Službeni glasnik BiH, broj 12/19

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 21/18, rješavajući zahtjev Mladena Bosića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) alineja b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja Giovanni Grasso, sudija na sjednici održanoj 31. januara 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Mladena Bosića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti odredbi čl. 48. i

48a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 106/09 i "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 78/11), utvrđuje se da su odredbe čl. 48. i 48a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 106/09 i "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 78/11) u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mladen Bosić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 16. oktobra 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi čl. 48. i 48a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 106/09 i "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 78/11; u daljnjem tekstu: osporene odredbe).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske zatraženo je 17. oktobra 2018. godine da dostavi odgovor na zahtjev.

3. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor u ostavljenom roku.

4. Ustavni sud je shodno članu 34. Pravila Ustavnog suda 26. decembra 2018. godine zatražio od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da dostavi odgovor o tome šta su bili razlozi za izmjene i dopune osporenih odredaba Zakona o poljoprivrednim zadrugama.

5. Ministarstvo je dostavilo odgovor 16. januara 2019. godine.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

6. Podnosilac zahtjeva smatra da osporene odredbe nisu u skladu sa članom II/3.k) Ustava BiH i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Istaknuto je da je Ustavom BiH zagarantirano pravo na imovinu kao jedno od osnovnih ljudskih prava, te da je članom II/2. Ustava BiH (međunarodni standardi) propisano da se prava i slobode predviđeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u BiH, kao i da ti akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima. Podnosilac zahtjeva se također pozvao i na član 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (kojim je propisano da svako ima pravo da posjeduje imovinu, sam i u zajednici s drugima, kao i da niko ne smije biti samovoljno lišen svoje imovine).

8. Osporenim odredbama, koje su usvojene izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 106/09 i 78/11), kako je dalje navedeno, poljoprivredne zadruge u Republici Srpskoj kao poseban – sui generis oblik dobrovoljnog udruživanja fizičkih lica (udruživanja s ciljem zadovoljavanja svojih zajedničkih ekonomskih, socijalnih i kulturnih potreba i ciljeva) ostale su bez svoje imovine (tj. izgubile su pravo vlasništva).

9. Podnosilac zahtjeva je naglasio da je vlasništvo stvarno pravo koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar drži, koristi i da s njome raspolaže, a svakoga od toga prava

isključi u granicama određenim zakonom, kao i da je svako dužan da se uzdrži od povrede prava vlasništva drugog lica.

10. Nadalje je ukazano na član 50. Ustava Republike Srpske kojim je propisano da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika vlasništva i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u stjecanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru. Također je istaknuto da svi oblici vlasništva imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54. Ustava RS), da se jamči vlasništvo na poljoprivredno zemljište (član 60. stav (2) Ustava RS), te da RS štiti interese i podstiče zadruge i zadrugarstvo (član 64. stav (1) alineja 5) Ustava RS). Podnosilac zahtjeva smatra da sve citirane odredbe Ustava RS štite zadruge i zadrugarstvo kada su u pitanju njihova prava, posebno ako se imaju u vidu stečena prava. Nadalje je istaknuto da je članom 8. Zakona o stvarnim pravima propisano da dobra od općeg interesa, među koje spada i poljoprivredno zemljište, uživaju posebnu zaštitu. Članom 58. st. (1) i (2) Zakona o stvarnim pravima, kako je dalje istakao, propisano je da samostalni držalac stječe održajem pravo vlasništva na nekretnini ako mu je državina zakonita i savjesna, a nije pribavljena silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja, istekom 10 godina neprekidnog držanja. Osim toga, samostalni držalac nekretnine, čija je državina savjesna, stječe održajem vlasništvo na nekretnini istekom 20 godina neprekidnog držanja. Podnosilac zahtjeva smatra da su zadruge na osnovu citiranog pravnog instituta održaja, koji je detaljno zakonom uređen, ispunile sve potrebne uvjete na osnovu kojih su nakon više decenija savjesne državine stekle pravo vlasništva i upisa prava vlasništva (clausula intabulandi) u zemljišnim knjigama. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva ostaje nepoznato zašto zadrugama, kojima je priznato svojstvo pravnog lica, nije priznato i pravo vlasništva na zemljištu i/ili objektima u čijem posjedu i savjesnoj državini se nalaze duži vremenski period. Naprotiv, usvojenim izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama, konkretno člana 48. ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 106/09), zadrugama se oduzima pravo vlasništva bez valjanog pravnog osnova (iustus titulus), uz retroaktivno pravno dejstvo zakona koje Ustav Republike Srpske ne dozvoljava, odnosno ovo pravo se ograničava osporenim članom 48a.

11. Kao ilustraciju temeljne i štetne promjene položaja zadruga koja je nastala usvajanjem osporenih odredbi podnosilac zahtjeva je naveo zakonska rješenja koja su važila u višedecenijskom periodu, među kojima su Zakon o zemljoradničkom zadrugarstvu BiH ("Službeni list SRBiH" broj 41/1989) i Zakon o zemljoradničkim zadrugama RS ("Službeni glasnik RS" broj 18/99), koji više nisu na snazi, ali koji su afirmirali zemljoradničko zadrugarstvo putem ustupanja zadrugama nekretnina i druge imovine. Podnosilac zahtjeva se također pozvao i na važeći Opći zakon o zadrugama BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 18/03) kojim je u članu 48. propisano da zadruga koristi sredstva po osnovu uloga zadrugara, sredstva zadružnog vlasništva, sredstva u državnom vlasništvu i sredstva drugih domaćih i stranih pravnih lica.

