Službeni glasnik BiH, broj 40/17

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine, u predmetu broj AP 1062/15, rješavajući apelacije Gabriele Banović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: Gabriela Banović, Alen Ovčina, Safet Camović, Jasmin Zahirović, Safet Husetić, Sead Pezo, Ahmet Suljić, Mirsad Husković, Salih Kozlić, Hasan Kovačević, Mediha Kamber, Zvonko Čolo, Ilija Čolo i Marko Čolo, Edin Solak, Almir Ajdinović, Affan Arslanagić, Kenan Arslanagić i Šahza Arslanagić, Mensur Cerić, Dobrica Ašanin, Džemal Hadžić i Ševala Hadžić, Ibrima Gušić, Himzad Gušić, Hazim Gušić i Mersa Malagić, Vejsil Jamaković, Mensud Jamaković i Mensuda Balović, Mitra Lukić, Timka Kapetanović, Slađana Stanić, H. M., Muhamed Hrelja, Munira Nukić, Ramiz Nukić, Mehmedalija Nukić i Mefail Nukić, Munira Mandžić, Ahmed Mandžić i Muhamed Mandžić, Predrag Gavrić, Dejan Gavrić i Tamara Gavrić, Hatidža Smajlović, Mehmedalija Smajlović, Muamer Smajlović i Emina Uglješa, Zumra Omerović i Alma Vilić, Mina Mehinović, Rijalda Mehinović i Indira Mehinović, Ljiljana Sučić, Milijana Knežević i Nevenka Ibrišević, F. G., I. M., Nihad Čevra, Admir Mujačić, Enver Subašić, Ć. B., Radenko Šljivić, K. B., M. L., Jusuf Zalihić, M. B., Đ. T., Fahir Gušić, S. H., Elmir Jahić, Damir Morić, Neda Zorić, Ljubica Sobol, Begzada Morić, E. B., M. Z., S. H., E. S., M. B., Hasan Salkić, Enver Spahić, Mirsad Halilović i Fahrudin Mešanović, Mujesera Ahmetović, S. B., A. B., H. B., K. C., E. H., M. H., S. K., M. K., S. Š., M. T., M. T. i E. Z., S. O., M. H., N. L., S. F., S. B., Z. L., Z. H., S. S. i A. J., M. B., H. H., M. B., A. R., S. B., M. B., A. G., R. V. i F. B., M. Č., F. D. i M. B., M. Š., D. S., F. M. i E. A., te Zemin Selmanović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja postupka, i povreda prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u predmetima pred Kantonalnim sudom u Sarajevu br. 65 0 Rs 167894 12 Rsž, 65 0 P 191540 12 Gž, 65 0 P 069506 12 Gž, 65 0 Rs 309541 14 Rsž, 65 0 Rs 186154 13 Rsž, 65 0 Rs 376273 14 Rsž, 65 0 Rs 354316 13 Rsž, 65 0 Rs 162503 12 Rsž, 65 0 Rs 166073 12 Rsž, 65 0 Rs 245278 13 Rsž, 65 0 P 322544 14 Gž, 65 0 P 241714 14 Gž, 65 0 P 328816 14 Gž, 65 0 P 187433 13 Gž, 65 0 P 054455 16 Gž, 65 0 Rs 240623 13 Rsž, 65 0 P 211877 13 Gž, 65 0 P 294613 14 Gž, 65 0 P 260232 13 Gž, 65 0 P 308693 14 Gž, 65 0 P 308308 14 Gž, 65 0 P 296660 14 Gž, 65 0 P 322325 14 Gž, 65 0 Rs 298617 14 Rsž, 65 0 P 322327 16 Gž, 65 0 P 358535 15 Gž, 65 0 P 366619 15 Gž, 65 0 P 294612 16 Gž, 65 0 P 326569 15 Gž, 65 0 P 357675 14 Gž, 65 0 P 298852 14 Gž, 65 0 O 213299 12 Gž, 65 0 Rs 299397 15 Rsž, 65 0 Rs 283006 14 Rsž, 65 0 Rs 380749 15 Rsž, 65 0 Rs 309487 14 Rsž, 65 0 Rs 354252 14 Rsž, 65 0 P 306659 14 Gž, 65 0 Rs 282961 13 Rsž, 65 0 Rs 263773 14 Rsž, 65 0 Rs 181446 13 Rsž, 65 0 Rs 220971 12 Rsž, 65 0 Rs 309485 14 Rsž, 65 0 Rs 285328 14 Rsž, 65 0 Rs 331509 14 Rsž, 65 0 Rs 163765 13 Rsž, 65 0 Rs 217540 12 Rsž, 65 0 Rs 153811 12 Rsž, 65 0 Rs 200585 13 Rsž, 65 0 P 283697 14 Gž 3, 65 0 Rs 135233 12 Rsž, 65 0 Rs 309458 14 Rsž, 65 0 Rs 112472 16 Rsž 4, 65 0 Rs 298419 14 Rsž, 65 0 Rs 282998 14 Rsž, 65 0 Rs 295376 14 Rsž, 65 0 Rs 362056 14 Rsž, 09 0 U 021455 14 U, 65 0 Rs 187718 13 Rsž, 65 0 Rs 178200 13 Rsž, 65 0 Rs 178198 13 Rsž, 65 0 Rs 178193 13 Rsž, 65 0 Rs 177882 13 Rsž i 65 0 P 198045 13 Gž.

Na osnovu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Gabrieli Banović, Alenu Ovčini, Safetu Camoviću, Jasminu Zahiroviću, Safetu Husetiću, Seadu Pezi, Ahmetu Suljiću, Mirsadu Huskoviću, Salihu Kozliću, Hasanu Kovačeviću, Medihi Kamber, Zvonku Čoli, Iliji Čoli i Marku Čoli, Edinu Solaku, Almiru Ajdinoviću, Affanu Arslanagiću, Kenanu Arslanagiću i Šahzi Arslanagić, Mensuru Ceriću, Dobrici Ašaninu, Džemalu Hadžiću i Ševali Hadžić, Ibrimi Gušić, Himzadu Gušiću, Hazimu Gušiću i Mersi Malagić, Vejsilu Jamakoviću, Mensudu Jamakoviću i Mensudi Balović, Mitri Lukić, Timki Kapetanović, Slađani Stanić, H. M., Muhamedu Hrelji, Muniri Nukić, Ramizu Nukiću, Mehmedaliji Nukiću i Mefailu Nukiću, Muniri Mandžić, Ahmedu Mandžiću i Muhamedu Mandžiću, Predragu Gavriću, Dejanu Gavriću i Tamari Gavrić, Hatidži Smajlović, Mehmedaliji Smajloviću, Muameru Smajloviću i Emini Uglješa, Zumri Omerović i Almi Vilić, Mini Mehinović, Rijaldi Mehinović i Indiri Mehinović, Ljiljani Sučić, Milijani Knežević i Nevenki Ibrišević, F. G., I. M., Nihadu Čevri, Admiru Mujačiću, Enveru Subašiću, Ć. B., Radenku Šljiviću, K. B., M. L., Jusufu Zalihiću, M. B., Đ. T., Fahiru Gušiću, S. H., Elmiru Jahiću, Damiru Moriću, Nedi Zorić, Ljubici Sobol, Begzadi Morić, E. B., M. Z., S. H., E. S., M. B., Hasanu Salkiću, Enveru Spahiću, Mirsadu Haliloviću i Fahrudinu Mešanoviću, Mujeseri Ahmetović, S. B., A. B., H. B., K. C., E. H., M. H., S. K., M. K., S. Š., M. T., M. T. i E. Z., S. O., M. H., N. L., S. F., S. B., Z. L., Z. H., S. S. i A. J., M. B., H. H., M. B., A. R., S. B., M. B., A. G., R. V. i F. B., M. Č., F. D. i M. B., M. Š., D. S., F. M. i E. A., te Zeminu Selmanoviću isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (4) Pravila Ustavnog suda, nalaže se:

Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine da u skladu s ovom odlukom, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i odgovarajuće mjere iz svoje nadleženosti radi otklanjanja kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u skladu s ovom odlukom.

Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Kantona Sarajevo da u skladu s ovom odlukom, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, preduzmu odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u skladu s ovom odlukom.

Predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti, radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 65 0 Rs 186154 13 Rsž, 65 0 Rs 376273 14 Rsž, 65 0 Rs 245278 13 Rsž, 65 0 P 322544 14 Gž, 65 0 P 241714 14 Gž, 65 0 P 328816 14 Gž, 65 0 P 187433 13 Gž, 65 0 P 054455 16 Gž, 65 0 Rs 240623 13 Rsž, 65 0 P 211877 13 Gž, 65 0 P 294613 14 Gž, 65 0 P 260232 13 Gž, 65 0 P 308693 14 Gž, 65 0 P 308308 14 Gž, 65 0 P 296660 14 Gž, 65 0 P 322325 14 Gž, 65 0 Rs 298617 14 Rsž, 65 0 P 322327 16 Gž, 65 0 P 358535 15 Gž, 65 0 P 366619 15 Gž, 65 0 P 294612 16 Gž, 65 0 P 326569 15 Gž, 65 0 P 357675 14 Gž, 65 0 P 298852 14 Gž, 65 0 O 213299 12 Gž, 65 0 Rs 299397 15 Rsž, 65 0 Rs 283006 14 Rsž, 65 0 Rs 380749 15 Rsž, 65 0 Rs 309487 14 Rsž, 65 0 Rs 354252 14 Rsž, 65 0 P 306659 14 Gž, 65 0 Rs 282961 13 Rsž, 65 0 Rs 263773 14 Rsž, 65 0 Rs 181446 13 Rsž, 65 0 Rs 220971 12 Rsž, 65 0 Rs 309485 14 Rsž, 65 0 Rs 285328 14 Rsž, 65 0 Rs 331509 14 Rsž, 65 0 P 283697 14 Gž 3, 65 0 Rs 309458 14 Rsž, 65 0 Rs 298419 14 Rsž, 65 0 Rs 282998 14 Rsž, 65 0 Rs 295376 14 Rsž, 65 0 Rs 362056 14 Rsž, 09 0 U 021455 14 U, 65 0 Rs 187718 13 Rsž, 65 0 Rs 178200 13 Rsž, 65 0 Rs 178193 13 Rsž i 65 0 P 198045 13 Gž (kad se steknu uvjeti), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u roku od najkasnije šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

AP 1062/15

1. Gabriela Banović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Gorana Jezdića i Vlade Matuzovića iz Tuzle, podnijela je 11. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 23. februara 2010. godine pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), radi zaštite prava iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i sedam mjeseci, a okončan je Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 167894 12 Rsž od 28. jula 2015. godine (predmetni postupak ukupno trajao pet godina i pet mjeseci). Apelantica je dopunila apelaciju 13. augusta 2015. godine.

AP 1848/16

2. Alen Ovčina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Sead Sarihodžić, advokat iz Tuzle, podnio je 26. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 29. marta 2011. godine pred Općinskim sudom, radi isplate duga, koji je pred prvostepenim sudom trajao devet mjeseci, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 191540 12 Gž od 10. oktobra 2016. godine (predmetni postupak ukupno trajao pet godina i šest mjeseci).

AP 3288/16

3. Safet Camović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je tužitelj "Stroping" d.o.o. Sarajevo pokrenuo protiv apelanta tužbom od 29. decembra 2008. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine i četiri mjeseca, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 069506 12 Gž od 30. juna 2015. godine (predmetni postupak ukupno trajao šest godina i deset mjeseci).

AP 3662/16

4. Jasmin Zahirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 6. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 27. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 309541 14 Rsž od 14. oktobra 2016. godine (predmetni postupak ukupno trajao tri godine i deset mjeseci).

AP 3663/16

5. Safet Husetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 6. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 16. februara 2011. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i 11 mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 186154 13 Rsž (predmetni postupak traje već šest godina i dva mjeseca).

AP 3669/16

6. Sead Pezo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 7. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 5. septembra 2013. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao devet mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 376273 14 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine i osam mjeseci).

AP 3670/16

7. Ahmet Suljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 7. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 22. maja 2013. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao deset mjeseci, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 354316 14 Rsž od 11. januara 2017. godine (predmetni postupak ukupno trajao tri godine i sedam mjeseci).

AP 3672/16

8. Mirsad Husković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 8. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 4. oktobra 2010. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i jedan mjesec, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 162503 12 Rsž od 23. augusta 2016. godine (predmetni postupak ukupno trajao pet godina i deset mjeseci).

AP 3688/16

9. Salih Kozlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 9. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 28. oktobra 2010. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 166073 12 Rsž od 7. novembra 2016. godine (predmetni postupak ukupno trajao šest godina).

AP 3878/16

10. Hasan Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Almir Gagula, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 5. aprila 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i dva mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 245278 13 Rsž (predmetni postupak traje već pet godina i jedan mjesec).

AP 3903/16

11. Mediha Kamber (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijela je 6. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 31. januara 2013. godine pred Općinskim sudom, radi utvrđenja stjecanja svojstva nositelja stanarskog prava, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 322544 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i tri mjeseca).

AP 3904/16

12. Zvonko Čolo, Ilija Čolo i Marko Čolo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ilidže, koje zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 6. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 26. marta 2012. godine pred Općinskim sudom, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i 11 mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 241714 14 Gž (predmetni postupak traje već pet godina i jedan mjesec).

AP 3905/16

13. Edin Solak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su tužitelji D. L. i F. L. pokrenuli protiv apelanta tužbom od 25. februara 2013. godine pred Općinskim sudom, radi predaje u posjed stana, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 328816 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i dva mjeseca).

