Službeni glasnik BiH, broj 21/22
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U 17/21, rješavajući zahtjev
Kantonalnog suda u Mostaru (sutkinja Zuhra Hodžić-Seknić), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) alineja b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Zlatko M. Knežević, sudija
Angelika Nussberger, sutkinja
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
na sjednici održanoj 24. marta 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu
Kantonalnog suda u Mostaru (sutkinja Zuhra Hodžić-Seknić) za ocjenu ustavnosti člana 173. Zakona o radu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 26/16, 89/18, 23/20 - OUSFBiH, 31/20 - OUSFBiH i 49/21 – Završne odredbe Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova),
utvrđuje se da je odredba člana 173. Zakona o radu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 26/16, 89/18, 23/20 - OUSFBiH, 31/20 - OUSFBiH i 49/21 – Završne odredbe Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova) u skladu sa čl. I/2. i II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Kantonalni sud u Mostaru (sutkinja Zuhra Hodžić-Seknić, u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 6. decembra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu saglasnosti člana 173. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH" broj 26/16
1) sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Podnosilac zahtjeva je podnio zahtjev 6. decembra 2021. godine, koji je na traženje Ustavnog sud preciziran i dostavljen Ustavnom sudu 15. decembra 2021. godine.
3. Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) zatraženo je 6. decembra 2021. godine da dostave odgovore na (preciziran) zahtjev.
4. Zakonodavno-pravna komisija Predstavničkog doma i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovore na zahtjev, dok su odgovor na zahtjev dostavili Ured za saradnju i zastupanje pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
5. Nakon dopune prvobitno podnesenog zahtjeva za ocjenu ustavnosti navodi podnosioca zahtjeva glase kako slijedi:
"Ovom sudu dostavljen je predmet Općinskog suda Mostar broj 58 0 Rs 176542 16 Rs radi odlučivanja o žalbama parničnih stranaka protiv Presude tog suda broj 58 0 Rs 176542 16 Rs od 13.6.2018. godine.
Navedenom presudom prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio, kao nezakonite, odluke tuženog o otkazu ugovora o radu broj 632/15 od 30.11.2015. godine i broj 49/2016 od 29.2.2016. godine, te naložio tuženom da vrati tužitelja u radni odnos, na poslove rukovodioca eksploatacije saobraćaja i da mu uspostavi sva prava i obaveze iz radnog odnosa po osnovu Ugovora o radu broj 319-59/09 od 6.8.2009. godine.
Naznačenoj presudi prethodilo je Rješenje ovog suda broj 58 0 Rs 176542 16 Rsž od 10.5.2017. godine, kojim je odlučeno o privremenoj mjeri vraćanja tužitelja na rad do donošenja pravomoćne odluke u ovom postupka. Pri donošenju ovog rješenja ukazano je na pogrešnu primjenu materijalnog prava, te da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH" broj 43/99, 32/00 i 29/03), dalje: stari ZOR.
Naime, novi Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH" broj 62/15), dalje: novi ZOR, stupio je na snagu 20.8.2015. godine.
U "Službenim novinama Federacije BiH" broj 20/2016 od 16.3.2016. godine objavljena je Presuda Ustavnog suda FBiH broj U 29/15, kojom se novi Zakon o radu vraća u fazu predlaganja u Dom naroda Parlamenta FBiH i ovim isti ne može proizvoditi pravne posljedice od dana objave ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", sve dok ne bude predmetom donošenja i usvajanja u skladu sa propisanom procedurom. U "Službenim novinama Federacije BiH" broj 26/16 od 6.4.2016. godine objavljen je novi Zakon o radu (usvojen u istom tekstu u kojem je usvojen u augustu 2015. godine), koji je stupio na snagu 14.4.2016. godine.
Dakle, stari ZOR se ponovo primjenjuje u periodu od 16.3. do 14.4.2016. godine. S tim u vezi, nastala je sljedeća situacija u pogledu primjene starog i novog ZOR-a:
- od 20.8.2015. godine do 16.3.2016. godine primjenjuje se novi Zakon,
- od 16.3.2016. godine do 14.4.2016. godine primjenjuje se stari Zakon,
a od 14.4.2016. godine nastavlja se primjena novog Zakona o radu.