12. Osim citiranih načelnih odredaba koje, kako je istakao podnosilac zahtjeva, eksplicitno daju status imovine zadruge i nad sredstvima u državnom vlasništvu, potrebno je naglasiti da su zadruge stjecale pravo korištenja imovine u skladu s propisima FNRJ i SFRJ kojima se nije moglo drugačije knjižiti pravo vlasništva osim u "B" (vlasničkom) listu zemljišnih knjiga kao društveno vlasništvo (državno), a u "C" (teretnim) listovima kao pravo raspolaganja ili korištenja zadruga. Veliki obim društvenog vlasništva (državnog) zadruge su stekle teretnim pravnim poslovima koji u svemu imaju karakter kupoprodajnih ugovora, dok se osporenim odredbama ne pravi distinkcija ni u pogledu načina stjecanja, pa se i teretnim poslom stečena imovina eksproprira u korist jedinica lokalne samouprave.

13. U odnosu na pitanje javnog interesa koji je, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, navodno izražen usvajanjem osporenih odredaba, navedeno je da statistički gledano zadruge koriste oko

5 % poljoprivrednog zemljišta u Republici Srpskoj, pa je i s te strane istaknuto pitanje od marginalnog značaja po javni interes. Upisom prava vlasništva u korist jedinica lokalne samouprave (općina i grad) na nekretninama upisanim u javnim evidencijama kao državno, odnosno društveno vlasništvo s pravom korištenja, upravljanja ili raspolaganja u korist zadruge, zadire se u stečena prava zadruga, čime dolazi do retroaktivnog dejstva zakona, ali i narušavanja principa prior tempore potior iure – prvi u vremenu, jači u pravu. Članom 110. stav (1) Ustava Republike Srpske propisano je da zakoni, drugi propisi i opći akti ne mogu imati povratno dejstvo.

14. Na osnovu navedenog, podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud, u skladu s ustavnim nadležnostima i nakon provedene procedure, na osnovu Pravila Ustavnog suda, donese odluku kojom utvrđuje da osporene odredbe nisu u skladu s Ustavom BiH i da se one ukidaju.

b) Odgovor na zahtjev

15. U svom odgovoru Ministarstvo je istaklo da se razlog za donošenje navedenih izmjena i dopuna ogleda, prije svega, u pravnom uređenju statusa društvene, odnosno državne imovine koju su poljoprivredne zadruge koristile po raznim osnovima, posebno imajući u vidu i mišljenje Ustavnog suda u predmetu broj AP 2429/06 u kome je dato tumačenje člana 94. Općeg zakona o zadrugama koji tretira pitanje zadružne imovine. Imajući u vidu navedeno, predloženo je da se predmetna imovina upiše kao vlasništvo jedinica lokalne samouprave, uz obavezu da se nakon upisa predmetne nekretnine daju u zakup zadrugama, pri čemu prednost imaju zadruge koje su ih i do tada koristile. Na taj način, kako je istaknuto, nastojalo se riješiti pitanje statusa društvene, odnosno državne imovine koju su koristile zadruge, ali istovremeno dati mogućnost zadrugama da nastave koristiti navedenu imovinu, odnosno omogućiti zadrugama nesmetan rad i funkcioniranje. U odnosu na izmjene i dopune Zakona u "Službenom glasniku RS" broj 78/11 istaknuto je da je izmjenom člana 48. produžen rok za podnošenje zahtjeva za upis prava vlasništva u korist jedinice lokalne samouprave, a izmjenom člana 48a. data je mogućnost jedinicama lokalne samouprave da u slučajevima kada zadruge nisu zainteresirane za korištenje navedene imovine da se ona ustupi na korištenje drugim korisnicima. Na taj način, kako je istaknuto, omogućeno je da se predmetno poljoprivredno zemljište kao prirodno bogatstvo i dobro od općeg značaja stavi u funkciju poljoprivredne proizvodnje.

IV. Relevantni propisi

16. U Općem zakonu o zadrugama ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 18/03 i 55/06) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Zadruga je oblik organiziranja dobrovoljno udruženih članova (u daljem tekstu: zadrugari), da bi zadovoljili svoje zajedničke ekonomske, socijalne i kulturne potrebe i težnje, kroz zajedničko posjedovanje i demokratsko kontrolirano privređivanje (poslovanje).

Član 4.

Namjena zadruge je zajedničko korištenje svih sredstava potrebnih za unapređivanje i razvoj djelatnosti zadrugara s ciljem poboljšanja i povećanja rezultata te djelatnosti.

Djelatnosti zadruge utvrđuju se zadružnim pravilima.

Član 6.

Zavisno od ciljeva osnivanja i potrebnih sredstava za osnivanje i poslovanje, zadruge se osnivaju i posluju ulozima i drugim vlastitim sredstvima zadrugara u skladu s ugovorom o osnivanju i zadružnim pravilima.

