Službeni glasnik BiH, broj 26/16

Na osnovu člana 8. tačka A. stav 1. i 2. Zakona o željeznicama BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 52/05), Regulatorni odbor željeznica BiH donosi

231 PRAVILNIK


O KOČNICAMA ŽELJEZNIČKIH VOZILA U ŽS BiH

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.
(Predmet Pravilnika)

(1) Ovaj Pravilnik sadrži odredbe o kočnicama i kočenju vozova, šinskih vozila i manevarskih sastava na prugama ŽS BiH, kojima se osigurava tehničko i tehnološko jedinstvo u oblasti kočne tehnike na željeznici, a u skladu s obavezama koje moraju provoditi ŽO i UI u ŽS BiH i međunarodnom željezničkom saobraćaju.

(2) Kočnice i kočna oprema željezničkih vozila predviđene ovim Pravilnikom moraju odgovarati propisima UTP WAG, AVV, RIC i objavama UIC, te važećim standardima i Uputstvom o postupku i načinu izdavanja dozvole za korištenje željezničkih vozila, uređaja, dijelova i opreme za željeznička vozila i uređaja i dijelova i opreme za željezničku infrastrukturu u ŽS BiH koji se odnose na odobravanje, konstruiranje, izradu, puštanje u eksploataciju prototipa i održavanja željezničkih vozila kojima se osigurava interoperabilnost i sigurnost u željezničkom saobraćaju.

Član 2.
(Primjena Pravilnika)

(1) Odredbe ovog Pravilnika primjenjivat će se kod svih vrsta i tipova željezničkih vozila ŽO, UI i imalaca vozila u ŽS BiH prilikom izrade novih i rekonstrukcije postojećih vozila, kao i izrade, eksploatacije i održavanja kočnih uređaja u ŽS BiH.

(2) Osoblje koje radi na eksploataciji i održavanju kočnica mora uvijek postupati tako da se kočioni sistem vozila i vozova održava u takvom stanju koje garantira sigurnost željezničkog saobraćaja, kao i sve uvjete interoperabilnosti u ŽS BiH.

Član 3.
(Osnovni pojmovi)

(1) U Pravilniku se koriste slijedeći pojmovi:

1) "željeznički sistem" označava ukupnost podsistema u strukturnim i operativnim oblastima, kao i upravljanje i operativno funkcioniranje sistema kao cjeline;

2) "upravljač infrastrukture" (UI) je svako javno poduzeće ili kompanija koja je odgovorna za uspostavljanje i održavanje javne željezničke infrastrukture ili privatne željezničke infrastrukture povezane s javnom željezničkom infrastrukturom;

3) "željeznički operater" (ŽO) je svako javno poduzeće ili kompanija koja pruža usluge prijevoza tereta odnosno putnika željeznicom, pod uvjetom da ta kompanija osigurava i vuču vozova;

4) "interoperabilnost" je sposobnost željezničkog sistema koja omogućava siguran i neprekidan saobraćaj vozova uz postizanje traženog stepena efikasnosti, a koja se zasniva na regulativi te tehničkim i operativnim uvjetima koji za to moraju biti ispunjeni;

5) "mreža" je cjelokupna željeznička infrastruktura kojom upravlja upravljač infrastrukture;

6) "podsistemi" su rezultat podjele željezničkog sistema, ti podsistemi, za koje je potrebno utvrditi osnovne zahtjeve, mogu biti strukturalni ili funkcionalni;

7) "tehnička specifikacija za interoperabilnost" (TSI) je specifikacija, koja obuhvata svaki podsistem ili dio podsistema u cilju ispunjavanja osnovnih zahtjeva i osiguranja interoperabilnosti željezničkog sistema;

8) "imalac" je lice ili pravni subjekat koji su vlasnik kola ili koji imaju pravo na korištenje kola i upisan je u Registar željezničkih vozila;

9) "tijelo nadležano za održavanje" (ECM) označava subjekt nadležan za održavanje vozila koji je kao takav upisan u Registar željezničkih vozila;

10) "Regulatorni odbor željeznica BiH" (ROŽ BiH) je upravna organizacija pri Ministarstvu komunikacija i prometa BiH, čija je organizacija, finansiranje i ovlaštenja definirana u Zakonu o željeznicama BiH;

11) "željeznička kompanija" podrazumijeva vertikalno integrirane željezničke kompanije koje obavljaju poslove upravljača infrastrukture i poslove operatera ali sa razdvojenim troškovima poslovanja.

(2) Značenje skraćenica je slijedeće:

­ ŽS BiH - Željeznički sistem BiH,

­ EN - Evropski standard,

­ UIC - Međunarodna željeznička unija,

­ AVV - Jedinstveni Ugovor o korištenju teretnih kola u međunarodnom saobraćaju,

­ RIC - Sporazum o uzajamnoj upotrebi putničkih kola u međunarodnom saobraćaju,

­ UTP - Univerzalni (jedinstveni) tehnički propisi,

­ UTP WAG - Univerzalni (jedinstveni) tehnički propisi za podsistem - Vozna sredstva - Teretna kola.

Član 4.
(Funkcija kočnica šinskih vozila)

(1) U Javnom željezničkom saobraćaju na prugama ŽS BiH, normalnog kolosijeka širine 1435 mm, koriste se željeznička vozila sa kočnicama koje rade pomoću nadpritiska zraka u kočionom sistemu i kod kojih nastupa kočenje - intenzivno ili prikočivanje - ispuštanjem zraka iz glavnog zračnog voda kočionog sistema, a otkočivanje se vrši upuštanjem zraka u kočioni sistem tj. punjenjem glavnog zračnog voda.

(2) Sistem ove mehaničke kočnice spada u neiscrpne kočnice, a osobina sistema je i ta da pri prekidu (raskinuću) voza ili zračnog voda u bilo kojoj tački voza kao mehaničkog sistema - svi dijelovi voza su, automatski i trenutno, kočeni i u tom stanju ostaju po više sati, iz sigurnosnih razloga.

(3) Kočnice imaju zadatak da omoguće potrebno reguliranje - smanjenje - brzine šinskog vozila ili voza u kretanju po pruzi, odnosno da zaustave vozila u pokretu na propisanom zaustavnom putu, kao i da osiguraju vozilo, odnosno voz od samopokretanja.

(4) Kočno dejstvo ostvaruje se na načine kako slijedi:

a) pritiskom kočnih umetaka na točkove ili diskove kod ručnih i zračnih kočnica, pri čemu se kinetička energija vozila ili voza pretvara u toplotu, ako se voz koči iz stanja kretanja;

b) pretvaranjem kinetičke energije u električnu energiju, a ove u toplotnu u otpornicama, ili dalje napajanje kontaktne mreže kod elektrodinamičke kočnice;

c) pretvaranjem kinetičke energije u hidrauličnu energiju, kod lokomotiva s hidrauličnim prijenosnikom snage, pri kočenju hidrodinamičkom kočnicom;

d) pretvaranjem kinetičke energije u "kompresioni rad" kod motora s unutrašnjim sagorijevanjem;

e) pritiskom magneta na šinu kod elektromagnetne kočnice, pri čemu se kinetička energija pretvara radom trenja u toplotu;

f) raznim podmetačima i ručnim papučama kod osiguranja od samopokretanja vozila ili dijela voza, pri čemu se dio mase vozila preko ovih sredstava prijenosi na šinu, i tako obrazuje sila trenja, dok traje kretanje ova sila trenja proizvodi svojim radom trenja toplotu, a vozilo odnosno voz se usporava;

g) ručnim papučama i kolosječnim kočnicama (spuštalicama, odn. retarderima), kod zaustavljanja, odnosno usporavanja vozila ili manevarskog sastava, koji se kreću niz spuštalicu, pri čemu se kinetička energija grupe kola, kočenjem bokova oboda točkova čeljustima kočnice retardera pretvara u rad sile trenja tačkama dodira točkova kola i šina, čime se kola usporavaju do željene brzine - automatski, poluautomatski.

