Službeni glasnik BiH, broj 65/19
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu člana 29. stav (2) Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 26/04, 7/05, 48/05, 60/10, 32/13 i 93/17), a u vezi sa članom 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 174. sjednici održanoj 02. jula 2019. godine, donijelo je
ODLUKU
O USLOVIMA, KRITERIJIMA I NAČINU KORIŠTENJA GODIŠNJEG ODMORA ZA ZAPOSLENIKE I DRUGE BUDŽETSKE KORISNIKE U INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1.
(Predmet)
(1) Ovom Odlukom utvrđuju se uslovi, kriteriji za određivanje dužine godišnjeg odmora i način korištenja godišnjeg odmora za zaposlenike u institucijama Bosne i Hercegovine i njezinim organima kao i za ostale budžetske korisnike (u daljem tekstu: zaposleni), a koji nisu propisani odredbama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 26/04, 7/05, 48/05, 60/10, 32/13 i 93/17) ili drugim zakonom.
Član 2.
(Obim primjene)
(1) Ovom Odlukom propisuju se uslovi, kriteriji za određivanje dužine godišnjeg odmora i način korištenja godišnjeg odmora za zaposlenike u institucijama Bosne i Hercegovine i njezinim organima, koji nisu državni službenici ili su izričito izuzeti iz Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10, 40/12 i 93/17), zaposlenike koji su zaposleni u javnim preduzećima Bosne i Hercegovine, pravnim subjektima koje osnivaju institucije Bosne i Hercegovine, udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine, međuentitetskim korporacijama i drugim institucijama za obavljanje dodatnih nadležnosti u Bosni i Hercegovini, kao i za ostale budžetske korisnike, a koji nisu propisani odredbama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ili drugim zakonom.
(2) Odredbe ove Odluke ne odnose se na zaposlene čije je trajanje godišnjeg odmora regulisano posebnim zakonom.
Član 3.
(Upotreba izraza)
Izrazi koji su radi preglednosti dani u jednom gramatičkom rodu u ovoj Odluci bez diskriminacije se odnose i na muškarce i na žene.
Član 4.
(Pravo na godišnji odmor)
(1) Pravo na godišnji odmor u svakoj kalendarskoj godini imaju svi zaposleni u trajanju od najmanje 20 radnih dana za kalendarsku godinu.
(2) Zaposleni se ne može odreći prava na godišnji odmor.
(3) Zaposlenom se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor niti mu se može izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Član 5.
(Kriteriji i trajanje godišnjeg odmora)
(1) Broj radnih dana iz člana 4. stav (1) ove Odluke uvećava se prema narednim kriterijima:
a) Zavisno od dužine radnog staža:
1) od jedne do pet godina - jedan radni dan
2) od pet do 10 godina - dva radna dana
3) od 10 do 15 godina - tri radna dana
4) od 15 do 20 godina - četiri radna dana
5) od 20 do 25 godina - pet radnih dana
6) od 25 do 30 godina - šest radnih dana
7) preko 30 godina - osam radnih dana.
b) Zavisno od socijalnih uslova i zdravstvenog stanja zaposlenog, i to:
1) samohrani roditelj, staratelj ili usvojitelj sa jednim maloljetnim djetetom - tri radna dana
2) samohrani roditelj, staratelj ili usvojitelj sa dvoje i više maloljetne djece - četiri radna dana
3) roditelj, staratelj ili usvojitelj sa jednim maloljetnim djetetom - dva radna dana
4) roditelj, staratelj ili usvojitelj sa dvoje i više maloljetne djece - tri radna dana
5) zaposlenik koji je invalid, hronični ili teški bolesnik - tri radna dana.
c) Zavisno od kategorije radnog mjesta:
1) NSS i KV – jedan radni dan
2) referent i viši referent - dva radna dana
3) referent specijalist i samostalni referent - tri radna dana
4) za zaposlenike VSS, zavisno od vrste i složenosti poslova, ovlaštenja i odgovornosti, a na koje se primjenjuje Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, primjenjivat će se kriteriji za uvećanje godišnjeg odmora propisani podzakonskim aktom, kojim se reguliše pravo na godišnji odmor državnih službenika u institucijama Bosne i Hercegovine, što će utvrđivati rukovodilac institucije u postupku donošenja rješenja o korištenju godišnjeg odmora za svako radno mjesto ponaosob
5) predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ministri i zamjenici ministara u ministarstvima Bosne i Hercegovine - sedam radnih dana
6) rukovodioci i zamjenici rukovodilaca samostalnih upravnih organizacija i upravnih organizacija u sastavu ministarstva - pet radnih dana.