Visina osnivačkog uloga određuje se ugovorom o osnivanju i zadružnim pravilima.

IMOVINA ZADRUGE
Član 48.

Zadruga koristi sredstva po osnovu uloga zadrugara, sredstva zadružne svojine, sredstva u državnoj svojini i sredstva drugih domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica.

Član 88.

Zadruga može koristiti sredstva u državnoj svojini po raznim osnovama.

Sredstva u državnoj svojini koja zadruga koristi po raznim osnovama, zadruga ne može otuđiti niti staviti pod hipoteku.

Član 90.

Danom stupanja na snagu ovog zakona postojeće zadruge i zadružni savezi nastavljaju raditi na način i pod uslovima pod kojima su upisani u registar.

Postojeće zadruge i zadružni savezi dužni su usaglasiti svoju organizaciju, stanje imovine, poslovanje i opće akte s odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Postojeće zadruge i zadružni savezi, koji ne postupe po odredbi stava 2. ovog člana, prestaju s radom i sud će ih poslije provedenog postupka likvidacije brisati iz registra.

Zadruge koje do 9. jula 2004. godine nisu usaglasile svoju organizaciju, imovno stanje, poslovanje i opće akte s Općim zakonom o zadrugama, a nisu prestale raditi, odnosno nad njima nije proveden postupak registracije i brisanje iz registra, imaju dodatni rok u trajanju od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona.

Član 94.

Imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem ovog zakona, postaje imovina zadruge.

Član 97.

Danom donošenja ovog zakona prestaju važiti Zakon o zemljoradničkim zadrugama Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", broj 18/99) i Zakon o zadrugama Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/97).

17. U Zakonu o poljoprivrednim zadrugama ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 73/08) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se osnivanje poljoprivrednih zadruga, djelatnost, sjedište i firma, sticanje i prestanak statusa zadrugara, upravljanje zadrugom, imovina i prestanak zadruge, obavljanje zadružne revizije, kao i druga pitanja od značaja za funkcioniranje zadruge.

Član 2.

Poljoprivredna zadruga (u daljem tekstu: zadruga) je oblik organiziranja dobrovoljno udruženih članova (u daljem tekstu: zadrugari), da bi zadovoljili svoje zajedničke ekonomske, socijalne i kulturne potrebe i ciljeve, zajedničkim posjedovanjem i demokratskim kontroliranim privređivanjem.

Član 11. stav 1.
(1) Zadruga je pravno lice.

Član 47. st. 1. i 5.

(1) Imovinu zadruge čine: stvarna prava, imovinska prava, novac i druge hartije od vrijednosti.

(5) Zadruga koja koristi državnu imovinu ili imovinu stečenu besteretnim pravnim poslom od jedinica lokalne samouprave, republičkih organa ili organa na nivou Bosne i Hercegovine, ne može donositi odluke o raspolaganju tom imovinom a naročito odluke o: prodaji, poklonu, razmjeni, korištenju, poravnanju sa povjeriocima, zalozi, hipoteci, garanciji, davanju u dugoročni zakup i ulaganju te imovine u druga pravna lica bez pisane saglasnosti Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada).

Član 48. (prestao da važi donošenjem osporenih izmjena Zakona)

(1) Zadruga može koristiti imovinu u državnoj svojini po raznim osnovama.

(2) Imovina u državnoj svojini koje zadruga koristi po raznim osnovama, zadruga ne može otuđiti, niti staviti pod hipoteku, niti dati u zakup bez prethodne saglasnosti Vlade.

(3) Komisija za utvrđivanje imovine u državnoj svojini u poljoprivrednim zadrugama formirana od Vlade će utvrditi imovinu u državnoj svojini koju su zadruge dobile na korištenje od bivših društevno-političkih zajednica po raznim osnovama.

Član 62.

(1) Poljoprivredni zadružni savezi su samostalne interesne i stručne poslovne organizacije koje zadruge osnivaju radi unapređivanja djelatnosti zadruga i zaštite njihovih zajedničkih interesa.

(2) Poljoprivredni zadružni savezi osnivaju se za teritoriju Republike Srpske (Poljoprivredni zadružni savez Republike Srpske) ili za određeno teritorijalno područje, odnosno područje djelovanja (poslovni poljoprivredni zadružni savez; u daljem tekstu: Poljoprivredni zadružni savez).

Član 79. stav 1.

(1) Vlada će u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ovog zakona formirati komisiju za utvrđivanje imovine u državnoj svojini u zadrugama, koju su zadruge dobile na korištenje od bivših društveno-političkih zajednica po raznim osnovama i ovoj komisiji odrediti zadatke i rokove.

Član 81.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o zemljoradničkim zadrugama ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 18/99).

18. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 106/09) (osporene) relevantne odredbe koje su osporene zahtjevom glase:

Član 48.
(1) Nepokretnosti upisane u javnim evidencijama kao državna, odnosno društvena svojina s pravom korištenja, upravljanja ili raspolaganja u korist zadruge, nakon

stupanja na snagu ovog zakona, upisat će se kao svojina jedinica lokalne samouprave (općina i grad) na čijoj teritoriji se te nepokretnosti nalaze.