Član 5.
(Podjela kočnica)

(1) Za kočenje željezničkih vozila koriste se slijedeće kočnice:

a) kočnice sa zbijenim zrakom direktnog dejstva, koje se smiju koristiti samo kao pojedinačne kočnice (kočno dejstvo na vozilo koje ima ovu kočnicu);

b) kočnice sa zbijenim zrakom indirektnog dejstva, s mogućnošću postepenog kočenja i postepenog otkočivanja, koje djeluju automatski kod pražnjenja glavnog zračnog voda. Indirektne ili automatske kočnice su povezane glavnim "zračnim" vodom u vozu, i njima se rukuje s čela voza, tj. s jednog mjesta u vozu, pa imaju karakter "produžne kočnice";

c) elektrozračne kočnice kod kojih se zračnim kočnicama rukuje električnim putem;

d) dinamičke kočnice, kao pojedinačne kočnice vučnih vozila;

e) elektnomagnetne šinske kočnice za putnička kola većih brzina, ali i vozila manjih brzina - kakvo je osnovno rješenje kod šinobusa, i u okruženju;

f) ručne, odnosno pritvrdne kočnice;

g) kolosječne kočnice koje se ugrađuju u kolosijek na spuštalici, tj. ne pripadaju kočnici vozila (član 4. stav 4 g, ovog Pravilnika).

(2) Kočnice sa zbijenim zrakom automatskog, tj. indirektnog dejstva, u daljem tekstu nazivaju se automatske kočnice.

Član 6.
(Kočno-tehničke veličine)

(1) Kočna sila (kN) je sila trenja koja se ostvaruje između tarnih elemenata (kočnog umetka/papuče i površine kotrljanja točka; ili između kočionih pločica i diskova navučenih na trupac osovina, ili magnetne klizne ploče i šine) i jednaka je proizvodu sile pritiska pokretnih kočionih elemenata i koeficijenta trenja između tarnih površina, koje su različite kod različitog rješenja samog kočenja (papučama, diskom ili magnetnom pločom). Veličina kočne sile kod svakog vozila mora se ograničiti do vrijednosti sile adhezije koja se može očekivati u eksploataciji, vlažnosti šina, brzine vozila, propisanog zaustavnog puta na pruzi, i dr., a što se rješava prototipom vozila.

(2) Kočna masa (t) predstavlja pojam kojim se izražava efikasnost kočnice jednog vozila. Kočna masa utvrđuje se proračunom ili eksperimentom i ispisuje se na svako vozilo za sve režime upotrebe kočnice (vrste kočnica), ili položaje mjenjača sile kočenja.

(3) Kočenost vozila predstavlja odnos ukupine sile pritiska svih kočnih papuča na točkove (ili kočnih pločica na diskove svedeno na obim točka u vožnji), i sopstvene mase vozila, a izražava se u procentima. Kočenost se mora, za razne tipove vozila održavati u određenim granicama, radi sprječavanja blokade točkova, uglavnom kola u vozu.

(4) Zaustavni put predstavlja dužinu puta koju vozilo, voz ili manevarski sastav, pređe od trenutka zavođenja kočenja pa do zaustavljanja, u šta se uračunava i pređeni put u vremenu kada mašinovođa uoči potrebu zavođenja kočenja.

(5) Procenat kočne mase jeste procentualni odnos kočne mase i mase vozila, a procenat kočenja jeste procentualni odnos stvarne kočne mase (SKM) voza i ukupne mase voza (Q + L, gdje je Q-masa vozila u vozu, a L-masa vučnog vozila). Procenat kočne mase vozila, zavisno od vrste i namjene vozila, a definiran je uvjetima projektiranja svakog šinskog vozila i dat je u objavama UIC, UTP WAG i EN normama.

(6) Potrebna kočna masa voza (PKM) jeste ona kočna masa voza koja mora osigurati potreban procent kočenja voza, zbirom kočnih masa svih ispravno kočenih vučenih vozila u vozu, u odnosu na masu voza bez vučnog vozila, s obzirom na elemente tablice kočenja- tj. veze između propisanog zaustavnog puta, najvećeg pada na relaciji po kojoj voz treba se kretati, planirane i moguće brzine kretanja voza, a što je dato u tablicama kočenja za zaustavne puteve od 1000 m, 700 m i, za manevru i pružna vozila- 400 m; za brzine od 160 km/h, zahtijeva zaustavni put od 1500 m.

(7) Tablice kočenja su u Uputstvu 52- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

(8) Proračun efikasnosti kočnice voza i manevarskog sastava, tj. izračunavanje SKM, PKM i procenta kočenja, definirano je Uputstvom o kočenju vozova 233- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

(9) U ovom Pravilniku i pripadajućim uputstvima, pod dugim i strmim padovima podrazumijevaju se padovi dužine 5 km i više, s nagibom u padu 15‰ i više.

II. UREĐAJI ZA KOČENJE

Član 7.
(Zračne kočnice)

(1) Automatske zračne kočnice, usvojene su u ŽS BiH, kao u međunarodnom saobraćaju kod svih članica UIC asocijacije i EU, ugrađuju se u sva željeznička vozila, a njihovo jednovremeno dejstvo u vozu osigurava se produžnim zračnim vodom.

(2) Automatske zračne kočnice, moraju imati mogućnost postepenog kočenja i postepenog otkočivanja, i vremena kočenja i otkočivanja, koja odgovaraju brzom dejstvu kod putničkih kola, a kod teretnih kola i lokomotiva - brzom i laganom dejstvu. Lagano dejstvo kočnice označava se sa G, a brzo dejstvo sa P.

(3) Direktne (neautomatske) zračne kočnice ugrađuju se, po pravilu, na vučna vozila, a izuzetno i na vučena vozila u sastavu motornih vozova.

(4) Kada su automatske kočnice otkočene, u njihovom glavnom zračnom vodu vlada pritisak od 5 bar-a. Kada su direktne kočnice otkočene, u njihovom zračnom vodu vlada atmosferski pritisak.

(5) Vozila kod kojih je ugrađena automatska i direktna kočnica imaju za svaku ovu kočnicu poseban zračni vod, ali zajednički kočni cilindar. Jedna ili druga kočnica stavlja se u dejstvo putem nezavisnog komandnog uređaja - kočnika - za svaku vrstu kočnice.

(6) Zračne kočnice svakog željezničkog vozila moraju imati karakteristike shodno propisima objava UIC 540 - 546.

(7) Karakteristike i uvjeti koje moraju ispunjavati pojedini kočni uređaji zračne kočnice voznih sredstava u ŽS BiH definirani su Uputstvom 232 - navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH ŽS BiH i objavama UIC navedenim u prethodnom stavu ovoga člana.

(8) Naziv sistema kočnice vozila određuje se prema sistemu kome pripada rasporednik.

Član 8.
(Elektrozračne kočnice)

(1) Elektrozračne kočnica predstavlja zračnu kočnicu kod koje se električnim upravljanjem zavode procesi kočenja i otkočivanja (oznaka - ep).

(2) Vozila s elektrozračnom kočnicom mogu se uključivati u sastav vozova sa zračnim kočnicama bez obzira na to da li se kočnicom voza preko kočnika upravlja elektrozračno ili samo zračno.

(3) U vozu s mješovitim sastavom kočnica (kola s elektrozračnom i kola sa zračnom kočnicom) ako je rukovanje kočnicom elektrozračnim putem, kola sa zračnim kočnicama moraju biti opremljena električnim provodnicima.

(4) Kočnicama voza u slučaju elektrozračnog, kao i zračnog upravljanja, rukuje se istim kočnikom.

Član 9.
(Dinamičke kočnice)

(1) Kao dopunska kočnica zračnoj kočnici, kod vučnih vozila, može se predvidjeti dinamička kočnica, i to:

a) kočenje motorom, kod lokomotiva sa mehaničkim prijenosnikom snage;

b) hidrodinamička kočnica kod dizel-lokomotiva sa hidrauličkim i hidromehaničkim prijenosnicima snage (oznaka - H);

c) elektrodinamička kočnica kod elektro i dizel-električnih lokomotiva (oznaka - E).

(2) Kočnice iz prethodnog stava su, prvenstveno, "ekonomske kočnice" i primenjuju se na prugama s dugačkim padovima, čime se štede kočni umeci i točkovi lokomotiva.

(3) Kod kočenja motorom kinetička energija rada motora se pretvara u rad koji usporava ili zaustavlja vozila.

(4) Hidrodinamička kočnica primjenjuje se kod lokomotiva s hidrauličkim prijenosnikom snage koji ima poseban dio u kome se kinetička energija pretvara u hidrauličnu preko lopatica turbine, a ova dalje u toplotu pri čemu se usporava vučno vozilo.

(5) Kod elektrodinamičke kočnice, prilikom kočenja, vučni motori mijenjaju režim rada, tj. rade kao generatori i kinetičku energiju pretvaraju u električnu. Ovako proizvedena električna energija može biti u otpornicima pretvorena u toplotu (elektrodinarnička kočnica bez rekuperacije) ili korištena za napajanje kontaktne mreže (elektrodinamička kočnica s rekuperacijom).

