Međunarodni ugovori, broj 14/20
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu člana V 3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (Odluka PS BiH broj 01,02-21-1-345/20 od 11. juna 2020. godine), Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je, na 14. redovnoj sjednici, održanoj 22. jula 2020. godine, donijelo
ODLUKU
O RATIFIKACIJI KONVENCIJE O UZAJAMNOJ ADMINISTRATIVNOJ POMOĆI U POREZNIM STVARIMA (MAC)
Član 2.
Tekst Konvencije u prijevodu glasi:
KONVENCIJA O UZAJAMNOJ ADMINISTRATIVNOJ POMOĆI U POREZNIM STVARIMA
Tekst izmijenjen i dopunjen odredbama Protokola kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, koji je stupio na snagu 1. juna 2011. godine.
Preambula
Države članice Vijeća Evrope i zemlje članice Organizacije za privrednu saradnju i razvoj (OECD), potpisnice ove Konvencije,
smatrajući da je razvoj međunarodnog kretanja lica, kapitala, roba i usluga - iako sam po sebi iznimno značajan - povećao vjerovatnoću izbjegavanja plaćanja poreza i poreznu evaziju i da je zbog toga potrebna povećana saradnja među poreznim vlastima;
pozdravljajući različite napore učinjene proteklih godina u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i porezne evazije na međunarodnom nivou, kako dvostrane tako i mnogostrane;
smatrajući da su potrebni koordinirani napori među državama kako bi se unaprijedili svi oblici administrativne saradnje u stvarima koje se odnose na poreze bilo koje vrste uz istodobno osiguranje odgovarajuće zaštite prava poreznih obveznika;
prepoznajući da međunarodna saradnja može imati značajnu ulogu u olakšavanju odgovarajućeg utvrđivanja poreznih obaveza i u pomaganju poreznom obvezniku u zaštiti njegovih prava;
smatrajući da temeljna načela koja svakom pojedincu daju pravo na utvrđivanje njegovih prava i obaveza u skladu s odgovarajućim zakonskim postupkom trebaju biti prepoznata kroz primjenu u poreznim stvarima u svim državama, te da države trebaju nastojati zaštititi legitimne interese poreznih obveznika, uključujući odgovarajuću zaštitu od diskriminacije i dvostrukog oporezivanja;
ubijeđene stoga da bi države trebale poduzimati mjere ili dostavljati informacije, uzimajući u obzir potrebu zaštite povjerljivosti informacija te vodeći računa o međunarodnim instrumentima za zaštitu privatnosti i protoku ličnih podataka;
smatrajući da je stvoreno novo ozračje saradnje, te da je poželjno osigurati mnogostrani instrument kojim se najvećem broju država omogućava korištenje prednosti novog ozračja saradnje i istovremeno provode najviši međunarodni standardi saradnje u poreznom području;
želeći sklopiti konvenciju o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima,
sporazumjele su se kako slijedi:
Poglavlje I - PODRUČJE PRIMJENE KONVENCIJE
Poglavlje I - PODRUČJE PRIMJENE KONVENCIJE
Član 1 - PREDMET KONVENCIJE I LICA NA KOJA SE ODNOSI
1. Stranke će, podložno odredbama poglavlja IV, jedna drugoj pružati administrativnu pomoć u poreznim stvarima. Takva pomoć može uključivati, kada je prikladno, mjere koje poduzimaju pravosudna tijela.
2. Takva administrativna pomoć obuhvaća:
a) razmjenu informacija, uključujući istovremene porezne nadzore i učestvovanje u poreznim nadzorima u inostranstvu;
b) pomoć u naplati, uključujući mjere osiguranja; i
c) dostavu dokumenata.
3. Stranka pruža administrativnu pomoć bez obzira da li je lice o kojem se radi rezident ili državljanin stranke ili bilo koje druge države.
Član 2. - POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE KONVENCIJA
1
. Ova konvencija se primjenjuje:
a) na sljedeće poreze:
i. poreze na dohodak ili dobit,
ii. poreze na dobit od otuđenja imovine koji su uvedeni odvojeno od poreza na dohodak ili dobit,
iii. poreze na neto imovinu, koji su uvedeni u ime stranke; i
b) na sljedeće poreze:
i. poreze na dohodak, dobit, dobit od otuđenja imovine ili neto imovinu koji su uvedeni u ime političkih podjedinica ili lokalnih tijela stranke,
ii. obavezne doprinose za socijalno osiguranje koji se uplaćuju vladi ili ustanovama socijalnog osiguranja osnovanim na osnovu javnog prava, i
iii. poreze drugih kategorija, osim carina, koji su uvedeni u ime stranke, i to:
A. poreze na ostavinu, nasljedstvo ili darove,
B. poreze na nekretnine,
C. poreze na opću potrošnju, kao što su porez na dodanu vrijednost ili porez na promet,
D. posebne poreze na robu i usluge, kao što su trošarine,
E. poreze na korištenje ili vlasništvo motornih vozila,
F. poreze na korištenje ili vlasništvo nad pokretnom imovinom, osim motornih vozila,
G. bilo koje druge poreze;
iv. poreze iz kategorija navedenih u gornjem podstavu iii. koji su uvedeni u ime političkih podjedinica ili lokalnih tijela stranke.
