Službeni glasnik BiH, broj 39/14

Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav (1) tačka a) i člana 48. stav (1) tačka a), a u vezi s članom 4. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09), te člana 105. Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13), u postupku pokrenutom po Zahtjevu za pokretanje postupka privrednog subjekta PZU "E-STYLE" Sarajevo, Dobojska 16A, 71000 Sarajevo, koga zastupa advokat Edin H. Hrnjić, 1.ulica bb, 72230 Žepče, protiv Federalnog ministarstva zdravstva, Titova 9, 71000 Sarajevo, radi utvrđivanja postojanja zabranjenog sporazuma, Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine na 87. (osamdesetsedmoj) sjednici održanoj dana 17.4.2014. godine, donijelo je

RJEŠENJE

1) Utvrđuje se da Federalno ministarstvo zdravstva, Titova 9, 71000 Sarajevo, odredbama člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/08), sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenih pregleda lica koja podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa - zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja na području Federacije Bosne i Hercegovine, ograničavanjem i kontrolom tržišta, što predstavlja zabranjeni sporazum u smislu člana 4. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji.

2) Odredbe člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, iz tačke (1) dispozitiva ovoga Rješenja su ništavne (ex lege), u smislu člana 4. stav (2) Zakona o konkurenciji.

3) Nalaže se Federalnom ministarstvu zdravstva, Titova 9, 71000 Sarajevo, da odmah, a najkasnije u roku od 30 (trideset) dana od dana prijema ovoga Rješenja, uskladi odredbe Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, na način da se izbrišu ili izmjene odredbe člana 10, u smislu da nema uslova da zdravstvene preglede osoba koje podliježu zdravstvenom nazoru prije zasnivanja radnog odnosa - zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja, obavljaju zdravstvene ustanove koje imaju organizovanu higijensko-epidemiološku službu, te u ostavljenom vremenskom roku dostavi Konkurencijskom vijeću dokaze o izvršenoj obavezi.

4) Utvrđuje se da Federalno ministarstvo zdravstva, Titova 9, 71000 Sarajevo, odredbama člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti ("Službene novine Federacije BiH", broj 69/12), sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima na području Federacije Bosne i Hercegovine, ograničavanjem i kontrolom tržišta, što predstavlja zabranjeni sporazum u smislu člana 4. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji.

5) Izriče se novčana kazna Federalnom ministarstvu zdravstva, Titova 9, 71000 Sarajevo, u visini od 29.000,00 KM (dvadesetdevethiljada konvertibilnih maraka), zbog zaključenja zabranjenog sporazuma iz tačke (1) dispozitiva ovoga Rješenja i kršenja odredbi člana 4. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji, shodno članu 48. stav 1) tačka a) Zakona o konkurenciji, koju je dužna platiti u roku od 8 dana od prijema ovog Rješenja.

U slučaju da se izrečena novčana kazna ne uplati u navedenom roku, ista će se naplatiti prinudnim putem, uz obračunavanje zatezne kamate za vrijeme prekoračenja roka, prema važećim propisima Bosne i Hercegovine.

6) Odbija se zahtjev privrednog subjekta PZU "E-STYLE" Sarajevo, Dobojska 16A, 71000 Sarajevo za donošenje rješenja o privremenoj mjeri, kao neosnovan.

7) Obavezuje se Federalno ministarstvo zdravstva, Titova 9, 71000 Sarajevo, da privrednom subjektu PZU "E-STYLE" Sarajevo, Dobojska 16A, 71000 Sarajevo, nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.540,00 KM (hiljadupetstočetrdeset konvertibilnih maraka), u roku od 8 (osam) dana od dana prijema ovog Rješenja.

8) Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Obrazloženje

Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Konkurencijsko vijeće) je dana 22.4.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-II/13 zaprimilo Zahtjev za pokretanje postupka (u daljem tekstu: Zahtjev), podnesen od strane privrednog subjekta PZU "E-STYLE" Sarajevo, Dobojska 16A, 71000 Sarajevo (u daljem tekstu: "E-STYLE" ili Podnosilac zahtjeva), koga zastupa advokat Edin H. Hrnjić, 1.ulica bb, 72230 Žepče, protiv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Kantona Sarajevo, Vlade Srednjobosanskog kantona, Vlade Unsko-sanskog kantona, Grada Mostara i Općine Tuzla, radi utvrđivanja postojanja zabranjenog sporazuma, iz člana 4. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji (u daljem tekstu: Zakon).

Nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju, Konkurencijsko vijeće je shodno članu 28. stav (1) Zakona, a radi preciziranja Zahtjeva, u smislu identifikacije zabranjenog sporazuma i stranke protiv koje se postupak pokreće, te potpunijeg sagledavanja činjeničnog stanja, zatražilo dopunu Zahtjeva, u smislu člana 31. stav (1) Zakona, aktima broj: 04-26-3-007-1-II/13 od dana 13.5.2013. godine i broj: 04-26-3-007-3-II/13 od dana 28.5.2013. godine.

Podnosilac zahtjeva je podnescima zaprimljenim dana 20.5.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-2-II/13 i dana 6.6.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-4-II/13, dostavio traženu dopunu Zahtjeva.

Navedenom dopunom Podnosilac zahtjeva je precizirao da traži pokretanje postupka protiv Federalnog ministarstva zdravstva, zbog utvrđivanja postojanja zabranjenog sporazuma, iz člana 4. stav (1) tačka b) Zakona, a vezano za odredbe člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i odredbe člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti.

Konkurencijsko vijeće je u smislu člana 28. stav (3) Zakona, dana 8.7.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-5-II/13, Podnosiocu zahtjeva izdalo Potvrdu o prijemu kompletnog i urednog Zahtjeva.

1. Stranke u postupku

Stranke u postupku su Privatna zdravstvena ustanova - Mikrobiološko parazitološki laboratorij sa specijalističkom ordinacijom medicine rada - "E-STYLE", Dobojska 16A, 71000 Sarajevo i Federalno ministarstvo zdravstva, Titova 9, 71000 Sarajevo (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Privredni subjekt "E-STYLE" je registrovan kod Općinskog suda u Sarajevu (matični broj: 1-25346) sa osnovnom djelatnošću - pružanje specijalističko-konsultativnih usluga iz oblasti medicine rada i mikrobiološko parazitološke usluge. Sjedište privrednog subjekta "E-STYLE" je Dobojska 16A, 71000 Sarajevo, a lica ovlaštena za zastupanje u pravnom prometu u zemlji su Krivokuća Mile, Dobojska 16, 71000 Sarajevo i Šaćirović Ešrefa, Dobojska 16A, 71000 Sarajevo. Privredni subjekt "E-STYLE" posjeduje i Rješenje Ministarstva zdravstva Vlade Kantona Sarajevo, broj: 10-37-3516-1/04 od dana 11.2.2005. godine o ispunjenosti propisanih uslova u pogledu prostora, medicinskog kadra i medicinsko-tehničke opreme.

Ministarstvo je organ uprave koji je donio Pravilnik o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti i Pravilnik o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, koji sadrže sporne odredbe, a na koji se u skladu s članom 2. stav (1) tačka b) Zakona primjenjuju odredbe istog, kada svojim djelovanjem posredno ili neposredno učestvuje ili utiče na tržište Bosne i Hercegovine.

2. Pravni okvir predmetnog postupka

Konkurencijsko vijeće je u toku postupka primijenilo odredbe Zakona, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni glasnik BiH", br. 18/06 i 34/10) i Zakona o upravnom postupku, u smislu člana 26. Zakona.

Pored navedenih propisa Konkurencijsko vijeće se koristilo odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/10), Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/10), Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti.

Radi utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja, kao i radi poređenja sa drugim propisima, korištene su i odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine FBiH", broj 29/97), koji nije na snazi.

3. Relevantno tržište

U skladu sa članom 3. Zakona, te čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta tržišta (u daljem tekstu: Odluke), relevantno tržište se određuje kao tržište određenih proizvoda koji su predmet obavljanja djelatnosti na određenom geografskom tržištu.