d) Zavisno od specifičnosti uslova radnog mjesta:
1) za rad na teškim ili po zdravlje opasnim uslovima - do tri radna dana
2) za rad u smjenama - do tri radna dana.
(2) Uvećanje godišnjeg odmora po osnovi stava (1) tačke b) alineja 1) do 5) ovog člana može se ostvariti samo po jednoj osnovi, uz dostavljanje dokaza o ispunjavanju uslova u prilogu Zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora.
(3) Uvećanje godišnjeg odmora po osnovi iz stava (1) tačka d) ovog člana zaposleni ostvaruje shodno sa listom radnih mjesta zavisno od specifičnosti uslova radnog mjesta, koju utvrđuje rukovodilac institucije posebnom odlukom, na način da se za svako radno mjesto sa specifičnim uslovima rada utvrđuje i broj radnih dana za koliko se godišnji odmor uvećava, a najviše tri radna dana.
(4) Pod pojmom hronični bolesnik podrazumijeva se bolesnik čija se bolest ne može izliječiti, a ista ima uticaja na kvalitet života zaposlenog, što se dokazuje medicinskom dokumentacijom.
(5) Pod pojmom teška bolest podrazumijeva se bolest koja predstavlja osnov za ostvarivanje prava na naknadu shodno sa propisima o platama i naknadama zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine, sve dok takva bolest traje.
(6) Pod pojmom invalid smatra se zaposleni kojem je rješenjem nadležne institucije utvrđena invalidnost od najmanje 60% oštećenja organizma, a po kojoj osnovi, u smislu važećih propisa ostvaruje i pravo na naknadu po osnovi invalidnosti.
Član 6.
(Ukupna dužina godišnjeg odmora)
Dužina godišnjeg odmora sa svim uvećanjima po utvrđenim kriterijima ne može trajati duže od 30 radnih dana, osim ukoliko je to propisano posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom.
Član 7.
(Promjena osnove za trajanje godišnjeg odmora)
(1) Osnove koje po odredbama ove Odluke utiču na dužinu godišnjeg odmora uzimaju se u obzir sa stanjem na dan donošenja rješenja o godišnjem odmoru.
(2) Nakon donošenja rješenja o godišnjem odmoru, promjene osnova za trajanje godišnjeg odmora ne mogu uticati na utvrđenu dužinu trajanja godišnjeg odmora.
Član 8.
(Sticanja prava na korištenje godišnjeg odmora u punom trajanju)
(1) Zaposleni koji prvi put zasniva radni odnos, zaposleni koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od pet dana i zaposleni koji se nalazio na neplaćenom odsustvu na lični zahtjev u trajanju dužem od tri mjeseca, pravo na godišnji odmor u punom trajanju stiče nakon navršenih šest mjeseci neprekidnog rada.
(2) Ako zaposleni sa statusom predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ministra i zamjenika ministra u ministarstvima Bosne i Hercegovine, rukovodioca i zamjenika rukovodilaca samostalnih upravnih organizacija i upravnih organizacija u sastavu ministarstva nije stekao pravo na godišnji odmor u smislu stava (1) ovog člana, ima pravo na srazmjerni dio godišnjeg odmora, u trajanju od po pet dana godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada.
(3) Ako zaposleni sa statusom zaposlenika nije stekao pravo na godišnji odmor u smislu stava (1) ovog člana, ima pravo na srazmjerni dio godišnjeg odmora, u trajanju od po tri dana godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada u instituciji.
Član 9.
(Pravo na korištenje godišnjeg odmora kod ugovora na određeno vrijeme)
(1) Zaposlenik sa kojim je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme kraće od šest mjeseci ima pravo na srazmjerni dio godišnjeg odmora, u trajanju od po tri dana godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada.