2. Postojeći porezi na koje se Konvencija primjenjuje navedeni su u Dodatku A, po kategorijama iz stava 1.
3. Stranke obavještavaju glavnog sekretara Vijeća Evrope ili glavnog sekretara OECD-a (u daljnjem tekstu: "depozitari") o svakoj izmjeni Dodatka A slijedom izmjene popisa spomenutog u stavu 2. Takva izmjena proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada depozitar primi takvo obavještenje.
4. Konvencija se, također, primjenjuje, od njihovog usvajanja, i na sve istovjetne ili sadržajno slične poreze koji su uvedeni u državi ugovornici nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na tu stranku uz postojeće ili umjesto postojećih poreza navedenih u Dodatku A te, u tom slučaju, dotična stranka obavještava jednog od depozitara o usvajanju poreza u pitanju.
Poglavlje II - OPĆE DEFINICIJE
Član 3. DEFINICIJE
1. Za potrebe ove konvencije, osim ako kontekst ne zahtijeva drukčije:
a) izrazi "država podnositeljica molbe" i "zamoljena država" znače svaku stranku koja podnosi molbu za administrativnu pomoć u poreznim stvarima, te svaku stranku od koje se traži pružanje takve pomoći;
b) izraz "porez" znači svaki porez ili doprinos za socijalno osiguranje na koji se Konvencija primjenjuje u skladu s članom 2;
c) izraz "porezno potraživanje" znači bilo koji dospjeli, a nenaplaćeni iznos poreza te na njega obračunatu kamatu, povezane administrativne novčane kazne i sporedne troškove naplate koji se duguju, a nisu još plaćeni;
d) izraz "nadležno tijelo" znači lica i tijela navedena u Dodatku B;
e) izraz "državljani" u odnosu na stranku znači:
i. sva fizička lica koja imaju državljanstvo te stranke, i
ii. sva pravna lica, partnerstva, udruženja i druge entitete koji svoj status kao takav izvode iz zakona koji su na snazi u toj stranci.
Za svaku stranku koja je dala izjavu u tu svrhu prethodno navedeni izrazi će se razumijevati kako je određeno u Dodatku C.
2. U pogledu primjene Konvencije od strane stranke, bilo koji izraz koji u njoj nije određen, osim ako kontekst ne zahtijeva drukčije, ima značenje koje on prema pravu te stranke ima vezano uz poreze na koje se primjenjuje Konvencija.
3. Stranke obavještavaju jednog od depozitara o svakoj izmjeni Dodataka B i C. Takva izmjena proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada dotični depozitar primi takvo obavještenje.
Poglavlje III - OBLICI POMOĆI
Odjeljak I. RAZMJENA INFORMACIJA
Član 4. - OPĆE ODREDBE
1. Stranke razmjenjuju bilo koju informaciju, naročito kako je predviđeno u ovom odjeljku, koja je predvidivo bitna za administrativnu ili prisilnu provedbu njenih unutrašnjih propisa o porezima na koje se primjenjuje Konvencija.
2. Brisan.
3. Svaka stranka može, izjavom upućenom jednom od depozitara, navesti da, shodno njenom unutrašnjem zakonodavstvu, njena tijela mogu obavijestiti njenog rezidenta ili državljanina prije dostave informacija koje se na njega odnose, u skladu s članovima 5. i 7.
Članak 5. - RAZMJENA INFORMACIJA NA MOLBU
1. Na molbu države podnositeljice molbe, zamoljena država će državi podnositeljici molbe dostaviti bilo koju informaciju iz člana 4. koja se odnosi na određena lica ili transakcije.
2. Ako informacije dostupne u poreznim spisima zamoljene države nisu dovoljne za udovoljenje molbi za dostavu informacije, ta država poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi državi podnositeljici molbe dostavila tražene informacije.
Član 6. - AUTOMATSKA RAZMJENA INFORMACIJA
U odnosu na kategorije predmeta i u skladu s postupcima koje one utvrđuju uzajamnim dogovorom, dvije ili više stranaka automatski razmjenjuju informacije iz člana 4.
Član 7. - SPONTANA RAZMJENA INFORMACIJA
1. Stranka, bez prethodne molbe, prosljeđuje drugoj stranci informaciju o kojoj ima saznanja u sljedećim okolnostima:
a) prvospomenuta stranka ima osnove za pretpostaviti da bi moglo doći do gubitka poreznih prihoda u drugoj stranci;
b) porezni obveznik ostvario je pravo na umanjenje ili oslobođenje od poreza u prvospomenutoj stranci, što bi moglo dovesti do povećanja poreza ili porezne obaveze u drugoj stranci;
c) poslovanje između poreznog obveznika stranke i poreznog obveznika druge stranke obavlja se kroz jednu ili više zemalja, na takav način da u jednoj ili drugoj stranci ili u objema može dovesti do porezne uštede;
d) stranka ima osnove pretpostaviti da porezna ušteda može nastati iz fiktivnih prijenosa dobiti unutar grupa poduzeća;
e) informacije koje je prvospomenutoj stranci proslijedila druga stranka omogućile su prikupljanje informacija koje bi mogle biti od značaja pri utvrđivanju porezne obaveze u prvospomenutoj stranci.
2. Svaka stranka poduzima takve mjere i provodi takve postupke koji su potrebni kako bi osigurala da se informacija opisana u stavu 1. učini dostupnom za prijenos drugoj stranci.