AP 4054/16

14. Almir Ajdinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnio je 24. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 28. februara 2011. godine pred Općinskim sudom, radi utvrđenja prava na dodjelu zamjenskog stana ili naknade štete – poništenje rješenja o dodjeli stana, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i šest mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 187433 13 Gž (predmetni postupak traje već šest godina i dva mjeseca).

AP 4218/16

15. Affan Arslanagić, Kenan Arslanagić i Šahza Arslanagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 7. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 30. jula 2008. godine pred Općinskim sudom, radi utvrđenja da određena imovina ne čini zaostavštinu, koji je pred prvostepenim sudom trajao šest godina i devet mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 054455 16 Gž (predmetni postupak traje već osam godina i devet mjeseci).

AP 4647/16

16. Mensur Cerić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 8. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 5. marta 2012. godine pred Općinskim sudom, radi zaštite prava iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i jedan mjesec, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 240623 13 Rsž (predmetni postupak traje već pet godina i dva mjeseca).

AP 4818/16

17. Dobrica Ašanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva podnio je 19. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, koji je apelant pokrenuo tužbom od 7. oktobra 2011. godine pred Općinskim sudom radi utvrđivanja prava na upis prava vlasništva na nekretnini, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i jedan mjesec, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 211877 13 Gž (predmetni postupak traje već pet godina i sedam mjeseci).

AP 5029/16

18. Džemal Hadžić i Ševala Hadžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 1. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i deset mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 294613 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i sedam mjeseci).

AP 5030/16

19. Ibrima Gušić i Himzad Gušić iz Ilijaša, Hazim Gušić iz Bratunca i Mersa Malagić iz Ilidže (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 24. maja 2012. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 260232 13 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i 11 mjeseci).

AP 5031/16

20. Vejsil Jamaković, Mensud Jamaković i Mensuda Balović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 28. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i šest mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 308693 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i pet mjeseci).

AP 5032/16

21. Mitra Lukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 23. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i osam mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 308308 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i pet mjeseci).

AP 5034/16

22. Timka Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 5. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i deset mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 296660 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i sedam mjeseci).

AP 5037/16

23. Slađana Stanić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 30. januara 2013. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 322325 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i tri mjeseca).

AP 5047/16

24. H. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Adina Buzurović, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 12. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i četiri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 298617 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i šest mjeseci).

AP 5059/16

25. Muhamed Hrelja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 30. januara 2013. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine i dva mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 322327 16 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i tri mjeseca). Apelant je dopunio apelaciju 25. aprila 2017. godine.

AP 5060/16

26. Munira Nukić, Ramiz Nukić, Mehmedalija Nukić i Mefail Nukić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 7. juna 2014. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao četiri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 358535 15 Gž (predmetni postupak traje dvije godine i 11 mjeseci).

AP 5061/16

27. Munira Mandžić, Ahmed Mandžić i Muhamed Mandžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ilidže, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 19. jula 2013. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i tri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 366619 15 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i devet mjeseci).

AP 5062/16

28. Predrag Gavrić, Dejan Gavrić i Tamara Gavrić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 1. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 294612 16 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i sedam mjeseci).

AP 5064/16

29. Hatidža Smajlović, Mehmedalija Smajlović, Muamer Smajlović i Emina Uglješa (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 14. februara 2013. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i četiri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 326569 15 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i dva mjeseca).

AP 26/17

30. Zumra Omerović i Alma Vilić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijele su 5. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelantice pokrenule tužbom od 4. juna 2013. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 357675 14 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i 11 mjeseci).

AP 127/17

31. Mina Mehinović, Rijalda Mehinović i Indira Mehinović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijele su 12. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelantice pokrenule tužbom od 12. decembra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i tri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 298852 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i četiri mjeseca).

AP 206/17

32. Ljiljana Sučić, Milijana Knežević i Nevenka Ibrišević (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnijele su 18. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelantice pokrenule prijedlogom od 6. oktobra 2011. godine pred Općinskim sudom, radi provođenja ostavinskog postupka, koji je pred prvostepenim sudom trajao pet mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 O 213299 12 Gž (predmetni postupak traje već pet godina i sedam mjeseci).

AP 210/17

33. F. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 18. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 16. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i dva mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 299397 15 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i šest mjeseci).

AP 211/17

34. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 18. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 28. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i dva mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 283006 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i osam mjeseci).

AP 224/17

35. Nihad Čevra (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 19. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 24. septembra 2013. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i tri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 380749 15 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine i sedam mjeseci).

AP 225/17

36. Admir Mujačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 19. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 3. decembra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao 11 mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 309487 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i pet mjeseci).

AP 226/17

37. Enver Subašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 19. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 20. maja 2013. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao 11 mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 354252 14 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine i 11 mjeseci).

AP 246/17

38. Ć. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 20. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 12. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 306659 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i pet mjeseci).

AP 247/17

39. Radenko Šljivić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 20. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 28. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 282961 13 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i osam mjeseci).

AP 248/17

40. K. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 20. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 30. maja 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i četiri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 263773 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i 11 mjeseci).

AP 249/17

41. M. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 20. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 11. januara 2011. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i pet mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 181446 13 Rsž (predmetni postupak traje već šest godina i tri mjeseca).

AP 296/17

42. Jusuf Zalihić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 23. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 12. decembra 2011. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao pet mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 220971 12 Rsž (predmetni postupak traje već pet godina i četiri mjeseca).

AP 299/17

43. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 24. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 29. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i jedan mjesec, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 309485 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i pet mjeseci).

AP 307/17

44. Đ. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 24. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 30. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i šest mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 285328 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i osam mjeseci).

AP 311/17

45. Fahir Gušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 25. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 27. februara 2013. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i tri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 331509 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i dva mjeseca).

AP 312/17

46. S. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 25. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 13. oktobra 2010. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i 11 mjeseci, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 163765 13 Rsž od 3. februara 2017. godine (predmetni postupak ukupno trajao šest godina i tri mjeseca).

AP 318/17

47. Elmir Jahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže podnio je 26. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, koji je apelant pokrenuo tužbom od 22. novembra 2011. godine pred Općinskim sudom radi zaštite prava iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao šest mjeseci, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 217540 12 Rsž od 4. aprila 2017. godine (predmetni postupak ukupno trajao pet godina i četiri mjeseca).

AP 325/17

48. Damir Morić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 26. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, koji je apelant pokrenuo tužbom od 12. jula 2010. godine pred Općinskim sudom radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i 11 mjeseci, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 153811 12 Rsž od 1. novembra 2016. godine (predmetni postupak ukupno trajao šest godina i tri mjeseca).

AP 404/17

49. Neda Zorić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 2. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog dužine trajanja postupka, koji je apelantica pokrenula tužbom od 20. juna 2011. godine pred Općinskim sudom radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i tri mjeseca, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 200585 13 Rsž od 27. februara 2017. godine (predmetni postupak ukupno trajao pet godina i osam mjeseci).