Član 10.
(Elektromagnetne šinske kočnice)

(1) Elektnomagnetna šinska kočnica (oznaka - Mg) ugrađuje se na vozila za brzine preko 140 km/h ako to želi imalac vozila ili motorne garniture, a za brzine od 160 km/h i više-obavezno, kod kojih se zahtijeva velika efikasnost kočnice, a koja se ne može ostvariti samo automatskom zračnom kočnicom - zbog ograničenja sile adhezije - već je potrebna dopunska sila trenja elektromagnetne kočnice po šinama. Ova se kočnica upotrebljava kao dopunska kočnica zračnoj kočnici i spada u sigurnosno - ekonomske kočnice.

(2) Elektromagnetna šinska kočnica radi na principu privlačne sile elektromagneta sa šinom. Ova sila prouzrokuje pritisak između dodirnih površina uloška magneta i glave šine, a time za vrijeme kretanja i silu trenja koja se koristi za kočenje vozila. Privlačna sila elektromagneta proizvodi se propuštanjem struje kroz navoje elektromagneta. Kočna sila elektromagnetne šinske kočnice, prema tome, nezavisna je od adhezione sile između točka i šine. Elektromagnetna šinska kočnica naziva se u daljem tekstu elektromagnetna kočnica.

Član 11.
(Ručne kočnice)

(1) Ručna kočnica pripada kočnicama s trenjem. Ručna sila se prijenosi preko ručice ili točka okretanjem u smjeru kazaljke na satu, na vreteno, lanac ili čelično uže i preko polužja na kočne umetke. Moguća su tehnička rješenja kod kojih se umjesto ručne sile koristi energija opruge, a koju pokreće pneumatika ili elektrokomanda.

(2) Kada se ručna kočnica ugrađuje na vozila, pored zračne kočnice mora postojati mogućnost njihovog nezavisnog stavljanja u dejstvo. Dejstvo ručne kočnice ograničeno je samo na vozilo na kome se nalazi, a sila trenja njenog dejstva odgovara istoj sili pri zračnom kočenju laganog dejstva.

(3) Ako se na točak kočnice djeluje s platforme vozila, onda se ona naziva ručna kočnica, za razliku od pritvrdne kočnice kod koje se djeluje na točak isključivo sa zemlje.

(4) Ručna kočnica vučnog vozila smatra se -isključivo- pritvrdnom kočnicom koja služi za osiguranje vozila od samopokretanja vozila na padu znatno iznad maksimalno dozvoljenog pada na prugama u ŽS BiH koji je 25‰ (promila).

Član 12.
(Uređaj za osiguranje zbijenog zraka za kočioni sistem)

(1) Svako željezničko vučno vozilo mora imati kompresor za proizvodnju zbijenog zraka maksimalnog pritiska 8-10 bar. Kompresor mora biti opremljen uređajima za automatsko reguliranje njegovog rada.

(2) Za akumulaciju zbijenog zraka moraju se na vučnom vozilu ugraditi glavni rezervoari (jedan ili više) opremljeni ventilom sigurnosti koji stupa u dejstvo kada pritisak zbijenog zraka bude veći od nominalnog za 0,5 bar.

(3) Pored uređaja za akumulaciju zbijenog zraka, moraju se ugraditi i uređaji za njegovo prečišćavanje, hlađenje i sušenje.

Član 13.
(Komandni uređaj zračne kočnice)

(1) Svako vučno vozilo mora imati komandni uređaj kočnice. U komandni uređaj kočnice spada kočnik (automatske i direktne kočnice) s pripadajućim menometrima za kontrolu pritiska zraka.

(2) Kočnik automatske kočnice mora se ugraditi na svakom upravljačkom mjestu i mora obavljati slijedeće funkcije:

a) da puni glavni vod zbijenim zrakom,

b) da održava konstantan pritisak u glavnom vodu,

c) da sprovodi postepeno kočenje i postepeno otkočivanje,

d) da, u slučaju potrebe, osigura brzo kočenje.

(3) Kočnik mora imati mogućnost isključenja njegovog komandnog dejstva. Uvjeti i karakteristike kočnika automatske kočnice dati su u objavi UIC 541- 03.

(4) Na vučnim vozilima kod kojih je pored automatske kočnice ugrađena i direktna kočnica, mora se ugraditi i kočnik direktne kočnice. Ovaj kočnik se ugrađuje pored kočnika automatske kočnice.

(5) Manometri za kontrolu pritiska u glavnom rezervoaru, glavnom vodu i kočnom cilindru moraju se ugraditi na svakom upravljačkom mjestu.

Član 14.
(Zračni kočni uređaji)

(1) Zračni kočni uređaji, koji se ugrađuju na željeznička vozila ŽS BiH, moraju odgovarati obaveznim odredbama odgovarajućih objava UIC, UTP/UTP WAG i dr. Zbog izmjena i dopuna koje nastaju u toku vremena kod objava UIC, UTP i drugih propisa, ovdje se ne navode njihovi brojevi, poglavlja i prilozi.

(2) Tehnički uvjeti za izradu i ugradnju kočnih uređaja kod pojedinih željezničkih vozila dati su u Uputstvu 232- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

(3) Produžno dejstvo automatske zračne kočnice voza ostvaruje se povezivanjem kočnica pojedinih vozila u vozu glavnim zračnom vodom.

(4) Svako vozilo mora imati mogućnost zatvaranja glavnog zračnog voda na oba kraja pomoću čeonih slavina.

(5) Spajanje glavnih zračnih vodova svih vozila u vozu ostvaruje se preko kočnih spojnica.

(6) Kod vozila kod kojih se pored glavnog zračnog voda ugrađuje i zračni vod za pomoćne uređaje (tzv. napojni vod za pneumatsko upravljanje vratima) mora se, na pouzdan način, onemogućiti pogrešno povezivanje, tj. spajanje glavnog zračnog s napojnim vodom.

(7) Svako novoizgrađeno vozilo mora imati zračnu kočnicu savremenog tipa (shodno objavi UIC 540), s mogućnošću isključenja kočnice, pri čemu glavni zračni vod ostaje u funkciji. Osim toga, mora postojati uređaj za izbor vrste kočnice, a kod teretnih kola još i uređaj za promjenu sile kočenja.

(8) Svako vozilo opremljeno automatskom zračnom kočnicom mora imati ugrađen uređaj za otkočivanje, tzv. otkočnik, koji se može ručno staviti u dejstvo u slučaju prepunjenja kočnice, ili potrebe potpunog otkočivanja.

(9) Putnička kola moraju biti opremljena kočnicom za slučaj opasnosti, a vučna i uređajem za kontrolu budnosti mašinovođe i auto-stop uređajem, ako saobraćaju na prugama koje su opremljene auto-stop uređajima.

(10) U procesu kočenja zrak pod pritiskom ulazi u kočni cilindar i na klipu se stvara sila pritiska koja se, preko klipnjače i kočnog polužja, prijenosi na papuče i na mjesto dodira kočnog umetka i točka, odnosno kočnog umetka i diska, u toku kretanja vozila, transformira u kočnu silu. U procesu otkočivanja kočni cilindar mora imati opružni sistem za vraćanje klipa i polužja u njihov polazni, tj. otkočni položaj.

(11) Svako vozilo opremljeno automatskom zračnom kočnicom mora imati ugrađen regulator kočnog polužja čiji je zadatak da održava konstantno odstojanje kočnih umetaka od površine nalijeganja.

(12) Svaki kočni cilindar mora imati svoj regulator kočnog polužja.

(13) Kod zračnih kočnica dozvoljena je primjena kočnih umetaka od sivog liva ili komponiranih materijala, a kod zračnih kočnica s diskovima kočnih umetaka od komponiranog materijala. Kočni umeci mogu biti jednostruki ili dvostruki, zavisno od vrste vozila i tipa kočnice.

III. OPREMANJE VOZILA KOČNICAMA

Član 15.
(Zajedničke odredbe)

(1) Željeznička vozila moraju biti opremljena zračnim kočnicama kojima se rukuje s jednog centralnog mjesta putem komandnog uređaja - kočnika.

(2) Zračna kočnica svakog vozila mora imati isključni uređaj tako da vozilo i poslije isključenja kočnice može ostati u vozu uključeno u glavni zračni vod.

(3) Putnička kola i motorni vozovi opremljeni disk-kočnicom, ili kočnicom s papučama, kod kojih pregled kočnih umetaka nije moguć bez kanala zbog složenosti konstrukcije, moraju se opremiti pokazivačkim uređajima "zakočeno- otkočeno" s obje bočne strane vozila radi omogućavanja provjere ispravnosti kočnice.

(4) Svako željezničko vozilo, izuzev određenog broja teretnih kola, mora imati uređaj za ručno kočenje kojim se može kočiti nezavisno od uređaja zračne ili neke druge kočnice.