Član 8. - ISTODOBNI POREZNI NADZORI
1. Na molbu jedne od njih, dvije ili više stranaka se savjetuju u svrhu utvrđivanja predmeta i postupaka za istodobne porezne nadzore. Svaka uključena stranka odlučuje da li želi učestvovati u pojedinom istodobnom poreznom nadzoru.
2. Za potrebe ove konvencije, istodobni porezni nadzor znači dogovor između dviju ili više stranaka da istodobno, svaka na svom državnom području, izvrše porezni nadzor jednog ili više lica za koja imaju zajednički ili povezan interes, u cilju razmjene bilo kojih bitnih informacija koje one na taj način prikupljaju.
Član 9. - POREZNI NADZORI U INOSTRANSTVU
1. Na molbu nadležnog tijela države podnositeljice molbe, nadležno tijelo zamoljene države može predstavnicima nadležnog tijela države podnositeljice molbe dopustiti da budu prisutni odgovarajućem dijelu poreznog nadzora u zamoljenoj državi.
2. Ako je molba prihvaćena, nadležno tijelo zamoljene države, što je prije moguće, obavještava nadležno tijelo države podnositeljice molbe o vremenu i mjestu nadzora, tijelu ili službeniku određenom za obavljanje nadzora te postupcima i uslovima koji su u zamoljenoj državi potrebni za provedbu nadzora. Sve odluke u odnosu na provedbu poreznog nadzora donosi zamoljena država.
3. Stranka može obavijestiti jednog od depozitara o svojoj namjeri da, kao opće pravilo, ne prihvati molbe kako su navedene u stavu 1. Takva izjava može se dati ili povući u svako doba.
Član 10. - PROTIVRJEČNE INFORMACIJE
Ako stranka od druge stranke primi informacije o poreznim poslovima nekog lica koje se čine protivrječnim informacijama koje ona posjeduje, o tome obavještava stranku koja je informacije dostavila.
Odjeljak II. POMOĆ U NAPLATI
Član 11. - NAPLATA POREZNIH POTRAŽIVANJA
1. Na molbu države podnositeljice molbe zamoljena država, u skladu s odredbama članova 14. i 15, poduzima potrebne korake radi naplate poreznih potraživanja prvospomenute države kao da se radi o njenim vlastitim poreznim potraživanjima.
2. Odredba stava 1. primjenjuje se samo na porezna potraživanja koja su predmetom neke isprave kojom se dopušta njihova prisilna naplata u državi podnositeljici molbe i, osim ako između dotičnih stranaka nije dogovoreno drukčije, koja nisu sporna.
Međutim, ako se radi o potraživanju prema osobi koja nije rezident države podnositeljice molbe, stav 1. primjenjuje se, osim ako između dotičnih stranaka nije dogovoreno drukčije, samo ako se potraživanje više ne može osporavati.
3. Obaveza pružanja pomoći kod naplate poreznih potraživanja koja se odnose na umrlo lice ili ostavštinu tog lica, ograničena je na vrijednost ostavštine ili imovine koju stekne svaki nasljednik, shodno tome da li se naplaćuje potraživanje iz ostavštine ili od tog nasljednika.
Član 12. - MJERE OSIGURANJA
Na molbu države podnositeljice molbe, zamoljena država, u cilju naplate iznosa poreza, poduzima mjere osiguranja čak i ako je potraživanje sporno ili još uvijek nije predmet isprave kojom se dopušta prisilna naplata.
Član 13. - DOKUMENTI KOJI SE PRILAŽU UZ MOLBU
1. Uz molbu za administrativnu pomoć prema ovom odjeljku prilaže se:
a) izjava da se porezno potraživanje odnosi na porez na koji se primjenjuje Konvencija te da, u slučaju naplate, u skladu sa stavom člana 11, porezno potraživanje nije ili ne može biti osporavano,
b) službena fotokopija isprave kojom se dopušta prisilna naplata u državi podnositeljici molbe, i
c) bilo koji drugi dokument koji je potreban za naplatu ili mjere osiguranja.
2. Isprava kojom se dopušta prisilna naplata u državi podnositeljici molbe, kada je to primjereno i u skladu s odredbama koje su na snazi u zamoljenoj državi, bit će prihvaćena, priznata, dopunjena ili zamijenjena čim je to moguće nakon datuma primitka molbe za pomoć, ispravom kojom se dopušta prisilna naplata u prvospomenutoj državi.
Član 14. - ROKOVI
1. Pitanja o bilo kojem roku po isteku kojeg porezno potraživanje ne može biti prisilno naplaćeno uređuje se pravom države podnositeljice molbe. U molbi za pomoć navode se osnovni podaci o tom roku.
2. Postupci naplate koje provede zamoljena država slijedom molbe za pomoć, koji bi, shodno zakonima te države, proizveli učinak odgode ili privremenog ukidanja roka spomenutog u stavu 1, imaju takav učinak i prema zakonima države podnositeljice molbe. Zamoljena država obavještava državu podnositeljicu molbe o takvim postupcima.
3. U svakom slučaju, zamoljena država nije dužna udovoljiti molbi za pomoć koja je podnesena nakon perioda od 15 godina od datuma izvorne isprave kojom se dopušta prisilna naplata.