(2) Upis nepokretnosti iz stava 1. ovog člana, po zahtjevu gradonačelnika grada, odnosno načelnika općine utvrđuje se rješenjem nadležne područne jedinice Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

(3) Zahtjevi za izdavanje rješenja iz stava 2. ovog člana uz koje se prilažu zemljišnoknjižni i katastarski podaci o nepokretnostima iz stava 1. ovog člana podnose se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana dopuštena je žalba Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

Član 48a.

(1) Jedinice lokalne samouprave će nepokretnosti iz člana 48. stav 1. Zakona ugovorom o zakupu davati na korištenje zadrugama bez prava zadruga da iste daju u podzakup.

(2) Prioritet u zaključivanju ugovora o zakupu imaju zadruge koje su bile dosadašnji korisnici nekretnina, ovisno o njenom vremenskom korištenju, broja zadrugara i drugih uvjeta.

(3) Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede uz saglasnost Vlade Republike Srpske će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnik kojim se propisuju uvjeti i način davanja u zakup zadrugama nepokretnosti iz člana 48. stav 1. Zakona.

19. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 78/11) (osporene) relevantne odredbe koje su osporene zahtjevom glase:

Član 2.

U članu 48. u stavu 3. riječi: "u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona" zamjenjuju se riječima:"do 31. decembra 2011. godine".

Član 3.

U članu 48a. u stavu 1. poslije riječi: "zadrugama" dodaju se riječi: "i drugim pravnim licima registrovanim za obavljanje djelatnosti iz oblasti poljoprivrede", a poslije riječi:"prava" briše se riječ: "zadruga".

U stavu 2. riječ: "nekretnina" zamjenjuje se riječju: "nepokretnosti". Poslije stava 2. dodaje se novi stav 3., koji glasi:

"(3) Ako nema zainteresiranih zadruga koje su bile raniji korisnici nepokretnosti, prioritet za zaključivanje ugovora imaju ostale zadruge u odnosu na druga pravna lica.".

U dosadašnjem stavu 3., koji postaje stav 4. poslije riječi: "zadrugama" dodaju se riječi: "i drugim pravnim licima".

20. U Zakonu o stvarnim pravima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 124/08, 58/09, 95/11,

60/15 i 18/16) relevantne odredbe glase:

Član 8.

(1) Dobra od općeg interesa koja nisu opća dobra, kao što su [...], poljoprivredna zemljišta, [...], mogu biti objekt prava svojine i drugih stvarnih prava.

(2) Nosioci prava svojine i drugih stvarnih prava na dobrima od općeg interesa dužni su ostvarivati svoja prava u skladu sa načinom upotrebe i korištenja, propisanim posebnim zakonima.

(3) Dobra od općeg interesa uživaju posebnu zaštitu.

Član 344. stav 4.

(4) U rok za sticanje održaja nepokretnosti, koje su na dan stupanja na snagu ovog zakona bile u društvenoj, odnosno državnoj svojini, kao i za sticanje stvarnih prava na tim nepokretnostima održajem, ne računa se vrijeme držanja dok su na snazi bili propisi, koji su izričito isključivali održaj.

V. Dopustivost

21. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne Hercegovine.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

22. U konkretnom slučaju, u smislu navedenih odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, nesporno je da je Ustavni sud nadležan za odlučivanje o ustavnosti entitetskih zakona, odnosno odredaba entitetskih zakona, konkretno osporenih čl. 48. i 48a. Osim toga, nesporno je i da je predmetni zahtjev podnio ovlašteni podnosilac Mladen Bosić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva.

23. Ustavni sud ističe da je podnosilac zahtjeva osporio navedene odredbe koje su mijenjane Zakonima o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednim zadrugama objavljenim u "Službenim glasnicima RS" br. 106/09 i 78/11, a koje će Ustavni sud ispitati kao osporene odredbe imajući u vidu ukupne izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednim zadrugama.