Prema odredbi člana 4. Odluke, relevantno tržište proizvoda obuhvata sve proizvode i/ili usluge koje potrošači smatraju međusobno zamjenjivim s obzirom na njihove bitne karakteristike, kvalitet, namjenu, cijenu ili način upotrebe.

Prema odredbi člana 5. Odluke, relevantno geografsko tržište obuhvata cjelokupnu ili značajan dio teritorije Bosne i Hercegovine na kojoj privredni subjekti djeluju u prodaji i/ili kupovini relevantnog proizvoda i/ili usluge pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uslovima i koji to tržište bitno razlikuju od uslova konkurencije na susjednim geografskim tržištima.

Relevantno tržište usluga predmetnog postupka je tržište zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima, kao i zdravstvenih pregleda lica koje podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa - zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja (sanitarni pregledi).

Relevantno geografsko tržište predmetnog postupka je područje Federacije Bosne i Hercegovine, budući da se Pravilnici čije su odredbe predmet postupka primjenjuju samo na području Federacije Bosne i Hercegovine.

Slijedom navedenog, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da u predmetnom postupku, relevantno tržište predstavlja tržište zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima, kao i zdravstvenih pregleda lica koje podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa - zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja (sanitarni pregledi zaposlenih) u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Prema procjeni Podnosioca zahtjeva broj preventivnih zdravstveno-sanitarnih pregleda obavljenih u periodu 1.7.2012. godine do 31.12.2012. godine, kao i podataka o obavljenim preventivnim zdravstveno-sanitarnim pregledima drugih zdravstvenih ustanova, konkurenti koji učestvuju na relevantnom tržištu su:

- privredni subjekt "Poliklinika MIMO MEDICAL" Sarajevo sa 13,53% tržišnog udjela,

- privredni subjekt "E-STYLE" sa 10,30% tržišnog udjela,

- privredni subjekt "Poliklinika SA NA SA" Sarajevo sa 6,34% tržišnog udjela i

- ostali (javnozdravstvene ustanove i ostale privatne zdravstvene ustanove) sa 69,83% tržišnog udjela.

4. Postupak po zahtjevu za pokretanje postupka

Podnosilac zahtjeva je naveo slijedeće činjenice kao razloge za podnošenje Zahtjeva:

- Da pruža usluge preventivnih zdravstveno-sanitarnih pregleda zaposlenih na području Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđene zakonskim i podzakonskim propisima koji nalažu da se isti obavljaju svakih šest mjeseci za utvrđene kategorije zaposlenih.

- Da je Rješenjem Ministarstva zdravstva Vlade Kantona Sarajevo, broj: 10-37-3516-1/04 od dana 11.2.2005. godine u obrazloženju istog navedeno da će privredni subjekt "E-STYLE" obavljati svoju djelatnost shodno odredbama člana 23, 24, te člana 40. i 131. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97).

Članom 23. predmetnog Zakona utvrđena je specifična zdravstvena zaštita radnika, gdje se pod tačkom 6. navodi "preventivno sanitarne preglede radnika koji se obavezno provode radi zaštite okoline...", a članom 24. istog zakona se propisuje da specifičnu zdravstvenu zaštitu radnici ostvaruju na temelju ugovora između poslodavca i doma zdravlja, odnosno druge zdravstvene ustanove koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada ili ugovorom sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi.

- Da Pravilnik o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti ne navodi sanitarne preglede kao javnozdravstvenu djelatnost koja ne može biti predmetom privatne prakse.

- Da analizirajući Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine i Pravilnik o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, možemo zaključiti da Podnosilac zahtjeva u obavljanju sanitarnih pregleda zaposlenih obavlja tu djelatnost u skladu sa rješenjem o registraciji i Rješenjem Ministarstva zdravstva Vlade Kantona Sarajevo, broj: 10-37-3516-1/04 od dana 11.2.2005. godine, kako prije stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine, tako i nakon stupanja na snagu navedenog zakona i pravilnika.

- Da nastojanje da se sanitarni pregledi obavljaju, samo u javnozdravstvenim ustanovama, je nastojanje preuzimanja kontrole na relevantnom tržištu, sprječavanje bilo kakve konkurencije, te diktiranje cijena.

Nema stručno medicinskih razloga da privatne zdravstvene ustanove ne obavljaju sanitarne preglede, koji su daleko jednostavniji od niza operativnih zahvata koji se već obavljaju u privatnim zdravstvenim ustanovama.

- Da odredbe člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom propisuju da zdravstvene preglede osoba koje podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa, odnosno zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja, obavljaju zdravstvene ustanove koje imaju organizovanu higijensko-epidemiološku službu.

Na taj način uvodi se dodatni kriterij za obavljanje sanitarnih pregleda, a koji je u suprotnosti sa odredbama člana 37. stav 1, a u vezi člana 15. stav 1. tačka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

- Da odredbe člana 37. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisuju da se specifična zdravstvena zaštita zaposlenika (sanitarni pregledi) obavlja u zdravstvenoj ustanovi koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada ili ugovor sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi.

Na taj način se odredbama člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom osporava obavljanje zakonom dopuštene djelatnosti privatnim zdravstvenim ustanovama.

- Da odredbe člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti propisuju da zdravstveni nadzor nad kliconošama, zaposlenim i drugim osobama, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, ne može biti predmet privatne djelatnosti, što je takođe u suprotnosti sa navedenim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji dozvoljava obavljanje ove djelatnosti i u privatnoj praksi.

- Da je Konkurencijsko vijeće u oblasti zdravstva i farmacije svojim odlukama u više slučajeva utvrdilo kršenje Zakona o konkurenciji, a radi se o situacijama koje činjenično i pravno imaju dosta zajedničkog sa onom koja je predmet Zahtjeva i iz tih razloga posebno se ukazuje na slijedeće odluke: broj: 01-01-26-001-69-II/07 od 20.7.2007. godine, broj: 01-04-26-038-27-II/07 od 12.6.2008. godine, broj: 02-26-2-06-56-II/11 od 28.2.2012. godine i broj: 04-26-3-027-38-II/11 od 4.10.2012. godine.

Podnosilac zahtjeva smatra da se odredbama člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, ograničava tržišna konkurencija, u smislu člana 4. stav (1) tačke b) Zakona, te traži da se u postupku pred Konkurencijskim vijećem utvrdi ništavost navedenih odredbi i da se Ministarstvo obaveže da te odredbe uskladi sa odredbama člana 37. i člana 15. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, narušavaju tržišnu konkurenciju na relevantnom tržištu, na štetu privatnih zdravstvenih ustanova, a u korist javnozdravstvenih ustanova.

Na osnovu dokumentacije dostavljene uz Zahtjev, Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da povrede Zakona, na koje Podnosilac zahtjeva ukazuje, nije moguće utvrditi bez provođenja postupka, te je u skladu sa članom 32. stav (2) Zakona, dana 1.8.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-7-II/13, donijelo Zaključak o pokretanju postupka (u daljem tekstu: Zaključak).

U skladu sa članom 33. Zakona, Konkurencijsko vijeće je Zahtjev i Zaključak aktom broj: 04-26-3-007-11-II/13 od 1.8.2013. godine, dostavilo Ministarstvu na odgovor.

Ministarstvo je podneskom zaprimljenim dana 12.8.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-13-II/13, tražilo od Konkurencijskog vijeća produženje roka za dostavu odgovora na Zahtjev i Zaključak, što je Konkurencijsko vijeće i odobrilo aktom broj: 04-26-3-007-14-II/13 od 13.8.2013. godine, nakon čega je Ministarstvo Konkurencijskom vijeću dostavilo traženi odgovor, podneskom zaprimljenim dana 26.8.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-15-II/13.

