Službeni glasnik BiH, broj 43/24

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3561/23, rješavajući apelaciju Srđana Stupara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Srđana Stupara podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 K 005906 23 Kž 2 od 27. jula 2023. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Srđan Stupar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Nina Kisić i Goran Dragović, advokati iz Sarajeva, podnio je 4. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 14 0 K 005906 23 Kž 2 od 27. jula 2023. godine i 14 0 K 005906 23 Kv 3 od 10. jula 2023. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Vrhovni sud je dostavio odgovor u ostavljenom roku. Tužilaštvo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku. Odgovor Vrhovnog suda je dostavljen apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se nije izjasnio.

III. Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 14 0 K 005906 23 Kv 3 od 10. jula 2023. godine apelantu je produžen pritvor u trajanju od dva mjeseca zbog opasnosti da bi mogao dovršiti započeto krivično djelo po osnovu člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). Vrhovni sud je u obrazloženju odluke naveo da je Tužilaštvo podnijelo prijedlog sudu da se apelantu produži pritvor za tri mjeseca jer je osnovano sumnjiv da je počinio krivično djelo ubistva u pokušaju. Dalje, u obrazloženju je navedeno da je Okružni sud kao prvostepeni sud povodom prijedloga za produženje pritvora održao ročište za izjašnjenje. Na tom ročištu tužilac je ostao pri navodima iz prijedloga, a odbrana se tome protivila. Nakon razmatranja cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, Vrhovni sud je zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo. To, kako je navedeno, proizlazi iz dokaza, između ostalog, iz iskaza oštećenog i svjedoka koji su dovedeni u vezu s materijalnim dokazima i sudskomedicinskim vještačenjem povreda. Što se tiče posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a, Vrhovni sud je ukazao na to da razlozi za produženje pritvora postoje u nepromijenjenom obliku i obimu u odnosu na taj uvjet za pritvor. Vrhovni sud je ukazao na ranije postojanje sukoba između apelanta i osumnjičenog, te na "nesmanjeni intenzitet tenzija i netrpeljivosti". Naime, kako je navedeno, apelant je, nakon počinjenog krivičnog djela, u prostoriji za zadržavanje policijskom službeniku N. G. rekao da će "pasti mrtva glava". Vrhovni sud je također ukazao na složenost postupka istrage, potrebu za provođenjem DNK vještačenja, koje nije završeno iz opravdanih razloga, te je zaključio da su to sve okolnosti koje opravdavaju produženje pritvora u skladu sa članom 200. stav 3. ZKP-a.

5. Rješenjem broj 14 0 K 005906 23 Kž 2 od 27. jula 2023. godine Vrhovni sud je odbio apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja. Vrhovni sud je naveo da, suprotno prigovorima odbrane, obrazloženje prvostepenog suda ispravno ukazuje na postojanje osnovane sumnje, što proizlazi iz dokaza koji su analizirani pojedinačno i u međusobnoj povezanosti. Također, kako je zaključio Vrhovni sud, postojanje iteracijske opasnosti se zasniva na konkretnim razlozima – prethodni sukobi i prijetnje upućene oštećenom i nakon izvršenog djela u prisustvu policijskog službenika. Vrhovni sud je ukazao da način i okolnosti pod kojima je krivično djelo izvršeno daju osnova sudu da vjeruje da će apelant, ukoliko se nađe na slobodi, dovršiti ili ponovo učiniti isto ili drugo krivično djelo s elementima nasilja. Kako se radi o krivičnom djelu čije izvršenje ili dovršenje podrazumijeva stvaranje opasnosti za život oštećenog, smisao produženja pritvora je da se otkloni takva opasnost.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

6. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da postupak produženja pritvora, koji je proveden prema članu 200. stav 4. ZKP-a, ne ispunjava standarde iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije. Suština apelantovih navoda jest da je odluku donio Vrhovni sud koji apelanta nije neposredno saslušao. Naime, apelant je izveden pred Okružni sud, koji je održao ročište povodom prijedloga Tužilaštva, a odluku o produženju pritvora je donio Vrhovni sud na osnovu transkripta koji je sačinjen u Okružnom sudu. Na taj način, kako smatra apelant, nije poštovan princip neposrednosti. Također navodi da je Vrhovni sud ostao "uskraćen za određene činjenice koje je mogao zapaziti samo neposrednim opažanjem", što bi utjecalo na zaključak o postojanju osnovane sumnje, kao što je "veličina oštećenog i apelanta". Također, apelant ukazuje da se sud uopće nije izjasnio o tim navodima koje je on iznio u žalbi.