Ručna kočnica može, sasvim ili djelimično, koristiti polužje zračne kočnice.

(5) Vozila za prijevoz putnika, kao i vozila posjednuta osobljem, moraju biti opremljena uređajem za kočenje u slučaju opasnosti. Pomoću njih ova lica stavljaju - po potrebi - zračne kočnice u dejstvo. Ručice, tj. aktivatori kočnice za slučaj opasnosti, moraju biti smještene na pristupačnim i lako uočljivim mjestima.

(6) Prilikom opremanja željezničkih vozila kočnicama, moraju se poštovati uvjeti dati u odredbama objava UIC navedenih u ovom Pravilniku, zatim UTP i dr. propisa.

(7) Pojedine vrste željezničkih vozila mogu biti, pored zračne kočnice, opremljena i drugim kočnicama određenog sistema iz člana 5. ovog Pravilnika.

(8) Putnička kola i motorni vozovi opremljeni kočnicom velike efikasnosti (oznaka R, s kočnim umecima od sivog liva, tj. s dva stepena pritiska u kočnom cilindru - visoki i niski) moraju na bočnim stranama imati uređaj za kontrolu rada u visokom stepenu, a u unutrašnjosti - kontrolnu sijalicu i manometar s povlačnom kazaljkom, za kontrolu pritiska u kočnim cilindrima. Od ove kontrole izuzimaju se rotacioni uređaji ugrađeni na rukavac osovine na modernijim četvoroosovnim kolima, tzv. "raskočnici").

Član 16.
(Lokomotive)

(1) Svaka lokomotiva mora biti opremljena uređajem za proizvodnju zbijenog zraka (kompresor), uređajem za hlađenje, prečišćavanje i sušenje zraka, kao i rezervoarima za akumulaciju zbijenog zraka. Pri tome kompresor mora imati uređaje za regulaciju svoga rada i sigurnosni ventil.

(2) Sve lokomotive moraju se opremiti automatskom i direktnom zračnom kočnicom, a vozne lokomotive, s tehničkom brzinom većom od 100 km/h, moraju imati zračnu kočnicu velike efikasnosti - R i mjenjač vrste kočnice lagano-brzo dejstvo, kojim se upravlja električnim putem.

(3) Lokomotive predviđene za saobraćaj na željezničkim prugama koje su opremljene auto-stop uređajima (AS-uređaj) moraju imati uređaje za automatsko zaustavljanje voza pred signalom koji pokazuje signalni znak "Stoj".

(4) U svakoj upravljačnici ili komandnom mjestu lokomotive mora postojati mogućnost stavljanja u dejstvo automatske kočnice, na dva mjesta, nezavisno jedno od drugog, putem kočnika i slavine za slučaj opasnosti.

(5) Svaka lokomotiva mora imati ugrađenu kočnicu koja ima namjenu pritvrdne kočnice (osiguranje od samopokretanja).

(6) Kod dizel i elektrolokomotiva, kao dopunske kočnice zračnoj kočnici, mogu se ugraditi hidro, odnosno elektrodinamičke kočnice, pri čemu je samo mehanička kočnica - sigurnosna.

(7) Radi kontrole budnosti mašinovođe za vrijeme vožnje kod dizel i elektrovučnih vozila, obavezno mora biti ugrađen uređaj za kontrolu budnosti mašinovođe. Uređaj budnosti mora raditi na principu povremenog pritiskivanja i otpuštanja određenog prekidača (ritmički tip). Uslučaju da mašinovođa ne obavlja propisane radnje predviđene kanstrukcijom ovog uređaja, uređaj za kontrolu budnosti mašinovođe će stupiti u dejstvo i aktivirati automatsku kočnicu.

(8) Na lokomotivama se može ugrađivati uređaj za zaštitu od proklizavanja koji radi na principu upuštanja zraka nižeg pritiska u kočne cilindre u trenutku kada neka od pogonskih osovina prokliže. Ovim se izvrši izvjesno trenutno kočenje radi sprječavanja dužeg proklizavanja, a kada proklizavanje prestane kočnica se dovodi u otkočeno stanje, poboljšava adhezija i sprječavaju samopobudne torzione oscilacije pogonskih osovina, naročito elektrolokomotiva u ŽS BiH. Ovo proklizavanje se, do zadovoljavajućeg, poboljšava tiristorizacijom elektro lokomotiva.

Član 17.
(Motorni vozovi)

(1) Motorni vozovi moraju biti opremljeni zračnom kočnicom brzog dejstva, s uređajima za automatsko podešavanje kočne sile u zavisnosti od opterećenja, ukoliko neto masa vozila iznosi 25% i više od sopstvene mase vozila.

(2) Pored zračne kočnice, motorni vozovi mogu imati i dopunsku dinamičku ili elektromagnetnu kočnicu, kao i direktnu zračnu kočnicu.

(3) Radi povećanja efikasnosti rada kočnice pri kočenju i otkočivanju, a koje se sastoji u skraćenju zaustavnog puta i smanjenju trzaja u vozu, kod motornih vozova mogu se primijeniti elektrozračne kočnice. Kod ovih kočnica, pored rasporednika zračne kočnice, ugrađeni su elektromagnetni ventili koji, pri kočenju, stvaraju direktan put zraka od glavnog rezervoara u kočne cilindre, a pri otkočivanju ispuštaju zrak iz kočnih cilindara.

(4) Sve odredbe za lokomotive koje se odnose na uređaje za proizvodnju zbijenog zraka, njegovu akumulaciju, regulaciju, prečišćavanje i sušenje, kao i odredbe u vezi s uređajem budnosti mašinovođe i AS-uređajem, važe i za motorne vozove.

(5) Radi osiguranja od samopokretanja, motorni vozovi se opremaju i ručnim kočnicama.

Član 18.
(Putnička kola)

(1) Putnička kola opremaju se zračnom, ručnom i kočnicom za slučaj opasnosti.

(2) Putnička kola s obrtnam postoljima za brzine do 160 km/h, moraju imati zračnu kočnicu velike efikasnosti s mogućnošću dejstva u dva položaja - R i RIC. Ako su putnička kola namijenjena za brzine veće od 160 km/h, moraju se opremiti i dopunskom elektromagnetnom kočnicom. Kod ovih kola mjenjač vrste kočnice, osim položaja RIC i R, ima i položaj Mg.

(3) Poštanska, službena i druga putnička kola, kod kojih koristan teret može iznositi 10 i više tona mase, moraju imati zračnu kočnicu velike efikasnosti s automatskim podešavanjem sile kočenja u zavisnosti od promjene tereta.

(4) Radi zaštite od klizanja - blokiranja točkova pri pogoršanim uvjetima adhezije, putnička kola s kočnicom velike efikasnosti moraju se opremiti uređajima za protivkliznu zaštitu.

(5) Putnička kola za prigradski saobraćaj, sposobna za brzine do 120 km/h, opremaju se zračnom kočnicom P (RIC) s procentom kočne mase od 120% i uređajima za automatsko podešavanje kočne sile prema opterećenju.

(6) Putnička kola s dvije osovine moraju biti opremljena zračnom kočnicom brzog dejstva P, ručnom kočnicom i kočnicom za slučaj opasnosti.

(7) Kod putničkih, službenih i prtljažnih kola mora biti ugrađena ručna kočnica s točkom smještenim na jednom kraju, u unutrašnjosti kola, kod poštanskih kola točak ručne kočnice mora se nalaziti na posebnom stajalištu koje je odvojeno pregradnim zidom od radnih prostorija.

(8) U unutrašnjosti putničkih kola moraju se nalaziti ručice za aktiviranje zračne kočnice (kočnica za slučaj opasnosti), koje putnici mogu lako uočiti i do njih doći bez prolaza kroz vrata. Ručice moraju biti označene odgovarajućim natpisom.

(9) U službenim i prtljažnim kolima, u odjeljku za vozovođu, i poštanskim kolima, moraju se ugraditu ili ručice za kočenje u slučaju opasnosti, ili slavine. Osim toga, mora biti ugrađen i jedan manometar za kontrolu pritiska u glavnom zračnom vodu.

(10) Ručice za slučaj opasnosti, odnosno slavine, koje su pristupačne putnicima, moraju se plombirati. Kanap za plombiranje ručice mora imati jačinu na kidanje od 4 do 7 daN, a ručica se mora staviti u dejstvo (aktivirati) silom od 10 do 17 daN.

(11) Uređaj kočnice za slučaj opasnosti mora biti tako izgrađen da ga putnici poslije upotrebe ne mogu vratiti natrag. Ako je naprava za mehaničko vraćanje u položaj za dejstvo zatvorena u sandučiću, on mora biti propisno obilježen.