AP 406/17

50. Ljubica Sobol (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnijela je 2. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 30. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom, radi smetanja posjeda, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i jedan mjesec, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 P 283697 14 Gž 3 (predmetni postupak traje već četiri godine i osam mjeseci).

AP 463/17

51. Begzada Morić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 7. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, koji je apelantica pokrenula tužbom od 15. aprila 2010. godine pred Općinskim sudom radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i osam mjeseci, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 135233 12 Rsž od 2. novembra 2016. godine (predmetni postupak ukupno trajao šest godina i šest mjeseci).

AP 476/17

52. E. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 8. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 3. decembra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i jedan mjesec, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 309458 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i pet mjeseci).

AP 512/17

53. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 10. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, koji je apelantica pokrenula tužbom od 22. septembra 2009. godine pred Općinskim sudom radi zaštite prava iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i deset mjeseci, a presudom Kantonalnog suda od 24. aprila 2014. godine, nakon jedne godine i devet mjeseci, vraćen je na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud je donio presudu 4. septembra 2015. godine, nakon jedne godine i četiri mjeseca, a Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 112472 15 Rsž 4 od 31. marta 2017. godine kojom je postupak okončan (predmetni postupak ukupno trajao sedam godina i šest mjeseci).

AP 561/17

54. S. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 13. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 5. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i četiri mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 298419 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i sedam mjeseci).

AP 569/17

55. E. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 13. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 28. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i dva mjeseca, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 282998 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i osam mjeseci).

AP 570/17

56. M. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnijela je 13. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 3. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i pet mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 295376 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i sedam mjeseci).

AP 692/17

57. Hasan Salkić, Enver Spahić i Mirsad Halilović, svi iz Tešnja, te Fahrudin Mešanović iz Gračanice (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Muhidin Alić, advokat iz Tešnja, podnijeli su 22. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 25. juna 2013. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao deset mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs362056 14 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine i deset mjeseci).

AP 796/17

58. Mujesera Ahmetović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, koju zastupa Muhidin Alić, advokat iz Tešnja, podnijela je 2. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog spora koji je apelantica pokrenula Tužbom od 2. jula 2014. godine pred Kantonalnim sudom pod brojem 09 0 U 021455 14 U, radi pobijanja rješenja tuženog Federalnog ministarstva zdravstva od 23. maja 2014. godine, i koji još nije okončan (predmetni postupak traje dvije godine i deset mjeseci).

AP 804/17

59. S. B., A. B., H. B., K. C., E. H., M. H., S. K., M. K., S. Š., M. T., M. T. i E. Z. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Sarajeva, koje zastupa Alija Oruč, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 2. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 3. marta 2011. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i jedan mjesec, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 187718 13 Rsž (predmetni postupak traje već šest godina i dva mjeseca).

AP 805/17

60. S. O. iz Trnova, M. H. iz Hadžića, N. L. iz Hrasnice, S. F. iz Hadžića, S. B. iz Sarajeva, Z. L. iz Vogošće, Z. H. iz Sarajeva, S. S. iz Vogošće i A. J. iz Vogošće (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Alija Oruč, advokat iz Sarajeva, podnijele su 2. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelantice pokrenule tužbom od 17. decembra 2010. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i 11 mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 178200 13 Rsž (predmetni postupak traje već šest godina i četiri mjeseca).

AP 806/17

61. M. B., H. H., M. B., A. R., S. B., M. B., A. G., R. V. i F. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Ilidže, koje zastupa Alija Oruč, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 2. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 17. decembra 2010. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 178198 13 Rsž od 14. aprila 2017. godine (predmetni postupak ukupno trajao šest godina i tri mjeseca). Apelanti su dopunili apelaciju 25. aprila 2017. godine.

AP 827/17

62. M. Č. iz Sarajeva, F. D. iz Hrasnice i M. B. iz Hadžića (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Alija Oruč, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 6. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 17. decembra 2010. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao jednu godinu i 11 mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 178193 13 Rsž.

AP 828/17

63. M. Š. iz Sarajeva, D. S. iz Sarajeva, F. M. iz Ilidže i E. A. iz Hadžića (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Alija Oruč, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 6. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 15. decembra 2010. godine pred Općinskim sudom, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i tri mjeseca, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 177882 13 Rsž od 22. marta 2017. godine (predmetni postupak ukupno trajao šest godina i četiri mjeseca).

AP 888/17

64. Zemin Selmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 25. maja 2011. godine pred Općinskim sudom, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o otkupu stana. Općinski sud je 12. decembra 2012. godine, nakon jedne godine i šest mjeseci, donio rješenje o prekidu predmetnog postupka do okončanja postupka u drugom predmetu, a Kantonalni sud je nakon tri godine i devet mjeseci Rješenjem broj 65 0 P 198045 13 Gž od 30. septembra 2016. godine potvrdio prvostepeno rješenje (predmetni postupak je do donošenja rješenja Kantonalnog suda ukupno trajao pet godina i 11 mjeseci).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

65. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 2. juna 2015. godine do 29. marta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

66. Općinski sud i Kantonalni sud su u periodu od 12. augusta 2015. godine do 12. aprila 2017. godine dostavili odgovore na pojedine predmetne apelacije.

67. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je u skladu s članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda odlučio da spoji predmete br. AP 1062/15, AP 1848/16, AP 3288/16, AP 3662/16, AP 3663/16, AP 3669/16, AP 3670/16, AP 3672/16, AP 3688/16, AP 3878/16, AP 3903/16, AP 3904/16, AP 3905/16, AP 4054/16, AP 4218/16, AP 4647/16, AP 4818/16, AP 5029/16, AP 5030/16, AP 5031/16, AP 5032/16, AP 5034/16, AP 5037/16, AP 5047/16, AP 5059/16, AP 5060/16, AP 5061/16, AP 5062/16, AP 5064/16, AP 26/17, AP 127/17, AP 206/17, AP 210/17, AP 211/17, AP 224/17, AP 225/17, AP 226/17, AP 246/17, AP 247/17, AP 248/17, AP 249/17, AP 296/17, AP 299/17, AP 307/17, AP 311/17, AP 312/17, AP 318/17, AP 325/17, AP 404/17, AP 406/17, AP 463/17, AP 476/17, AP 512/17, AP 561/17, AP 569/17, AP 570/17, AP 692/17, AP 796/17, AP 804/17, AP 805/17, AP 806/17, AP 827/17, AP 828/17 i AP 888/17, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1062/15.

III. Činjenično stanje

68. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

69. Svi apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja postupaka koje su pokrenuli u periodu od 30. jula 2008. godine do 2. jula 2014. godine, i koji su u vrijeme podnošenja apelacije trajali od dvije godine i deset mjeseci do osam godina i devet mjeseci. Postupajući u konkretnim predmetima sudovi su imali periode neaktivnosti, odnosno nisu efikasno poduzimali neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnih postupaka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

70. U svim apelacijama apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki apelanti se pozivaju i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovori na apelaciju

71. U odgovoru na apelacije redovni sudovi opravdavaju dužinu trajanja predmetnih postupaka tako što se uglavnom pozivaju na plan rješavanja starih predmeta, koji su obavezni provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV BiH), te na nedovoljnu kadrovsku popunjenost i prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudovima.