b) Odgovor na apelaciju

7. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je, u skladu sa članom 200. stav 4. ZKP-a, apelant saslušan pred Okružnim sudom, o čemu je sačinjen zapisnik. Vrhovni sud je donio odluku o pritvoru uvidom u sadržaj zapisnika, te smatra da se samo na osnovu činjenice da apelant nije saslušan pred Vrhovnim već pred Okružnim sudom ne može govoriti o povredi njegovih prava. O pritvoru je, u skladu sa članom 5. stav 3. Evropske konvencije, odlučio nadležni sud nakon što je apelantu data prilika da se pred sudijom izjasni o razlozima zbog kojih se traži produženje. Na osnovu toga, Vrhovni sud je predložio da se apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

8. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Razlozi za pritvor

Član 197. stav (1) tačka v) i stav (2)

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i

(2) U slučaju iz stava 1. tačka b) ovog člana, pritvor će se ukinuti čim se obezbijede dokazi zbog kojih je pritvor određen.

Trajanje pritvora u istrazi

Član 200.

(1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak, pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.

(2) Pritvor se po odluci vijeća iz člana 24. stav 5. ovog zakona, na obrazložen prijedlog tužioca, može produžiti najviše za dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje.

(3) Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi, pritvor se može, odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske, produžiti, na obrazloženi prijedlog tužioca, za najviše još tri mjeseca. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje vijeće Vrhovnog suda u drugom sastavu.

(4) Prijedlog za produženje pritvora iz stava 3. ovog člana podnosi se posredstvom prvostepenog suda, koji će prije dostavljanja spisa sa prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Srpske osumnjičenog saslušati o razlozima zbog kojih se produženje pritvora predlaže.

(5) Ako se do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog člana ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će se pustiti na slobodu.

VI. Dopustivost i meritum

9. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

10. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

11. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

12. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

13. Ustavni sud podsjeća na to da pravo na slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije garantira da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost pri lišavanju pojedinca slobode ocjenjuje se kako u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva prema domaćem zakonu tako i u odnosu na standarde Evropske konvencije s kojom domaći zakon mora biti usklađen. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da bi pritvor bio kompatibilan sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije mora ispunjavati tri uvjeta. Prvo, mora biti zasnovan na "osnovanoj sumnji" da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred "nadležnu zakonitu vlast", što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišavanje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti "zakonit" i "u skladu s postupkom propisanim zakonom" (vidi Evropski sud, Merabishvili protiv Gruzije [VV], presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama).

14. Apelant osporava proceduru, odnosno postupak donošenja osporenih rješenja. Ustavni sud podsjeća da je članom 200. stav 3. ZKP-a propisana mogućnost produženja pritvora u istrazi za još tri mjeseca, i to na prijedlog Tužilaštva, o čemu će odluku donijeti Vrhovni sud. Prijedlog za produženje pritvora podnosi se posredstvom prvostepenog suda koji će osumnjičenog saslušati o razlozima zbog kojih se predlaže produženje pritvora, prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu (stav 4). Apelant ističe da se navedenim zakonskim rješenjem gubi element neposrednosti te da bi sudska vlast, odnosno sud koji odlučuje o pritvoru trebao lično saslušati apelanta.

15. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud održao ročište o prijedlogu Tužilaštva za produženje pritvora te da je sačinjen zapisnik s ročišta. Apelant je bio prisutan, kao i njegovi branioci, te se protivio prijedlogu Tužilaštva. Vrhovni sud je prilikom donošenja odluke o pritvoru imao u vidu prijedlog tužioca, izjašnjenje stranaka i branilaca i cio spis predmeta koji mu je dostavljen na odlučivanje, u skladu sa članom 200. stav 4. ZKP-a (vidi tačku 4. ove odluke). Dakle, Ustavni sud najprije konstatira da su Tužilaštvo i odbrana pod istim uvjetima učestvovali u postupku. Međutim, apelant ukazuje da nije saslušan pred sudom koji je donio odluku.