(12) Putnička kola s upravljačnicom, osim kočnice, moraju imati i komandni uređaj s pripadajućom opremom, kao upravljačnica svakog drugog vučnog vozila.

Član 19.
(Teretna kola)

(1) Teretna kola moraju imati zračnu kočnicu s mjenjačem vrste kočnice "lagano-brzo", odnosno G - P mjenjačem, a određeni broj teretnih kola mora imati i ručnu, odnosno pritvrdnu kočnicu; u određenim slučajevima i kočnicu za slučaj opasnosti.

(2) Sva teretna kola za brzine do 100 km/h moraju imati mogućnost automatske promjene kočne sile u zavisnosti od promjene opterećanja. To se ostvaruje primjenom ručnog mjenjača sile kočenja "prazno-tovareno", ili automatskog mjenjača sile kočenja "prazno-tovareno", ili automatskom kontinualnom promjenom sile kočenja zavisno od promjene opterećenja vozila.

(3) Ručni i automatski mjenjači sile kočenja rade na principu promjene prijenosnog odnosa kočnog polužja, a automatska kontinualna promjena sile kočenja ostvaruje se promjenom pritiska u kočnom cilindru u zavisnosti od promjene opterećenja kola.

(4) Teretna kola za brzine do 120 km/h moraju imati kočnicu s automatskom kontinualnom promjenom sile kočenja u zavisnosti od opterećenja.

(5) Otkočni uređaj rasporednika mora imati automatsko dejstvo, tj. mora otkočiti kočnicu vozila poslije kratkotrajnog potezanja povlačne žice.

(6) Sva teretna kola namijenjena prijevozu stvari koja zahtijevaju naročite mjere opreznosti, ili čijim se naročitim uređajima za smeštaj stvari mora pažljivo postupati, moraju biti opremljena ručnom kočnicom. Ručna kočnica kod ovih kola ugrađuje se na platformi za kočničara. Pri tome kabina kočničara mora imati kvalitetno zaptivanje, jer po Zakonu o zaštiti na radu, radnik - kočničar, ne smije se voziti u vozilu bez zaptivanja, ako je brzina kretanja voza veća od 50 km/h jer to može izazvati problem u osiguranju kočenja teretnog voza gdje se navedeno stanje nađe.

(7) Od ostalih teretnih kola najmanje 20% kola mora biti opremljeno ručnom kočnicom kojom se rukuje s platforme ili sa zemlje. Udio kola iz prethodnog stava s ručnom kočnicom s vretenom za rukovanje sa stajališta za kočničara mora da iznosi najmanje 10% od ukupnog teretnog kolskog parka.

(8) Teretna kola s ručnom kočnicom na platformi moraju imati slavine, odnosno ventile za kočenje u slučaju opasnosti, radi stavljanja u dejstvo zračne kočnice. Slavina, odnosno ventil moraju biti izgrađeni tako da se jedino ručno mogu staviti u dejstvo.

(9) Iznad kočenih točkova teretnih kola s drvenim podom moraju se postaviti zaštitni limovi protiv varnica.

Član 20.
(Specijalna vozila)

(1) Pružna vozila i prikolice moraju imati uređaje za kočenje koji osiguravaju kočnu masu koja, prema odredbama Uputstva 52, Prilog 1- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH, saglasno padu pruge i propisane brzine, omogućava sigurno zaustavljanje na zaustavnom putu dužine do 400 m. Pored toga, ova vozila moraju zadovoljavati i slijedeće uvjete:

a) mora, pored zračne imati i ručnu kočnicu radi osiguranja od samopokretanja na najnepovoljnijim padovima,

b) zračni uređaji za kočenje moraju biti standardnog tipa, kao za ostala željeznička vozila,

c) prikolice koje su opremljene zračnom kočnicom, umjesto ručne mogu imati pritvrdnu kočnicu.

(2) Kolske dizalice, koje u transportu ne koriste posebne prikolice za oslonac svoga kraka, moraju imati zračnu kočnicu i mjenjač vrste kočnice G - P i ispuniti slijedeće uvjete:

a) ako su s obrtnim postoljima mogu - po potrebi - imati za svako obrtno postolje ugrađen poseban kočni cilindar,

b) posebni kočni cilindri moraju se ugraditi kod obrtnih postolja s nejednakim opterećenjima po osovini. U slučaju da krak ima mogućnost promjene smjera za vrijeme transporta u odnosu na obrtna postolja, kada dolazi i do izmjene opterećenja po osovini, u svako obrtno postolje mora se ugraditi odgovarajući mjenjač sile kočenja. Prikolica za nošenje kraka dizalice mora biti opremljena automatskom kočnicom sa zbijenim zrakom, mjenjačem vrste kočnice G - P i mjenjačem sile kočenja "prazno-tovareno",

c) ukoliko u sastav kolske dizalice ulazi i prikolica za nošenje dopunskog kontratega i za nju važe propisi prethodnog stava,

d) kolske dizalice i njihove prikolice moraju se opremiti ručnom kočnicom za rukovanje sa zemlje,

e) dizalica koja se kreće sopstvenim pogonom za vrijeme rada, mora biti opremljena ručnom kočnicom kojom se rukuje iz komandne kabine.Ova dizalica mora imati u komandnoj kabini ugrađenu kočnicu za slučaj opasnosti, kao i odgovarajući manometar za kontrolu pritiska glavnog zračnog voda.

(3) Kola s parnim kotlom predviđena za brzine do 100 km/h moraju imati ugrađenu zračnu kočnicu opremljenu mjenjačem vrste kočnice, kao i mjenjačem sile kočenja s dva osnovna položaja "prazno-tovareno" i udovoljiti slijedeće uvjete:

a) dvoosovinska kola s parnim kotlom predviđena za brzine do 120 km/h, pored mjenjača vrste kočnice, moraju imati i automatsku, kontinualnu, promjenu sile kočenja,

b) kod četvoro ili šestoosovinskih kola s parnim kotlom predviđenih za brzine veće od 100 km/h mora se ugraditi kočnica velike efikasnosti. Sem toga, kola moraju imati automatsku, kontinualnu, promjenu sile kočenja,

(4) Snježne ralice moraju biti opremljene zračnom i ručnom kočnicom, kao i mjenjačem vrste kočnice G - P. Snježne ralice koje imaju komandne kabine moraju biti opremljene slavinom kočnice za slučaj opasnosti i kontrolnim manometrom za glavni zračni vod,

(5) Snježna grtala moraju biti opremljena zračnom i ručnom kočnicom, kao i mjenjačem vrste kočnice "teretni-putnički", slavinom kočnice za slučaj opasnosti i manometrom za kontrolu pritiska u glavnom zračnom vodu.

(6) Kola pomoćnog voza, sanitetska kola, kola za radnike, alatna kola i magacin s pomoćnim kranom za istovar, pokretna radionica i elektroenergetska kola moraju biti opremljeni zračnom kočnicom i ručnom kočnicom, kočnicom za slučaj opasnosti i mjenjačem vrste kočnice G - P.

(7) Kolska dizalica oprema se prema odredbama člana 20. tačka 2. ovog Pravilnika.

(8) Kola za ispitivanje stanja kolosijeka moraju biti opremljena zračnom kočnicom i mjenjačkim uređajem vrste kočnice G - P. Ako su kola iz prethodnog stava (ako se uvedu u upotrebu) s obrtnim postoljima nejednakog broja osovina, svako obrtno postolje mora imati svoj kočni cilindar. Oba sistema mogu raditi sa po jednim rasporednikom, ali nezavisno jedan od drugog. Ostala oprema kočnice ovih kola mora odgovarati odredbama člana 17. ovog Pravilnika.

(9) Dinamometarska kola moraju biti opremljena kočnicom velike efikasnosti - R, kao i ostalom opremom prema članu 17. ovog Pravilnika.

(10) Ostala specijalna željeznička vozila s posebnom namjenom, kao kola samoistresivači za tucanik ili šljaku, dvoosovinske i četveroosovinske cisterne za prijevoz pijaće vode i vode za napajanje lokomotiva, kola za transport oksigenskih, acetilenskih i drugih boca, kola za prijevoz svjetlećeg plina, kola elektrovučnih podstanica, kao i druga kola s posebnom namjenom, moraju biti opremljena kočnicama predviđenim za teretna kola brzine do 100 km/h.

(11) Specijalna kola za nastavu, ispitivanje, fluorografiranje i sl., s obrtnim postoljima, predviđena za saobraćaj brzinom većom od 100 km/h, moraju biti opremljena kočnicom velike efikasnosti - R, kao i ostalom opremom iz člana 18. ovog Pravilnika.