Ministarstvo u svom odgovoru u cijelosti osporava navode Podnosioca zahtjeva i osporava pravnu osnovanost prijedloga da se utvrdi postojanje zabranjenog sporazuma iz člana 4. stav (1) tačke b) Zakona u odredbi člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i odredbi člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, te predlaže da se Zahtjev odbije kao neosnovan.

U vezi sa navodima Podnosioca zahtjeva, Ministarstvo u bitnom navodi slijedeće:

- Da postoji pravna zapreka da Podnosilac zahtjeva obavlja djelatnost sanitarnih pregleda radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti, u skladu sa propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede, u skladu sa zakonom, što proizilazi iz odredaba člana 36, a u vezi sa članom 15. stav 2. tačka 4. i članom 51. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Naime, odredbama člana 36. stav 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da specifična zdravstvena zaštita radnika obuhvata poduzimanje mjera iz člana 15, osim mjera predviđenih u stavu 2. tačka 4. i 6. istog člana ovog zakona.

Ovo se odnosi na mjere provođenja specifične zdravstvene zaštite, koje poslodavac mora da organizuje i osigurava iz svojih sredstava, radi zdravstvene zaštite zaposlenih koja obuhvata i sanitarne preglede radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti u skladu sa propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede u skladu sa zakonom.

- Da su za odlučivanje u predmetnom postupku relevantne odredbe člana 51. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koje glase:

"Javnozdravstvene djelatnosti socijalne medicine, epidemiologije i higijene koje su od interesa za Federaciju odnosno kanton, hitna medicinska pomoć; djelatnost heterologne transplantacije organa i tkiva i autologne transplantacije koštane srži; prikupljanje, testiranje, prerada i distribucija krvi i krvnih sastojaka, vještačka oplodnja, ako nije u pitanju darivanje sjemena od supruga; patologija izuzev patohistološke djelatnosti; sudska medicina i mrtvozornička djelatnost, ne mogu biti predmetom privatne djelatnosti.

Obim i vrsta javnozdravstvene djelatnosti iz stava 1. ovog člana, a koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, bliže će biti određeni pravilnikom federalnog ministra."

- Da se javnozdravstvena djelatnost obavlja kroz organizaciju higijensko-epidemioloških službi i zavoda za javno zdravstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine, kako je to navedeno u članu 45. stav 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti je djelatnost obavljanja sanitarnih pregleda radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti u skladu sa propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede, u skladu sa zakonom, precizirao kao djelatnost koju obavljaju domovi zdravlja, kao i zavodi za javno zdravstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine i to:

- domovi zdravlja u skladu sa članom 84. stav 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti,

- zavodi za javno zdravstvo kantona u skladu sa članom 119. stav 3. alineja 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, i

- Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa članom 116. stav 1. alineja 9.

- Da iz navedenih zakonskih odredbi nedvojbeno proizilazi da sanitarne preglede radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti u skladu sa propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede, u skladu sa zakonom, mogu obavljati samo javnozdravstvene ustanove, odnosno da privatne zdravstvene ustanove ne mogu obavljati pojedine djelatnosti među kojima je izričito navedeno da ne mogu obavljati djelatnost epidemiologije od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine, odnosno kantone.

Obzirom da sanitarne preglede radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti u skladu sa propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede mogu obavljati samo zdravstvene ustanove koje imaju epidemiološku službu, a da je epidemiologija, kao djelatnost od posebnog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine i kantone, javnozdravstvena djelatnost koju ne mogu obavljati privatne zdravstvene ustanove, to Podnosilac zahtjeva kao privatnozdravstvena ustanova, po sili Zakona o zdravstvenoj zaštiti, ne može obavljati predmetnu djelatnost.

- Da zabrana privatnim zdravstvenim ustanovama da obavljaju djelatnost sanitarnih pregleda iz člana 15. stav. 2. tačka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, proizilazi direktno iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, što znači da se odredbama pravilnika ne mogu uređivati prava i obaveze na način koji je suprotan zakonu, te bi se eventualnim izmjenama odredaba člana 15. stav 2. tačka 4, člana 36. stav 1, kao i člana 51. Zakona o zdravstvenoj zaštiti mogla ukinuti zabrana da privatne ustanove registrovane za specifičnu zdravstvenu zaštitu obavljaju djelatnost sanitarnih pregleda radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede, u skladu sa zakonom, a što je u isključivoj nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

- Da postoje ubjedljivi razlozi zbog kojih je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti propisano navedeno ograničenje obavljanja epidemiološke djelatnosti, što uključuje i sanitarne preglede radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti, zaštite potrošača, odnosno korisnika i druge obavezne zdravstvene preglede, u skladu sa zakonom.

Zakonodavac se za ovakvo zakonsko rješenje prvenstveno opredijelio zbog pogoršane epidemiološke situacije u Federaciji Bosne i Hercegovine, u uslovima kada je obavljanje sanitarnih pregleda zaposlenih lica i stanovništva bilo dijelom specifične zdravstvene zaštite, odnosno kada je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, bilo dozvoljeno da je mogu obavljati i zdravstvene ustanove za specifičnu zdravstvenu zaštitu, odnosno specijalista medicine rada u privatnoj praksi.

- Da su prilikom obavljanja zdravstveno-inspekcijskog i sanitarnog nadzora obavljenog u Federaciji Bosne i Hercegovine utvrđene nepravilnosti u radu ustanova registrovanih za specifičnu zdravstvenu zaštitu, što je sve uticalo na širenje zaraznih bolesti, koje su imale i epidemijski karakter. Kao dokaz za ovo priložen je spisak registrovanih epidemija hranom na području Federacije Bosne i Hercegovine za period 2005.-2012. godina.

- Da je iz navedenog vidljivo da je bio opravdan zahtjev zakonodavca da novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine, kojim je stavljen van snage Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, a time i pravna rješenja koja su omogućavala provođenje sanitarnih pregleda zaposlenih i stanovništva od strane privatnih zdravstvenih ustanova, sada predvidi kao javnozdravstvena djelatnost.

Iz navedenog proizlazi da saglasno članu 36., a u vezi sa članom 15. stav 2. tačka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, predmetni sanitarni pregledi više nisu dio specifične zdravstvene zaštite radnika, pa prema tome ni dio djelatnosti specijalista medicine rada u privatnoj praksi, te je s tim u vezi više ne mogu obavljati zdravstvene ustanove specifične zdravstvene zaštite, a niti specijalisti medicine rada u privatnoj praksi.

- Da su pravna rješenja u članu 36., a u vezi sa članom 15. stav 2. tačka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, bazirana na dosadašnjim iskustvima u praksi zdravstvenog sektora, javnozdravstvenim potrebama, listi najčešćih zaraznih bolesti koje se pojavljuju kod stanovništva u Federacji Bosne i Hercegovine, kao i njihovim uzrocima, a što je publikovano u izvještajima o zdravstvenom stanju stanovništva Federacije Bosne i Hercegovine, koje izrađuje Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine za svaku godinu, a usvaja Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.

Neophodnost ograničenja propisanih Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, potvrđuje i regulatorna praksa zemalja koje su kao članice Evropske unije bile obavezne svoje propise uskladiti sa odgovarajućom regulativom Evropske unije, pri čemu se misli na Republiku Sloveniju (član 8. Pravilnika o zdravstvenih zahtevah za osebe, ki pri delu v proizvodnji in prometu z živili prihajajo v stik z živili, "Uradi list RS", št. 82/2003 od 21.08.2003. godine) i Republiku Hrvatsku (član 28. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, "Narodne novine Republike Hrvatske", br.79/07, 113/08 i 43//09).

- Da je nakon donošenja Rješenja Ministarstva zdravstva Vlade Kantona Sarajevo, koje datira od 11.2.2005. godine, donijet Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, koji je stupio na snagu 26.5.2005. godine, nakon čega je donijet Pravilnik o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, kojim je u članu 12. regulisano da danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje važnost propisa o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom.