Član 15. - PREDNOST
Porezno potraživanje u čijoj se naplati pruža pomoć neće u zamoljenoj državi imati nikakvu prednost pred poreznim potraživanjima te države, čak i ako je korišteni postupak naplate onaj koji je primjenjiv na njena vlastita porezna potraživanja.
Član 16. - ODGODA PLAĆANJA
Zamoljena država može dopustiti odgodu plaćanja ili plaćanje u ratama, ako to u sličnim okolnostima dopuštaju njeni zakoni ili upravna praksa, ali o tome prvo obavještava državu podnositeljicu molbe.
Odjeljak III. DOSTAVA DOKUMENATA
Član 17. - DOSTAVA DOKUMENATA
1. Na molbu države podnositeljice molbe, zamoljena država dostavlja primaocu dokumente, uključujući one koji se odnose na sudske odluke, koji potječu iz države podnositeljice molbe i koji se odnose na poreze na koje se primjenjuje Konvencija.
2. Zamoljena država će izvršiti dostavu dokumenata:
a) na način propisan njenim unutrašnjim pravom za dostavu dokumenata bitno slične naravi;
b) u mogućoj mjeri, na neki poseban način koji traži država podnositeljica molbe ili koji je najbliži takvom načinu dostupnom prema njenim vlastitim zakonima.
3. Stranka može dostavu dokumenata izvršiti direktno poštom licu na državnom području druge stranke.
4. Ništa u Konvenciji neće se tumačiti tako da onemogućava stranci bilo kakvu dostavu dokumenata u skladu s njenim zakonima.
5. Kada se dokument dostavi u skladu s ovim članom, uz njega nije potrebno priložiti prijevod. Međutim, kada primalac ne može razumjeti jezik dokumenta, zamoljena država će dogovoriti da se on prevede ili da se izradi sažetak na njenom jeziku ili na jednom od njenih službenih jezika. Alternativno, može zatražiti od države podnositeljice molbe da se dokument prevede ili da se uz njega priloži sažetak na jednom od službenih jezika zamoljene države, Vijeća Evrope ili OECD-a.
Poglavlje IV - ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA SVE OBLIKE POMOĆI
Član 18. - INFORMACIJE KOJE DOSTAVLJA DRŽAVA PODNOSITELJICA MOLBE
1. Kada je to moguće, u molbi za pomoć treba se navesti:
a) tijelo ili agencija koja je inicirala molbu koju je podnijelo nadležno tijelo;
b) naziv, adresu ili bilo koje druge podatke od pomoći pri utvrđivanju identiteta lica u odnosu na koje se molba podnosi;
c) u slučaju molbe za informacijom, oblik u kojem država podnositeljica molbe želi dobiti informaciju kako bi ona udovoljila njenim potrebama;
d) u slučaju molbe za pomoć u naplati ili mjere osiguranja, priroda poreznog potraživanja, elementi poreznog potraživanja i imovina iz koje bi se porezno potraživanje moglo naplatiti;
e) u slučaju molbe za dostavu dokumenata, priroda i predmet dokumenta koji treba dostaviti;
f) da li je u skladu s pravom i upravnom praksom države podnositeljice molbe te da li je ona opravdana u smislu uslova iz člana 21, stava 2, podstava g.
2. Čim sazna bilo koju drugu informaciju bitnu za molbu za pomoć, država podnositeljica molbe prosljeđuje je zamoljenoj državi.
Član 19. BRISAN.
Član 20. - ODGOVOR NA MOLBU ZA POMOĆ
1. Ako se udovolji molbi za pomoć, zamoljena država obavještava državu podnositeljicu molbe o poduzetim mjerama i o ishodu pomoći što je prije moguće.
2. Ako je molba odbijena, zamoljena država obavještava državu podnositeljicu molbe o toj odluci i razlozima za takvu odluku što je prije moguće.
3. Ako je, u pogledu molbe za informacijom, država podnositeljica molbe navela oblik u kojem želi dobiti informaciju, a zamoljena država je u položaju to učiniti, zamoljena država je dostavlja u traženom obliku.
Član 21. - ZAŠTITA LICA I OGRANIČENJE OBAVEZE PRUŽANJA POMOĆI
1. Ništa u ovoj konvenciji ne utječe na prava i zaštitu osiguranu licima zakonima ili upravnom praksom zamoljene države.
2. Osim u slučaju člana 14, odredbe ove konvencije neće se tumačiti tako da zamoljenoj državi nameću obavezu:
a) poduzimanja mjera koje odstupaju od njenih vlastitih zakona ili upravne prakse ili zakona ili upravne prakse države podnositeljice molbe;
b) poduzimanja mjera koje bi bile protivne javnom poretku (
ordrepublic);
c) dostave informacija koje se ne mogu pribaviti prema njenim vlastitim zakonima ili upravnoj praksi ili prema zakonima ili upravnoj praksi države podnositeljice molbe;
d) dostave informacija kojima bi se otkrila bilo koja trgovačka poslovna, industrijska, komercijalna ili profesionalna tajna ili trgovački postupak ili informacija čije bi otkrivanje bilo protivno javnom poretku (
publicorder);
e) pružanja administrativne pomoći ako i u mjeri u kojoj smatra da je oporezivanje u državi podnositeljici molbe protivno općeprihvaćenim načelima oporezivanja ili odredbama konvencije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ili bilo koje druge konvencije koju je zamoljena država sklopila s državom podnositeljicom molbe;
f) pružanja administrativne pomoći u svrhu provedbe ili prisilne provedbe odredbe poreznog prava države podnositeljice molbe ili bilo kojeg s time povezanog uslova, kojim se diskriminira državljanin zamoljene države u odnosu na državljanina države podnositeljice molbe, u istim okolnostima;
g) pružanja administrativne pomoći ako država podnositeljica molbe nije iskušala sva prihvatljiva sredstva koja su raspoloživa prema njenim zakonima ili upravnoj praksi, osim kada bi pribjegavanje takvim sredstvima moglo dovesti do nerazmjerne poteškoće;
h) pružanja pomoći pri naplati u onim predmetima u kojima je administrativno opterećenje za tu državu očito u nesrazmjeru s koristi koju bi ostvarila država podnositeljica molbe.