Član 21.
(Natpisi i oznake koji se odnose na kočnu opremu vozila)

(1) Željeznička vozila, zavisno od vrste i tipa kočne opreme koja je na njima ugrađena, moraju imati ispisane odgovarajuće natpise i oznake.

(2) Način označavanja podataka iz prethodnog stava propisuje se posebnim standardima, UTP/UTP WAG, AVV, RIC, Uputstvom 245, Uputstvom 90- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH te BAS EN standardima i objavama UIC.

(3) Oznaka tipa zračne kočnice ispisuje se na podužnim nosačima kola, odnosno na bočnim stranama lokomotive.

(4) Vrsta kočnice ispisuje se na podužnim nosačima ili mjenjačima vrste kočnice kod kola, a na bočnim stranama lokomotive.

(5) Vrijednosti kočne mase zračne kočnice ispisuju se, zavisno od vrste vozila i kočnice, i to:

a) na bočnim stranama lokomotiva i motornih vozova;

b) na mjenjaču vrste kočnice putničkih, kola ako su opremljena ovim mjenjačima, ili pored natpisa za vrstu kočnice, kod kola bez mjenjača;

c) na podužnim nosačima kod kola s automatskom, kontinualnom, promjenom sile kočenja.

(6) Vrijednosti kočne mase ručne kočnice ispisuje se zavisno od toga da li se njome rukuje s platforme ili sa zemlje (pritvrdna kočnica).

(7) Vozila koja su opremljena disk-kočnicom, elektrozračnom kočnicom ili samo vodom za elektrozračnu kočnicu, kočnim umecima od komponiranog materijala s visokim koeficijentom trenja, kočnicom za slučaj opasnosti i brzačem pražnjenja glavnog voda, dobijaju posebne oznake prema Uputstvu 232- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

IV. ISPITIVANJE KOČNICA

Član 22.
(Cilj i vrste ispitivanja kočnica)

(1) Kočnice željezničkih vozila ispituju se radi provjere ispravnosti i utvrđivanja efikasnosti poslije ugradnje na željeznička vozila.

(2) Kod proizvođača kočne opreme mora se organizirati da stručno lice ovlašteno za kontrolu kvaliteta (kontrolno-prijemni organ ili kontrolor) ŽO, UI, ECM ili imaoca vozila obavi faznu i završnu - prijemnu kontrolu kočne opreme. Isporučene kočne uređaje mora pratiti uvjerenje o kvalitetu, od proizvođača ili isporučioca sa odgovarajućom dozvolom o korištenju ili tehničkim certifikatom.

(3) Za kvalitet dijelova i uređaja koje proizvođač kočne opreme dobija od svojih podisporučilaca (kooperanata) odgovara proizvođač, odnosno isporučilac kočne opreme, koji mora na zahtjev kupca-nadležnog ŽO, UI, ECM, imaoca vozila ili nadležnog organa za tehnički prijem željezničkih vozila u ŽS BiH, obaviti i ponovna, dopunska ispitivanja ove opreme, ako ima opravdanih sumnji u kvalitet elemenata kočnice, naročito ako su ti dijelovi od utjecaja na sigurnost željezničkog saobraćaja.

(4) Kočni uređaji ugrađeni na vozilo moraju se ispitati u mjestu i vožnji. Obim ispitivanja zavisi od toga da li je u pitanju prototip ili vozilo iz serije.

(5) Kod vozila kod koga je rekonstruirana kočnica moraju se izvršiti ispitivanja kao kod novog vozila - prototipa.

(6) Poslije jednogodišnje eksploatacije kočnice vozila, potrebno je, prilikom konačnog prijema vozila, prije isteka garantnog roka - superkolaudacije, ispitati kočnice vozila.

(7) Programi i mjerne liste za navedene vrste ispitivanja dati su u Uputstvu 232.

(8) Provjera ispravnosti kočnica u eksploataciji naziva se proba kočnica i definirana je Uputstvom o kočenju vozova 233- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

(9) Ispitivanje kočnica poslije izvršene opravke u radionicama definirano je u Uputstvu o održavanju kočnica željezničkih vozila 245 - navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

Član 23.
(Uvođenje u primjenu novih kočnih uređaja)

(1) Novokonstruirani kočni uređaji mogu se primjenjivati na vozila željeznica u ŽS BiH ako su prethodno provjereni kroz tipska ispitivanja u skladu sa Uputstvom o postupku i načinu izdavanja dozvole za korištenje željezničkih vozila, uređaja, dijelova i opreme za željeznička vozila i uređaja i dijelova i opreme za željezničku infrastrukturu u ŽS BiH.

(2) Novi kočni uređaji na vozilima ŽO i UI u ŽS BiH, mogu se ugrađivati samo ako imaju Dozvole za korištenje izdatu u skladu sa Uputstvom o postupku i načinu izdavanja dozvole za korištenje željezničkih vozila, uređaja, dijelova i opreme za željeznička vozila i uređaja i dijelova i opreme za željezničku infrastrukturu u ŽS BiH.

Član 24.
(Ispitivanja radi utvrđivanja kočne mase vozila)

(1) Kočna masa, kao specifičan željeznički izraz efikasnosti kočnice vozila, utvrđuje se:

a) proračunom, kad je vozilo opremljeno kočnicom laganog dejstva G;

b) ispitivanjima u vožnji, kad je vozilo opremljeno kočnicom P, odnosno R.

(2) Kočnice vozila u vožnji ispituju se pojedinačnim vozilom - metoda odbacivanja, ili cjelim vozom s isključenom kočnicom lokomotive.

(3) Efikasnost kočnice vozila određuje se mjerenjem zaustavnog puta, poslije brzog kočenja za svaku vrstu kočnice vozila (P, R, R+Mg, P+H, P+E, R+H, R+E).

(4) Uvjeti i programi za ispitivanje iz prethodne tačke dati su u Uputstvu 232, a moraju biti usaglašeni s propisima objava UIC 544-1.

(5) Ispitivanja u mjestu moraju se izvršiti za sve položaje vrsta kočnice vozila ili voza, a kod teretnih kola i za sve položaje tovarenosti, odnosno položaje mjenjača sile kočenja.

Kod automatske kontinualne promjene sile kočenja treba osigurati podešavanje uređaja za više tovarenosti. Kod automatskog mjenjača sile kočenja "prazno-tovareno" treba takođe vršti mjerenja za oba položaja.

(6) Proizvođač vozila, odnosno odgovarajuća institucija koja vrši ispitivanja i mjerenja, mora dostaviti organu koji izdaje tehničku dozvolu progfam ispitivanja za konkretno vozilo na ovjeru, a poslije ispitivanja mora predati izvještaj s rezultatima ispitivanja radi ocjene pouzdanosti kočnice vozila za saobraćaj.

(7) Za ispitivanja kočnice moraju se koristiti savremene metode mjerenja.

V. KOČENJE VOZOVA

Član 25.
(Nadležnosti i postupci)

(1) Postupci u pogledu rukovanja, provjeravanja ispravnosti, proračuna i eksploatacije kočnica kod vozova bliže su propisani u Uputstvu o kočenju vozova 233- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

(2) U ŽS BiH, svi ŽO i UI moraju organizaciono rješiti pitanje nadzora nad cjelokupnom djelatnošću vezanom za kočnice i kočenje vozova na svojoj teritoriji u pogledu poštovanja propisa koji se odnose na rukovanje, eksploataciju i održavanje, kao i školovanje, edukaciju i osposobljavanje osoblja po temama iz ove oblasti.

(3) Provjeravanje ispravnosti kočnica u eksploataciji naziva se proba kočnica, a njihovo održavanje u eksploataciji obavlja se kroz periodičnu provjeru ispravnosti. Entitetske željeznice određuju teretne vozove i stanice u kojima će se obavljati periodično ispitivanje kočnice teretnih vozova, na njihovom području.

(4) Za ispravnost kočnica motornih vozova, koji se otpremaju u saobraćaj van službe, odgovorna je jedinica vuče u kojoj je zajedno s mašinovođom izvršena proba kočnice.

(5) Za pravilno zakvačivanje i priključivanje lokomotive za voznu garnituru, u tehničkom pogledu, odgovoran je mašinovođa.

(6) ŽO u ŽS BiH moraju, prije početka svake zimske sezone, da organiziraju poučavanje osoblja u vezi s kočenjem vozova u zimskim uvjetima, pri visokoj vlažnosti u zraku i pri niskim temperaturama, kako bi izvršno osoblje pravovremeno izvršilo pripreme i preduzelo mjere predviđene za ove uvjete.