Posebno se navodi da je stupanjem na snagu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine, bitno drugačije uređen sadržaj specifične zdravstvne zaštite, tj. iz sadržaja specifične zdravstvene zaštite isključeno je obavljanje sanitarnih pregleda radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva, u smislu člana 36., a u vezi sa članom 15. stav 2. tačka 4. navedenog zakona.

- Da su postojeće zdravstvene ustanove u Federaciji Bosne i Hercegovine, pa i Podnosilac zahtjeva, bile dužne uskladiti svoju organizaciju i poslovanje sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, u smislu člana 237. stav 1. istog zakona, i to najkasnije u roku 24 mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu.

Podnosilac zahtjeva posjeduje Rješenje Ministarstva zdravstva Vlade Kantona Sarajevo iz 2005. godine, a koje je donijeto na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine i koji je stavljen van snage Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine, iz čega proizilazi zaključak da Podnosilac zahtjeva nije uskladio svoju djelatnost sa novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine, te stoga i nezakonito obavlja djelatnost pružanja sanitarnih pregleda radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti.

- Da se tržište zdravstvenih usluga u ovoj oblasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ne formira po zakonima liberalnog tržišta, nego je njegovo formiranje u nadležnosti državnih institucija, a to je Parlament Bosne i Hercegovine.

Uvođenje elemenata liberalnog tržišta u pružanje zdravstvenih usluga moglo imati nesagledive posljedice na život i zdravlje stanovništva, naročito kada je u pitanju zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, koje kada se pojave, ne poznaju ni granice entiteta, ni granice država.

- Da se ne vidi nikakva povezanost ranijih rješenja Konkurencijskog vijeća u oblasti zdravstva i farmacije sa predmetnim Zahtjevom.

Ministarstvo u svom odgovoru, na kraju predlaže da Konkurencijsko vijeće nakon provedenog postupka, donese rješenje kojim će prijedlog Podnosioca zahtjeva biti odbijen kao neosnovan i predlaže da se Podnosilac zahtjeva obaveže da Ministarstvu nadoknadi troškove postupka.

Podnosioci zahtjeva, su dana 20.9.2013. godine aktom broj: 04-26-3-007-19-II/13 dostavili izjašnjenje na odgovor Ministarstva, u kome se u bitnom navodi slijedeće:

- Da odgovor Ministarstva na Zahtjev i Zaključak ne sadrži obrazloženje kojim bi bio osporen Zahtjev da se utvrdi ništavost člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i odredbe člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti.

- Da su osnovni razlozi za stav koji Ministarstvo ima u predmetnom postupku materijalne prirode i smatra da je cijena sanitarnog pregleda u javnozdravstvenim ustanovama gotovo dva puta veće od one koju za iste usluge naplaćuju privatne zdravstvene ustanove, a visina sredstava koje sanitarnim pregledima realizuju javnozdravstvene ustanove može objasniti razloge i motive za pokušaj da se na ovom polju eliminiše konkurencija.

- Da u odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine Ministarstvo nije uspjelo u nakani da se zabrani obavljanje sanitarnih pregleda privatnim zdravstvenim ustanovama, pa se pribjeglo metodama donošenja nezakonitih pravilnika, nametanjem neutemeljenih mišljenja, izdavanjem obavezujućih upustava, a u ovom slučaju i raznim vidovima pritisaka na obveznike sanitarnih pregleda.

Podnosilac zahtjeva navedenu situaciju smatra sličnom sa situacijama prisutnim u distribuciji lijekova, a koje su bile predmet razmatranja Konkurencijskog vijeća i odluka navedenih u Zahtjevu.

- Da Podnosilac zahtjeva ispunjava uslove za obavljanje sanitarnih pregleda i o tome posjeduje rješenje o ispunjavanju uslova, te odobrenje nadležnog ministarstva, koje ničim nije osporeno i dovedeno u pitanje i da je njegova promjena moguća samo u upravnom postupku, a nikako na osnovu nečijeg mišljenja.

- Da su neosnovani navodi Ministarstva da Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine na drugačiji način tretira specifičnu zdravstvenu zaštitu, jer je članom 23. Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, između ostalog propisano da specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika predstavljaju i preventivno sanitarni pregledi, a članom 24. istog zakona je propisano da "specifičnu zdravstvenu zaštitu radnici ostvaruju na temelju ugovora između poslodavca i doma zdravlja, odnosno druge zdravstvene ustanove koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada, ili ugovorom sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi.

Podnosilac zahtjeva iz navedenog izvodi zaključak da ne postoje promjene u zakonskim rješenjima, koje bi imale za posljedicu zabranu obavljanja sanitatnih pregleda u privatnim zdravstvenim ustanovama.

- Da Pravilnik o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti mora biti usklađen sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a prije svega odredbama člana 37. stav 1, koje dozvoljavaju privatnoj praksi obavljanje sanitarnih pregleda.

U prilog ovoj tezi idu i odredbe člana 119. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojima se definiše nadležnost zavoda za javno zdravstvo kantona i javnozdravstvena djelatnost koju zavod obavlja, gdje su u stavu 2. istog člana utvrđeni i taksativno nabrojani poslovi koje zavod obavlja obligatorno, a stavom 3. istog člana se utvrđuju fakultativni poslovi, odnosno poslovi koje zavod može obavljati, gdje se između ostalog, kao jedan od tih poslova navode i sanitarni pregledi.

Ovo potvrđuje namjeru zakonodavca da obavljanje sanitarnih pregleda obavljaju i privatne zdravstvene ustanove, a navedenim članom i stavom se otvara mogućnost da sanitarne preglede obavljaju i javnozdravstvene ustanove.

- Da su navedeni podaci i tvrdnje Ministarstva koji se odnose na registrovane epidemije trovanja hranom na području Federacije Bosne i Hercegovine za period 2005.-2012. godine, suvišni jer nemaju veze sa predmetom ispitivanja postojanja zabranjenog sporazuma i narušavanja konkurencije, te da su isti paušalni.

- Da Ministarstvo nigdje ne navodi eksplicitne zakonske odredbe kojima se sprječava ili zabranjuje obavljanje sanitarnih pregleda u privatnoj praksi, nego da se radi o tumačenju i mišljenju Ministarstva, koje je pravno i činjenično neosnovano.

Podnosilac zahtjeva je uz svoj podnesak, kao prilog istom dostavio i dva mišljenja, data od strane dr Mileta Krivokuće i mr sci. dr Spomenke Janjić, a vezano za sanitarne preglede zaposlenih, koji na stručan način objašnjavaju pojam i cilj sanitarnih pregleda.

Konkurencijsko vijeće je od strane Podnosioca zahtjeva, dana 23.9.2013. godine pod brojem 04-26-3-007-20-II/13, zaprimilo akt u kome se u bitnom navodi slijedeće:

- Da je prilikom podnošenja Zahtjeva naglašeno da obavlja registrovanu djelatnost na osnovu pravosnažnog Rješenja Ministarstva zdravstva Vlade Kantona Sarajevo, broj: 10-37-3516-1/04 od dana 11.2.2005. godine, čija valjanost ni na koji način nije dovedena u pitanje.

- Da je u Zahtjevu navedeno da se u obavljanju registrovane djelatnosti kontinuirano susreće sa djelovanjem federalnih, kantonalnih, gradskih i općinskih organa, koji posredno ili neposredno onemogućavaju Podnosiocu zahtjeva obavljanje sanitarnih pregleda.

Ovo se čini na način da se kroz inspekcijske preglede, istupima u sredstvima javnog informisanja i na svaki drugi način obveznicima sanitarnih pregleda nalaže da zdravstvene preglede obavljaju u javnozdravstvenim ustanovama, uz prijetnju sankcijama ako tako ne postupe.

Ove aktivnosti su dobile na intenzitetu nakon podnošenja Zahtjeva pred Konkurencijskim vijećem i kao posljedicu imaju direktnu štetu na Podnosioca zahtjeva, čime je ugrožen opsanak i funkcionisanje istog.