(2) Rukovodilac institucije je dužan osigurati da zaposlenik godišnji odmor iz stava (1) ovog člana iskoristi u periodu trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme.
Član 10.
(Nemogućnost korištenja godišnjeg odmora nakon prestanka radnog odnosa)
(1) Poslodavac je dužan zaposlenom omogućiti korištenje prava na godišnji odmor u toku kalendarske godine, a prije prestanka radnog odnosa u intituciji.
(2) Zaposleni koji nije u toku kalendarske godine iskoristio godišnji odmor, a prestao mu je radni odnos, nema pravo na korištenje godišnjeg odmora ni po kojoj osnovi nakon prestanka radnog odnosa u instituciji.
(3) Najkraći plaćeni godišnji odmor ne može se zamijeniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa (direktiva 2003/88/EZ).
Član 11.
(Period koji se ne uračunava u godišnji odmor)
(1) U vrijeme trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se dani odmora u toku sedmice, vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugi dani izostanka sa rada koji se zaposlenom priznaju u staž osiguranja.
(2) Ukoliko kod zaposlenog u toku korištenja godišnjeg odmora dođe do privremene nesposobnosti za rad, koju utvrdi nadležna zdravstvena institucije i po toj osnovi zaposlenog uputi na bolovanje, zaposleni će po isteku perioda bolovanja nastaviti s korištenjem godišnjeg odmora.
(3) O nastanku privremene nesposobnosti za rad, kao i o prestanku privremene nesposobnosti za rad, te nastavku korištenja godišnjeg odmora zaposleni je dužan odmah, bez odlaganja obavijestiti poslodavca.
Član 12.
(Način korištenja godišnjeg odmora)
(1) Godišnji odmor može se koristiti u jednom ili dva dijela.
(2) Ako zaposleni koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje deset radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine.
(3) Ukoliko zaposleni godišnji odmor koristi u dva dijela, prvi dio godišnjeg odmora u trajanju od deset dana ne može prenijeti u narednu kalendarsku godinu, ukoliko mu je, shodno s važećim propisima omogućeno korištenje tog dijela godišnjeg odmora.
Član 13.
(Pravo na korištenje jednog dana godišnjeg odmora)
(1) Zaposleni ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad to želi, uz uslov da je o tome pismeno obavijestio neposrednog rukovodioca najkasnije tri radna dana prije njegovog korištenja.
(2) O korištenju jednog dana godišnjeg odmora se ne donosi posebno rješenje, s tim što je zaposleni dužan obavijest iz stava (1) ovog člana dostaviti na obrascu zahtjeva za korištenje jednog dana godišnjeg odmora propisanom Aneksom 3, koji čini sastavni dio ove Odluke.
Član 14.
(Plan korištenja godišnjih odmora)
(1) Način i vrijeme korištenja godišnjih odmora zaposlenih određuje se Planom korištenja godišnjih odmora.
(2) Plan korištenja godišnjih odmora za predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ministara i zamjenika ministara u ministarstvima Bosne i Hercegovine, rukovodilaca i zamjenika rukovodilaca upravnih organizacija, donosi Vijeće ministara na prijedlog Generalnog sekretarijata Vijeća ministara, najkasnije do 1. aprila tekuće godine za tekuću poslovnu godinu, shodno sa potrebama rada, odnosno sa godišnjim programom rada Vijeća ministara.
(3) Plan korištenja godišnjih odmora za zaposlene u instituciji donosi rukovodilac institucije, najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, shodno sa potrebama rada i planom rada institucije, vodeći računa da se istim ne dovede u pitanje normalno odvijanje procesa rada organizacionih jedinica unutar institucije, odnosno normalno funkcionisanje institucije.
(4) U postupku sačinjavanja Plana korištenja godišnjih odmora, ukoliko je to moguće u odnosu na potrebe rada, rukovodilac institucije će voditi računa i o izraženim pismenim željama zaposlenih.
Član 15.
(Kolektivni godišnji odmor)
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine može, na obrazložen zahtjev rukovodica institucije, shodno sa potrebama rada, odlukom odobriti korištenje kolektivnog godišnjeg odmora u cijelosti ili samo prvi dio.