Član 26.
(Sastavljanje vozova)

(1) Prilikom sastavljanja vozova treba voditi računa o tome da li vozila koja se uvrštavaju u voz ispunjavaju uvjete u pogledu vrste, tipa i efikasnosti kočnice za dotični voz.

(2) Pri sastavljanju vozova u isti se mogu uvrštavati samo kola s ispravnom zračnom kočnicom, odnosno s ispravnim glavnim zračnim vodom.

(3) Brzači pražnjenja glavnog voda moraju biti uključeni, ako kola opremljena ovim uređajima čine najmanje 60% od ukupnog broja kola u vozu.

(4) Zračne kočnice vozila mogu imati:

a) brzo dejstvo: P, RIC, R,
, Mg, a kod lokomotive i motornih vozova mogu još imati P + E, R +E, P + H i R + H;



b) lagano dejstvo: G;

c) mješovito dejstvo: P + G.

(5) Uputstvom o kočenju vozova 233- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH bliže se propisuju uvjeti za uvrštavanje kola i izbor vrste kočnice kod teretnih i putničkih vozova.

(6) Vozovi s prijevozom putnika koče se kočnicama brzog dejstva. Položaj mjenjača vrste kočnice lokomotive zavisi od dužine i brzine voza.

(7) Teretni vozovi koče se kočnicama brzog, laganog ili mješovitog dejstva. Mjenjač vrste kočnice lokomotive ostaje u položaju G.

(8) Teretni voz koji se koči djelimično zračnom, a djelimično ručnim kočnicama, smatra se da se koči mješovito. Pri tom se ručno koči manje od 1/2 ukupnog broja osovina u vozu.

(9) Ručno kočenje vozova dozvoljeno je samo u izuzetnim slučajevima, ako za to postoje tehničko-saobraćajni razlozi, što je veoma rijedak slučaj u eksploataciji u ŽS BiH.

(10) Pri sastavljanju voza u polaznoj stanici mora se osigurati potreban broj ručnih ili pritvrdnih kočnica, ili ručnih papuča za osiguranje voza od samopokretanja.

Član 27.
(Proračun efikasnosti kočnice voza)

(1) Kod svakog voza mora biti osigurano najmanje toliko ispravnih kočnica koliko je potrebno da od ukupne mase voza (Q + L), uračunavajući ovdje i mase radnih lokomotiva u službi i van službe, bude kočen najmanje onaj dio- Potrebne kočne mase (PKM), koji odgovara procentu kočenja (p) za propisani zaustavni put, mjerodavni nagib, vrstu kočenja i maksimalnu brzinu voza propisanu redom vožnje. PKM se izračunava po slijedećoj formuli:

(Q+L) x p

PKM=----------------(t)

100

Gdje su:

Q i L - zbir masa vučenih vozila u vozu i masa vučnog vozila istog voza, u (t).

(2) Ako je Stvarna kočna masa voza (SKM) veća ili jednaka potrebnoj kočionoj masi (SKM), smatra se da je voz propisno kočen i da su ispunjeni uvjeti iz prethodne tačke. U suprotnom, ako je SKM manja od PKM, potrebno je odrediti smanjenu brzinu voza na osnovu stvarnog procenta kočenja (p_s), koji se određuje po slijedećoj formuli:

SKM

P_s = ------------ x 100 (%),

Q+L

odnosno smanjenu masu voza (Q + L)s, po obrascu

SKM

(Q+L)s. = --------- x 100 (t),

p

a sastavljači voza se odlučuju hoće li se umanjiti masa voza i zadržati brzina po redu vožnje, ili će zadržati masa po redu vožnje, a umanjiti brzina voza.

(3) Kočne mase vozila, dobijene istovremenim dejstvom zračnih i dopunskih kočnica H, E ili Mg moraju biti ispisane na vozilu, a uzet će se u izračunavanje SKM samo ako su uključene u kočioni sistem voza i ako je dokazana njihova ispravnost.

(4) Ako se vozu s kočnicama P brzine preko 65 km/h dodaju teretna kola s kočnicama G, onda se vrijednost kočne mase kola s kočnicama G umanjuje faktorom 0,8.

(5) Kao kočna masa ručne papuče, kod osiguranja voza od samopokretanja, računa se bruto masa koja pada na osovinu osiguranu ručnom papučom, ali ne više od 10 tona.

Član 28.
(Provjera ispravnosti kočnica)

(1) Postupak kojim se provjerava ispravnost kočnica u vozu naziva se proba kočnica.

(2) Proba kočnica je potpuna (oznaka - A), kada se ispituje kočenje i otkočivanje kočnica svih vozila s kočnicama u vozu, za razliku od skraćene probe (B, C i D) kod koje se ispituje kočenje i otkočivanje kočnica pojedinih vozila u vozu.

(3) Skraćene probe su:

a) pojedinačne probe (oznaka - B), kod kojih se ispituje kočenje i otkočivanje kočnica kola dodatih jednom vozu;

b) priključna proba (oznaka - C), kod koje se ispituje kočenje i otkočivanje kočnice prvog vozila iza mjesta raskvačivanja i ponovnog zakvačivanja glavnog zračnog voda;

c) proba prolaznosti glavnog voda (oznaka - D), kod koje se ispituje kočenje i otkočivanje kočnice posljednjih kola s kočnicom u vozu. Kod ove probe mašinovođa mora zavoditi procese kočenja i otkočivanja preko kočnika.

(4) Probu kočnica izvode mašinovođa i pregledni radnik, najčešće - pregledač kola. Pregledni radnik rukovodi probom kočnice i odgovoran je za njeno izvršenje, kao i za otklanjanje prijavljenih ili utvrđenih nedostataka. Poslovnim redom stanice utvrđuje se koji radnici obavljaju dužnost preglednog radnika, po redosljedu iz Uputstva 233- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

(5) Signalni znaci, postupci i slučajevi u kojima se obavljaju pojedine vrste probe kočnica propisani su u Uputstvu 233- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH, odnosno u Pravilniku 1 ŽS BiH.

VI. ODRŽAVANJE KOČNICA

Član 29.
(Opći uvjeti)

(1) Održavanje kočnica željezničkih vozila bliže je propisano u Uputstvu za održavanje kočnica željezničkih vozila 245- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

(2) Kočnice na vozilima održavaju se u okviru planskog i vanplanskog održavanja vozila, a nazivaju se revizija kočnica.

(3) Rokovi planskog održavanja kočne opreme usaglašeni su s rokovima održavanja vozila iz Pravilnika o održavanju željezničkih vozila 241 ŽS BiH.

(4) Postupci opravke ili revizije kočnih uređaja, kao i normativi materijala i vremena, definirani su jedinstvenom tehnološko-remontnom dokumentacijom, koja je usaglašena i ovjerena na nivou entitetskih željeznica i, u tehničko-tehnološkom smislu ne smiju biti u koliziji, međusobno i sa ovim Pravilnikom.

(5) Zračne rezervoare, s karakteristikom pxV > 1000, moraju ispitati ovlaštene laboratorije, institucije ili ovlaštena stručna lica, shodno propisima koji važe za rezervoare pod pritiskom (p - bar, V - dm3). Ostali zračni rezervoari održavaju se u radionicama u okviru održavanja kočne opreme, prema odredbama Uputstva 245- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

Član 30.
(Vrste revizije kočnica)

(1) Vanredno održavanje kočnica naziva se revizija kočnica br. 0 (RK0). RK0 mora biti izvršena kod vozila koje je, iz bilo kog razloga, upućeno u radionicu na opravku. Svi nedostaci na kočnici moraju biti otklonjeni.

(2) Plansko održavanje kočnica u radionicama, zavisno od obima i roka, naziva se:

a) revizija kočnica br. 1 (RK1),

b) revizija kočnica br. 2 (RK2),

c) revizija kočnica br. 3 (RK3).

(3) Obim i rokovi održavanja za pojedine vrste revizija kočnice definirani su za svaku vrstu željezničkog vozila Uputstvom 245 ŽS BiH.

Član 31.
(Vitalni kočni uređaji)

(1) Kočni uređaji koji, zbog složenosti konstrukcije i važnosti njihove funkcije, posebno sa sigurnosnog aspekta, zahtijevaju poseban tretman pri održavanju u pogledu stručnosti osoblja, alata, tehnološkog postupka i načina ispitivanja nazivaju se vitalni kočni uređaji.