Podnosilac zahtjeva shodno navedenim razlozima, a u skladu sa odredbama člana 40. Zakona, traži da Konkurencijsko vijeće donese rješenje o privremenoj mjeri, na osnovu preliminarno utvrđene povrede, jer navedene radnje federalnih, kantonalnih, gradskih i općinskih organa ograničavaju i narušavaju tržišnu konkurenciju i čine direktan štetan uticaj na podnosioca zahtjeva.

Podnosilac zahtjeva smatra da privremena mjera treba da bude usmjerena prema svim organima i tijelima koja su svojim dosadašnjim mjerama i radnjama prouzrokovala direktan štetan uticaj na Podnosioca zahtjeva, pa navodi slijedeće organe:

1) Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, za Ministarstvo zdravstva i Federalnu upravu za inspekcijske poslove, Alipašina 41, 71000 Sarajevo,

2) Vlada Kantona Sarajevo, za Ministarstvo zdravstva i Kantonalnu upravu za inspekcijske poslove, Džemaludina Čauševića 1, 71000 Sarajevo,

3) Vlada Srednjobosanskog kantona, za Ministarstvo zdravstva i socijalne politike i Sanitarnu inspekciju, Stanična 43, 72270 Travnik,

4) Vlada Unsko-sanskog kantona, za Kantonalnu upravu za inspekcijske poslove Bihać, Alije Đerzeleza 2, 77000 Bihać,

5) Grad Mostar, Gradsko vijeće, za Odjel za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove, Rade Bitange 13a, 88000 Mostar,

6) Općina Tuzla, Općinski načelnik, za Službu za inspekcijske poslove, ZAVNOBiH-a 11, 75000 Tuzla i

7) Općina Maglaj, Služba za boračko invalidsku i socijalnu zaštitu, opštu upravu i društvene djelatnosti, Sanitatno-komunalno-vodoprivredni inspektor, Viteška 4, 74250 Maglaj.

U prilogu podneska dostavljene su kopije više rješenja i akata navedenih organa, koja su prema riječima Podnosioca zahtjeva, imala za posljedicu odustajanje obveznika sanitarnog pregleda od korištenja njegovih usluga.

Konkurencijsko vijeće je dana 7.10.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-24-II/13, zaprimilo podnesak Ministarstva, kojim se daje izjašnjenje na prijedlog Podnosioca zahtjeva da se donese rješenje o privremenoj mjeri, u kome u bitnom navodi slijedeće:

- Da Podnosilac zahtjeva predlaže da se privremenom mjerom obuhvati sedam različitih organa od općina preko kantona do Federacije Bosne i Hercegovine, iako šest od tih organa uopće ne učestvuje u predmetnom postupku.

- Da se privremenom mjerom traži da Konkurencijsko vijeće zabrani nadležnim organima primjenjivanje odredaba člana 15. stav 2. tačka 4, člana 36, kao i člana 51. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, tako što će nadležnim organima biti zabranjeno upućivanje obveznika da sanitarne preglede obavljaju u javnozdravstvenim ustanovama, koje su prema navedenim zakonskim odredbama jedine nadležne za obavljanje takvih pregleda.

- Da bi primjena privremene mjere mogla imati nesagledive štetne posljedice, jer bi se van snage stavio zakonom utvrđeni sistem higijensko-epidemiološke zaštite, uslijed čega bi moglo doći do pojave epidemija, zaraznih bolesti, masovnih trovanja hranom i drugih izuzetno štetnih posljedica po zdravlje stanovništva.

- Da Podnosilac zahtjeva paušalno navodi da trpi štetu, iako nije na konkretan način opredijelio ni vrstu, ni obim, ni visinu eventualne štete.

Da Podnosiocu zahtjeva za pobijanje akata organa, za koje traži da se primjeni privremena mjera, stoje na raspolaganju sva pravna sredstva za pobijanje takvih akata u upravnom postupku i u upravnim sporovima, uključujući i mjere kojima se odlaže izvršenje spornih akata, ili određuju druge mjere osiguranja u skladu sa Zakonom o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03, 73/05 i 19/06), koji se subsidijarno primjenjuje u upravnim sporovima.

Ministarstvo u navedenom podnesku, na kraju predlaže da Konkurencijsko vijeće donese rješenje kojim će se kao neosnovan odbiti zahtjev za određivanje privremene mjere koju traži Podnosilac zahtjeva.

Konkurencijsko vijeće je dana 7.10.2013. godine pod brojem 04-26-3-007-25-II/13, zaprimilo još jedan podnesak Ministarstva, kojim se daje odgovor na izjašnjenje Podnosioca zahtjeva na odgovor Ministarstva, zaprimljen dana 20.9.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-19-II/13, u kome Ministarstvo ponavlja svoje stajalište i pravne argumente koje je navodilo u ranije dostavljenim podnescima, i navodi slijedeće:

- Da je donošenju Zakona o zdravstvenoj zaštiti prethodila jednogodišnja rasprava, na osnovu zaključaka oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a koju je kao ovlašteno radno tijelo, provodio Odbor za zdravstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i koja je organizovana u svim kantonima.

Nakon provedene jednogodišnje rasprave Odbor za zdravstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine podnio je izvještaj o provedenoj jednogodišnjoj raspravi o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, koji su prihvatila oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon toga je i usvojen Zakon o zdravstvenoj zaštiti u tekstu objavljenom u ("Službenim novinama Federacije BiH", broj 46/10) i to bez ijednog amandmana.

Iz izloženog slijedi da su sva pravna rješenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti, pa i pravna rješenja koja se odnose na specifičnu pravnu zaštitu, kao i javnozdravstvenu djelatnost, rezultat provedene usmene rasprave u kojoj su učestvovali ne samo učesnici iz sektora zdravstva, nego i šira društvena zajednica.

- Da ne samo statistički podaci o epidemijama, nego i brojna iskustva iz prakse ukazuju na razloge zbog kojih je obavljanje sanitarnih pregleda i izdavanje sanitarnih knjižica zakonom izuzeto iz nadležnosti privatnih zdravstvenih ustanova.

Ukazuje se da postoje i odluke nadležnih sudova, koji su zauzeli stanovište da obavljanje zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom, spada isključivo pod nadležnost zdravstvenih ustanova koje imaju organizovanu higijensko-epidemiološku službu, pa je privatnoj zdravstvenoj ustanovi koja je učestvovala u predmetnom postupku potvrđena zabrana obavljanja iste djelatnosti (Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 06 0 U 002974 10 U od 17.11.2011. godine).

- Da su u prilogu podneska dostavljeni i akti pojedinih kantonalnih ministarstava zdravstva i inspekcijskih organa iz kojih jasno proizilazi da Podnosilac zahtjeva u obavljanju svoje djelatnosti postupa suprotno relevantnim zakonskim odredbama, što upućuje na zaključak da Podnosilac zahtjeva u predmetnom postupku pokušava ishoditi odluku kojom će prikriti svoje nezakonito djelovanje.

5. Usmena rasprava

Obzirom da se u predmetnom postupku radi o strankama sa suprotnim interesima, Konkurencijsko vijeće je u skladu sa članom 39. stav (1) Zakona, zakazalo usmenu raspravu za dan 2.10.2013. godine.

Usmena rasprava zakazana za 2.10.2013. godine, odgođena je za 9.10.2013. godine, a razlog odgode je bio ostavljanje dovoljno vremena Ministarstvu da se pripremi za raspravu, shodno članu 143. stav (2) Zakona o upravnom postupku, vezano za podneske koje je Podnosilac zahtjeva dostavio Konkurencijskom vijeću nakon zakazivanja usmene rasprave (podnesku zaprimljenom dana 20.9.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-19-II/13, koji je izjašnjenje na odgovor Ministarstva na Zahtjev i Zaključak i podnesku zaprimljenom dana 23.9.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-20-II/13, kojim se od Konkurencijskog vijeća traži donošenje privremene mjere).

