Službeni glasnik BiH, broj 43/24

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-2/24, rješavajući zahtjev Kemala Ademovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Kemala Ademovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/24),

utvrđuje se da član 10. stav (3), član 13. stav (5), član 15. tač. (2) i (3) stava (1), član 17. st. (2) i (3), član 19. stav (1), član 20. st. (1) i (3), član 21. st. (1) i (3), član 22. stav (2) i član 27. tačka (2) stava (1) Zakona o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/24), nisu u skladu sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U skladu sa članom 61. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ukidaju se član 10. stav (3), član 13. stav (5), član 15. stav (1) tač. (2) i (3), član 17. st. (2) i (3), član 19. stav (1), član 20. st. (1) i (3), član 21. st. (1) i (3), član 22. stav (2) i član 27. tačka (2) stava (1) Zakona o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/24).

U skladu sa članom 61. stav (3) Pravila Ustavnog suda, ukinute odredbe člana 10. stav (3), člana 13. stav (5), člana 15. tač. (2) i (3) stava (1), člana 17. st. (2) i (3), člana 19. stav (1), člana 20. st. (1) i (3), člana 21. st. (1) i (3), člana 22. stav (2) i člana 27. tačka (2) stava (1) Zakona o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/24) prestaju važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine".

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Kemal Ademović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 4. marta 2024. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik RS" broj 1/24; u daljnjem tekstu: sporni zakon). Podnosilac zahtjeva smatra da sporni zakon nije u saglasnosti sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i protivi se odlukama institucija Bosne i Hercegovine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 15. marta 2024. godine da dostavi odgovor na zahtjev.

3. Narodna skupština u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na zahtjev.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

4. Podnosilac zahtjeva ukazuje na čl. 3, 4, 6, 7. i 11. Zakona o proizvodnji naoružanja i vojne opreme ("Službeni glasnik BiH" br. 9/04 i 29/09; u daljnjem tekstu: Zakon BiH). Dalje navodi da je donošenjem spornog zakona Narodna skupština u potpunosti ignorirala odredbe Zakona BiH i zanemarila svoje obaveze koje ima prema Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH) u pogledu registracije, izdavanja dozvole i ostalih procedura u vezi s proizvodnjom naoružanja i vojne opreme (u daljnjem tekstu: NVO) koje su propisane Zakonom BiH. Ukazuje da je navedeno naročito vidljivo u Glavi IV čl. 15−22. i Glavi V čl. 23−24. spornog zakona, prema kojima poslove registracije, vođenja evidencije i davanja i ukidanja saglasnosti za proizvodnju NVO-a izdaje isključivo Vlada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS). Nadalje, ukazuje da, prema spornom zakonu, Ministarstvo privrede i preduzetništva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo privrede RS) vodi evidencije o proizvođačima NVO-a, priprema propise iz ove oblasti te obavlja nadzor i praćenje rada proizvođača NVO-a. Podnosilac zahtjeva ističe da niti jednim članom spornog zakona nije poštovana obaveza registracije proizvođača NVO-a iz Republike Srpske kod nadležnog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH koja je propisana članom 3. stav 1. Zakona BiH. Dalje, ističe da se u spornom zakonu uopće ne spominju institucije Bosne i Hercegovine i obaveza registracije, pribavljanja saglasnosti i vođenja evidencija subjekata koji se bave proizvodnjom NVO-a, prije početka proizvodnje. Ukazuje da je, u skladu sa članom III/1.b) Ustava Bosne i Hercegovine, reguliranje vanjskotrgovinske politike u nadležnosti Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Slijedom navedenog, uspostavljeno je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH koje regulira kontrolu tržišta Bosne i Hercegovine. Naglašava se da je donošenjem spornog zakona izražena intencija Republike Srpske za "potpunim negiranjem institucija i propisa Bosne i Hercegovine".

5. Podnosilac zahtjeva ističe da nije sporno da entiteti imaju pravo regulirati rad privrednih subjekata koji posluju na njihovoj teritoriji, ali se pita jesu li takvi propisi u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i propisima Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, ukazuje da iz čl. 5. i 8. Zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon FBiH) proizlazi da je Federacija Bosne i Hercegovine, prilikom uređenja iste materije, u potpunosti uvažila odredbe Zakona BiH. Dalje ukazuje da je Federacija Bosne i Hercegovine registraciju privrednih subjekata koji proizvode NVO u potpunosti uskladila s propisom institucija Bosne i Hercegovine. Posebno ističe da su se svi takvi pravni subjekti u Federaciji Bosne i Hercegovine registrirali kod Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i da pribavljaju potrebne saglasnosti od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a ono vrši vanredni i redovni inspekcijski nadzor djelatnosti tih subjekata. Podnosilac zahtjeva tvrdi da, prema spornom zakonu, privredni subjekti – proizvođači NVO-a na teritoriji Republike Srpske, nemaju obavezu registracije kod Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i pribavljanja potrebnih dozvola. Shodno navedenom, smatra da se primjenom spornog zakona zanemaruje uloga državnih institucija u kontroli i nadzoru nad proizvodnjom NVO-a.

6. Također, podnosilac zahtjeva ukazuje da bi, potencijalno, moglo doći do "zloupotrebe, krijumčarenja oružja, specijalnih materija dvojne i posebne namjene, krađe tehnologija itd." Stoga smatra da je primjenom spornog zakona ugrožena pravna sigurnost u Bosni i Hercegovini, čime bi bilo povrijeđeno demokratsko načelo iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva ističe da je Ustavni sud u svojoj praksi zauzeo stav o ustavnoj obavezi poštovanja državnih zakona, te u vezi s tim ukazuje na odluke br. U-14/04 i U-2/11. Stoga smatra da je Republika Srpska donošenjem spornog zakona prekršila osnovno ustavno načelo poštovanja odluka institucija Bosne i Hercegovine i načelo odgovornosti entiteta iz člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, podnosilac zahtjeva ukazuje i na stav Ustavnog suda iz Odluke broj U-2/21 u kojoj je Ustavni sud istakao da "funkcionalnost Bosne i Hercegovine kao države nije prosti zbir funkcionalnosti pojedinih teritorijalno-administrativnih nivoa vlasti i njihovih nadležnosti, već harmonija svih nivoa vlasti koja se, između ostalog, očituje i kroz normativnu hijerarhiju koju Ustav BiH nedvosmisleno utvrđuje u svom članu III/3.b), odnosno kroz harmonizaciju pravnih propisa u pravnom sistemu prema njihovoj hijerarhiji, u kojoj Ustav Bosne i Hercegovine zauzima najviše mjesto" (tačka 38). U vezi s tim ističe da je u konkretnom slučaju Zakonom BiH omogućeno načelo funkcionalnosti i harmonije na način da je entitetima, putem njihovih organa vlasti i ministarstava, omogućeno reguliranje navedene materije, ali u okviru procedure, odredbi i obaveza propisanih državnim zakonom koje entiteti moraju poštovati.

IV. Relevantni propisi

7. U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:

Član I
Bosna i Hercegovina

[...]

2. Demokratska načela

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

[...]

Član III
Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta

1. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine

[...]

b) Vanjskotrgovinska politika.

[...]

3. Pravni poredak i nadležnosti institucija

[...]

b) Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

[...]

8. Zakon o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik RS" broj 1/24 od 4. januara 2024. godine) u relevantnom dijelu glasi:

GLAVA I.

OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se proizvodnja naoružanja i vojne opreme kao djelatnost od strateškog interesa, uvjeti za pribavljanje saglasnosti za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, obaveze proizvođača, druga pitanja od značaja za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, kao i nadzor nad primjenom ovog zakona.