3. Ako država podnositeljica molbe traži informaciju u skladu s ovom konvencijom, zamoljena država koristi svoje mjere za prikupljanje informacija kako bi pribavila tražene informacije, iako država podnositeljica molbe ne treba tu informaciju za svoje vlastite porezne svrhe. Obaveza sadržana u prethodnoj rečenici podliježe ograničenjima sadržanim u ovoj konvenciji, ali ni u kojem slučaju se takva ograničenja, uključujući naročito ona iz stavova 1. i 2. neće tumačiti tako da zamoljenoj državi daju pravo odbiti davanje informacije isključivo iz razloga nepostojanja domaćeg zanimanja za takvom informacijom.
4. Ni u kojem slučaju se odredbe ove konvencije, uključujući naročito one iz stavova 1. i 2, neće tumačiti tako da zamoljenoj državi daju pravo odbiti davanje informacija isključivo iz razloga što informacije drži banka, druga finansijska institucija, imenovani zastupnik ili osoba koja djeluje kao posrednik ili u fiducijarnom svojstvu ili zato što se odnose na vlasničke udjele u licu.
Član 22. - TAJNOST
1. Sve informacije koje je stranka pribavila prema ovoj konvenciji smatrat će se tajnima i štitit će se na isti način kao informacije pribavljene prema unutrašnjem pravu te stranke i, u mjeri potrebnoj za osiguranje potrebnog nivoa zaštite ličnih podataka, u skladu sa zaštitom koju stranka koja informacije dostavlja navodi kao potrebnu prema njenom unutrašnjem pravu.
2. Takve informacije se u svakom slučaju otkrivaju jedino licima ili tijelima (uključujući sudove i upravna ili nadzorna tijela) koja se bave obračunom, prikupljanjem i naplatom, ovrhom ili progonom ili odlučivanjem o pravnim lijekovima koji se odnose na poreze te stranke ili nadzora gore navedenog. Informaciju mogu koristiti samo gore navedena lica ili tijela i to samo u navedene svrhe. Oni mogu, nezavisno od odredaba stava 1, otkriti informacije u javnom sudskom postupku ili u sudskim odlukama koje se odnose na takve poreze.
3. Ako je stranka stavila rezervu predviđenu u podstavu a. stava 1. člana 30, bilo koja druga stranka koja pribavlja informacije od te stranke neće ih koristiti u svrhu poreza iz kategorije koja podliježe rezervi. Jednako tako, stranka koja stavlja rezervu neće koristiti informacije koje je pribavila prema ovoj konvenciji u svrhu poreza iz kategorije koja podliježe rezervi.
4. Nezavisno od odredaba članova 1, 2. i 3, informacije koje stranka primi mogu se koristiti u druge svrhe kada bi se takve informacije mogle koristiti u neke druge svrhe prema zakonima stranke koja informacije dostavlja, a nadležno tijelo te stranke odobri takvo korištenje. Informacije koje jedna stranka dostavi drugoj stranci mogu se proslijediti nekoj trećoj strani uz prethodno odobrenje nadležnog tijela prvospomenute stranke.
Član 23. - POSTUPCI
1. Postupci u vezi s mjerama koje prema ovoj konvenciji poduzima zamoljena država vode se samo pred odgovarajućim tijelom te države.
2. Postupci u vezi s mjerama koje prema ovoj konvenciji poduzima država podnositeljica molbe, naročito oni koji se, u području naplate, tiču postojanja ili iznosa poreznog potraživanja ili isprave kojom se dopušta prisilna naplata, vode se samo pred odgovarajućim tijelom te države. Ako se takvi postupci pokreću, država podnositeljica molbe obavještava zamoljenu državu koja obustavlja postupak u očekivanju odluke tijela o kojem je riječ. Međutim, zamoljena država, ako država podnositeljica molbe to od nje zatraži, na molbu države podnositeljice molbe poduzima mjere osiguranja radi zaštite naplate. Zamoljenu državu o takvom postupku može obavijestiti i bilo koje zainteresirano lice. Po primitku takve informacije zamoljena država se, po potrebi, savjetuje s državom podnositeljicom molbe.
3. Čim se u postupku donese pravomoćna odluka, zamoljena država ili država podnositeljica molbe, zavisno od slučaja, obavještava drugu državu o odluci i implikacijama koje ona ima na molbu za pomoć.