(2) Vitalne kočne uređaje u ŽS BiH mogu opravljati samo osposobljene i certificirane specijalizirane radionice s posebnim ovlaštenjima nadležnog organa u BiH (ROŽ BiH) za odobravanje proizvodnje, eksploatacije i održavanja kočnica i kočionih uređaja i opreme željezničkih vozila.

(3) Slijedeći kočni uređaji smatraju se vitalnim:

a) kočnik;

b) rasporednik;

c) brzač pražnjenja glavnog voda;

d) centralni ispusni ventil kočnice za slučaj opasnosti;

e) uređaji protivklizne zaštite;

f) uređaji budnosti i AS-uređaji (zračni uređaji);

g) kočni cilindar s ugrađenim regulatorom kočnog polužja;

h) mjerni ventil;

i) uređaji za automatsko, kontinualno kočenje;

j) blok-cilindar, regulator, kočiona papuča;

k) prenosač pritiska;

l) osovinski regulator dvostepene kočnice velike snage;

m) regulacioni i drugi sigurnosni elektrozračni ventili;

n) regulator kočnog polužja.

Član 32.
(Certificiranje i uloga radionica za održavanje kočnica)

(1) Održavanje kočnice željezničkih vozila u ŽS BiH vrši se u osposobljenim radionicama koje moraju biti certificirane od strane nedležnog tijela za certificiranje.

(2) Nadležno tijelo za certificiranje radionica za održavanje kočnice željezničkih vozila u ŽS BiH je ROŽ BiH, koji ocjenjuje opremljenost i podobnost pojednih radionica i dodjeljuje im certifikat.

Certificiranoj radionici dodjeljuje se slovna oznaka i identifikacioni broj.

(3) Kočnice željezničkih vozila održavaju se u specijaliziranim i ostalim radionicama.

(4) Radionice koje održavaju kočnice moraju osigurati pogonsku ispravnost i besprijekorno dejstvo kočnice za period korištenja vozila u eksploataciji između dvije preventivne (redovne, insvesticione) opravke.

(5) Certifikat specijalizirane radionice dodjeljuje se onoj radionici koja za opravku pojedinih vitalnih kočnih uređaja zadovoljava slijedeće kriterijume:

a) pogodnost lokacije radionice,

b) raspolaže sa tehničko - remontnom dokumentacijom, prostornim kapacitetima,

c) mašinama i alatima,

d) raspolaže stručno osposobljenim radnicima.

(6) U specijaliziranoj radionici moraju se opravljati slijedeći vitalni kočni uređaji:

a) kočnik automatske kočnice,

b) rasporednik,

c) brzač pražnjenja glavnog zračnog voda,

d) centralni ispusni ventil kočnice za slučaj opasnosti,

e) uređaji protivklizne zaštite (osovinski activator, ispusni, elektrozračni ventil i komandni elektrouređaji),

f) uređaji budnosti i auto-stop uređaj,

g) kočni cilindar sa ugrađenim regulatorom polužja,

h) mjerni ventil opterećenja vozila,

i) Zračni i mehanički uređaji za automatsko podešavanje kočne sile prema opterećenju vozila,

j) blok cilindar - regulator - papuča,

k) prenosač pritiska,

l) osovinski regulator dvostepene kočnice velike snage (raskočnik),

m) regulacioni i drugi sigurnosni ventili.

(7) Ostale radionice koje održavaju kočnice željezničkih vozila, a nemaju status specijalizirane radionice, takođe, moraju biti osposobljene i certificirane za pregled i ispitivanje kočnice vozila u smislu dijagnostike stanja.

(8) Osposobljenost ostalih radionica, koje nisu certificirane kao specijalizirane radionice, mora se ogledati u slijedećem:

a) kompententnosti i obučenosti radnika za poslove održavanja kočnica,

b) posjedovanju odgovarajuće dokumentacije za kočnicu vozila i tehnologiju opravke za pojedine uređaje,

c) postojanju probnica za kontrolu ispravnosti vitalnih kočnih uređaja.

Član 33.
(Stručno osposobljavanje radnika za poslove održavanja kočnice)

(1) Na poslovima održavanja i opravke vitalnih kočnih uređaja željezničkih vozila mogu da rade lica koja su stručno osposobljena, tj. sa odgovarajućom stručnom spremom, specijalizacijom ili drugim odgovarajućim oblikom obrazovanja za poslove održavanja kočne opreme.

(2) U skladu sa sistemom obrazovanja radnika, čiji je rad vezan za sigurnost željezničkog saobraćaja u ŽS BiH, nastavni plan i program osposobljavanja radnika na ovim radnim mjestima mora biti jedinstven u ŽS BiH.

(3) Stručno osposobljavanje radnika obavlja se kroz intezivne specijalističke kurseve za dva stepena stručnosti:

- Program "A" u trajanju 280 časova namijenjen za KV radnike na održavanju kočnice u radionicama koje nemaju status specijalizirane radionice tj. imaju status ostale radionice,

- Program "B" u trajanju od 472 časa namijenjen za KV i VKV radnike, tehničare i inženjere (mašinske i elektro struke), koji se osposobljavaju za rad na održavanju kočnih uređaja u specijaliziranim radionicama, a prethodno su završili obuku po Programu A.

(4) Radnici koji završe obuku po Programima A i B mogu biti upućeni na doškolovavanje za pojedine vitalne kočne uređaje i na taj način steći stručni naziv specijaliste za opravku dotičnog kočnog uređaja.

Radnici specijalisti su ovlašteni za izdavanje uvjerenja o kvalitetu za pojedine opravljene ili reatestirane uređaje iz svoje specijalnosti.

(5) Obuka radnika na održavanju kočnica željezničkih vozila može se obavljati u željezničkim obrazovnim ustanovama, institucijama, poduzećima i posebnim organizacijama ovlaštenim/certificiranim od strane nadležnog organa.

(6) Na obuku se mogu upućivati radnici mašinske ili elektrostruke sa najmanje KV - strukom, odnosno III stepenom stručne spreme, koji su radili najmanje 1 godinu na poslovima kočnica.

(7) Vremensko trajanje osposobljavanja radnika mora biti najmanje 2 mjeseca za pneumatske uređaje, a sastoji se iz teorijskogi i praktičnog dijela u odnosu 1/3 prema 2/3.

Radnici sa završenom osnovnom obukom mogu se upućivati na usavršavanje u trajanju kraćem od 2 mjeseca.

(8) Ustanova, poduzeće ili posebna organizacija koja je organizirala obuku izdaje uvjerenje o uspješno završenoj obuci.

Iz uvjerenja o uspješno završenoj stručnoj obuci mora se jasno vidjeti za koju vrstu i tip uređaja je radnik osposobljen.

(9) Stručna kvalifikacija za poslove na kočnicama priznaje se samo onim radnicima koji se neprekidno bave poslovima na održavanju kočne opreme.

(10) Program nastave za obuku radnika na održavanju kočnice propisan je Uputstvom 245- navedeno u Prilog 1 Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost u ŽS BiH.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 34.
(Oblast primjene)

(1) U ŽS BiH, u okviru djelatnosti ŽO, UI i ECM moraju se organizirano brinuti o cjelokupnoj djelatnosti vezanoj za kočnice na svom području kao i o voznim sredstvima čiji su imalac ili su zaduženi za njihovo održavanje. U tom pogledu mora se osigurati poštovanje propisa koji se odnose na izradu, eksploataciju i održavanje kočnica.

(2) Sistemske greške na kočnim uređajima, nedostatak ili nepotpunost propisa iz oblasti kočnica u ŽS BiH moraju se od strane ŽO, UI i ECM blagovremeno analizirati i preduzimati mjere za otklanjanje nepravilnosti.

(3) S ovim Pravilnikom moraju biti upoznati svi radnici ŽO, UI i ECM u ŽS BiH kao i u industriji (fabrikama, gradilištima, radionicama i dr.) koji se bave proizvodnjom, eksploatacijom i održavanjem kočnica.

(4) Kod nesreća i incidenata u ŽS BiH, kod kojih se utvrdi ili sumnja da su prouzrokovani neispravnošću kočnica, mora se voditi računa da se stanje vozila nastalo za vrijeme nesreće ili incidenta zadrži sve do dolaska stručnjaka za kočnice i nadležne komisije ŽO i UI.

Član 35.
(Stupanje na snagu)

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta, a isti će se primjenjivati, nakon što ROŽ BiH od entiteta dobije pismenu potvrdu o prihvatanju i primjeni odredbi ovog pravilnika u svrhu izmjene Priloga I "Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost željezničkog sistema u BiH" ("Službeni glasnik BiH", br. 11/12).

Broj 10-01-29-7-121-1/16
18. marta 2016. godine
Doboj

Direktor
Borka Trkulja, s. r.