Član 2.

Cilj ovog zakona je unapređenje i razvoj u oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme, kao i kontrola privrednih društava koja posluju u namjenskoj industriji.

Član 3.

(1) Na postupak pribavljanja saglasnosti za proizvodnju naoružanja i vojne opreme shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

(2) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog i ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

GLAVA II.

PROIZVODNJA NAORUŽANJA I VOJNE OPREME

Član 4.

Naoružanje i vojna oprema, u smislu ovog zakona, obuhvaća oružana, ubojna i tehnička sredstva, kao i sredstva i sastavne dijelove namijenjene za opremanje, upotrebu, rukovanje, čuvanje, skladištenje, održavanje i nadzor oružanih, ubojnih i tehničkih sredstava, a koji su utvrđeni u Odluci o zajedničkoj listi oružja i vojne opreme.

Član 5.

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na proizvodnju "B" materije koja se odnosi na eksplozive i pirotehničke materijale, koji su navedeni u Odluci o zajedničkoj listi oružja i vojne opreme.

(2) Eksplozivi su svako eksplozivno sredstvo koje uključuje eksplozive visokorazorne moći, niskoeksplozivna goriva, raketne motore i pojačivače, detonatore, upaljače, inicijalne kapisle i pripaljivače, inicijalna sredstva, uključujući i barut, upaljače za granate i sve druge tipove projektila, mina i bombi.

(3) Pirotehnički materijali su mješavina hemikalija koje, kad se zapale, reaguju egzotermički i proizvode svjetlost, toplotu, zvuk ili plin, a budući da im je vrijeme sagorijevanja poznato, mogu se upotrijebiti i za usporavanje vatrenog lanca, pri čemu pogonska goriva i eksplozivi nisu pirotehnička sredstva.

Član 6.

(1) Proizvodnja naoružanja i vojne opreme je djelatnost od strateškog interesa za Republiku Srpsku (u daljem tekstu: Republika) koja obuhvaća dizajniranje novih sredstava i sistema naoružanja i vojne opreme, razvoj prototipova, projektiranje i konstruiranje, maloserijsku i serijsku proizvodnju, istraživanje, modernizaciju i razvoj naoružanja i tehnologije za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, vojnu standardizaciju, verifikaciju, sistem obezbjeđenja kvaliteta, kontrolu kvaliteta, izradu dijelova i remont naoružanja i vojne opreme.

(2) Remont naoružanja i vojne opreme obuhvaća planiranje, održavanje ispravnosti i otklanjanje neispravnosti, uključujući demilitarizaciju i utilizaciju, izradu, zamjenu i kompletiranje dijelova kroz srednji i generalni remont, reviziju i modifikaciju, kao i kvalitativni prijem remontovanih sredstava naoružanja i vojne opreme.

(3) Demilitarizacija, u smislu ovog zakona, je posao kojim se naoružanje i vojna oprema onesposobljava za svrhu za koju je bila izvorno namijenjena radi daljeg njenog korištenja u civilne svrhe ili potpunog uništenja, a obuhvaća dekomponovanje naoružanja i vojne opreme, transport, skladištenje, prebrojavanje, postupke trajne deformacije i uništavanje naoružanja i vojne opreme i njenih komponenti.

(4) Utilizacija je radnja kojom se naoružanje i vojna oprema iz primarnog oblika delaboracijom i specijalnim tehnološkim postupkom prevodi u drugi oblik naoružanja i vojne opreme.

(5) Kapaciteti za proizvodnju naoružanja i vojne opreme su objekti, laboratorije, posebno uređen prostor, specijalni alati i pribor, proizvodna, mjerna i druga oprema namijenjena za istraživanje, razvoj, ispitivanje, izradu, remont, čuvanje i skladištenje naoružanja i vojne opreme, a na koja se primjenjuju posebna pravila postupanja i raspolaganja u miru, vanrednoj situaciji, vanrednom ili ratnom stanju, odnosno stanju neposredne ratne opasnosti.

(6) Tehnička dokumentacija za proizvodnju naoružanja i vojne opreme su konstrukciona i tehnološka dokumentacija, dokumentacija za softver, konstrukciona dokumentacija za specijalne alate, tehnološke procedure i instrukcije, propisi o kvalitetu proizvoda, dokumentacija za ispitivanje naoružanja i vojne opreme, dokumentacija za upotrebu i održavanje sredstava, tehnički uvjeti za modifikaciju, remontna dokumentacija, tablice gađanja, standardi, dokumentacija za kodifikaciju, metrologiju, te druga dokumentacija za proizvodnju naoružanja i vojne opreme.

Član 7.

Ministarstvo privrede i preduzetništva (u daljem tekstu: Ministarstvo), u primjeni ovog zakona, obavlja sljedeće poslove:

1) preduzima propisane radnje u postupku davanja saglasnosti za proizvodnju naoružanja i vojne opreme (u daljem tekstu: saglasnost),

2) priprema propise i strateške dokumente u oblasti namjenske industrije,

3) prati rad i sarađuje sa privrednim društvima u oblasti namjenske industrije,

4) obavlja nadzor nad radom privrednih društva u oblasti namjenske industrije, kao i druge poslove iz ove oblasti.

GLAVA III.

PRAVA I OBAVEZE PROIZVOĐAČA NAORUŽANJA I VOJNE OPREME

Član 8.

(1) Proizvođač je akcionarsko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Republici koje je registrovano za obavljanje djelatnosti iz oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme.

(2) Ulog stranog pravnog ili fizičkog lica u osnovnom kapitalu proizvođača može biti najviše do 49% njegovog osnovnog kapitala.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) može donijeti odluku da procenat uloga stranog pravnog ili fizičkog lica u osnovnom kapitalu proizvođača bude viši od 49% osnovnog kapitala tog proizvođača.

(4) Proizvođač organizira kapacitete za proizvodnju naoružanja i vojne opreme u sistem koji predstavlja proizvodno-tehnološku cjelinu za obavljanje djelatnosti za koju je data saglasnost.

(5) Proizvođač donosi planove izgradnje, korištenja, modernizacije i rekonstrukcije kapaciteta za proizvodnju naoružanja i vojne opreme u skladu sa potrebama tržišta i planovima razvoja i opremanja vojnih i policijskih snaga.

Član 9.

(1) Proizvođač obavlja djelatnost proizvodnje naoružanja i vojne opreme u skladu sa tehničkom dokumentacijom za proizvodnju određenog naoružanja i vojne opreme i standardima koji se primjenjuju u proizvodnji naoružanja i vojne opreme.

(2) Naoružanje i vojna oprema za potrebe izvoza može se proizvoditi prema tehničkoj dokumentaciji stranog kupca, kao i tehničkoj dokumentaciji i standardima usaglašenim sa stranim kupcem.

(3) Proizvođač nanosi oznake na naoružanje i vojnu opremu u skladu sa posebnim propisima kojima se uređuje označavanje naoružanja i vojne opreme.

Član 10.

Član 11.

Proizvođač je dužan propisati i provoditi kompletan sistem obezbjeđenja kvaliteta proizvodnje naoružanja i vojne opreme iz okvira proizvodnog programa.

Član 12.

(1) Proizvođač je dužan da obezbijedi zaštitu i bezbjednost sljedećih resursa, i to:

1) zaposlenih,

2) kapaciteta za proizvodnju naoružanja i vojne opreme,

3) poslovnih podataka, tehnoloških informacija i tehničke dokumentacije,

4) prometa, finansijskih transakcija i skladištenja,

5) istraživanja i razvoja naoružanja i vojne opreme,

6) poslovnih odnosa prema inozemstvu.