Član 16.
(Podnošenje zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora)
(1) U cilju osiguranja organizacije korištenja godišnjih odmora, shodno potrebama rada zaposleni najmanje 30 dana prije korištenja godišnjeg odmora podnosi zahtjev za korištenje godišnjeg odmora propisan na obrascu Aneksa 1, koji čini sastavni dio ove Odluke.
(2) Obrazac Aneksa 1 iz stava (1) ovog člana potpisuje:
a) predsjedavajućem Vijeća ministara jedan od zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara
b) ministrima i zamjenicima ministara, rukovodiocima i zamjenicima rukovodilaca samostalnih upravnih organizacija predsjedavajući Vijeća ministara odnosno jedan od zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara
c) rukovodiocima i zamjenicima rukovodilaca upravnih organizacija u sastavu ministarstva ministar, odnosno u njegovoj odsutnosti zamjenik ministra resornog ministarstva.
(3) Obrazac Aneksa 1 za ostale zaposlene potpisom odobrava rukovodilac osnovne organizacione jedinice, a u slučaju neslaganja rukovodioca osnovne organizacione jedinice, konačnu odluku o korištenju godišnjeg odmora zaposlenog donosi rukovodilac institucije.
(4) Zaposleni ima pravo na podnošnje zahtjeva za odobravanje korištenja godišnjeg odmora i prije donošenja Plana korištenja godišnjih odmora iz člana 14. ove Odluke, u kom slučaju se donosi posebno rješenje.
Član 17.
(Rješenje o korištenju godišnjeg odmora)
(1) Na osnovu utvrđenog plana korištenja godišnjeg odmora iz člana 14. ove Odluke, rukovodilac donosi pojedinačna rješenja kojima odobrava korištenje godišnjeg odmora zaposlenih.
(2) Za predsjedavajućeg Vijeća ministara rješenje donosi jedan od njegovih zamjenika, a za ministre i zamjenike ministara u ministarstvima Bosne i Hercegovine, kao i rukovodioce samostalnih upravnih organizacija, rješenje donosi predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, za rukovodioca i zamjenika rukuodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva rješenje donosi ministar, a u slučaju njegove odsutnosti zamjenik ministra ministarstva u čijem sastavu egzistira ta upravna organizacija.
(3) Ukoliko se godišnji odmor koristi u dva dijela, u rješenju o korištenju godišnjeg odmora se navodi period korištenja prvog i drugog dijela godišnjeg odmora.
(4) Ukoliko nije poznat period korištenja drugog dijela godišnjeg odmora u rješenju se može navesti da će se drugi dio koristiti u dogovoru s neposrednim rukovodiocem.
(5) U slučaju iz stava (3) ovog člana zaposleni je dužan podnijeti zahtjev za korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora propisan na obrascu Aneksa 2, koji čini sastavni dio ove Odluke.
(6) Rješenje o korištenju godišnjeg odmora, odnosno odobrenje za korištenje drugog dijela godišnjeg odmora mora se dostaviti zaposlenom najmanje 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora.
(7) Na rješenje o godišnjem odmoru iz stava (1) ovog člana može se izjaviti prigovor rukovodiocu institucije, odnosno donosiocu rješenja u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja, kao i na odobrenje za korištenje drugog dijela godišnjeg odmora podnesenog na obrascu Aneksa 2.
(8) Ako rukovodilac institucije, odnosno donosilac rješenja ne odluči po prigovoru u roku iz stava (6) ovog člana može se pokrenuti radni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u daljem roku od 30 dana.
Član 18.
(Prekid korištenja godišnjeg odmora)
(1) Rukovodilac institucije može, izuzetno, donijeti rješenje o izmjeni rješenja o korištenju godišnjeg odmora zaposlenom radi prekida korištenja godišnjeg odmora zaposlenog, u opravdanim slučajevima, kao što su viša sila, potreba hitnog izvršavanja posla, kao i u drugim opravdanim slučajevima.