V. Relevantni propisi

72. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

73. U Zakonu o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

74. U Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) relevantne odredbe glase:

Član 3.

(1) Vijeće kao nezavisni i samostalni organ ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, kako je propisano u članu 17. ovog zakona.

Član 17.

Vijeće ima sljedeće nadležnosti:

(1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i općinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine;[...]

(15) daje prijedloge, prema vlastitoj ocjeni, u vezi s godišnjim budžetom predloženim od strane državnih tijela i/ili vlada za sudove i tužilaštva;

(16) daje i iznosi, prema vlastitoj ocjeni, prijedloge za izmjenu budžeta predloženih od strane državnih organa i/ili vlada i/ili Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nadležnim zakonodavnim organima;

(17) prikuplja i analizira izvještaje, kao i potrebne informacije o budžetu i prihodima za sudove i tužilaštva kako bi se osigurali statistički podaci za efikasan rad sudova i tužilaštava;[...]

(19) učestvuje u izradi nacrta i odobrava Pravilnike o poslovanju za sudove i tužilaštva u Bosni i Hercegovini;

(20) nadgleda i savjetuje sudove i tužilaštva o odgovarajućim i efikasnim tehnikama i postupcima u vezi s budžetom, upravljanjem i rukovođenjem i inicira edukaciju u tom pogledu;

(21) pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje pitanja vezanih za upravljanje sudovima i tužilaštvima, uključujući traženje finansijskih sredstava iz domaćih i međunarodnih izvora;[...]

(23) utvrđuje kriterije za rad sudova i tužilaštava i pokreće istrage koje se odnose na postupanje u oblasti uprave ili finansija;[...]

(25) utvrđuje broj sudija, tužilaca i zamjenikâ glavnog tužioca za sudove i tužilaštva iz njegove nadležnosti, nakon konsultacija s predsjednikom suda ili glavnim tužiocem, tijelom nadležnim za budžet, i nadležnim ministarstvom pravde;[...]

28) daje mišljenje o nacrtima zakona, propisa i o važnim pitanjima koja mogu uticati na pravosuđe, pokreće postupak usvajanja zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i tužilaštvima iz nadležnosti Vijeća; [...]

75. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.
Dužnosti predsjednika suda

Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]

Član 37.
Propisi o unutrašnjoj organizaciji i poslovanju suda

Visoko sudsko i tužilačko vijeće donosi pravilnik o unutrašnjem sudskom poslovanju, koji prethodno priprema u saradnji sa federalnim ministrom pravde.

Predsjednik suda, uz saglasnost federalnog ministra pravde, donosi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji suda i sistematizaciji radnih mjesta u skladu sa kriterijima iz člana 41. ovog Zakona.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji suda i sistematizaciji radnih mjesta predsjednik suda dostavlja Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

Član 61.
Ministarstva pravde

Federalno ministarstvo pravde ima sljedeće nadležnosti:

1) prati primjenu ovog Zakona i drugih propisa koji se odnose na organizaciju i poslovanje svih sudova u Federaciji i

2) prikuplja statističke podatke o radu svih sudova u Federaciji i daje uputstva sudovima za prikupljanje, vođenje i dostavljanje tih podataka.

Federalno ministarstvo pravde u odnosu na Vrhovni sud Federacije i kantonalna ministarstva pravde u odnosu na kantonalne i općinske sudove, imaju sljedeće nadležnosti:

[...]

3) daju prijedloge predsjedniku suda i sa njim sarađuju radi unapređenja organizacije i poslovanja suda;

4) prikupljaju statističke podatke o radu sudova;

5) osiguravaju materijalne uvjete za rad sudova, ako zakonom nije drugačije određeno [...]

U vršenju svojih nadležnosti iz poslova pravosudne uprave Federalno ministarstvo pravde i kantonalna ministarstva pravde usko sarađuju i dostavljaju sve informacije Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

Član 64.
Nepravilnosti

Ako kantonalno ministarstvo pravde utvrdi da u sudu postoje nepravilnosti u primjeni ovog Zakona ili drugih propisa koji se odnose na organizaciju i poslovanje sudova, obavijestit će o tome Federalno ministarstvo pravde.

Ako Federalno ministarstvo pravde, pri vršenju svojih nadležnosti ili na osnovu izvještaja kantonalnih ministarstava pravde, utvrdi da u sudu postoje nepravilnosti u primjeni ovog Zakona ili propisa iz stava 1. ovog člana, obavijestit će o tome predsjednika suda ili Visoko sudsko i tužilačko vijeće radi poduzimanja odgovarajućih mjera.

VI. Dopustivost

76. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

77. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

78. Ustavni sud naglašava da u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka, dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

79. Ustavni sud ukazuje da su postupci u predmetima br. AP 1062/15, AP 1848/16, AP 3288/16, AP 3662/16, AP 3670/16, AP 3672/16, AP 3688/16, AP 312/17, AP 318/17, AP 404/17, AP 512/17, AP 806/17 i AP 828/17, okončani presudama Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 167894 12 Rsž od 28. jula 2015. godine (AP 1062/15), broj 65 0 P 191540 12 Gž od 10. oktobra 2016. godine (AP 1848/16), broj 65 0 P 069506 12 Gž od 30. juna 2015. godine (AP 3288/16), broj 65 0 Rs 309541 14 Rsž od 14. oktobra 2016. godine (AP 3662/16), broj 65 0 Rs 354316 14 Rsž od 11. januara 2017. godine (AP 3670/16), broj 65 0 Rs 162503 12 Rsž od 23. augusta 2016. godine (AP 3672/16), broj 65 0 Rs 166073 12 Rsž od 7. novembra 2016. godine (AP 3688/16), broj 65 0 Rs 163765 13 Rsž od 3. februara 2017. godine (AP 312/17), broj 65 0 Rs 217540 12 Rsž od 4. aprila 2017. godine (AP 318/17), broj 65 0 Rs 200585 13 Rsž od 27. februara 2017. godine (AP 404/17), broj 65 0 Rs 112472 15 Rsž 4 od 31. marta 2017. godine (AP 512/17), broj 65 0 Rs 178198 13 Rsž od 14. aprila 2017. godine (AP 806/17) i broj 65 0 Rs 177882 13 Rsž od 22. marta 2017. godine (AP 828/17), dakle nakon podnošenja ovih apelacija. Odluke su dostavljene apelantima, ali predmetne apelacije su u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda bile dopustive i u vrijeme podnošenja.