(2) Zaštitu i bezbjednost resursa iz stava 1. ovog člana proizvođač obezbjeđuje planiranjem, organiziranjem i provođenjem svih neophodnih aktivnosti koje obavezno obuhvaćaju izradu sljedećih dokumenata:

1) uputstava za provođenje propisanih mjera fizičko-tehničke zaštite i osiguranja zaposlenih, kapaciteta za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, kao i bezbjednosti i zaštite prometa i skladištenja naoružanja i vojne opreme,

2) akata iz oblasti zaštite na radu, zaštite životne sredine, zaštite od požara i protiveksplozivne zaštite,

3) planova organiziranja i provođenja mjera i postupaka osiguranja i zaštite tajnih podataka,

4) uputstava o vođenju evidencije o ugovorima sa kooperantima i kupcima u zemlji i inozemstvu,

5) elaborata o bezbjednom skladištenju "B" materije i kontrole njenog potpunog utroška,

6) uputstava o zaštiti poslovnih, finansijskih i drugih informacija u vezi sa proizvodnjom naoružanja i vojne opreme.

(3) Tajnim podacima u vezi sa proizvodnjom naoružanja i vojne opreme smatraju se:

1) planovi proizvodnje naoružanja i vojne opreme i njihova realizacija,

2) tehnička dokumentacija i tehnološki postupak proizvodnje naoružanja i vojne opreme,

3) kapaciteti za proizvodnju naoružanja i vojne opreme,

4) programi istraživanja i razvoja naoružanja i vojne opreme,

5) uvoz i izvoz naoružanja i vojne opreme.

(4) Proizvođač i kooperant dužni su da čuvaju tajne podatke iz stava 3. ovog člana u skladu sa planom zaštite tajnih podataka.

(5) Kapaciteti iz stava 3. tačka 3) ovog člana koji se koriste i za civilni program proizvodnje ne smatraju se tajnim podacima.

Član 13.

Član 14.

Proizvođač je dužan da vodi i trajno čuva evidenciju proizvedenog naoružanja i vojne opreme koja sadrži podatke o vrsti, količini, serijskim brojevima, oznakama serija, kupcima i datumima isporuka, kao i drugim podacima neophodnim za jednoznačnu identifikaciju.

GLAVA IV.

POSTUPAK DAVANJA I UKIDANJA SAGLASNOSTI

ZA PROIZVODNJU NAORUŽANJA I VOJNE OPREME

Član 15.

(1) Proizvodnju naoružanja i vojne opreme može obavljati proizvođač koji posjeduje:

1) rješenje o davanju saglasnosti, koje donosi Vlada,

2) rješenje o upisu u Registar proizvođača naoružanja i vojne opreme (u daljem tekstu: Registar proizvođača), koje donosi ministar privrede i preduzetništva (u daljem tekstu: ministar),

3) dozvolu za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, koja se pribavlja u skladu sa posebnim propisima.

(2) Vlada daje saglasnost poslije registracije proizvođača kod nadležnog registarskog suda.

Član 16.

Za pribavljanje rješenja o davanju saglasnosti proizvođač je dužan da ispunjava sljedeće uvjete:

1) da je registriran kod nadležnog registarskog suda,

2) da ispunjava strukturu vlasništva iz člana 8. st. 2. i 3. ovog zakona,

3) da ima odgovarajuće kadrove i kapacitete za proizvodnju naoružanja i vojne opreme iz člana 6. stav 5. ovog zakona,

4) da vlasnik sa najvećim učešćem u osnovnom kapitalu proizvođača i lice ovlašćeno za zastupanje proizvođača nisu pravosnažno osuđeni za krivično djelo i da se protiv njih ne vodi krivični postupak.

Član 17.

Član 18.

(1) Nakon podnošenja zahtjeva Ministarstvo utvrđuje da li je zahtjev podnijelo ovlašćeno lice, da li zahtjev sadrži sve propisane elemente, kao i da li su uz zahtjev priloženi svi propisani dokazi.

(2) Ministarstvo razmatra dostavljene dokaze o ispunjenosti uvjeta iz člana 16. ovog zakona, a u vezi sa njima može zatražiti i mišljenje drugih organa.

(3) Ukoliko je zahtjev nerazumljiv ili nepotpun, Ministarstvo poziva podnosioca zahtjeva da u ostavljenom roku dostavi potrebne dokumente ili podatke.

(4) Ako se u ostavljenom roku ne otklone nedostaci, takav zahtjev se zaključkom odbacuje kao neuredan.

(5) Ako se utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz člana 16. ovog zakona, Ministarstvo dostavlja Vladi na razmatranje prijedlog rješenja o davanju saglasnosti.

(6) Rješenje iz stava 5. ovog člana obavezno sadrži vrstu i poslove iz oblasti naoružanja i vojne opreme za koje se daje saglasnost.

(7) Saglasnost za proizvodnju nije vremenski ograničena i vrijedi dok proizvođač ispunjava uvjete za proizvodnju naoružanja i vojne opreme utvrđene ovim zakonom ili do prestanka obavljanja djelatnosti u oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme.

(8) Ako se utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 16. ovog zakona, ministar donosi rješenje kojim se odbija zahtjev za davanje saglasnosti.

(9) Protiv akata iz st. 4, 5. i 8. ovog člana nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Član 19.

Član 20.

(1) Kada Vlada donese rješenje o davanju saglasnosti, proizvođač je dužan da pribavi dozvolu o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u skladu sa posebnim propisima.

(2) Nakon pribavljanja dozvole iz stava 1. ovog člana, proizvođač može otpočeti sa poslovanjem u oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme.

(3) Obaveza pribavljanja dozvole iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na proizvođače koji su tu dozvolu pribavili prije stupanja na snagu ovog zakona.

Član 21.

(1) U toku proizvodnje naoružanja i vojne opreme proizvođač je dužan da pribavi saglasnost Vlade prije donošenja poslovne odluke u sljedećim slučajevima:

1) promjene ili dopune poslova iz oblasti naoružanja i vojne opreme za koju je data saglasnost,

2) promjene oblika organiziranja,

3) statusne promjene,

4) prestanka obavljanja djelatnosti proizvodnje naoružanja i vojne opreme.

(2) Za slučajeve iz stava 1. ovog člana provodi se postupak davanja saglasnosti i upisa u Registar proizvođača u skladu sa odredbama ovog zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih akata.

(3) U slučaju promjene poslovnog imena i sjedišta proizvođač je dužan da, najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja sudskog rješenja, o promjeni obavijesti Ministarstvo radi upisa novih podataka u Registar proizvođača.

Član 22.

Član 23.

(1) Ministarstvo vrši nadzor nad provođenjem odredaba ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega.

(2) U toku nadzora provjerava se da li proizvođač i kooperant ispunjavaju obaveze koje se odnose na kadrove i kapacitete za proizvodnju naoružanja i vojne opreme i kadrovsku osposobljenost zaposlenih, provođenje aktivnosti za obezbjeđenje kvaliteta proizvodnje naoružanja i vojne opreme, zaštite i bezbjednosti i druge uvjete i zahtjeve iz ovog zakona.

(3) Subjekt nadzora obavezan je da službeniku Ministarstva dozvoli i omogući nesmetano vršenje nadzora, da daje obavijesti i stavlja na uvid dokumente, odnosno podatke koji su potrebni za vršenje nadzora i obezbijedi uvjete neophodne za nesmetan rad i utvrđivanje činjeničnog stanja.