16. Ustavni sud podsjeća da je prva i osnovna garancija koja prirodno proizlazi iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije pravo na djelotvorno saslušanje pred sudom pri ocjeni zakonitosti pritvora. S druge strane, ta odredba podjednako garantira brzu odluku vlasti o neophodnosti kontinuiranog pritvora. Uzimajući u obzir ta dva principa, Evropski sud je zaključio da član 5. stav 4. ne zahtijeva da se pritvoreno lice sasluša svaki put kada podnese žalbu na odluku o produženju pritvora. Ipak, prema stavu Evropskog suda, trebalo bi biti moguće ostvariti, u razumnim intervalima, pravo da bude saslušan pred sudom koji odlučuje o žalbi na pritvor. Stoga slijedi da bi odsustvo pojavljivanja pred sudom radi osporavanja zakonitosti pritvora rezultiralo kršenjem člana 5. stav 4. Konvencije nakon određenog proteka vremena, bez obzira na pitanje jednakosti stranaka (vidi Kocamiş i Kurt protiv Turske, presuda od 25. januara 2022. godine, predstavka broj 227/13, tačka 26. s daljnjim referencama).

17. U konkretnom predmetu pritvor je određen u fazi istrage, a odredbama ZKP-a je propisano trajanje pritvora u istrazi (vidi tačku 10. ove odluke). Pritvor u maksimalnom trajanju od šest mjeseci u fazi istrage se određuje, odnosno produžava na mjesec dana, zatim dva, pa najviše još tri mjeseca. U prva tri mjeseca apelant je neposredno saslušan pred sudom koji mu je određivao pritvor. Prilikom donošenja rješenja kojim je apelantu produžen pritvor u trajanju od dva mjeseca Okružni sud je održao ročište i saslušao apelanta, a Vrhovni sud je odlučio o pritvoru na osnovu prijedloga Tužilaštva i stanja spisa. Stoga je, u skladu s praksom Evropskog suda, na Ustavnom sudu da ispita da li period od dva mjeseca, na koliko je pritvor određen, bez neposrednog saslušanja i pred Vrhovnim sudom koji je odlučio o pritvoru, zadovoljava potrebne garancije člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

18. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda u predmetu Baş protiv Turske (vidi Evropski sud, presuda od 3. marta 2020. godine, predstavka broj 66448/17, tač. 215. i 216. s daljnjim referencama), u kojem je utvrdio da se određivanje pritvora na osnovu stanja iz spisa, bez saslušanja pred sudom u periodu od jedne godine i dva mjeseca, ne može smatrati razumnim intervalom, te je ukazao na praksu sa sličnim efektom u periodu od četiri, šest i devet mjeseci. Dakle, očigledno je da se o tome šta predstavlja "razuman interval" odlučuje u svakom pojedinačnom slučaju i u okolnostima svakog pojedinačnog predmeta, ali i da praksa pokazuje da period od tri do četiri mjeseca predstavlja maksimalni period, odnosno "razumni interval" u kojem je dozvoljeno da ne bude neposrednog saslušanja.

19. U konkretnom slučaju u kojem je nesporno da je apelant saslušan na okolnosti produženja pritvora pred Okružnim sudom, a odluku je na osnovu spisa donio Vrhovni sud, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantu onemogućeno da ga sud lično sasluša. Naime, apelant i ne spori da je na saslušanju pred Okružnim sudom imao mogućnost da se suprotstavi prijedlogu Tužilaštva i da u tom postupku iznese sve što je smatrao da je potrebno da iznese u svoju korist. Sama činjenica da je apelanta saslušao Okružni a ne Vrhovni sud ne dovodi u pitanje pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije koji zahtijeva da lice koje je pritvoreno "ima pravo pokrenuti postupak u kojem će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja". To znači da se ne mogu prihvatiti apelantovi navodi da mu je pritvor produžen a da u razumnom intervalu nije izveden pred "sud" u smislu člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

VII. Zaključak

21. Ustavni sud zaključuje da je zadovoljen princip "razumnosti" iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije u situaciji kada je apelantu određen pritvor u trajanju od dva mjeseca iako nije neposredno saslušan pred sudom koji je odlučio o pritvoru jer se radi o kontinuiranom pritvoru u fazi istrage, koji je prethodno u dva navrata neposrednim apelantovim saslušanjem određen i produžen.

22. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.