80. Također, Ustavni sud ukazuje da su postupci u predmetima br. AP 325/17 i AP 463/17 okončani presudama Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 153811 12 Rsž od 1. novembra 2016. godine (AP 325/17) i broj 65 0 Rs 135233 12 Rsž od 2. novembra 2016. godine (AP 463/17), koje su apelanti primili 13. decembra 2016. godine (AP 325/17 i AP 463/17), dok su apelacije podnijeli 26. januara 2017. godine (AP 325/17) i 7. februara 2017. godine (AP 463/17), tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

81. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

82. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

83. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

84. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

85. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

86. Ustavni sud zapaža da su postupci na čiju dužinu apelanti ukazuju u apelacijama započeli između 30. jula 2008. godine i 2. jula 2014. godine i da neki još nisu okončani, dok su drugi okončani prije ili nakon podnošenja apelacije, kako je ranije navedeno. Dakle, postupci u predmetnim apelacijama su trajali ili još traju između dvije godine i deset mjeseci i osam godina i devet mjeseci.

87. U brojnim odlukama koje je donio u vezi s ovim pitanjem, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da se "razumnost" dužine postupka ocjenjuje u svjetlu okolnosti svakog pojedinog predmeta. Pri tome, kriteriji koji su uspostavljeni u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) o kojima treba voditi računa su: složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti i značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi npr., Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Ustavni sud, između mnogih, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 660/04 od 13. septembra 2005. godine, AP 155/05 od 14. marta 2006. godine i dr.).

88. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

89. Nakon detaljne analize svake pojedinačne apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupcima na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenim pitanjima, ni da su apelanti svojim ponašanjem značajnije doprinijeli ukupnoj dužini postupaka u pitanju. Osim toga, Ustavni sud je u svojoj praksi također zapazio da kada sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju "prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTV BiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine." (vidi npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovorima na predmetne apelacije.

90. Međutim, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak i omogućiti strankama da u razumnom roku dođu do konačne odluke, ali i da tokom tog postupka uživaju sve garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1975/14 od 11. januara 2017. godine, tačka 42. s daljnjim referencama).

91. Osim toga, Ustavni sud kontinuirano reafirmira i vrlo čvrste vlastite, ali i stavove Evropskog suda o tome da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud u svojoj praksi ističe da hronična opterećenost sudova nije opravdanje za prekomjernu dužinu postupka, dok se trenutni zastoj, koji za pravni sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan npr. recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje. Naime, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (op. cit. AP 303/16, tačka 30. s daljnjim referencama).

92. Imajući u vidu kriterije koji su već navedeni, te vodeći računa o svim okolnostima u svakom konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom, Ustavni sud smatra da je dužina postupka u svakom pojedinačnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve "suđenja u razumnom roku". Stoga, Ustavni sud smatra da je u svakom pojedinačnom predmetu došlo do kršenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

93. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

94. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, te da su svi apelanti zatražili naknadu štete, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su apelanti nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da svakom apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 1.000,00 KM. Ustavni sud se opredijelio za princip da svim apelantima dodijeli istu naknadu bez obzira na razlike u pojedinim slučajevima, uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u izreci ove odluke preduzeti efikasne mjere, s ciljem sprečavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja, kako u slučaju navedenih apelanata tako i u odnosu na sve ostale osobe u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.

95. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

96. Neki od apelanata navode da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci, u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati iste apelacione navode i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Dužina trajanja parničnih postupaka kao sistemski problem

97. Ustavni sud je, nakon što je u brojnim predmetima naglasio da se preopterećenost sudova velikim brojem starih predmeta ne može smatrati vanrednom okolnošću, u već spomenutoj odluci broj AP 303/16 zaključio da se radi o sistemskom problemu "koji je doveo do hroničnih zaostataka u radu suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi." Dalje, Ustavni sud je naglasio da je evidentno "da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svoga rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTV BiH", ali je zaključio da "navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda" (op. cit. AP 303/16, tačka 25).

98. Dalje, pregled statistike vrste predmeta pred Ustavnim sudom iz njegove apelacione nadležnosti pokazuje da je, u periodu od januara 2008. do februara 2017. godine, Ustavni sud donio ukupno 1.447 odluka u kojima je utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku (u parničnom i izvršnom postupku zajedno, ali ovaj broj ne obuhvata odluke u kojima je utvrđeno kršenje ovog prava u upravnom i krivičnom postupku, ni odluke koje se tiču neizvršenja iz budžeta raznih nivoa vlasti). Ustavni sud je u tim odlukama naložio određenim nivoima javne vlasti da isplate apelantima određene novčane iznose na ime naknade nastale nematerijalne štete zbog ovakvog kršenja ustavnih prava, pozivajući se na sjedište suda pred kojim je vođen postupak u kojem je utvrđena povreda. Ukupan iznos ovako dosuđene naknade u navedenom periodu iznosi oko 1.800.000,00 KM, što predstavlja značajan iznos. U vrijeme donošenja ove odluke pred Ustavnim sudom se nalazi oko 600 predmeta u kojima se apelanti žale na kršenje prava na suđenje u razumnom roku, a taj broj se stalno povećava prilivom novih apelacija u kojima se kao primarno postavlja pitanje dužine postupka.

99. Ustavni sud također zapaža da je VSTV BiH u svom saopćenju za štampu od 12. aprila 2017. godine objavio da je u 2017. godini planirao riješiti ukupno 156.320 "najstarijih predmeta", te da je u prvom kvartalu ove godine premašio kvartalni plan tako što je umjesto planiranih 25% riješeno 36% od planiranog broja, odnosno da je riješeno 60.339 "najstarijih predmeta". Iako nije navedeno na koji se period odnosi ovaj broj "najstarijih predmeta" koje po planu treba riješiti 2017. godine, iz prateće tabele izvršenja plana koja je također objavljena i dostupna (vidi na: http://vstv.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=67599) vidljivo je da u radu još ima i predmeta koji su započeti "2000. i ranije". Na osnovu ovoga, uz ponovno zapažanje da se preduzimaju određeni napori na rješavanju starih predmeta, Ustavni sud sa zabrinutošću konstatira da su svi ti predmeti koji su kategorisani kao "najstariji predmeti" (i za koje se može pretpostaviti da traju duže od pet godina, dakle da su inicirani u periodu od 2001-2011. godine) potencijalne apelacije zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