Član 24.

(1) U vršenju nadzora Ministarstvo preduzima sljedeće radnje:

1) predlaže preventivne mjere s ciljem sprečavanja povrede zakona i drugih propisa,

2) pregleda kapacitete za proizvodnju naoružanja i vojne opreme,

3) pregleda opće i pojedinačne akte, evidencije, poslovnu i drugu dokumentaciju koja je od značaja za vršenje nadzora,

4) utvrđuje identitet lica, kao i druge činjenice i okolnosti koje su od interesa za vršenje nadzora,

5) uzima u postupak podneske građana, privrednih subjekata, institucija i drugih pravnih lica, kao i da o svom postupanju obavještava podnosioca podneska,

6) uzima izjave od odgovornih i drugih lica u postupku nadzora,

7) sačini zapisnik o rezultatima nadzora,

8) donese rješenje nakon izvršenog nadzora,

9) preduzima i druge radnje i mjere za koje je ovlašćen ovim zakonom.

(2) Ako se prilikom vršenja nadzora utvrdi da su prekršene odredbe ovog zakona ili propisa donesenih na osnovu njega, Ministarstvo ima ovlašćenje da:

1) naredi preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti ili nedostataka u roku koji odredi,

2) naredi da se dostavi potrebna dokumentacija i podaci u roku koji odredi,

3) naredi prinudno otvaranje objekta radi vršenja nadzora,

4) naredi zabranu obavljanja djelatnosti proizvodnje naoružanja i vojne opreme,

5) podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka,

6) podnese izvještaj nadležnom organu za učinjeno krivično djelo,

7) preduzme druge mjere i radnje za koje su ovim zakonom i drugim propisom ovlašćeni.

(3) Ministar donosi pravilnik kojim se uređuju postupak i način vršenja nadzora u oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme.

GLAVA VI.

KAZNENE ODREDBE

[...]

GLAVA VII.

PRIJELAZNA I ZAVRŠNA ODREDBA

Član 27.

Član 28.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske".

9. Zakon o proizvodnji naoružanja i vojne opreme ("Službeni glasnik BiH" br. 9/04 i 25/09) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se proizvodnja i remont naoružanja i vojne opreme kao djelatnost od općeg interesa, kao i druga pitanja od značaja za proizvodnju i remont naoružanja i vojne opreme (u daljem tekstu: NVO).

Član 2.

U smislu ovog zakona, upotrijebljeni izrazi imaju sljedeća značenja:

- "Naoružanje i vojna oprema" - su oružana, ubojna i tehnička sredstva, te sredstva i sastavni dijelovi namijenjeni za opremanje, upotrebu, rukovanje, čuvanje, skladištenje, održavanje i nadzor oružanih, ubojnih i tehničkih sredstava, iz pozicije na najnovijoj "Zajedničkoj listi vojne opreme obuhvaćenoj Pravilima ponašanja Evropske unije o postupanju kod izvoza oružja", koja je objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 9/03.

- "Proizvodnja NVO" - djelatnost je koja obuhvata dizajniranje novih sredstava i sistema NVO, razvoj prototipova, projektiranje i konstruiranje, maloserijsku i serijsku proizvodnju NVO, istraživanje i razvoj NVO i tehnologije za proizvodnju NVO, uključujući tehničku pomoć kao što su naredbe/uputstva, vještine, obuka, radno znanje i konsultantski servisi, odnosno tehničke podatke kao što su: detaljni planovi, dijagrami, modeli, formule, tablice, proizvodni nacrti i skice i specifikacije, priručnici i uputstva napisana ili zabilježena na drugim medijima i napravama, vojnu standardizaciju, verifikaciju NVO, sistem osiguranja kvaliteta NVO, kontrolu kvaliteta NVO, opremanje kapaciteta za proizvodnju NVO, izradu NVO, proizvodnju dijelova NVO, modernizaciju NVO u miru.

- "Remont NVO" - je planiranje, održavanje ispravnosti i otklanjanje neispravnosti, uključujući delaboraciju/uništavanje municije, izradu, zamjenu i kompletiranje dijelova kroz srednji i generalni remont, reviziju i modifikaciju kao i kvalitativni prijem remontovanih sredstava naoružanja i vojne opreme.

Član 3.

Proizvodnjom i remontom NVO mogu se baviti pravna lica koja za to prethodno dobiju dozvolu od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, i to ona pravna lica koja imaju saglasnost entitetske vlade i koja su registrirana kao pravna lica za proizvodnju i remont NVO, a na osnovu njihove mogućnosti i sposobnosti proizvodnje sredstava NVO za potrebe oružanih snaga u Bosni i Hercegovini ili u izvozu.

Proizvodnjom, preradom i ugradnjom "B" materije, mogu se baviti samo pravna lica iz stava 1. ovog člana.

Pod "B" materijom podrazumijevaju se eksplozivi i pirotehnički materijali, gdje su:

Eksplozivi: svako eksplozivno sredstvo koje uključuje eksplozive visokorazorne moći, TNT, DNT i RDX, niskoeksplozivna goriva, raketni motori i pojačivači, detonatori, upaljači, inicijalne kapisle i pripaljivači, inicijalna sredstva, uključujući i barut, upaljače za granate i sve druge tipove projektila, mina i bombi.

Pirotehnički materijali: mješavina hemikalija koje, kad se zapale, reagiraju egzotermički i proizvode svjetlost, toplotu, zvuk ili gas, a budući da mu je vrijeme sagorijevanja poznato, može se upotrijebiti i za usporavanje vatrenog lanca. Pogonska goriva i eksplozivi ne spadaju u pirotehnička sredstva.

Član 4.

Pravna lica iz stava 1. člana 3. ovog zakona (u daljem tekstu: finalisti) ovlašteni su da, putem ugovora o kooperaciji, prenesu na kooperante dio svojih ovlaštenja o proizvodnji sredstava NVO o čemu su dužni obavijestiti Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, u roku od sedam dana od dana potpisivanja ugovora.

Za vrijeme trajanja ugovora o kooperaciji finalisti imaju pravo i obavezu kontrolirati primjenu ovog zakona kod kooperanata.

Član 5.

Proizvodnja sredstava NVO i remont zasnovani su na izvoznim, odnosno uvoznim ugovorima, ugovorima s odgovarajućim institucijama u Bosni i Hercegovini za potrebe oružanih snaga i međusobnim ugovorima pravnih lica iz člana 4.ovog zakona.

U izuzetnim slučajevima, proizvodnja sredstava NVO i remont mogu biti zasnovani i na osnovu odobrenja Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Pravna lica iz člana 4. stav 1. ovog zakona dužna su voditi evidenciju o utrošku "B" materija, utrošku po proizvodima i poluproizvodima, planovima proizvodnje NVO, isporukama i drugim evidencijama koje su bitne za kontrolu proizvodnje NVO.

II - CENTRALNI REGISTAR

Član 6.

O pravnim licima kojima je prethodno izdata dozvola za proizvodnju NVO vodi se evidencija u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, uz čiju saglasnost pravno lice koje se bavi proizvodnjom NVO može izvršiti promjenu ili dopunu djelatnosti, statusnu promjenu oblika organiziranja ili prestati obavljati djelatnost proizvodnje NVO.

Za dobivanje saglasnosti iz stava 1. ovog člana potrebno je da podnosilac zahtjeva prethodno pribavi saglasnost vlade entiteta.