Poglavlje V - POSEBNE ODREDBE
Član 24. - PROVEDBA KONVENCIJE
1. Stranke će uzajamno komunicirati radi provedbe ove konvencije putem svojih nadležnih tijela. Nadležna tijela mogu u tu svrhu direktno komunicirati te mogu ovlastiti podređena tijela da djeluju u njihovo ime. Nadležna tijela dviju ili više stranaka mogu se uzajamno sporazumjeti o načinu primjene Konvencije.
2. Kada zamoljena država smatra da bi primjena ove konvencije u pojedinom slučaju mogla imati ozbiljne i neželjene posljedice, nadležna tijela zamoljene države i države podnositeljice molbe savjetovat će se i nastojati riješiti situaciju uzajamnim dogovorom.
3. Tijelo za koordinaciju sastavljeno od predstavnika nadležnih tijela stranaka prati provedbu i razvoj ove konvencije, pod pokroviteljstvom OECD-a. U tu svrhu, tijelo za koordinaciju predlaže svaku mjeru koja bi mogla unaprijediti opće ciljeve Konvencije. Naročito, ono će djelovati kao mjesto za proučavanje novih metoda i postupaka radi unaprjeđenja međunarodne saradnje u poreznim stvarima i, kada je to primjereno, može preporučiti reviziju ili izmjene i dopune Konvencije. Države koje su potpisale, ali još nisu ratificirale, prihvatile ili odobrile Konvenciju imaju pravo učestvovati na sastancima tijela za koordinaciju u svojstvu posmatrača.
4. Stranka može zatražiti od tijela za koordinaciju dostavu mišljenja o tumačenju odredaba Konvencije.
5. Kada između dviju ili više stranaka nastanu poteškoće ili dileme u vezi s provedbom ili tumačenjem Konvencije, nadležna tijela tih stranaka nastoje pitanje riješiti uzajamnim dogovorom. O dogovoru će biti obaviješteno tijelo za koordinaciju.
6. Glavni sekretar OECD-a obavještava stranke, i države potpisnice koje nisu ratificirale, prihvatile ili odobrile Konvenciju, o mišljenjima koje dostavi tijelo za koordinaciju shodno odredbama gornjeg stava 4, te o uzajamnim dogovorima postignutim shodno gornjem stavu 5.
Član 25. - JEZIK
Molbe za pomoć i odgovori na njih bit će sastavljeni na jednom od službenih jezika OECD-a i Vijeća Evrope ili na bilo kojem drugom jeziku dvostrano dogovorenom između dotičnih država ugovornica.
Član 26. - TROŠKOVI
Osim ako stranke dvostrano drukčije ne dogovore:
a) uobičajene troškove nastale prilikom pružanja pomoći snosit će zamoljena država;
b) vanredne troškove nastale prilikom pružanja pomoći snosit će država podnositeljica molbe.
Poglavlje VI - ZAVRŠNE ODREDBE
Član 27. - DRUGI MEĐUNARODNI UGOVORI ILI DOGOVORI
1- Mogućnosti za pružanje pomoći predviđene ovom konvencijom ne ograničavaju, niti su same ograničene, onima sadržanim u postojećim ili budućim međunarodnim ugovorima ili drugim dogovorima između dotičnih stranaka, ili drugim instrumentima koji se odnose na saradnju u poreznim stvarima.
2- Nezavisno od stava 1, one stranke koje su države članice Evropske unije mogu, u svojim uzajamnim odnosima, primijeniti mogućnosti pomoći predviđene Konvencijom u mjeri u kojoj one dopuštaju širu saradnju negoli mogućnosti ponuđene primjenjivim pravilima Evropske unije.
Član 28. - POTPISIVANJE I STUPANJE NA SNAGU KONVENCIJE
1. Ova konvencija bit će otvorena za potpisivanje državama članicama Vijeća Evrope i zemljama članicama OECD-a. Ona podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod jednog od depozitara.
2. Ova konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada je pet država izrazilo svoj pristanak da bude vezano Konvencijom u skladu s odredbama stava 1.
3. U odnosu na bilo koju državu članicu Vijeća Evrope ili bilo koju zemlju članicu OECD-a koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude vezana njome, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.
4. Svaka država članica Vijeća Evrope ili svaka zemlja članica OECD-a koja postane stranka Konvencije nakon stupanja na snagu Protokola kojim se mijenja i dopunjava ova konvencija, otvorenog za potpisivanje 27. maja 2010. godine ("Protokol 2010."), bit će stranka Konvencije kako je izmijenjena i dopunjena tim protokolom, osim ako drukčiju namjeru ne iskaže u pisanom priopćenju jednom od depozitara.
5. Nakon stupanja na snagu Protokola 2010, svaka država koja nije članica Vijeća Evrope ili OECD-a može zatražiti da bude pozvana da potpiše i ratificira ovu konvenciju kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010. Svaki takav zahtjev upućuje se jednom od depozitara koji ga dostavlja strankama. Depozitar obavještava i Odbor ministara Vijeća Evrope i Vijeće OECD-a. Odluka o pozivanju država koje su to zatražile da postanu stranke Konvencije donosi se konsenzusom putem tijela za koordinaciju. U odnosu na bilo koju državu koja ratificira Konvenciju kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010. u skladu s ovim stavom, ova konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma polaganja isprave o ratifikaciji kod jednog od depozitara.