U konkretnom slučaju odluka o otkazu ugovora o radu od tuženog donesena je 30.11.2015. godine, tj. u vrijeme važenja novog ZOR-a. Prema odredbama člana 100. novog ZOR-a, u slučajevima iz člana 97. i 99. (otkaz ugovora o radu zbog teže povrede radnih obaveza) ugovor o radu može se otkazati u roku od
60 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz, ali najduže u roku od jedne godine od dana učinjene povrede.
Tužba je podnesena 30.3.2016. godine, tj. u vrijeme važenja starog ZOR-a.
Prelaznim i završnim odredbama, tačnije
odredbama člana 173. novog ZOR-a, propisano je da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovog zakona završiti prema odredbama Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH" broj 43/99, 32/00 i 29/03), tj. starog ZOR-a.
Prema odredbama člana 89. starog ZOR-a, ugovor o radu u slučaju iz člana 88. i 88a. stav 1. ovog Zakona (otkaz ugovora o radu zbog težih povreda) može se otkazati u roku od
15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
Dakle, primjenom člana 173. novog ZOR-a pravilnost rješenja o otkazu ugovora o radu koji je donesen prema novom Zakonu o radu treba ocijeniti na osnovu odredaba starog ZOR-a.
Na ovaj način osporenim članom 173. novog ZOR-a povrijeđen je jedan od osnovnih principa vladavine prava - princip pravne sigurnosti (član I/2. Ustava BiH), prema kojem svako mora da zna koji će se propis na njega primjenjivati u određenom vremenskom periodu, kao i princip stečenih prava, kao dio principa pravne sigurnosti, sadržanog u članu 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
U vezi sa izloženim, predlaže se Ustavnom sudu da donese konačno i obavezujuće mišljenje o navedenom pitanju u smislu člana VI/3.c) Ustava BiH."
b) Odgovor na zahtjev
6. U odgovoru na zahtjev Vlada Federacije Bosne i Hercegovine - Ured za saradnju i zastupanje pred Ustavnim sudom dostavila je odgovor u kojem je, nakon ukazivanja na navode iz zahtjeva, navedeno sljedeće:
"S tim u vezi, smatramo da odredbom člana 173. Zakona o radu nije povrijeđen princip stečenih prava, kao dio principa pravne sigurnosti, sadržanog u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava, kao ni pravo na imovinu, te navedena odredba Zakona o radu nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Naime, odredbom člana 173. Zakona o radu, u okviru prijelaznih odredaba navedenog zakona, na pravilan način je uspostavljen odnos između novoga propisa i propisa koji se stavlja van snage njegovim stupanjem na snagu, i to u pogledu primjene 'novog' Zakona o radu na slučajeve, situacije i odnose koji su nastali za vrijeme dok je bio na snazi ranije važeći propis.
S obzirom na to da su 'novim' Zakonom o radu na drukčiji način uređena određena pitanja iz radnog odnosa, kao i postupak za ostvarivanje pojedinih prava i obaveza iz radnog odnosa, prijelaznim odredbama 'novog' Zakona o radu propisano je da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovog zakona završiti prema odredbama Zakona o radu koji je ranije bio na snazi.
S tim u vezi, odnos između novog propisa i propisa koji se stavlja van snage je odredbom člana 173. Zakona o radu uređen na pravilan način, i to u skladu s načelom zabrane retroaktivne primjene novog propisa na pravne situacije koje su nastale za vrijeme dok je bio na snazi ranije važeći propis. Imajući u vidu da je sadržaj navedene zakonske odredbe u potpunosti usklađen sa načelom zabrane retroaktivne primjene novog propisa, i to u vidu načela pravne sigurnosti, mišljenja smo da istom nije povrijeđen princip stečenih prava, kao dio principa pravne sigurnosti, sadržanog u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava, kao ni pravo na imovinu.
Shodno navedenom, smatramo da okolnosti koje su nastale kao posljedica donošenja Presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U 29/15 od 17.2.2016. godine, kojom je Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH" broj 62/15) vraćen u fazu predlaganja u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ne mogu biti od utjecaja na ocjenu ustavnosti navedene zakonske odredbe, s obzirom na to da je ista zasnovana na načelu pravne sigurnosti, odnosno načelu zabrane retroaktivne primjene novog propisa.