100. U vezi s tim, Ustavni sud je već u navedenoj odluci broj AP 303/16 zaključio "da je problem ostao aktuelan i nakon donošenja konkretnih odluka, odnosno da javna vlast ni na jednom nivou u Bosni i Hercegovini nije provela adekvatne mjere kojima bi se poboljšala situacija uprkos znatnoj i dosljednoj praksi Ustavnog suda u ovim slučajevima". Zbog toga je Ustavni sud u toj odluci zaključio i da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu "nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje (op. cit. AP 303/16, tač. 37-39). Također, Ustavni sud je smatrao da "treba cijeniti dosadašnje napore [VSTV BiH], kao nezavisnog i samostalnog organa koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te da unaprijedi efikasnost pravosuđa u Bosni i Hercegovini". Imajući u vidu njegova ovlaštenja i nadležnosti utvrđene Zakonom o VSTV-u BiH, Ustavni sud je zaključio "da je neophodno da [VSTV BiH] preduzme daljnje mjere kojima bi se otklonile manjkavosti sudskog sistema u Bosni i Hercegovini u pogledu poštovanja zahtjeva za razumni vremenski rok u okviru ustavnog prava na pravično suđenje." Stoga je Ustavni sud odlučio da odluku broj AP 303/16 dostavi VSTV-u BiH uz zahtjev da ga VSTV BiH, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema te odluke Ustavnog suda, obavijesti o preduzetim mjerama i njihovim efektima (op. cit. AP 303/16, tačka 45). Međutim, Ustavni sud sa žaljenjem konstatira da VSTV BiH, do dana donošenja predmetne odluke, nije Ustavnom sudu dostavio traženu obavijest, iako je odluka Ustavnog suda u VSTV-u BiH primljena 30. marta 2016. godine, dakle ni nakon proteka ostavljenog roka od šest mjeseci.

101. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ostaje kod zaključka iz odluke broj AP 303/16 o tome da je kršenje prava na pravično suđenje dio sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti, i da mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje.

c) Član 13 – pravo na djelotvoran pravni lijek

102. Ustavni sud nije u navedenoj odluci broj AP 303/16 utvrdio i kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, iako je u dijelu odluke razmatrao to pitanje i zaključio da u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku "nedostaje djelotvoran pravni lijek u domaćem pravnom sistemu prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu" (op. cit. AP 303/16, tačka 40). Međutim, imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud će u ovoj odluci detaljno razmotriti i pitanje kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku.

103. Apelanti se nisu eksplicitno pozvali na kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, iz apelacionih navoda nesumnjivo proizlazi da apelanti smatraju da nemaju nikakvog drugog djelotvornog pravnog sredstva kojim bi ishodovali okončanje postupka u razumnom roku, osim podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

104. U vezi s pitanjem da li u takvoj situaciji Ustavni sud može razmatrati kršenje i nekog prava na koje se apelant nije eksplicitno pozvao, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao na relevantnu praksu Evropskog suda koji je zauzeo stav da je taj sud najpozvaniji dati pravnu kvalifikaciju činjenica iznesenih u aplikaciji i da nije ograničen ni vezan za aplikantovu ili vladinu pravnu kvalifikaciju. Također, Ustavni sud je ukazao i na vlastitu praksu o istom pitanju u situacijama kada se apelant pozove na jedno pravo, a činjenice i argumenti koje iznese ukazuju na moguće kršenje nekog drugog ustavnog prava (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4207/13 od 30. septembra 2016. godine, tačka 25. s daljnjim referencama, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 83/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba). Osim toga, kako je već rečeno, VSTV BiH nije udovoljio zahtjevu Ustavnog suda iz odluke broj AP 303/16, što ozbiljno dovodi u pitanje i nastojanja Ustavnog suda da kroz svoju apelacionu nadležnost efikasno riješi problem dužine postupaka pred redovnim sudovima.

105. U vezi s pitanjem djelotvornog pravnog lijeka, Ustavni sud ukazuje da su prema članu 1. Evropske konvencije države članice dužne osigurati "svakome u svojoj nadležnosti prava i slobode" garantirane Evropskom konvencijom. Primarna pozitivna obaveza domaćih vlasti je dakle da svima osiguraju uživanje garantiranih prava i sloboda, a mehanizmi zaštite ljudskih prava predviđeni Evropskom konvencijom su supsidijarni. Ovaj supsidijarni karakter je artikuliran i kroz član 13. Evropske konvencije kojim se garantira dostupnost, na domaćem nivou, pravnog lijeka kojim će se osigurati provođenje i uživanje suštine prava garantiranih Evropskom konvencijom. Ovaj pravni lijek moraju osigurati, u kojoj god formi to odluče, države ugovornice. Standardi Evropskog suda u vezi s ovim pitanjem pokazuju da djelotvornost pravnog lijeka u smislu člana 13. Evropske konvencije ne zavisi od garancija da će rezultati korištenja tog pravnog lijeka biti u korist onoga ko ga koristi. Osim toga, čak i kada jedan pravni lijek per se ne može u potpunosti zadovoljiti zahtjeve iz ovog člana, kombiniranje nekoliko pravnih lijekova koji su predviđeni u domaćem pravnom sistemu mogu dati zadovoljavajući efekat. Zbog toga je, prema praksi Evropskog suda, u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li su pravni lijekovi koji su dostupni u domaćem pravnom sistemu "djelotvorni" na način da mogu prevenirati kršenje ljudskih prava (vidi, Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, tač. 97-98).

106. Razmatrajući modalitete ispunjenja pozitivnih obaveza javne vlasti radi otklanjanja sistemskih kršenja ljudskih prava zaštićenih Evropskom konvencijom, Evropski sud je istakao da je "prevencija nepobitno najbolje rješenje u apsolutnom smislu, kao i u mnogim oblastima. U slučaju kada je sudski sistem manjkav u odnosu na zahtjev za razumni vremenski rok iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravni lijek koji je osmišljen da ubrza postupak kako bi se spriječilo njegovo predugo trajanje predstavlja najdjelotvornije rješenje. Takav pravni lijek nudi nepobitnu prednost u odnosu na pravni lijek koji pruža samo odštetu, budući da on također sprečava i utvrđivanje uzastopnih povreda u odnosu na isti postupak, te ne ispravlja povredu samo a posteriori, kao što to čini pravni lijek koji nudi kompenzaciju. Neke države su savršeno shvatile situaciju birajući da kombiniraju dvije vrste pravnog lijeka, jednu namijenjenu ubrzanju postupka i drugu pružanju kompenzacije" (ibid, tač. 90-100). Član 13. Evropske konvencije također dozvoljava državi da odabere bilo koji pravni lijek koji može ubrzati postupak koji je u toku, ili pravni lijek za obeštećenje post factum zbog odugovlačenja koje se već desilo. Dok se prednost daje prvoj vrsti pravnog lijeka –ubrzavanju postupka s obzirom na to da se tako sprečava daljnje odugovlačenje, pravni lijek kojim se dobija obeštećenje može se smatrati podjednako djelotvornim u slučaju kada je postupak predugo trajao, a preventivni pravni lijek nije postojao (op. cit. AP 303/16, tačka 41. s daljnjim referencama).