Odredbe ove konvencije, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010, proizvode učinak za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezne periode koji počinju na ili nakon 1. januara godine koji slijedi onu u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010, stupila na snagu u odnosu na stranku ili, kada nema poreznog perioda, za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezne obaveze nastale na ili nakon 1. januara godine koja slijedi onu u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010, stupila na snagu u odnosu na stranku.
6. Bilo koje dvije ili više stranaka mogu se uzajamno dogovoriti da Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010, proizvodi učinak za administrativnu pomoć koja se odnosi na ranije porezne periode ili porezne obaveze.
Nezavisno od stava 6, za porezne stvari koje uključuju namjerno ponašanje koje je podložno progonu prema krivičnom zakonodavstvu stranke podnositeljice molbe, odredbe ove konvencije, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010, proizvode učinak od datuma stupanja na snagu u odnosu na stranku vezano za ranije porezne periode ili porezne obaveze.
Član 29. - TERITORIJALNA PRIMJENA KONVENCIJE
1. Svaka država može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, odrediti područje ili područja na koja se ova konvencija primjenjuje.
2. Svaka država može bilo kojeg kasnijeg datuma, izjavom upućenom jednom od depozitara, proširiti primjenu ove konvencije na bilo koje drugo područje navedeno u izjavi. U odnosu na to područje, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada depozitar primi takvu izjavu.
3. Svaka izjava data prema bilo kojem od prethodna dva stava može, u odnosu na bilo koje područje navedeno u takvoj izjavi, biti povučena obavještenjem upućenim jednom od depozitara. Povlačenje proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada depozitar primi takvo obavještenje.
Član 30. - REZERVE
1. Svaka država može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ili na bilo koji kasniji datum, izjaviti da zadržava pravo:
a) ne pružiti bilo koji oblik pomoći u vezi s porezima drugih stranaka iz bilo koje od kategorija navedenih u podstavu b. stava 1. člana 2, pod uslovom da to ne uključuje bilo koji domaći porez u toj kategoriji prema Dodatku A Konvencije;
b) ne pružiti pomoć pri naplati bilo kojeg poreznog potraživanja, ili naplati administrativne novčane kazne, za sve poreze ili samo za poreze u jednoj ili više kategorija navedenih u stavu 1. člana 2;
c) ne pružiti pomoć u odnosu na bilo koje porezno potraživanje koje postoji na datum stupanja na snagu ove konvencije u odnosu na tu državu ili, ako je prema gornjem podstavu a. ili b. prethodno stavljena rezerva, na datum povlačenja takve rezerve u vezi s porezima iz kategorije o kojoj je riječ;
d) ne pružiti pomoć kod dostave dokumenata za sve poreze ili samo za poreze iz jedne ili više kategorija navedenih u stavu 1. člana 2;
e) ne dopustiti dostavu dokumenata poštom, kako je određeno u stavu 3. člana 17;
f) primijeniti stav 7. člana 28. isključivo za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezne periode koji počinju na ili nakon januara treće godine koja prethodi onoj u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010, stupila na snagu u odnosu na stranku, ili u slučaju kada nema poreznog perioda, za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezne obaveze nastale na ili nakon 1. januara treće godine koja prethodi onoj u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom iz 2010. godine, stupila na snagu u odnosu na stranku.
2. Nikakve druge rezerve ne mogu se staviti.
3. Nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na stranku, ta stranka može staviti jednu ili više rezervi navedenih u stavu koje nije stavila u vrijeme ratifikacije, prihvata ili odobrenja. Takve rezerve stupaju na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada jedan od depozitara primi rezervu.
4. Svaka stranka koja je stavila rezervu prema stavovima 1. i 3. može je u cijelosti ili djelimično povući obavještenjem naslovljenim na jednog od depozitara. Povlačenje proizvodi učinak na datum kada dotični depozitar primi obavještenje.
5. Stranka koja je stavila rezervu u odnosu na neku odredbu ove konvencije ne može tražiti primjenu te odredbe od bilo koje druge stranke; ona može, međutim, ako je njena rezerva djelimična, zahtijevati primjenu te odredbe u onoj mjeri u kojoj ju je ona sama prihvatila.
Član 31. - OTKAZ
1. Svaka stranka može, u svako doba, otkazati ovu konvenciju obavještenjem upućenim jednom od depozitara.
2. Takav otkaz proizvodi učinak prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada depozitar primi obavještenje.
3. Svaka stranka koja otkaže Konvenciju ostaje vezana odredbama člana 22. sve dok su u njenom posjedu bilo koji dokumenti ili informacije koje je pribavila prema Konvenciji.
Član 32. - DEPOZITARI I NJIHOVE FUNKCIJE
1. Depozitar koji je zaprimio neki akt, obavještenje ili priopćenje, obavještava države članice Vijeća Evrope i zemlje članice OECD-a, te bilo koju stranku ove konvencije o:
a) svakom potpisivanju;
b) polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju;
c) svakom datumu stupanja na snagu ove konvencije u skladu s odredbama članova 28. i 29;
d) svakoj izjavi datoj slijedom odredaba stava 3. člana 4. ili stava 3. člana 9, kao i povlačenju svake takve izjave;
e) svakoj rezervi stavljenoj slijedom odredaba člana 30. i povlačenju svake važeće rezerve slijedom odredaba stava 4. člana 30;
f) svakom obavještenju primljenom slijedom odredaba stava 3. ili 4. člana 2, stava 3. člana 3, člana 29. ili stava 1. člana 31;
g) svakom drugom činu, obavještenju ili priopćenju u vezi s ovom konvencijom.