24. Ustavni sud je također imao u vidu da je Ustavni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS) izvršio, između ostalog, ocjenu ustavnosti osporenih odredbi čl. 48. i 48a, odnosno da je Ustavni sud RS donio Presudu broj U-48/08 (vidi Ustavni sud RS, Presuda broj U-48/08 od 7. oktobra 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 113/10). Iako je Ustavni sud RS ovlašten da ustavnost osporenih odredbi ispita u odnosu na Ustav RS, kao i u odnosu na Evropsku konvenciju koja se direktno primjenjuje u BiH, pa da tako odluči o pravu na imovinu koje je predmet konkretnog zahtjeva pred Ustavnim sudom, Ustavni sud zapaža da je Ustavni sud RS u svojoj odluci odlučivao o zahtjevima ovlaštenih predlagača (koji su se, između ostalog, pozvali na neusaglašenost Zakona o poljoprivrednim zadrugama s Općim zakonom o zadrugama, zatim na neravnopravan položaj zadruga u odnosu na ostala privredna društva) u odnosu na relevantne odredbe Ustava RS. Cijeneći osporene odredbe čl. 48. i 48a. Zakona, Ustavni sud RS je imao u vidu odredbu člana 64. alineja 6. Ustava RS kojom je utvrđeno da RS štiti i podstiče zadruge i zadrugarstvo, zatim tač. 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav RS prema kojima RS, pored ostalog, uređuje i osigurava vlasničke i obligacione odnose i zaštitu svih oblika vlasništva, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, kao i odredbu člana 58. stav 1. Ustava RS prema kojoj se vlasnička prava i obaveze nad sredstvima u društvenom vlasništvu i uvjeti pod kojim se ta sredstva mogu prenositi u druge oblike vlasništva uređuju zakonom. Sud je zaključio da se osporenim odredbama čl. 48. i 48a. ne ograničava Ustavom RS zajamčeno pravo na slobodno privređivanje svim oblicima vlasništva, već se propisuje način na koji će se nekretnine iz stava 1. člana 48. Zakona upisati kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave, kao i postupak davanja u zakup spomenutih nekretnina zadrugama na korištenje. Dakle, Ustavni sud RS je u navedenom postupku odlučio o osporenim čl. 48. i 48a. Zakona u odnosu na konkretna pitanja postavljena u predmetnim zahtjevima ovlaštenog podnosioca pred Ustavnim sudom RS i u odnosu na Ustav RS. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz navedenog proizlazi da u citiranom postupku nije odlučivano o identičnim zahtjevima i pravima koji su postavljeni u predmetnom zahtjevu pred Ustavnim sudom i o kojima će Ustavni sud odlučiti u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 17/14 od 24. septembra 2014. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 12).

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je zahtjev dopustiv zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, a da ne postoji nijedan razlog za nedopustivost zahtjeva iz člana 19. Pravila Ustavnog suda.

VI. Meritum

26. Podnosilac zahtjeva smatra da osporene odredbe nisu u skladu sa članom II/3.k) Ustava BiH i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

27. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

28. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

29. Ustavni sud najprije ističe da će shodno članu 31. Pravila Ustavnog suda predmetni zahtjev ispitati samo u odnosu na povrede koje su iznesene u zahtjevu, a koje se odnose na povredu prava na imovinu poljoprivrednih zadruga.

30. Ustavni sud, također, zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi, odlučujući o apelacijama zemljoradničkih zadruga koje su pred redovnim sudovima tražile utvrđenje prava vlasništva na određenom zemljištu i nekretninama na kojima su imale pravo korištenja, pozivajući se pri tome na član 94. Općeg zakona o zadrugama, zaključio da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zadruga u slučaju kada su redovni sudovi odbili tužbe zadruga za utvrđenje prava vlasništva na spornim nekretninama prema navedenom članu. Tako je u predmetu broj AP 1808/05 Ustavni sud odbio kao neosnovanu apelaciju Zemljoradničke zadruge "Ratar" Brka iz Distrikta Brčko BiH jer je utvrdio da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili član 94. Općeg zakona o zadrugama kada su odbili apelanticin tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama na kojima je imala pravo korištenja. U citiranom predmetu Apelacioni sud je u konačnici u osporenoj odluci protumačio da, s obzirom na to da imovina predstavlja skup imovinskih prava (stvarnih, obligacionih, intelektualnih) i obaveza, apelantica je, da bi sporne nekretnine predstavljale njenu imovinu, morala dokazati da je ta imovina zasnovana na valjanom pravnom osnovu i da je apelantica pravni sljednik nosioca prava korištenja koji je upisan u zemljišnim knjigama (kada bi ova imovina postala imovina zadruge). Kako apelantica nije dokazala da je pravni sljednik nosioca prava korištenja koji je upisan u zemljišno-knjižnim evidencijama, Apelacioni sud je zaključio da je apelanticino pozivanje na član 94. Općeg zakona o zadrugama bilo neosnovano. Ustavni sud, također, zapaža da se Ministarstvo u svom odgovoru pozvalo na Odluku Ustavnog suda broj AP 2429/06, koja je zapravo slijedila već zauzetu praksu u citiranom predmetu broj AP 1808/05 (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 1808/05 od 18. marta 2006. godine i AP 2429/06 od 17. novembra 2008. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

31. Imajući u vidu da su se citirani predmeti odnosili na pitanja utvrđivanja vlasništva zemljoradničkih zadruga prema članu 94. Općeg zakona o zadrugama, a da predmetni zahtjev pokreće i druga pitanja navodnog kršenja prava na imovinu zemljoradničkih zadruga u RS, Ustavni sud će predmetni zahtjev razmotriti prema članu II/3.k) Ustava BiH i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

32. U odnosu na konkretni zahtjev, Ustavni sud ističe da suština osporenih odredbi Zakona o poljoprivrednim zadrugama i navoda iz zahtjeva traži odgovore na sljedeća tri pitanja. Prvo, da li se u zemljišnim knjigama upisana prava zadruga na nekretnine upisane u javnim evidencijama kao državno, odnosno društveno vlasništvo s pravom korištenja, upravljanja ili raspolaganja u korist zadruge (vidi osporeni član 48) mogu smatrati "imovinom" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Drugo, ako se navedena prava zadruga smatraju imovinom, da li se osporene odredbe miješaju u pravo na imovinu poljoprivrednih zadruga tako da uključuju zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Treće, ako je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju uključen, da li je miješanje osporenih odredaba u pravo na imovinu opravdano prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