107. S druge strane, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost, koja za svrhu ima osiguranje poštovanja najviših standarda ljudskih prava iz člana II Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim treba zapaziti i da je obraćanje Ustavnom sudu obavezan korak za sve one koji bi pitanje eventualnog kršenja nekog ljudskog prava željeli postaviti pred Evropski sud, osim ako bi mogli dokazati da je apelacija Ustavnom sudu nedjelotvoran pravni lijek. U odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku, apelacija Ustavnom sudu je za sada jedino pravno sredstvo za zaštitu tog prava. Međutim, imajući u vidu sve okolnosti o kojima je bilo riječi, Ustavni sud ponavlja svoj stav iz odluke broj AP 303/16 da apelacija nije dovoljan način ubrzanja postupka i/ili obeštećenja, zato što ona "nije neposredno način ostvarenja prava na brzo i djelotvorno suđenje, nego jedan od načina da se reagira na dugotrajnost i nedjelotvornost koje već postoje u sudskom postupku" (op. cit. AP 303/16, tačka 40).

108. Naročito, Ustavni sud zapaža da se broj apelacija koje se podnose u vezi s dužinom postupka, kako je već rečeno, stalno povećava. Određeni broj apelacija se ponovo podnosi i nakon što je Ustavni sud već jednom utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku, zato što zahtjev Ustavnog suda da se "postupak hitno okonča" često ne bude suštinski izvršen, pa se postupak pred sudovima i dalje produžava po nekoliko godina i nakon odluke Ustavnog suda (vidi npr., Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3210/11 od 10. aprila 2013. godine, AP 3067/13 od 20. juna 2016. godine i AP 4075/15 od 3. februara 2016. godine, nisu objavljene, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, kako je već rečeno, VSTV BiH nije obavijestio Ustavni sud o bilo kakvoj mjeri koju je u vezi s ovim pitanjem preduzeo, čak ni kada je za to istekao rok ostavljen u odluci broj AP 303/16. Osim toga, iz predmeta ove vrste se vidi i ozbiljan problem nepoštovanja rokova za postupanje, ili nepoštovanje drugih procesnih pravila, koji su propisani zakonima o parničnom postupku, koji bi kad bi se dosljedno primjenjivali nesumnjivo imali pozitivan utjecaj na ukupnu dužinu postupka (npr. rokovi za dostavljanje tužbe na odgovor ili zakazivanje pripremnog i glavnog ročišta ili npr. praksa da se pripremno ročište odlaže i po nekoliko puta, iako za to nema uporišta u zakonima o parničnom postupku i sl.). Sve ovo ukazuje na propuste u efikasnom upravljanju postupkom, što je pitanje koje Ustavni sud ne može rješavati u okviru svoje apelacione nadležnosti. Naime, kod utvrđivanja eventualnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku relevantni su samo kriteriji koji su već navedeni u ovoj odluci, a među njima nije dosljedno poštovanje zakonom propisanih rokova ili nekih drugih procesnih pravila koja su propisana kako bi se postupkom efikasno upravljalo i kako bi se ostvario princip ekonomičnosti postupka, kako to traže zakoni o parničnom postupku. Stoga se može desiti da ukupna dužina postupka u vrijeme obraćanja Ustavnom sudu još nije dostigla zabrinjavajući stepen prema standardima člana 6. stav 1. Evropske konvencije da bi se moglo utvrditi kršenje tog prava, ali se zbog propusta u efikasnom upravljanju postupkom može dostići i ta granica. Djelovanje u tim ranijim fazama postupka putem odgovarajućeg pravnog lijeka osmišljenog da ubrza postupak kako bi se spriječilo njegovo predugo trajanje, predstavljalo bi prevenciju u postupcima koji traju da ne dođe do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, kako kroz svoje odluke zahtijeva i Evropski sud. Svakako, apelacija Ustavnom sudu zbog dužine postupka bi i dalje bila dostupna, ali kao dodatno sredstvo zaštite ljudskog prava na suđenje u razumnom roku, ukoliko bi to bilo potrebno.

109. Dakle, zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se isključivo odnose na pitanje dugotrajnosti parničnih postupaka, djelotvornost apelacije kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja parničnih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku.

110. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

č) Mjere koje je potrebno preduzeti s ciljem izvršenja ove odluke

U odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku

111. Što se tiče mjera koje nadležna javna vlast treba preduzeti, Ustavni sud je u odluci broj AP 303/16 naglasio da "premda ne treba isključiti daljnju reformu zakonodavstva i pravnih sredstava u ostvarenju prava na pravično suđenje, prema mišljenju Ustavnog suda primarna uloga pripada preventivnim i strukturalnim zahvatima koji bi trebali osigurati institucionalnu sposobnost kvalitetnog i brzog suđenja, te koji bi vjerovatnost da dođe do povrede prava na pravično suđenje minimizirali i otklonili već u početku." (op. cit. AP 303/16, tačka 40). Ustavni sud smatra značajnim ukazati na činjenicu da prima neuporedivo najveći broj apelacija koje se odnose na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, odnosno nepostojanje djelotvornog pravnog lijeka u vezi s pravom na donošenje odluke u razumnom roku, u odnosu na druge zemlje (npr. zemlje u regiji) koje u pravilu imaju poseban zakon prema kojem se građani mogu obraćati redovnim sudovima ili drugim organima samo zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, pred kojima se njihovi zahtjevi rješavaju tako da obraćanje Ustavnom sudu određene države uopće nije potrebno ili je svedeno na najmanju moguću mjeru. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da će u ovakvim okolnostima u kojima je utvrđeno sistemsko kršenje prava na suđenje u razumnom roku stvarni efekti mjera i aktivnosti biti vidljivi i suštinski djelotvorni samo ako svaki dio javne vlasti koji ima nadležnosti u vezi s dobrom organizacijom pravosuđa, djelujući pojedinačno i zajedno, preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti kako bi se osiguralo djelotvorno uživanje u pravu na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

112. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanjem adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTV-u BiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupak vodi, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.

U odnosu na pravo iz člana 13. Evropske konvencije

113. Imajući u vidu da je u ovoj odluci utvrđeno i kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, a slijedeći praksu Evropskog suda u sličnim slučajevima (vidi npr., Rumpf protiv Njemačke, "pilot" presuda od 2. septembra 2009. godine, Athanasiou i dr. protiv Grčke, "pilot" presuda od 21. decembra 2010. godine i sl.), Ustavni sud smatra da je neophodno naložiti da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Kantona Sarajevo i VSTV BiH bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema ove odluke Ustavnog suda, preduzmu odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti s ciljem propisivanja jednog ili više djelotvornih pravnih lijekova u skladu s članom 13. Evropske konvencije i s ovom odlukom, radi efikasne zaštite prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

114. Ustavni sud zaključuje da je u svim postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u svakom pojedinačnom slučaju dužina postupka bila pretjerano duga, za šta sudovi nisu dali razumno i logično objašnjenje. Osim toga, uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.

115. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji i kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da ne postoji djelotvoran pravni lijek kojim bi se apelantima, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, omogućilo ubrzanje postupka koji je u toku ili obeštećenje zbog odugovlačenja koje se već desilo.

116. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

117. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.