ali i aspekt privatnog života, jer se ne veže samo za vjerska obilježja. Prilikom analize Ustavni sud je imao u vidu da je Pravilnikom o nošenju uniforme, prije njegove izmjene, bilo propisano da je dopušteno nošenje njegovane brade i brkova. Zatim je uzeo u obzir praksu Evropskog suda prema kojoj države ugovornice imaju određeno polje slobodne procjene u ocjenjivanju postojanja i obima potrebe za miješanjem u prava građana, ali da to polje podliježe evropskoj superviziji, a da je zadatak suda da utvrdi da li su mjere koje su preduzete na nacionalnom nivou bile, u principu, opravdane (op. cit., U 8/17, tačka 42). Ustavni sud je prilikom odlučenja imao u vidu odgovor donosioca osporenih izmjena Pravilnika, koji je ocijenio paušalnim i irelevantnim. Pri tome je Ustavni sud naglasio da ni sam ne vidi bilo kakve razloge koji bi per se bili smetnja policiji da izvršava svoje zadatke s ciljem održavanja javne sigurnosti i zaštite javnog poretka ukoliko bi neki od njenih članova nosili urednu bradu. Ustavni sud je naglasio da sve navedeno može ponoviti (i) u pogledu ispunjenja ostalih standarda iz drugog stava prava na privatni život i slobodu vjere (zaštita morala, zaštita zdravlja ljudi, zaštita prava i sloboda drugih), što bi značilo da se navedena mjera, koja je propisana spornom odredbom, ne bi mogla opravdati niti u smislu preostalih standarda iz drugog stava čl. 8. i 9. Evropske konvencije. Na osnovu navedene argumentacije, Ustavni sud je u citiranom predmetu izveo zaključak da nisu ponuđeni relevantni i dovoljni razlozi iz kojih bi Ustavni sud mogao zaključiti da je sporna mjera ograničenja propisana u interesu legitimnih ciljeva iz stava 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije, jer je osporenom odredbom propisana apsolutna zabrana nošenja brade bez bilo kakvih mogućih odrednica o njenom estetskom izgledu. Na osnovu navedenog, izveden je zaključak da je apsolutnom zabranom nošenja brade policijskim službenicima Granične policije BiH, dok su u uniformi, prekršeno pravo na privatni život iz člana II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo iz člana 9. Evropske konvencije.

34. Predmetni zahtjev pokreće isto pitanje u vezi sa zabranom nošenja brade, ali u konkretnom slučaju u pitanju su vojna lica u Oružanim snagama BiH kada su na službi i u uniformi. Dakle, u konkretnom slučaju postavlja se identično pitanje, tj. da li se osporenim ograničenjem propisanim članom 12. st. (2) i (4) Pravila kojim se nošenje uredno održavane brade dozvoljava samo vjerskim službenicima, dok sva vojna lica moraju biti uvijek obrijana kada su na službi i u uniformi, krše odredbe člana II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da se jedina razlika između predmetnog zahtjeva i predmeta broj U 8/17 ogleda, formalno, u tome što se ograničenje nošenja brade u konkretnom slučaju odnosi na vojna lica u Oružanim snagama BiH. Dakle, u oba slučaja radi se o državnim službama BiH, i to Oružanim snagama BiH i Graničnoj policiji BiH, čiji službenici prilikom obavljanja službene dužnosti nose odgovarajuće uniforme. Stoga će Ustavni sud okolnosti konkretnog slučaja dovesti u vezu sa standardima iz Odluke broj U 8/17.

35. Razmatrajući pitanje da li je konkretno miješanje (zabrana nošenja brade) propisano “zakonom”, Ustavni sud zapaža da ni podnosilac zahtjeva ne prigovara da osporene odredbe, koje je donio nadležni ministar u skladu sa ovlaštenjima datim u Zakonu o odbrani BiH (vidi Relevantne propise), nisu propisane “zakonom”. Ustavni sud, slijedeći praksu iz Odluke broj U 8/17 (tačka 40), zaključuje da je ograničenje prava na privatni život i slobodu vjere u konkretnom slučaju propisano “zakonom”, u smislu stava 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije.