(2) Rješenje iz stava (1) ovog člana za predsjedavajućeg Vijeća ministara donosi jedan od njegovih zamjenika, a za ministre i zamjenike ministara u ministarstvima Bosne i Hercegovine, kao i rukovodioce samostalnih upravnih organizacija, rješenje donosi predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, za rukovodioca i zamjenika rukovodioca upravne organizacije u sastavu ministarstva rješenje donosi ministar, a u slučaju njegove odsutnosti zamjenik ministra ministarstva u čijem sastavu egzistira ta upravna organizacija.
(3) Rješenjem iz stava (1) ovog člana taksativno se navode i obrazlažu razlozi zbog kojih je donijeto Rješenje o izmjeni rješenja o korištenju godišnjeg odmora.
(4) Zaposlenom kojem se prekine godišnji odmor pripada pravo na naknadu stvarnih troškova prouzrokovanih donošenjem rješenja iz stava (1) ovog člana, shodno pozitivnim propisima i na bazi prezentirane dokumentacije.
(5) Zaposleni, kojem je izmijenjeno rješenje o korištenju godišnjeg odmora, iz stava (1) ovog člana, ima pravo zahtijevati korištenje neiskorištenog dijela godišnjeg odmora u dogovoru s donositeljem rješenja.
(6) Zaposleni ima pravo zahtijevati da mu se izmijeni rješenje o korištenju godišnjeg odmora, u izuzetno opravdanim slučajevima uz detaljno obrazloženje razloga za izmjenu.
(7) O zahtjevu iz stava (4) ovog člana odlučuje se rješenjem, koje donosi rukovodilac institucije, odnosno lice ovlašteno za donošenje rješenja o korištenju godišnjeg odmora.
Član 19.
(Obaveza planiranja korištenja drugog dijela godišnjeg odmora)
Ukoliko u rješenju iz člana 17. stava (3) ove Odluke nije naveden period korištenja drugog dijela godišnjeg odmora, nego je navedeno da će se isti koristiti u dogovoru sa neposrednim rukovodiocem, neposredni rukovodilac je dužan najkasnije do 31. januara naredne godine sačiniti plan korištenja drugog dijela godišnjeg odmora, koji se dostavlja rukovodiocu institucije na odobravanje, kako bi se blagovremeno osigurali uvjeti za normalno funkcionisanje institucije.
Član 20.
(Nadzor nad primjenom)
Nadzor nad primjenom ove Odluke vrši Upravni inspektorat Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.
Član 21.
(Krivične odredbe)
Kaznom od 800 KM do 3.000 KM može se kazniti rukovodilac institucije ukoliko:
a) zaposlenom uskrati pravo na korištenje godišnjeg odmora ili mu isplati naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora (član 4. Odluke)
b) omogući zaposlenom korištenje godišnjeg odmora nakon prestanka radnog odnosa (član 10. Odluke)
c) zaposlenom u vrijeme trajanja godišnjeg odmora uračunava dane odmora u toku sedmice, vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme izostanka sa rada koje se zaposlenom priznaje u staž osiguranja (član 11. Odluke)
d) zaposlenom onemogući korištenje jednog dana godišnjeg odmora suprotno članu 13. ove Odluke (član 13. Odluke)
e) ne donese Plan korištenja godišnjih odmora, ili ga donese neblagovremeno (član 14. Odluke)
f) ne donese rješenje o korištenju godišnjeg odmora zaposlenom (član 17. stav (1) Odluke)
g) ne dostavi zaposlenom rješenje ili obavijest o korištenju godišnjeg odmora najmanje 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora (član 17. stav (6) Odluke)
h) donese rješenje o izmjeni rješenja o korištenju godišnjeg odmora zaposlenom, odnosno, rješenje o prekidu godišnjeg odmora zaposlenom bez opravdanog razloga (član 18. Odluke).
Član 22.
(Prestanak važenja propisa)
Stupanjem na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o uslovima i načinu korištenja godišnjeg odmora zvaničnika i njihovih savjetnika u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/03), kao i odredbe Odluke o uslovima i načinu korištenja godišnjeg odmora za državne službenike i namještenike u ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine, službama, organima i institucijama Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 27/04), koje se odnose na zaposlenike u institucijama Bosne i Hercegovine.
Član 23.
(Stupanje na snagu)
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavljuje se u "Službenom glasniku BiH".