33. Odgovarajući na prvo pitanje Ustavni sud najprije ističe da pojam "imovina" uključuje širok obim imovinskih interesa koje treba štititi (vidi presudu bivše Evropske komisije za ljudska prava, Wiggins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 7456/76, objavljenu u Odlukama i izvještajima (OI) 13, st. 40-46 (1978)), a koji predstavljaju ekonomsku vrijednost. Imajući u vidu da poljoprivredne zadruge imaju upisano pravo korištenja, upravljanja ili raspolaganja predmetnih nekretnina (kako je i propisano tekstom sporne odredbe člana 48) na kojima obavljaju svoju djelatnost, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o imovinskim interesima koji imaju ekonomsku vrijednost, te da stoga ti interesi predstavljaju imovinu koja uživa zaštitu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

34. Osporenom odredbom člana 48. utvrđen je titular prava državnog, odnosno društvenog vlasništva (jedinica lokalne samouprave), te je odredbom člana 48a. određeno da će jedinice lokalne samouprave ugovorom o zakupu davati predmetne nekretnine na korištenje zadrugama i drugim pravnim licima registriranim za obavljanje poljoprivredne djelatnosti. Ustavni sud smatra da je osporenom odredbom člana 48, kojom je umjesto dotadašnjeg upisanog prava korištenja, upravljanja i raspolaganja u korist poljoprivredne zadruge propisano da će se predmetne nekretnine upisati kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave (općine i grada), došlo do miješanja u pravo na imovinu poljoprivredne zadruge. Također, osporenom odredbom člana 48a, kojom je propisano da će novi titular zaključiti ugovor o zakupu sa zadrugom, koji je uvjet za daljnje korištenje predmetnih nekretnina od strane poljoprivrednih zadruga, izvršeno je miješanje u dotadašnje pravo korištenja koje nije bilo uvjetovano ugovorom o zakupu. Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe predstavljaju miješanje u pravo na imovinu, što uključuje zaštitu prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

35. U vezi s tim se postavlja pitanje: Da li je navedeno miješanje opravdano prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u smislu da je predviđeno zakonom i da je u javnom interesu?

36. Povodom trećeg pitanja, Ustavni sud podsjeća da svako miješanje u pravo na imovinu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa. Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti kako bi se izbjegle zloupotrebe. Miješanje u pravo ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a vlasnici nekretnina se ne smiju podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja. Kršenje prava na imovinu postoji ukoliko je odgovor na bilo koje od sljedećih pitanja negativan: da li ima miješanja u to pravo, da li postoji kontrola korištenja imovine na osnovu zakona, da li je miješanje u pravcu legitimnog cilja u javnom ili općem interesu, da li postoji proporcionalnost između sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići?

37. Miješanje je zakonito samo ako je zakon, koji je osnov miješanja, (a) dostupan građanima, (b) toliko precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u skladu s principom pravne države, što znači da sloboda odlučivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograničena jer zakon građanima mora osigurati adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Sunday Times, od 26. aprila 1979, serija A, broj 30, stav 49; vidi, također, presudu Evropskog suda za ljudska prava Malone, od 2. augusta 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67. i 68). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ističe da je predmetni Zakon o poljoprivrednim zadrugama i njegove izmjene i dopune javno objavljen u službenom glasilu i da su njegove odredbe, uključujući i osporene, formulirane dovoljno jasno i precizno. Ustavni sud zapaža da je osporenim odredbama jasno propisano da će se predmetne nekretnine upisati kao vlasništvo jedinica lokalne samouprave (općina i grad), kao i uvjeti pod kojima je moguće da zadruge dobiju pravo korištenja tih nekretnina (zaključivanje ugovora o zakupu). Ustavni sud zaključuje da predmetni zakon ispunjava navedene standarde u smislu Evropske konvencije.

38. U odnosu na pitanje da li je miješanje u javnom interesu, Evropski sud za ljudska prava je izrazio svoj stav da domaće vlasti uživaju široko polje procjene prilikom donošenja odluka u vezi s lišavanjem imovinskih prava pojedinaca zbog neposrednog poznavanja društva i njegovih potreba. Odluka da se oduzme imovina često uključuje razmatranje političkih, ekonomskih i socijalnih pitanja prema kojima će se mišljenja u okviru demokratskog društva bitno razlikovati. Stoga će se presuda domaćih vlasti poštovati, osim ako je očigledno bez opravdanog osnova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, James i drugi od 21. februara 1986, serija A, broj 98, stav 46).

39. Odgovarajući na pitanje da li osporene odredbe slijede legitiman cilj, Ustavni sud najprije zapaža da Narodna skupština RS nije dostavila odgovor Ustavnom sudu povodom predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti, u kojem bi navela razloge i ciljeve donošenja izmjena Zakona o poljoprivrednim zadrugama. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u citiranom predmetu Ustavnog suda RS, Narodna skupština RS, također, nije dostavila odgovor o tome šta je bio ratio izmjena Zakona o poljoprivrednim zadrugama. Nasuprot tome, Ministarstvo je u dostavljenom odgovoru navelo razloge za donošenje predmetnih izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednim zadrugama.