Način vođenja evidencije propisat će se uputstvom koje izdaje Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.

Član 7.

Uz zahtjev za izdavanje dozvole za proizvodnju NVO pravno lice dužno je priložiti:

1. Saglasnost vlade entiteta;

2. Osnivački akt pravnog lica;

3. Statut pravnog lica.

Pravna lica koja su bila ovlaštena prema ranijim propisima za proizvodnju i remont NVO, dužna su stupanjem na snagu ovog zakona izvršiti registraciju u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, uz prezentaciju dokumenata iz stava 1. ovog člana, i izvod iz sudskog registra.

Član 8.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine dužno je, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, donijeti rješenje o izdavanju dozvole za proizvodnju NVO, odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva.

Rješenje iz stava 1. ovog člana konačno je.

Član 9.

Pravno lice, koje se bavi proizvodnjom NVO ili učestvuje u proizvodnji i remontu NVO, dužno je da ga čuva i održava tako da se spriječi nestanak ili oštećenje NVO.

Pravno lice koje proizvodi NVO utvrđuje i donosi plan organiziranja i provođenja mjera sigurnosti i zaštite tajnih podataka koji se odnose na kapacitete za proizvodnju, planove proizvodnje, tehničku dokumentaciju za proizvodnju, objekte za proizvodnju, čuvanje i remont NVO.

III - SIGURNOSNA ZAŠTITA, NADZOR I INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 10.

Sigurnost i zaštita u oblasti proizvodnje i remonta NVO obuhvata mjere i postupke osiguranja i zaštite ljudstva, objekata, podataka i proizvodnih sredstava u oblasti proizvodnje NVO, specijalnih alata i postrojenja, dokumentacije kao i sigurnost i zaštitu unutrašnjeg transporta i skladištenja NVO, istraživanje i razvoj NVO, tehnološke informacije, poslovne, finansijske i odnose prema inozemstvu u oblasti proizvodnje NVO.

Sigurnosna zaštita iz prethodnog stava obuhvata sigurnosne mjere i postupke fizičke zaštite i osiguranja kao i provođenje posebnih sigurnosnih mjera zaštite povjerljivih podataka, razvojnih projekata, dokumentacije, tehnoloških informacija i dr. od eventualnih obavještajnih istraživanja, te provođenje mjera zaštite na radu, protupožarne i protueksplozivne zaštite.

Pravna lica, koja vrše razvoj, proizvodnju i remont NVO, obavezna su o svakom nestanku naoružanja i vojne opreme i njihovih dijelova odmah, a najkasnije u roku 3 dana, obavijestiti Ministarstvo sigurnosti i nadležno ministarstvo entiteta.

Sigurnost i zaštita u oblasti proizvodnje NVO planira se, organizira i provodi saglasno odredbama propisa koji reguliraju oblast odbrane i sigurnosti u Bosni i Hercegovini i entiteta.

Član 11.

Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, a stalni nadzor ministarstvo industrije entiteta.

Nadzorom iz stava 1. ovog člana utvrđuje se da li se proizvodnja i remont NVO vrše u skladu s odre[d]bama ovog zakona i propisa donesenih za izvršenje ovog zakona.

Ministarstvo industrije entiteta obavezno je kvartalno dostavljati izvještaj o izvršenom nadzoru Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Način vršenja nadzora i izvještavanja propisat će se uputstvom koje izdaje Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Posebnim uputstvom regulirat će se i način, procedure i periodičnost inspekcijskog nadzora.

Pravno lice koje se bavi proizvodnjom i remontom NVO dužno je ovlaštenom licu omogućiti vršenje nadzora.

IV - ODUZIMANJE DOZVOLE ZA PROIZVODNJU NVO

Član 12.

Do oduzimanja dozvole za proizvodnju NVO dolazi u sljedećim slučajevima, i to:

1. ako je dozvola izdata na osnovu lažnih podataka,

2. kada pravno lice ne posluje u skladu s odredbama ovog zakona i odredbama propisa donesenih za izvršenje ovog zakona, a u ostavljenom roku ne otkloni uočene nedostatke,

3. onemogućava vršenje inspekcije/nadzora.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, na osnovu izvještaja i prijedloga, donosi rješenje o oduzimanju dozvole iz stava 1. ovog člana.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH donosi rješenje o oduzimanju dozvole i ako nastanu okolnosti ili dođe do novih saznanja, koja bi, da su postojala ili da se znalo za njih u vrijeme razmatranja zahtjeva za izdavanje dozvole, dovela do toga da se zahtjev za izdavanje dozvole odbije.

Rješenja iz stava 2. i 3. ovog člana su konačna.

Član 12 a.

Pravno lice kojem je oduzeta dozvola za proizvodnju i remont NVO po osnovu člana 12. ovog zakona može podnijeti zahtjev za ponovno izdavanje dozvole na način i pod uslovima koji će biti propisani posebnim uputstvom koje izdaje Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

V - KAZNENE ODREDBE

[...]

VI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 14.

U slučaju proglašenja ratnog ili vanrednog stanja Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na prijedlog Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, donijet će posebne odluke o proizvodnji naoružanja.

Član 15.

Svi propisi potrebni za izvršenje ovog zakona donijet će se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Svi poslovi koji nisu obuhvaćeni čl. 6., 7., 8., 12. i 13. ovog zakona bit će regulirani entitetskim propisima.

Entiteti su dužni uskladiti svoje propise s odredbama ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 16.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, obavezno je izvršiti inspekcijski nadzor svih registriranih pravnih lica iz člana 4. ovog zakona.

Član 17.

Ovaj zakon stupa na snagu petnaestog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a objavit će se u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

V. Dopustivost

10. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

12. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH. Stoga, imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava BiH i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da je podneseni zahtjev dopustiv zato što ga je podnio ovlašteni subjekt i odnosi se na pitanja iz nadležnosti Ustavnog suda. Također, ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg bi se zahtjev mogao proglasiti nedopustivim.

VI. Meritum

13. Podnosilac zahtjeva smatra da sporni zakon nije u saglasnosti sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, podnosilac zahtjeva ukazuje da u odredbama spornog zakona Republika Srpska nije propisala nijednu obavezu koju ima prema Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH u pogledu registracije, izdavanja dozvole i ostalih procedura u vezi s proizvodnjom NVO-a, a koje su propisane Zakonom BiH.

14. Ustavni sud naglašava da načelo vladavine prava podrazumijeva da svi zakoni, drugi propisi i postupci moraju biti u skladu s Ustavom BiH. Osim toga, ovo načelo zahtijeva da entitetski ustavi, zakoni i drugi propisi koji se donose moraju biti usklađeni s načelima predviđenim u Ustavu BiH. Ovo dalje znači da pravni sistem počiva na hijerarhiji pravnih akata, počevši od ustava kao najvišeg pravnog akta pa do podzakonskih akata (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-21/16 od 1. juna 2017. godine, tačka 19. i U-6/06 od 29. marta 2008. godine, tačka 22).

15. Imajući u vidu navode iz zahtjeva, Ustavni sud ukazuje na svoju već ustaljenu praksu prema kojoj do povrede relevantnih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine može doći ukoliko zakoni entiteta nisu usklađeni s državnim zakonom koji, u relevantnoj oblasti, zahtijeva od entitetskog zakona da odredbe entitetskog zakona budu u skladu s odredbama relevantnog državnog zakona.

16. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, u prvoj odluci o ocjeni usklađenosti entitetskog zakona s državnim zakonom, razmatrao jesu li donošenjem Zakona o izvršenju budžeta Republike Srpske za 2011. godinu i Odluke o usvajanju budžeta Republike Srpske za 2011. godinu prekršene relevantne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da se "zakoni Bosne i Hercegovine koje je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine smatraju [...] 'odlukama institucija Bosne i Hercegovine' iz člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te donošenje zakona od entiteta ili drugih administrativnih jedinica u Bosni i Hercegovini suprotno proceduri koju propisuju državni zakoni može dovesti u pitanje poštovanje odredbi člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojima su entiteti i druge administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini dužni da se pridržavaju, između ostalog, (i) odluka institucija Bosne i Hercegovine. Kada bi se smatralo suprotno, osim što bi se u potpunosti doveo u pitanje autoritet institucija Bosne i Hercegovine, dovelo bi se u pitanje i načelo iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem će 'Bosna i Hercegovina biti demokratska država koja će funkcionirati prema slovu zakona...' U tom slučaju s pravom bi se moglo postaviti pitanje svrhe državnih zakona (npr., zakona u oblasti privatizacije, zatim, rada osiguravajućih društava, indirektnog oporezivanja i sl.) ako bi entiteti ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine mogli donositi akte kojima se krše ili izbjegavaju obaveze koje se entitetima ili drugim administrativnim jedinicama Bosne i Hercegovine nalažu odredbama državnih zakona, tj. zakona donesenih na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Dakle, entiteti (ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine) moraju poštovati obaveze koje im se nalažu zakonima koje su donijele institucije Bosne i Hercegovine. Činjenica da te obaveze nisu ispoštovane može dovesti do kršenja odredbi Ustava Bosne i Hercegovine" (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/11 od 27. maja 2011. godine, tačka 52, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/11). Ustavni sud je slijedio navedenu praksu i u nizu drugih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-4/12 od 26. maja 2012. godine, U-26/13 od 26. marta 2015. godine, U-11/15 od 6. aprila 2016. godine, U-17/22 od 1. i 2. decembra 2022. godine, U-22/18 od 5. jula 2019. godine, U-10/21 od 2. decembra 2021. godine, U-9/22 od 26. maja 2022. godine i U-3/21 od 28. septembra 2023. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba).

17. Primjenjujući navedenu praksu na konkretan slučaj, Ustavni sud primjećuje da Zakon BiH predstavlja odluku institucija Bosne i Hercegovine, u smislu člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, kojom se utvrđuju procedure, uvjeti i druga značajna pitanja za proizvodnju i remont NVO-a. Stoga Zakon BiH predstavlja obavezujući pravni okvir s kojim moraju biti usklađeni entitetski propisi koji reguliraju oblast proizvodnje NVO-a.

18. Ustavni sud napominje da iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti proizlazi da podnosilac zahtjeva smatra da entitet nije bio nadležan da donese sporni zakon. Međutim, Ustavni sud smatra da je nesporno da entitet RS ima nadležnost da donese zakon kojim se detaljnije regulira proizvodnja i stavljanje u promet NVO-a. Na to upućuju i relevantne odredbe Zakona BiH o proizvodnji naoružanja i vojne opreme. Međutim, pri vršenju svojih nadležnosti u tom pogledu mora voditi računa o tome da odredbe entitetskog zakona budu usklađene s relevantnim odredbama Zakona BiH. Imajući to u vidu, Ustavni sud će ispitati ustavnost pojedinih odredbi spornog zakona za koje, prema mišljenju Ustavnog suda, postoji sumnja o tome jesu li u skladu s relevantnim odredbama Zakona BiH.

U odnosu na član 10. spornog zakona

Član 10.

(1) Proizvođač je dužan da na odgovarajući i pouzdan način obezbijedi čuvanje naoružanja i vojne opreme sa pratećom tehničkom dokumentacijom, kao i da preduzme mjere na sprečavanju njihovog nestanka, oštećenja ili neovlašćenog korištenja.

(2) Dužnosti iz stava 1. ovog člana odnose se i na kooperanta, a za njegovo postupanje odgovoran je i proizvođač.

(3) U slučaju nestanka, oštećenja ili neovlašćenog korištenja naoružanja i vojne opreme, proizvođač i kooperant u obavezi su da bez odgađanja o tome obavijeste ministarstvo nadležno za poslove unutrašnjih poslova i Ministarstvo.

19. Ustavni sud smatra da je u citiranom članu sporna usklađenost stava (3) člana 10. spornog zakona sa članom 10. stav (3) Zakona BiH. Naime, u članu 10. stav (3) Zakona BiH je propisano da su pravna lica koja vrše razvoj, proizvodnju i remont NVO-a obavezna o svakom nestanku naoružanja i vojne opreme i njihovih dijelova odmah, a najkasnije u roku od tri dana, obavijestiti Ministarstvo sigurnosti BiH i nadležno ministarstvo entiteta. Međutim, uprkos takvoj odredbi, Ustavni sud primjećuje da članom 10. stav (3) spornog zakona nije propisana obaveza obavještavanja Ministarstva sigurnosti u slučaju nestanka naoružanja i vojne opreme i njihovih dijelova, već samo ministarstava Republike Srpske. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da član 10. stav (3) spornog zakona, koji propisuje samo obavezu obavještavanja Ministarstva za unutrašnje poslove RS i Ministarstva za privredu i preduzetništvo RS, ali ne i nadležnog ministarstva BiH, nije usklađen sa članom 10. stav (3) Zakona BiH. Iz toga proizlazi da ova odredba spornog zakona nije u skladu ni sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 13. spornog zakona

Član 13.

(1) Proizvođač može na osnovu zaključenog ugovora o kooperaciji prenijeti dio svojih prava i obaveza za proizvodnju naoružanja i vojne opreme na kooperante.

(2) Kooperant proizvođača je pravno lice sa sjedištem u Republici koje, na osnovu ugovora o kooperaciji, za potrebe proizvođača vrši djelatnost proizvodnje podsklopova i dijelova naoružanja, odnosno vrši usluge u oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme, koje po svom obimu i složenosti ne zahtijevaju pribavljanje saglasnosti.

(3) Ugovor o kooperaciji sadrži odredbe o zaštiti tajnosti podataka, ako se proizvodnja naoružanja i vojne opreme vrši za potrebe vojnih i policijskih snaga.

(4) Za vrijeme trajanja ugovora o kooperaciji, proizvođač je dužan da kontrolira kooperanta u izvršenju prenesenih obaveza u proizvodnji naoružanja i vojne opreme.

(5) Ministarstvo ima pravo da vrši nadzor nad radom kooperanta u vezi sa obavezama koje je proizvođač prenio na njega.

(6) Izuzetno od stava 2. ovog člana, kooperant proizvođača može biti i pravno lice sa sjedištem van teritorije Republike, ako proizvođač ne može angažirati odgovarajućeg kooperanta u Republici.

20. Ustavni sud smatra da u navedenoj odredbi treba ispitati usklađenost stava (5) sa Zakonom BiH i Ustavom BiH. Ustavni sud primjećuje da je članom 13. spornog zakona detaljno propisano prenošenje prava i obaveza za proizvodnju NVO-a na kooperante. Međutim, u navedenom članu nije propisana obaveza za pravna lica koja se bave proizvodnjom i remontom NVO-a da o prijenosu svojih ovlaštenja na kooperante obavijeste Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH u smislu člana 4. stav (1) Zakona BiH. Naime, tom odredbom Zakona BiH je propisano da su pravna lica iz stava (1) člana 3. Zakona BiH ovlaštena da, putem ugovora o kooperaciji, prenesu na kooperante dio svojih ovlaštenja o proizvodnji sredstava NVO-a, o čemu su dužni obavijestiti Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH u roku od sedam dana od dana potpisivanja ugovora. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da član 13. stav (5) spornog zakona, koji propisuje samo pravo entitetskog Ministarstva za privredu i preduzetništvo RS da vrši nadzor, ali ne i obavezu obavještavanja Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH o prijenosu ovlaštenja na kooperante, nije usklađen sa članom 4. stav (1) Zakona BiH. Iz toga slijedi da ova odredba spornog zakona nije u skladu ni sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 15. spornog zakona

Član 15.