Konkurencijsko vijeće je dana 2.10.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-23-II/13 zaprimilo podnesak Ministarstva, kojim je dostavljena punomoć za zastupanje u predmetnom postupku, uključujući i usmenu raspravu.

Usmena rasprava održana je dana 9.10.2013. godine u prostorijama Konkurencijskog vijeća uz prisustvo zastupnika Podnosioca zahtjeva i Ministarstva.

Podnosioca zahtjeva zastupali su: Ešrefa Šaćirović kao v.d. izvršnog direktora i punomoćnik advokat Edin H. Hrnjić.

Ministarstvo su zastupali punomoćnici: sekretar Ministarstva Snježana Bondaruk, pomoćnik Ministra za javno zdravstvo Aida Pilav i advokat Džemil Sabrihafizović.

Zastupnici Podnosioca zahtjeva izjasnili su se da u cijelosti ostaju kod podnesenog Zahtjeva, dopune Zahtjeva, izjašnjenja na odgovor Ministarstva i podnesenog zahtjeva za donošenje privremene mjere, i u bitnom izjavili slijedeće:

- Da smatraju da Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, svojim pravnim rješenjima obezbjeđuju ravnopravnost javnih i privatnih zdravstvenih ustanova, kad su u pitanju sanitarni pregledi, a da su odredbe Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti u suprotnosti sa odredbama zakona na osnovu kojih su doneseni jer direktno ili indirektno onemogućavaju privatne zdravstvene ustanove u obavljanju sanitarnih pregleda.

Zbog toga što Podnosilac zahtjeva trpi direktnu štetu u obavljanju svoje djelatnosti, podnesen je i Zahtjev za određivanje privremene mjere.

- Da Podnosiocu zahtjeva nije zabranjeno obavljanje sanitarnih pregleda, ali da se putem inspekcijskih organa, federalnih, kantonalnih i općinskih, prilikom vršenja inspekcijskog nadzora obveznicima sanitarnih pregleda nalaže da to rade isključivo u javnozdravstvenim ustanovama, te ako se ne postupi po njihovom nalogu podnose prekršajne naloge i izriču novčane kazne, te je radi ovakvog odnosa veliki broj korisnika usluga Podnosioca zahtjeva, odustao od njegovih usluga u strahu od sankcija.

O navedenom nema konkretnog stava sudova, jer je Podnosilac zahtjeva tek podnio određeni broj tužbi, kojima su pokrenuti upravni sporovi.

- Da Podnosilac zahtjeva radi na osnovu Rješenja Ministarstva zdravstva Vlade Kantona Sarajevo, broj: 10-37-3516-1/04 od dana 11.2.2005. godine, koje nije osporeno, ni dovedeno u pitanje, niti je bilo koja inspekcija zabranila obavljanje predmetne djelatnosti.

Također se navodi da novi pravilnik o uslovima za obavljanje djelatnosti još nije stupio na snagu.

- Da privredni subjekt "E-STYLE" i dalje obavlja djelatnost sanitarnih pregleda, ali u smanjenom obimu zbog prijetnji i pritisaka od strane inspekcijskih organa.

- Da Ministarstvo daje sebi za pravo na autentično tumačenje i mogućnost kreiranja pravilnika i da ne osporava odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti, ali osporava odredbe predmetnih pravilnika, koje nisu u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, a imaju za direktnu posljedicu eliminisanje konkurencije, koju imaju zdravstveno sanitarni pregledi kao profitabilna jedinica zdravstvenih zavoda.

- Da je nesporno da higijensko-epidemiološka služba pripada javnom zdravstvu i da je članom 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, umjesto razrade i propisivanja načina obavljanja pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom, kako to propisuje član 39. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, učinjeno zatvaranje tržišta za sve ostale osim javnih ustanova.

Na ovaj način je eliminisana mogućnost da privredni subjekt "E-STYLE" i druge privatne zdravstvene ustanove obavljaju sanitarne preglede, koji po svojoj suštini spadaju u aktivnosti mikrobioloških laboratorija.

- Da je odredbama Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti praktično rečeno da sanitarni pregledi pripadaju oblasti epidemiologije i da iz tih razloga ne mogu biti predmetom privatno zdravstvenih djelatnosti.

Zastupnici Ministarstva izjasnili su se da ostaju u cijelosti kod svojih navoda datih u svom odgovoru na Zahtjev i Zaključak, navoda istaknutih u podnesku koji je označen kao odgovor na izjašnjenje Podnosioca zahtjeva na odgovor Ministarstva, kao i svih navoda datih u izjašnjenju na prijedlog za donošenje privremene mjere, i u bitnom izjavili slijedeće:

- Da je djelatnost sanitarnih pregleda izričito utvrđena odredbama člana 36. stav 1, člana 15. stav 2. tačka 4. i člana 51. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i ne proizilazi iz pravilnika, te bi se samo eventualnim izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti moglo omogućiti da privatne zdravstvene ustanove obavljaju djelatnost sanitarnih pregleda.

Radi se o zakonskim rješenjima koja se bitno razlikuju u odnosu na ranija zakonska rješenja, a uspostavljena su u interesu zaštite javnog zdravlja, vodeći računa o podacima koji se odnose na pojavu zaraznih bolesti, kao i o praksi velikog broja modernih zemalja, uključujući zemlje neposrednog okruženja, koje su ovaj vid zdravstvene djelatnosti i zdravstvene zaštite svojim propisima povjerili isključivo javnim zdravstvenim ustanovama.

- Da je uz odgovor na Zahtjev i Zaključak dostavljen jedan broj akata iz kojih se vidi da nadležna kantonalna ministarstva, nadležne inspekcije i pojedini sudovi u postupcima koji su pred njima vođeni, imaju isto stanovište i smatraju da je ograničenje da se privatne zdravstvene ustanove bave ovim segmentom djelatnosti uspostavljeno Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, pa se u aktima koje donose i pozivaju na relevantne odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

S tim u vezi su u spis uložena dva akta, Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: U 003692 09 U od 28.5.2013. godine i Rješenje Federalne uprave za inspekcijske poslove broj: UP-II-05-37-8-00107/13 od 2.8.2013. godine.

- Da su Podnosiocu zahtjeva u predmetnom slučaju na raspolaganju sva pravna sredstva koja mu stavlja na raspolaganje Zakon o upravnom postupku, a kojima može pobijati rješenja i druge akte koji donose upravni organi u vezi sa primjenom Zakona o zdravstvenoj zaštiti i da u tim postupcima ima pravo i na sudsku zaštitu i na apelacijsku zaštitu kod ustavnog suda.

Mišljenje Ministarstva je da Konkurencijsko vijeće ne može, i nikada nije pretendovalo na to, van snage stavljati zakonske odredbe.

- Da navodi Podnosioca zahtjeva da ima rješenje na osnovu kojeg može obavljati djelatnost, čine osnovanim prigovor da prava koja proizilaze iz tog rješenja treba da štiti u postupcima koja mu stoje na raspolaganju, upravnim postupcima i upravnim sporovima.

S tim u vezi Ministarstvo je uložilo i akt Ministarstva zdravstva kantona Sarajevo broj: 10-37-5503-11/13 od 8.4.2013. godine, u kojem ministarstvo koje je izdalo predmetno rješenje smatra da to rješenje ne uključuje ovlašćenje za obavljanje zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom, koji se po zakonu moraju verifikovati sanitarnom knjižicom kao dokaz da je pregled obavljen.

- Da se Podnosilac zahtjeva, u obavljanju svoje djelatnost poziva na rješenje za rad, koje je doneseno po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, čije su odredbe prestale važiti, a da su Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i podzakonskim aktima utvrđeni rokovi, kojima se nakon stupanja na snagu svi subjekti na koje se zakon odnosi moraju uskladiti sa odredbama zakona, a ti su rokovi istekli 11.8.2012. godine.