40. Imajući u vidu navedeno, te polazeći od sadržaja osporene odredbe člana 48. Ustavni sud smatra da je ratio zakonodavca u konkretnom slučaju pretvorba, i to pretvorba (društvenog vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem na kojem postoji pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja) u državnu imovinu. Dakle, a kako to proizlazi i iz odgovora Ministarstva, rješavanjem pitanja statusa državne, odnosno društvene imovine, koju su koristile zadruge, omogućeno je jedinici lokalne samouprave kao titularu vlasništva da poljoprivredno zemljište daje na korištenje zadrugama, a u slučaju da nema zainteresiranih zadruga da predmetno zemljište ustupi drugim korisnicima kako bi ono, kao dobro od općeg značaja, bilo u funkciji poljoprivredne proizvodnje. Ustavni sud zapaža da je navedena pretvorba (u širem smislu iz društvene u državnu imovinu) dio općeg procesa tranzicije vlasničkih odnosa na prostorima zemalja bivše SFRJ, koju je karakteriziralo društveno vlasništvo na sredstvima rada (prije stupanja na pravnu snagu Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma zemljište kojim su gazdovale poljoprivredne zadruge bilo je u društvenom vlasništvu, kao što su i same poljoprivredne zadruge bile u društvenom vlasništvu). Tako je npr. Republika Srbija donijela Zakon o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine ("Službeni glasnik Republike Srbije" broj 49/92 i dr.) kojim je propisana pretvorba društvenog vlasništva u državno na poljoprivrednom zemljištu ako ga je pravno lice steklo po osnovu Zakona o agrarnoj reformi i propisima o nacionalizaciji, odnosno u državni kapital preduzeća ako je pravno lice poljoprivredno zemljište steklo na osnovu pravnog posla. Ustavni sud, također, ima u vidu i prethodno naveden stav Evropskog suda da domaća vlast, kao zakonodavac, uživa široko polje procjene u vezi s raspolaganjem i korištenjem imovinskih prava. Polazeći od navedenog, Ustavni sud zaključuje da osporena odredba člana 48. slijedi legitiman cilj koji je u javnom interesu, a koji se sastoji u pretvorbi imovine iz društvene u državnu imovinu i određivanju titulara vlasništva. U vezi s tim, postavlja se pitanje proporcionalnosti. Proporcionalnost pretpostavlja uspostavljanje pravične ravnoteže između prava zadruga na predmetnim nekretninama i javnog interesa (pretvorba imovine). Pri odlučivanju da li osporeni član 48. uspostavlja pravičnu ravnotežu ili razuman odnos proporcionalnosti između prava zadruge i općeg interesa potrebno je da Ustavni sud, prije svega, razmotri dva pitanja. Prvo, da li miješanje u prava ide dalje od potrebnog miješanja da bi se postigao legitiman cilj. Drugo, da li osporeni član 48. Zakona nameće zadrugama nepovoljan tretman u odnosu na legitiman cilj koji je u javnom interesu u smislu da se od njih traži da snose prevelik teret u ostvarivanju tog cilja. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da su zadruge u konkretnom slučaju bile upisane kao nosioci prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, međutim da su se ova prava zapravo isključivo svodila na korištenje (iskorištavanje, obrađivanje i sl.) predmetnih nekretnina. Naime, prava koja su zadruge imale na predmetnim nekretninama, kao državno, odnosno društveno vlasništvo, nisu uključivala sva prava uobičajenog vlasnika (posebno pravo raspolaganja, upravljanja, društvena sredstva rada nisu se mogla otuđiti iz društvenog vlasništva). Ustavni sud zapaža da su navedena prava zadruga značajno ograničena i po važećim zakonima. Tako je članom 88. Općeg zakona o zadrugama propisano da "sredstva u državnoj svojini koja zadruga koristi po raznim osnovama, zadruga ne može otuđiti niti staviti pod hipoteku". Također, članom 47. stav 5. Zakona o poljoprivrednim zadrugama propisano je da "zadruga koja koristi državnu imovinu ili imovinu stečenu besteretnim pravnim poslom od jedinica lokalne samouprave, republičkih organa ili organa na nivou Bosne i Hercegovine, ne može donositi odluke o raspolaganju tom imovinom, a naročito odluke o: prodaji, poklonu, razmjeni, korištenju, poravnanju sa povjeriocima, zalozi, hipoteci, garanciji, davanju u dugoročni zakup i ulaganju te imovine u druga pravna lica bez pisane saglasnosti Vlade Republike Srpske". Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da je dosadašnje upisano pravo u korist zadruga uvijek bilo značajno ograničeno, odnosno da ne sadrži sve elemente koje sadrži institut prava vlasništva (posebno: prodaju, poklon, uništenje i sl.). Pored toga, Ustavni sud zapaža da je osporenim članom 48. detaljno propisana procedura upisa prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist jedinice lokalne samouprave, i to na osnovu podataka o pravima iz zemljišnoknjižne i katastarske evidencije nekretnina. Također, stavom 4. osporenog člana 48. predviđeno je pravo žalbe, koje zadruga može koristiti u provođenju procedure upisa prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist jedinice lokalne samouprave, i to Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, protiv čijeg akta ne postoje ograničenja (prema Zakonu o upravnim sporovima RS) da se pokrene upravni spor pred nadležnim sudom. Imajući u vidu date okolnosti, Ustavni sud zaključuje da propisivanjem titulara vlasništva u korist jedinice lokalne samouprave u odnosu na imovinske interese poljoprivredne zadruge osporenim odredbama člana 48. nije stavljen pretjeran i neopravdan teret na zadruge kako bi se ostvario legitiman cilj koji je u javnom interesu. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim članom 48. nije povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