(1) Proizvodnju naoružanja i vojne opreme može obavljati proizvođač koji posjeduje:

1) rješenje o davanju saglasnosti, koje donosi Vlada,

2) rješenje o upisu u Registar proizvođača naoružanja i vojne opreme (u daljem tekstu: Registar proizvođača), koje donosi ministar privrede i preduzetništva (u daljem tekstu: ministar),

3) dozvolu za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, koja se pribavlja u skladu sa posebnim propisima.

(2) Vlada daje saglasnost poslije registracije proizvođača kod nadležnog registarskog suda.

21. Ustavni sud smatra da u odnosu na ovu odredbu treba ispitati tač. (2) i (3) stava (1) člana 15. spornog zakona. Naime, Ustavni sud ukazuje da je u članu 3. stav (1) Zakona BiH propisano da se proizvodnjom i remontom NVO-a mogu baviti pravna lica koja za to prethodno dobiju dozvolu od nadležnog ministarstva BiH, i to ona pravna lica koja imaju saglasnost entitetske vlade i koja su registrirana kao pravna lica za proizvodnju i remont NVO-a. Dalje, članom 6. stav (1) Zakona BiH je, u relevantnom dijelu, propisano da se o pravnim licima kojima je prethodno izdata dozvola za proizvodnju NVO-a vodi evidencija u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Međutim, Ustavni sud primjećuje da u tački (2) stava (1) člana 15, niti bilo kojom drugom odredbom spornog zakona, nije propisana obaveza upisa pravnih lica koja se bave proizvodnjom NVO-a u Centralni registar kod Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Štaviše, obaveza upisa pravnih lica koja se bave proizvodnjom NVO-a u Centralni registar Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH uopće se ne spominje u spornom zakonu. Dalje, tačkom (3) stava (1) člana 15. spornog zakona nije propisan uvjet dobijanja dozvole od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koje je izričito propisano članom 3. stav (1) Zakona BiH za sva pravna lica koja se bave proizvodnjom i remontom NVO-a. Stoga, Ustavni sud smatra da tačke (2) i (3) stava (1) člana 15. spornog zakona, zbog propusta da se propiše obaveza dobijanja dozvole Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kao i uvjet upisa proizvođača u Centralni registar nadležnog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, nisu usklađene sa članom 3. stav (1) i članom 6. stav (1) Zakona BiH. Iz toga slijedi da ove odredbe nisu u skladu ni sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 17. spornog zakona

Član 17.

(1) Proizvođač putem Ministarstva podnosi Vladi zahtjev za saglasnost, uz koji dostavlja dokaze o ispunjenosti uvjeta iz člana 16. ovog zakona.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, za proizvođača koji je otpočeo sa proizvodnjom naoružanja i vojne opreme prije stupanja na snagu ovog zakona, ministar po službenoj dužnosti donosi rješenje o upisu proizvođača u Registar proizvođača.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, ne pribavljaju se dokazi o ispunjenosti uvjeta iz člana 16. ovog zakona.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju sadržaj zahtjeva za davanje saglasnosti, dokumenti kojima se potvrđuje ispunjenost uvjeta za pribavljanje saglasnosti, kao i ostale radnje u postupku pribavljanja saglasnosti za proizvodnju naoružanja i vojne opreme.

22. Ustavni sud smatra da u odnosu na ovu odredbu treba ispitati usklađenost st. (2) i (3) sa Zakonom BiH i Ustavom BiH. Naime, Ustavni sud ukazuje da je u članu 3. stav (1) Zakona BiH propisano da se proizvodnjom i remontom NVO-a mogu baviti pravna lica koja za to prethodno dobiju dozvolu od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, i to ona pravna lica koja imaju saglasnost entitetske vlade i koja su registrirana kao pravna lica za proizvodnju i remont NVO-a. Članom 6. stav (1) Zakona BiH je, u relevantnom dijelu, propisano da se o pravnim licima kojima je prethodno izdata dozvola za proizvodnju NVO-a vodi evidencija u Centralnom registru Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ustavni sud je već obrazložio da je Zakonom BiH propisano da svi proizvođači NVO-a na teritoriji BiH moraju dobiti dozvolu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i imaju obavezu upisa u Centralni registar tog ministarstva (vidi tačku 22. ove odluke). Međutim, takve obaveze nisu propisane tačkama (2) i (3) člana 17. spornog zakona za proizvođače koji su počeli proizvodnju NVO-a prije stupanja na snagu spornog zakona. Stoga Ustavni sud smatra da odredbe člana 17. st. (2) i (3) spornog zakona nisu usklađene sa članom 3. stav (1) i članom 6. stav (1) Zakona BiH, pa slijedom toga nisu u skladu niti sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 19. spornog zakona

Član 19.

(1) Nakon donošenja rješenja o davanju saglasnosti, kao i u slučaju iz člana 17. stav 2. ovog zakona, ministar po službenoj dužnosti donosi rješenje o upisu proizvođača u Registar proizvođača.

(2) Ministar donosi pravilnik kojim se uređuju sadržaj i način vođenja Registra proizvođača.

23. Ustavni sud smatra da u odnosu na ovu odredbu treba ispitati usklađenost stava (1) člana 19. spornog zakona u odnosu na Zakon BiH i Ustav BiH. Naime, kako je već navedeno, članovima Zakona BiH je propisana obaveza dobijanja dozvole Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i upisa proizvođača u Centralni registar tog ministarstva svih proizvođača NVO-a. Suprotno navedenom, stav (1) član 19. spornog zakona uopće nije propisao takvu obavezu. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da član 19. stav (1) spornog zakona nije usklađen sa članom 3. stav (1) i članom 6. stav (1) Zakona BiH niti sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 20. spornog zakona

Član 20.

(1) Kada Vlada donese rješenje o davanju saglasnosti, proizvođač je dužan da pribavi dozvolu o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u skladu sa posebnim propisima.

(2) Nakon pribavljanja dozvole iz stava 1. ovog člana, proizvođač može otpočeti sa poslovanjem u oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme.

(3) Obaveza pribavljanja dozvole iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na proizvođače koji su tu dozvolu pribavili prije stupanja na snagu ovog zakona.