- Da je Podnosilac zahtjeva bio dužan da od dana stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a to je 10.8.2010. godine, u roku od 24 mjeseca uskladi svoje rješenje za obavljanje djelatnosti, koje je izdato od strane Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo.

- Da je članom 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, koji je donesen na osnovu Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti iz 2005. godine, propisano da preglede obavljaju zdravstvene ustanove koje imaju organizovanu higijensko-epidemiološku službu, a prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti iz 2010. godine, takvu službu ne mogu imati privatne zdravstvene ustanove.

- Da je izraz sanitarni pregledi kolokvijalan i da ga doktori zovu zdravstveni nadzor nad kliconošama, zaposlenim i drugim licima.

Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, iz kojeg je proizašao Pravilnik o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, opisuje šta je to zdravstveni nadzor nad kliconošama, zaposlenim i drugim licima.

- Da odredbe pravilnika ne mogu ići mimo zakona i da Ministarstvo odredbama pravilnika samo razrađuje materiju zakona, te da Podnosilac zahtjeva može tražiti autentično tumačenje Zakona o zaštiti zdravlja od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Na kraju usmene rasprave, a u skladu sa članom 105. stav 4. Zakona o upravnom postupku, zastupnici Ministarstva su se izjasnili da se odriču troškova postupka, dok su se zastupnici Podnosioca zahtjeva izjasnili da će troškovnik postupka naknadno dostaviti (dostavljen dana 14.10.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-28-II/13).

Prilog zapisniku sa usmene rasprave čine tri dokumenta koja su u tekstu navedena i koje je Ministarstvo uložilo na usmenoj rapravi, a koji su zaprimljeni pod brojem: 04-26-3-007-26-II/13 od dana 9.10.2013. godine.

6. Postupak nakon usmene rasprave

S obzirom da postoje velike razlike u stavovima stranaka u postupku vezano za to ko može obavljati djelatnost na relevantnom tržištu, te da se radi o veoma specifičnom postupku, koji je od interesa za zaštitu zdravlja stanovništva Federacije Bosne i Hercegovine, Konkurencijsko vijeće je radi objektivnijeg i kvalitetnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja nastavilo sa prikupljanjem podataka.

Nakon usmene rasprave Konkurencijsko vijeće je zatražilo od strana u postupku, relevantnih institucija i privrednih subjekata, koji djeluju na relevantnom tržištu ili koji imaju određene veze sa tim tržištem, i prikupilo dodatnu dokumentaciju, informacije i mišljenja:

- Dana 22.11.3013. godine pod brojem: 04-26-3-007-29-II/13, Konkurencijsko vijeće je zaprimilo dopis privrednog subjekta Poliklinika "SaNaSa" Sarajevo, koji se nije direktno odnosio na postupak, ali je imao veze sa predmetom postupka, a radilo se o žalbi na rad glavnog sanitarno-farmaceutskog inspektora Federacije Bosne i Hercegovine, vezano za njegove postupke u ometanju obavljanja sanitarnih usluga navedene poliklinike.

- Dana 26.11.2013. govine pod brojem: 04-26-3-007-30-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Zavodu za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, kojim se traži mišljenje o članu 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, a vezano za organizaciju higijensko-epidemiološke službe u zdravstvenim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine dostavio je traženo mišljenje dopisom zaprimljenim dana 5.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-34-II/13.

- Dana 26.11.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-31-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt privrednom subjektu Poliklinika "MIMO MEDICAL" Sarajevo, kojim se traži mišljenje o postupku koji se vodi pred Konkurencijskim vijećem između privrednog subjekta PZU "E-STYLE" i Ministarstva, kao i dostavu podataka vezanih za njihovo obavljanje sanitarnih pregleda, te rješenja na osnovu kojeg obavljaju tu djelatnost. Privredni subjekt Poliklinika "MIMO MEDICAL" Sarajevo dostavio je traženo mišljenje i podatke dopisom zaprimljenim dana 2.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-33-II/13.

- Dana 26.11.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-32-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt privrednom subjektu Poliklinika "SaNaSa" Sarajevo, kojim se traži mišljenje o postupku koji se vodi pred Konkurencijskim vijećem između privrednog subjekta PZU "E-STYLE" i Ministarstva, kao i dostavu podataka vezanih za njihovo obavljanje sanitarnih pregleda, te rješenja na osnovu kojeg obavljaju tu djelatnost. Konkurencijsko vijeće na ovaj akt nije dobilo odgovor.

- Dana 6.12.2013. govine pod brojem: 04-26-3-007-35-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Zavodu za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, kojim traži pojašnjenja oko organizacije higijensko epidemioloških službi, pojašnjenja oko propisa sa kojima je usklađen član 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, kao i dostavu cijenovnika sanitarnih pregleda javnozdravstvenih ustanova u Federaciji Bosne i Hercegovine, od 1997. godine pa do danas. Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine dostavio je traženo mišljenje dopisom zaprimljenim dana 17.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-46-II/13. (Cijena sanitarnog pregleda Zavoda za javno zdravstvo FBiH iznosi 48 KM).

- Dana 6.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-36-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Ministarstvu, kojim se traži dostava podataka u skladu sa navodima Ministarstva o pojavi epidemija trovanja hranom u Federaciji Bosne i Hercegovine za period 2005.-2012. godina, a koja se pripisuje radu privatnih zdravstvenih ustanova, te da se dostave dokazi o nepravilnostima uočenim u njihovom radu, a vezano za njihovu nemogućnost organizovanja higijensko epidemiološke službe. Ministarstvo je dopisom zaprimljenim dana 11.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-41-II/13 tražilo od Konkurencijskog vijeća produženje roka za dostavu traženih podataka, a Konkurencijsko vijeće je aktom broj: 04-26-3-007-43-II/13 od 12.12.2013. godine to odobrilo. Ministarstvo je tražene podatke dostavilo dopisima zaprimljenim dana 27.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-48-II/13 i dana 7.01.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-49-II/13.

- Dana 6.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-37-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt privrednom subjektu Poliklinika "SaNaSa" Sarajevo, kojim se traži dostava cjenovnika za usluge obavljanja sanitarnih pregleda, u periodu od registracije pa do danas. Privredni subjekt Poliklinika "SaNaSa" Sarajevo, dostavila je tražene podatke (izvode iz cjenovnika) dopisom zaprimljenim dana 11.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-42-II/13 (prema cjenovniku iz 2006. godine sanitarni pregled je iznosio 20 KM, za više od 50 uposlenika 18 KM, za više od 100 uposlenika 15 KM, a prema cijenovniku iz 2010 godine sanitarni pregled je iznosio 30 KM, za više od 50 uposlenika 25KM, za više od 100 uposlenika 20 KM).

- Dana 6.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-38-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt privrednom subjektu Poliklinika "MIMO MEDICAL" Sarajevo, kojim se traži dostava cjenovnika za usluge obavljanja sanitarnih pregleda, u periodu od registracije pa do danas. Privredni subjekt Poliklinika "MIMO MEDICAL" Sarajevo, dostavila je tražene podatke (cjenovnike) dopisom zaprimljenim dana 10.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-40-II/13 (prema cjenovniku iz 2001. godine sanitarni pregled je iznosio 25 KM, a prema cjenovnicima iz 2005.godine i 2008. godine sanitarni pregled u Kantonu Sarajevo iznosio je 25 KM, a van Kantona Sarajevo 30 KM).

- Dana 6.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-39-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt privrednom subjektu PZU "E-STYLE", kojim se traži dostava cjenovnika za usluge obavljanja sanitarnih pregleda, u periodu od registracije pa do danas. Privredni subjekt PZU "E-STYLE", dostavio je tražene podatke (cjenovnik) dopisom zaprimljenim dana 16.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-44-II/13 (prema cjenovniku iz 2005. godine cijena sanitarnih pregleda je bila u rasponu od 18 KM do 20 KM).