Naime, odredbom člana IV.A.20.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da 'zakoni stupaju na snagu kako je njima utvrđeno, ali ne prije nego što budu objavljeni u službenom glasilu Federacije'. Prema ovoj odredbi, niti jedan federalni zakon ili njegove pojedine odredbe ne mogu imati povratno djelovanje u svojoj primjeni, nego je njegovo djelovanje usmjereno samo na vrijeme od dana određenog njegovim prijelaznim odredbama, ali ne prije dana njegove objave.
Jedan od osnovnih pravnih principa u pogledu važenja pravnih normi polazi od toga da norma ne može važiti prije nego što je stupila na snagu, jer ako bi se drukčije stvar postavila, postojala bi potpuna neizvjesnost u pogledu punovažnosti stečenih prava, ispunjenja obaveza, dozvoljenosti određenih ponašanja i utvrđivanja određenih odnosa. To bi dovelo do pravne nesigurnosti i različitih poremećaja u društvu. Zbog toga je neosporan princip u međunarodnom pravu zabrana povratnog djelovanja, odnosno zabrana retroaktivnosti pravnih normi.
Princip zabrane retroaktivnosti je sastavni dio principa pravne sigurnosti koji je neodvojiv od principa vladavine prava garantiranog članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem su 'opći principi međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka BiH i entiteta'.
Slijedom navedenog, te imajući u vidu da Ustavni sud ocjenu ustavnosti razmatra u općem smislu (
erga omnes), a ne u odnosu na konkretan predmet (
inter partes), koji je povod za podnošenje zahtjeva, smatramo neosnovanim zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 173. Zakona o radu, te predlažemo Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da odbije predmetni zahtjev, odnosno da utvrdi da je odredba člana 173. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH" broj 26/16) kompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine."
7. U odgovoru Vlade Federacije Bosne i Hercegovine je navedeno suštinski isto (kao u citiranom odgovoru iz prethodne tačke), da odredbom člana 173. Zakona o radu nije povrijeđen princip stečenih prava, kao ni pravo na imovinu, te da osporena odredba nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osporena odredba uređuje na pravilan način odnos "novog" propisa i propisa koji se stavlja van snage. Okolnosti koje su nastale kao posljedica Odluke Ustavnog suda Federacije broj U 29/15 ne mogu biti od utjecaja na ocjenu ustavnosti osporene odredbe s obzirom na to da je ona utemeljena na načelu pravne sigurnosti i zabrane retroaktivne primjene propisa.
IV. Relevantni propisi
8. U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Član I
2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Član II
Ljudska prava i osnovne slobode
3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
9. Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Rim, 4. XI. 1950. ("Službeni glasnik BiH" broj 6/99) kako je izmijenjena Protokolom broj 11 (datum stupanja na snagu 1. novembar 1998.) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Pravo na pravično suđenje
1 Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
10. Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Prvi protokol), Pariz, 20. mart 1952. godine ("Službeni glasnik BiH" broj 6/99):
Član 1.
Zaštita imovine
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
11.
Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 26/16, 89/18, 23/20 - OUS FBiH, 31/20 - OUS FBiH i 49/21 – Završne odredbe Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova):
Član 173.
Postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, završit će se prema odredbama Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03).
12.
Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U 29/15 od 17. februara 2016. godine ("Službene novine Federacije BiH" br. 20/16 i 24/16 - ispravka) u relevantnom dijelu glasi:
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu grupe delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za rješavanje spora sa Domom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.3.10. (1) f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon sjednice Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine bez javne rasprave, održane dana 17.02.2016. godine, donio je
PRESUDU
1. Utvrđuje se da je 4. vanredna sjednica Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od 30.07.2015. godine u dijelu odlučivanja po tački 2. Dnevnog reda – Prijedlog Zakona o radu, održana u suprotnosti sa Poslovnikom Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/03 i 21/09), a time i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, čime su povrijeđena ustavna prava grupe delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
2. U skladu sa tačkom 1. izreke ove presude, Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 62/15) je donijet suprotno Poslovniku Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, te se vraća u fazu predlaganja tog zakona u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, [...]
3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
V. Dopustivost
13. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.
14. Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
15. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Kantonalni sud u Mostaru (sutkinja Zuhra Hodžić - Seknić), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7-14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev ne bi bio dopustiv.
VI. Meritum
16. Osporena odredba člana 173. Zakona o radu glasi:
"Postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, završit će se prema odredbama Zakona o radu ('Službene novine Federacije BiH' br. 43/99, 32/00 i 29/03)."
17. Podnosilac zahtjeva smatra da je osporena odredba suprotna članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članu II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. Evropske konvencije i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština zahtjeva se odnosi na tvrdnju podnosioca zahtjeva da svako mora da zna koji propis će se na njega primjenjivati u određenom vremenskom periodu, što se povezuje sa konkretnim predmetom koji je povod za podnošenje zahtjeva.
18. Ustavni sud, prije svega, napominje da ocjenu ustavnosti, odnosno kompatibilnosti zakona/zakonske odredbe razmatra u općem smislu (
erga omnes), a ne u odnosu na konkretan predmet (
inter partes) koji je povod za podnošenje zahtjeva (vidi odluku Ustavnog suda u predmetu broj U15/11 od 30. marta 2012. godine, tačka 63).
19. Analizom dostavljenog zahtjeva Ustavni sud je zaključio da, suštinski, podnosilac zahtjeva problematizira primjenu člana 173. Zakona o radu na situacije kada se primjenjivao Zakon o radu (iz 2015. godine), što dovodi u vezu sa konkretnim predmetom povodom kojeg je zahtjev pokrenut. Dakle, može se reći da podnosilac zahtjeva traži da Ustavni sud dâ mišljenje o primjeni relevantnih odredaba relevantnog Zakona o radu na konkretan predmet. Ustavni sud opet naglašava da njegov zadatak nije da daje upute i objašnjenja podnosiocu zahtjeva kako da primijeni zakon na konkretni slučaj, jer je to, prije svega, zadatak redovnih sudova (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 12/13 od 5. jula 2013. godine, tačka 17). Stoga, Ustavni sud se neće baviti konkretnim predmetom koji se nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Mostaru, niti će se baviti načinom na koji će redovni sud u konkretnom predmetu primijeniti Zakon o radu (i koji). Naime, dilema o primjeni zakona na konkretan predmet je nešto što je u isključivoj nadležnosti suda i o čemu sud koji rješava predmet treba da se izjasni.
20. Imajući u vidu vrlo šture navode podnosioca zahtjeva u odnosu na pitanje apstraktne ustavnosti osporenog člana 173. Zakona o radu, Ustavni sud naglašava da se radi o preciznoj i jasnoj odredbi koja propisuje: "Postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, završit će se prema odredbama Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03)." Ovakva odredba je sastavni dio gotovo svih novih zakona, ili zakona koji se mijenjaju, a navedenom odredbom se upravo, na jasan i precizan način, osigurava pravna sigurnost i ukazuje na to kada primijeniti koji zakon. Prema konstantnoj praksi Ustavnog suda, podnosilac zahtjeva je dužan da zahtjev konkretno odredi - u odnosu na koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije traži da se ispita ocjena kompatibilnosti i da te navode potkrijepi odgovarajućom argumentacijom, koja bi ukazivala na sumnju u kompatibilnost navedene zakonske odredbe. Ustavni sud naglašava da je podnosilac zahtjeva odredio zahtjev u odnosu na član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i u odnosu na član 6. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, podnosilac zahtjeva je zahtjev potkrijepio samo jednom rečenicom "da svako mora da zna koji se propis na njega primjenjuje". Bez dodatnih argumenata, zašto osporena odredba (djelujući
erga omnes) dovodi u pitanje poštivanje ustavnih prava na koja je ukazao podnosilac zahtjeva, Ustavni sud može samo zaključiti da su neosnovani navodi podnosioca zahtjeva u pogledu (ne)ustavnosti člana 173. Zakona o radu.
21. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 173. Zakona o radu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i članom 6. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII. Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da u zahtjevu nema ništa što ukazuje da odredba člana 173. Zakona o radu nije u skladu sa čl. I/2. i II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se radi o jasnoj odredbi koja jasno određuje primjenu relevantnog zakona u postupcima zaštite i ostvarivanja prava radnika.
23. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