41. U odnosu na osporeni član 48a. Zakona, Ustavni sud zapaža da je zakonodavac, nakon što je utvrdio titulara prava vlasništva na predmetnim nekretninama, propisao način na koji će predmetne nekretnine jedinica lokalne samouprave davati na korištenje zadrugama, odnosno drugim korisnicima ako nema zainteresiranih zadruga. Propisujući ugovor o zakupu kao uvjet za korištenje predmetnih nekretnina zakonodavac je omogućio na transparentan i jednak način korištenje predmetnih nekretnina bilo od strane dotadašnjih korisnika (koji imaju prednost) ili novih potencijalnih zakupaca. Ustavni sud zaključuje da i osporena odredba člana 48a, također, slijedi legitiman cilj u javnom interesu u smislu pretvorbe imovine i određivanja titulara vlasništva. U odnosu na pitanje da li je osporenom odredbom člana 48a. na poljoprivredne zadruge stavljen prekomjeran teret, Ustavni sud zapaža da osporenom odredbom ni na koji način nije onemogućeno pravo zadruga kao dotadašnjih korisnika da i dalje u punom kapacitetu koriste predmetne nekretnine za svoju poljoprivrednu djelatnost. U pogledu ugovora o zakupu koji jedinice lokalne samouprave zaključuju sa zadrugom radi daljnjeg korištenja, Ustavni sud zapaža da se prava i obaveze u tom ugovoru uređuju shodno pravilniku koji donosi nadležni ministar, te da na taj način zadruge nisu izložene proizvoljnom tretmanu od strane jedinice lokalne samouprave.

42. Imajući u vidu osporenu odredbu člana 48a, Ustavni sud zapaža da određivanjem zaključivanja ugovora o zakupu kao uvjeta za daljnje korištenje predmetnog zemljišta, a koji je teretni pravni posao, na zadruge je stavljena dodatna obaveza u odnosu na dotadašnje korištenje koje je bilo besteretno. Međutim, imajući u vidu da osporene odredbe, same po sebi, ne isključuju pravo zadruga da nastave korištenje predmetnih nekretnina u svrhu djelatnosti za koju su registrirane, Ustavni sud smatra da određivanje ugovora o zakupu, kojim će transparentno i jednako za sve biti regulirani prava i obaveze između jedinice lokalne samouprave kao nosioca prava vlasništva i zadruge, odnosno drugog korisnika ako nema zainteresiranih zadruga, nije stavljen prekomjeran i neopravdan teret na poljoprivredne zadruge. U vezi s tim, Ustavni sud se ponovo poziva na citirani princip da javne vlasti uživaju široko polje procjene prilikom donošenja odluka u vezi s lišavanjem (odnosno kontrolom) imovinskih prava. Ustavni sud se također poziva i na svoju standardnu praksu da, prilikom ocjene apstraktne ustavnosti, ne ispituje da li je određeni sadržaj osporene odredbe najbolje rješenje u datom trenutku. Ta vrsta odgovornosti (šta je najbolje zakonsko rješenje) u isključivoj je nadležnosti zakonodavca, a u konkretnom slučaju to su zakonodavni organi Republike Srpske. Kontrola od strane Ustavnog suda se sastoji u tome da li su osporenom odredbom povrijeđeni standardi iz Ustava Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju to znači da nisu povrijeđeni standardi iz Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da princip proporcionalnosti nije povrijeđen iz razloga što (iako se poljoprivredne zadruge obavezom zaključivanja teretnog ugovora o zakupu objektivno stavljaju u teži položaj nego što su ga imale prema prethodnim zakonskim rješenjima) nad ovim principom prevagu ima princip javnog interesa koji se sastoji u pretvorbi imovine, a koji je kao takav u skladu s "širokim poljem procjene" nadležnog zakonodavca.

43. Stoga, Ustavni sud zaključuje da osporenim odredbama nije prekršeno pravo poljoprivrednih zadruga na imovinu zagarantirano članom II/3.k) Ustava BiH i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je miješanje u pravo propisano zakonom, slijedi legitiman cilj u javnom interesu i kada je postignut razuman odnos proporcionalnosti u zaštiti interesa poljoprivrednih zadruga i javnog, odnosno općeg interesa zajednice.

VII. Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da osporenim odredbama nije povrijeđeno pravo na imovinu poljoprivrednih zadruga kada miješanjem, koje je u skladu sa zakonom i slijedi legitiman cilj, na poljoprivredne zadruge nije stavljen prekomjeran teret, odnosno kada je postignut proporcionalan odnos u potrebi zaštite prava zadruga s jedne strane i legitimnih interesa zajednice.

45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.