36. U vezi sa pitanjem da li je predmetno ograničenje propisano u interesu legitimnih ciljeva iz stava 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je osporenim stavom (2) člana 12. Pravila na bosanskom jeziku, koja je podnosilac zahtjeva dostavio i čije odredbe osporava, nošenje uredno održavane brade dozvoljeno “samo” vjerskim službenicima. Ustavni sud ne uočava problem da nošenje uredno održavane brade bude dozvoljeno vjerskim službenicima, ali riječ “samo” ograničava to pravo isključivo za vjerske službenike. Ustavni sud, također, zapaža da stav (2) člana 12. Pravila na srpskom, odnosno hrvatskom jeziku ne propisuju riječ “samo” i da glasi: “Nošenje brade dozvoljeno je za vjerske službenike, a brada mora biti uredno održavana.” Dakle, suština citirane odredbe je da se uredno održavana brada dozvoljava vjerskim službenicima, ali sadržaj citirane odredbe ne implicira zaključak da je to pravo rezervirano isključivo za vjerske službenike, kao u tekstu Pravila na bosanskom jeziku. Stavom (4) člana 12. Pravila propisano je da vojna lica moraju biti uvijek obrijana kada su na službi i u uniformi. Ustavni sud zapaža da je citirana odredba na sva tri službena jezika u Bosni i Hercegovini suštinski identična. Iz sadržaja citirane odredbe izvodi se zaključak da je vojnim licima u Oružanim snagama BiH nošenje brade apsolutno zabranjeno kada su na službi i u uniformi, kao u slučaju policijskih službenika Granične policije BiH. U odgovoru na zahtjev Ministarstvo je nastojalo da opravda sporno ograničenje navodeći, između ostalog, da je objektivna vojna potreba imati obrijane i uredne vojnike, koji bez ikakvih ograničenja mogu koristiti vojnu opremu koja im je potrebna za izvršavanje dodijeljenih zadataka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da Ministarstvo navodi ciljeve opće prirode, jer je sasvim razumljivo da vojna lica oružanih snaga bilo koje zemlje u svijetu treba da izgledaju jednoobrazno i uredno. Međutim, u odgovoru nije obrazloženo zašto bi nošenje uredne, kratke i njegovane brade narušilo taj opći cilj. Navedeno posebno u svjetlu činjenice što su odredbe SOP-a propisivale mogućnost nošenja brade vojnim licima u Oružanim snagama BiH kada su na službi i u uniformi uz odobrenje nadređenog starješine (vidi, Relevantni propisi, član 8.1. (2) SOP-a). Iz odgovora Ministarstva ne proizlazi obrazloženje zašto bi nošenje uredne i njegovane brade predstavljalo smetnju za korištenje vojne opreme, a pri tome nije ni precizirano o kojoj vojnoj opremi se radi.

37. Ministarstvo smatra da je ograničenje propisano na zakonit način, a da u vojnoj službi postoje ograničenja u odnosu na prava i slobode zagarantirane Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom sa kojima su pripadnici Oružanih snaga BiH upoznati na transparentan način prije stupanja na dužnost u Oružane snage BiH. Ustavni sud se slaže da je u vojnoj službi razumljivo da postoje ograničenja u odnosu na određena prava i slobode, ali, isto tako, smatra da svako ograničenje mora slijediti legitimne ciljeve, a u konkretnom slučaju Ministarstvo nije ponudilo niti jedan relevantan legitiman cilj i razlog da svim vojnim licima kada su na službi i u uniformi ograniči pravo na nošenje uredno održavane brade, kao što je to dozvoljeno “samo” vjerskim službenicima. Navedeno posebno u kontekstu činjenice da je nošenje brkova dozvoljeno svim vojnim licima (član 12. stav (3) Pravila), pa se s pravom postavlja pitanje zašto bi nošenje uredno njegovane brade bila smetnja vojnim licima da obavljaju profesionalnu dužnost, dok brkovi, navodno, ne bi smetali prilikom profesionalnog obavljanja dužnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je podnosilac zahtjeva, između ostalog, dostavio izvod iz pravilnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, koja je članica NATO-a, kojim je pripadnicima oružanih snaga dozvoljeno nošenje brade koja ne smije biti duža od 0,5 cm, te ne smije da smeta pri obavljanju profesionalne dužnosti. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, Ustavni sud u konkretnom slučaju ne vidi relevantne razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da je osporeno ograničenje propisano u interesu legitimnih ciljeva iz stava 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije.

38. Stoga, slijedeći praksu iz predmeta broj U 8 17, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne vidi niti jedan razlog da odluči drugačije. Pozivajući se na razloge koji su navedeni u citiranom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je apsolutnom zabranom nošenja brade vojnicima Oružanih snaga BiH dok su u službi i u uniformi prekršeno pravo na privatni život i pravo na slobodu vjere koja su zagarantirana članom II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije, budući da sporna mjera ne slijedi opće ciljeve propisane stavom 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije.

39. Ustavni sud naglašava da je prilikom odlučenja primijenio odredbu člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda ocjenjujući da je nadležni ministar u najboljoj poziciji da, u skladu sa svojim ovlaštenjima koja su mu dodijeljena zakonom, procijeni na koji će način sporno pitanje regulirati poštujući standarde iz ove odluke. Ustavni sud smatra da je rok od tri mjeseca, ostavljen za postupanje nadležnog ministra, dovoljan za izvršenje ove odluke.

VII. Zaključak

40. Ustavni sud, slijedeći praksu iz Odluke broj U 8/17, zbog istih razloga koji su u toj odluci navedeni, zaključuje da odredbe člana 12. st. (2) i (4) Pravila koje je podnosilac zahtjeva osporio krše odredbe člana II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.