24. Ustavni sud smatra da u odnosu na ovu odredbu treba ispitati usklađenost st. (1) i (3) člana 20. spornog zakona u odnosu na član 3. stav (1) Zakona BiH. Kako je već ukazano, članom 3. stav (1) Zakona BiH je, u relevantnom dijelu, propisano da se proizvodnjom i remontom NVO-a mogu baviti pravna lica koja za to prethodno dobiju dozvolu od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Međutim, st. (1) i (3) člana 20. spornog zakona propisano je pribavljanje dozvole u skladu s "posebnim propisima". Iz ovih i drugih odredbi spornog zakona se ne može zaključiti koji su to posebni propisi na osnovu kojih se pribavlja ova dozvola. Dakle, nejasno je da li se pod "posebnim propisima" misli na Zakon BiH i dobijanje dozvole Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za proizvođače NVO-a s obzirom na to da to nije nigdje eksplicitno navedeno. Budući da je članom 3. stav (1) Zakona BiH jasno propisano da se dozvola za proizvodnju i remont NVO-a dobija od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ustavni sud smatra da je bilo nužno da takva obaveza bude propisana i u članu 20. stav (1) spornog zakona. Što se tiče stava 3. člana 20, nejasno je na šta se odnosi, pogotovo je li riječ o proizvođačima koji su dobili dozvolu prema odredbama Zakona BiH ili prema nekim drugim propisima. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da st. (1) i (3) člana 20. spornog zakona nisu u skladu sa članom 3. stav (1) Zakona BiH, iz čega slijedi da nisu u skladu ni sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 21. spornog zakona

Član 21.

(1) U toku proizvodnje naoružanja i vojne opreme proizvođač je dužan da pribavi saglasnost Vlade prije donošenja poslovne odluke u sljedećim slučajevima:

1) promjene ili dopune poslova iz oblasti naoružanja i vojne opreme za koju je data saglasnost,

2) promjene oblika organiziranja,

3) statusne promjene,

4) prestanka obavljanja djelatnosti proizvodnje naoružanja i vojne opreme.

(2) Za slučajeve iz stava 1. ovog člana provodi se postupak davanja saglasnosti i upisa u Registar proizvođača u skladu sa odredbama ovog zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih akata.

(3) U slučaju promjene poslovnog imena i sjedišta proizvođač je dužan da, najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja sudskog rješenja, o promjeni obavijesti Ministarstvo radi upisa novih podataka u Registar proizvođača.

25. Ustavni sud smatra da u odnosu na ovu odredbu treba ispitati usklađenost st. (1) i (3) člana 21. spornog zakona u odnosu na član 6. stav (1) Zakona BiH. Naime, članom 6. stav (1) Zakona BiH propisano je da se o pravnim licima kojima je prethodno izdata dozvola za proizvodnju NVO-a vodi evidencija u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, uz čiju saglasnost pravno lice koje se bavi proizvodnjom NVO-a može izvršiti promjenu ili dopunu djelatnosti, statusnu promjenu oblika organiziranja ili prestati obavljati djelatnost proizvodnje NVO-a. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da članom 21. st. (1) i (3) spornog zakona nije propisana obaveza dobijanja saglasnosti Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za organizacione, proizvodne i statusne promjene proizvođača NVO-a. Stoga, Ustavni sud smatra da član 21. st. (1) i (3) spornog zakona nije usklađen sa članom 6. stav (1) Zakona BiH, iz čega slijedi da nije u skladu ni sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 22. spornog zakona

Član 22.

(1) Vlada ukida datu saglasnost u slučajevima:

1) ako se naknadno utvrdi da je proizvođač dostavio netačne podatke ili lažne isprave u postupku pribavljanja saglasnosti,

2) ako se proizvođaču izrekne zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti,

3) ako proizvođač ne dopusti provođenje nadzora,

4) ako proizvođač prestane da ispunjava uvjete za obavljanje proizvodnje naoružanja i vojne opreme,

5) ako proizvođač prestane sa obavljanjem djelatnosti u oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme,

6) ako proizvođač ili njegov vlasnik sa najvećim učešćem u osnovnom kapitalu ili lice ovlašćeno za zastupanje proizvođača bude pravosnažno osuđeno za krivično djelo.

(2) Na osnovu ukidanja saglasnosti iz stava 1. ovog člana, ministar donosi rješenje o brisanju proizvođača, koje se upisuje u Registar proizvođača.

26. Ustavni sud smatra da u odnosu na ovu odredbu treba ispitati usklađenost stava (2) člana 22. spornog zakona u odnosu na član 6. stav (1) Zakona BiH. Kako je prethodno ukazano, članom 6. stav (1) Zakona BiH je propisano da se o pravnim licima kojima je prethodno izdata dozvola za proizvodnju NVO-a vodi evidencija u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, uz čiju saglasnost pravno lice koje se bavi proizvodnjom NVO-a može izvršiti promjenu ili dopunu djelatnosti, statusnu promjenu oblika organiziranja ili prestati obavljati djelatnost proizvodnje NVO-a. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da član 22. stav (2) spornog zakona ne sadrži odredbu koja propisuje da je za prestanak obavljanja djelatnosti proizvođača NVO-a potrebna saglasnost nadležnog državnog ministarstva. Stoga, Ustavni sud smatra da član 22. stav (2) spornog zakona nije usklađen sa članom 6. stav (1) Zakona BiH, iz čega slijedi da nije u skladu ni sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na član 27. spornog zakona

Član 27.

Ministar će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti sljedeće podzakonske akte:

1) Pravilnik o postupku pribavljanja saglasnosti za proizvodnju naoružanja i vojne opreme (član 17. stav 4),

2) Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja Registra proizvođača naoružanja i vojne opreme (član 19. stav 2),

3) Pravilnik o postupku nadzora nad proizvodnjom naoružanja i vojne opreme (član 24. stav 3).

27. Ustavni sud smatra da u odnosu na ovu odredbu treba ispitati usklađenost tačke (2) stava (1) člana 27. spornog zakona u odnosu na član 6. stav (1) Zakona BiH. Naime, članom 6. stav (1) Zakona BiH je propisano da se o pravnim licima kojima je prethodno izdata dozvola za proizvodnju NVO-a, vodi evidencija u Ministarstvu za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH, uz čiju saglasnost pravno lice koje se bavi proizvodnjom NVO-a može izvršiti promjenu ili dopunu djelatnosti, statusnu promjenu oblika organiziranja ili prestati obavljati djelatnost proizvodnje NVO-a. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je obavezno vođenje evidencije u centralnom registru nadležnog ministarstva BiH, pa je donošenje Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja Registra proizvođača naoružanja i vojne opreme iz člana 19. stav 2. spornog zakona, bez spominjanja centralnog registra iz člana 6. stav (1) Zakona BiH, suprotno takvoj obavezi. Stoga, Ustavni sud smatra da član 27. tačka (2) stava (1) spornog zakona nije u skladu sa članom 6. stav (1) Zakona BiH, iz čega slijedi da nije u skladu ni sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ostale odredbe spornog zakona

28. Ustavni sud je razmotrio ustavnost svih ostalih odredbi spornog zakona i smatra da ne postoje validni argumenti o tome da su ostale odredbe spornog zakona suprotne Zakonu BiH niti čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da nema potrebe da se ovaj zaključak detaljnije obrazlaže.

VII. Zaključak

29. Ustavni sud je utvrdio da odredbe spornog zakona, i to član 10. stav (3), član 13. stav (5), član 15. tač. (2) i (3) stava (1), član 17. st. (2) i (3), član 19. stav (1), član 20. st. (1) i (3), član 21. st. (1) i (3), član 22. stav (2) i član 27. tačka (2) stava (1) spornog zakona, nisu u skladu sa čl. I/2, III/1.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine jer Republika Srpska, donošenjem ovih odredbi spornog zakona, nije izvršila njihovo usklađivanje s odredbama Zakona BiH kojima je uspostavljena obaveza obavještavanja, dobijanja dozvole i saglasnosti Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH, kao i odredbom o vođenju evidencije u Centralnom registru istog ministarstva za sva pravna lica koja se bave proizvodnjom i remontom NVO-a.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.

Službeni glasnik BiH, broj 43/24

O nama

Adresa

Kontakti

Kontakti