2. Depozitar koji primi priopćenje ili izrađuje obavještenje slijedom odredaba stava 1. odmah o tome obavještava drugog depozitara.
U potvrdu toga, niže potpisani, propisano za to ovlašteni, potpisali su Konvenciju.
Utvrđeno od strane depozitara 1. juna 2011. godine u skladu s članom X 4. Protokola kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u dva primjerka od kojih će jedan biti položen u arhiv svakog depozitara. Depozitari dostavljaju ovjerenu fotokopiju svakoj stranci Konvencije kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom i svakoj državi ovlaštenoj da postane stranka.
Prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji Bosna i Hercegovina će saopštiti na Konvenciju sljedeće izjave:
IZJAVA
vezana uz član 2. Konvencije (za potrebe Dodatka A)
Dodatak A - Porezi na koje se Konvencija primjenjuje
Za Bosnu i Hercegovinu Konvencija se primjenjuje na one poreze u članu 2. stavu 1. Konvencije koji potpadaju pod:
Član 2. stav 1. a.i.:
- porez na dohodak (personal income tax)
- porez na dobit (corporate income tax)
Član 2. stav 1.b.iii.:
C: porez na dodanu vrijednost.
Dodatak B - Nadležna tijela
U odnosu na Bosnu i Hercegovinu izraz »nadležno tijelo« znači:
- Za poreze iz člana 2. stav 1.a.i. nadležna tijela su kako slijedi: za teritoriju Federacije BiH Federalno ministarstvo finansija; za teritoriju Republike Srpske Ministarstvo finansija Republike Srpske, za teritoriju Brčko Distrikta nadležna je Direkcija za finansije Brčko Distrikta;
- Za poreze iz člana 2. stav 1.b.iii. C. nadležno tijelo je Uprava za indirektno oporezivanje.
Prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji Bosna i Hercegovina će saopštiti na Konvenciju sljedeće rezerve:
REZERVE
u skladu s članom 30. Konvencije
U skladu s članom 30. stavom 1. podstavom a. Konvencije, Bosna i Hercegovina zadržava pravo ne pružiti bilo koji oblik pomoći u vezi s porezima drugih stranaka iz bilo koje od sljedećih kategorija navedenih u podstavu b. stava 1. člana 2.:
i. porezi na dohodak, dobit, dobit od otuđenja imovine ili neto imovine koji su uvedeni u ime političkih podjedinica ili lokalnih tijela stranke,
ii. obvezni doprinosi za socijalno osiguranje koji se uplaćuju vladi ili ustanovama socijalnog osiguranja osnovanim temeljem javnog prava,
iii. poreze drugih kategorija, osim carina, koji su uvedeni u ime stranke, i to:
A: porezi na ostavinu, nasljedstvo ili darove,
B: porezi na nekretnine,
D: posebni porezi na robu i usluge, kao što su trošarine,
E: porezi na korištenje ili vlasništvo motornih vozila,
F: porezi na korištenje ili vlasništvo nad pokretnom imovinom, osim motornih vozila,
G: bilo koje druge poreze,
iv. porezi iz kategorija navedenih u gornjem podstavu iii. koji su uvedeni u ime političkih podjedinica ili lokalnih tijela stranke.
U skladu s članom 30. stavom 1. podstavom b. Konvencije, Bosna i Hercegovina zadržava pravo ne pružiti pomoć pri naplati bilo kojeg poreznog potraživanja ili naplati administrativne novčane kazne, za poreze navedene u rezervi stavljenoj prema članu 30. stavu 1. podstavu a. Konvencije.
U skladu s članom 30. stavom 1. podstavom c. Konvencije, Bosna i Hercegovina zadržava pravo ne pružiti pomoć u odnosu na bilo koje porezno potraživanje koje postoji na datum stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Bosnu i Hercegovinu ili, ako se porezno potraživanje odnosi na poreze navedene u rezervi stavljenoj prema članu 30. stavu 1. podstavu a. ili b. Konvencije, na datum povlačenja takve rezerve od strane Bosne i Hercegovine.
U skladu s članom 30. stavom 1. podstavom d. Konvencije, Bosna i Hercegovina zadržava pravo ne pružiti pomoć kod dostave dokumenata za poreze navedene u rezervi stavljenoj prema članu 30. stavu 1. podstavu a. Konvencije.
U skladu s članom 30. stavom 1. podstavom f. Konvencije, Bosna i Hercegovina zadržava pravo primijeniti stav 7. člana 28. isključivo za administrativnu pomoć koja se odnosi na poreske periode koja počinju na ili nakon 1. januara treće godine koja prethodi onoj u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom iz 2010., stupila na snagu u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, ili u slučaju kada nema poreskog perioda, za administrativnu pomoć koja se odnosi na porezne obveze nastale na ili nakon 1. januara treće godine koja prethodi onoj u kojoj je Konvencija, kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom 2010., stupila na snagu u odnosu na Bosnu i Hercegovinu.
Član 3.
Ova Odluka će biti objavljena u "Službenom glasniku BiH - Međunarodni ugovori" na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i stupa na snagu danom objavljivanja.