- Dana 17.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-45-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, kojim se traži dostava podataka o tome da li su njeni inspekcijski organi zabranjivali obavljanje djelatnosti sanitarnih pregleda privatnim zdravstvenim ustanovama i to u periodu od stupanja na snagu Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom pa do danas. Federalna uprava za inspekcijske poslove dostavila je tražene podatke dopisom zaprimljenim dana 24.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-47-II/13, kojim se navodi da isti na području Federacije Bosne i Hercegovine u navedenom periodu nisu vršili zabranjivanje obavljanja djelatnosti sanitarnih pregleda privatnim zdravstvenim ustanovama koje su to obavljale, nego su samo preventivno djelovali upoznavajući ih sa novom zakonskom regulativom, te upoznavajući subjekte nadzora da slijedeće sanitarne preglede treba da obave u javnozdravstvenim ustanovama, kako bi isti bili validni, s tim da su uvažavali do tada obavljene zdravstvene preglede u privatnim ustanovama do isteka njihovog važenja.

Obzirom da se radi o osjetljivom tržištu, Konkurencijsko vijeće je nakon prikupljanja dodatnih podataka vezanih za predmetni postupak, utvrdilo da se u roku predviđenom u članu 41. stav (1) tačka a) Zakona ne mogu pribaviti i analizirati svi podaci relevantni za donošenje konačnog rješenja. Shodno navedenom, Konkurencijsko vijeće je dana 22.1.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-50-II/13, donijelo Zaključak kojim se produžava rok za donošenje konačnog rješenja za dodatna tri mjeseca, u skladu sa članom 41. stav (2) Zakona. Navedeni Zaključak dostavljen je Podnosiocu zahtjeva aktom broj: 04-26-3-007-51-II/13 od dana 22.01.2014. godine, kao i Ministarstvu aktom broj: 04-26-3-007-52-II/13 od dana 22.1.2014. godine.

7. Postupak nakon donošenja Zaključka o produženju roka za donošenje konačnog rješenja

Nakon donošenja Zaključka o produženju roka za donošenje konačnog rješenja, Konkurencijsko vijeće je nastavilo sa daljim prikupljanjem podataka i vršenjem analiza istih. Ovdje se navode svi akti koje je Konkurencijsko vijeće poslalo, kao i podnesci i dopisi koji su zaprimljeni od strane Konkurencijskog vijeća u navedenom periodu:

- Dana 27.1.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-53-II/13, Konkurencijsko vijeće je zaprimilo podnesak koji je uputio Podnosilac zahtjeva i kojim se traži uvid u spis predmeta i kopiranje dijelova istog. Konkurencijsko vijeće je aktom broj: 04-26-3-007-54-II/13 od dana 27.1.2014. godine odobrilo da se izvrši uvid u spis, koji je i izvršen dana 29.1.2014. godine, o čemu je istog dana od strane Konkurencijskog vijeća sačinjena potrvda broj: 04-26-3-007-55-II/13.

- Dana 3.2.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-56-II/13, Konkurencijsko vijeće je zaprimilo podnesak koji je uputio Podnosilac zahtjeva, a kojim se isti samoinicijativno izjašnjava na dijelove spisa predmeta koje je preuzeo 29.1.2014. godine i kojim dostavlja novi troškovnik za predmetni postupak. Navedeno izjašnjenje sadržavalo je komentare Podnosioca zahtjeva na akte za koje je izvršen uvid u spis, ali u njemu nisu iznešene nove činjenice i dokazi koji bi bili bitni za postupak. Konkurencijsko vijeće je predmetno izjašnjenje dostavilo Ministarstvu aktom broj: 04-26-3-007-58-II/13 od dana 4.2.2014. godine.

- Dana 4.2.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-57-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt privrednom subjektu Poliklinika "MIMO MEDICAL" Sarajevo, kojim se traži dostava rješenja Ministarstva zdravlja Kantona Sarajevo broj:10-37-345/09 od 28.1.2009. godine, kojim je odbijen njihov zahtjev za izdavanje odobrenja za rad higijensko-epidemiološke službe. Privredni subjekt Poliklinika "MIMO MEDICAL" Sarajevo, dostavila je traženo rješenje dopisom zaprimljenim dana 12.2.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-60-II/13. Kao razlog odbijanja istog u obrazloženju se, između ostalog navodi, da je na osnovu Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, donesen Pravilnik o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba koje su na osnovu člana 30. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, stavljene pod zdravstveni nadzor. U članu 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom utvrđeno je da zdravstvene preglede osoba koje podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa, odnosno zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja, obavljaju zdravstvene ustanove koje imaju organizovanu higijensko-epidemiološku službu. Obzirom da se radi o poslovima iz domena javno-zdravstvene djelatnosti ovo Ministarstvo je zatražilo mišljenje, odnosno stav u vezi pomenutog zahtjeva od Federalnog ministarstva zdravstva i Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo. Shodno tumačenju Federalnog ministarstva zdravstva broj: 06-37-11181/08 od dana 12.12.2008. godine, zavodi za javno zdravstvo (federalni i kantonalni) su javne zdravstvene ustanove koje obavljaju javno-zdravstvenu djelatnost koja obuhvata provođenje mjera iz oblasti epidemiologije, karantenskih i drugih zaraznih bolesti, masovnih nezaraznih bolesti, provođenje mjera za osiguranje zdravstveno ispravne vode, namjernica, zraka, imunizaciju, sanitaciju, zdravstvenu statistiku i zdravstveno prosvjećivanje. Shodno odredbama člana 40. Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, utvrđeno je između ostalog, da djelatnost zavoda za javno zdravstvo ne može biti predmet privatne djelatnosti. Također, shodno mišljenju JU Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo broj: 01-01-159/09 od dana 27.1.2009. godine, higijensko-epidemiološka djelatnost koja se odnosi na poslove socijalne medicine, epidemiologije, higijene i poslove zdravstveno ekološke djelatnosti su od interesa za državu i javnu sigurnost, i ne može biti predmet privatne zdravstvene djelatnosti.

- Dana 11.02.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-59-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Ministarstvu, kojim se traže podaci o budžetu Ministarstva za 2007. i 2011. godinu, kao i pojašnjenje člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, vezano za organizaciju higijensko-epidemiološke službe, u odnosu na Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine. Ministarstvo je tražene podatke dostavilo dopisom zaprimljenim dana 18.2.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-62-II/13.

- Dana 17.2.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-61-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Podnosiocu zahtjeva, kojim se traži da isti, vezano za ranije navode, dostavi podatke o propisima koji uređuju da higijensku-epidemiološku službu ne mogu obavljati privatne zdravstvene ustanove u Federaciji Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva dostavio je tražene podatke dopisom zaprimljenim dana 24.2.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-63-II/13, kojim navodi da pojam higijensko-epidemiološke službe u smislu člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, nije jedinstveno i sveobuhvatno definisan, pa se može različito tumačiti.

- Dana 25.2.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-64-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Ministarstvu, kojim se traži da Ministarstvo da svoje mišljenje i komentare na članove 31-34 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a vezano za ograničenja oko organizacije higijensko-epidemiološke službe u okviru privatne zdravstvene djelatnosti na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Ministarstvo je traženo mišljenje i komentare dostavilo dopisom zaprimljenim dana 4.3.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-65-II/13, u kojem se navodi da nijednom odredbom Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije propisana mogućnost organizovanja higijensko-epidemiološke službe u okviru privatnih zdravstvenih ustanova i navodi odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, koje propisuju da je higijensko-epidemiološka služba dio javnozdravstvene djelatnosti.

- Dana 5.3.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-66-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Podnosiocu zahtjeva, kojim se dostavljaju pismena iz spisa predmeta koja su poslana ili zaprimljena od strane Konkurencijskog vijeća poslije uvida u spis izvršenog dana 29.1.2014. godine.

- Dana 5.3.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-67-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Ministarstvu, kojim se dostavljaju sva pismena koja su poslana ili zaprimljena od strane Konkurencijskog vijeća nakon usmene rasprave, a ista im nisu ranije dostavljena.

- Dana 10.3.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-68-II/13, Konkurencijsko vijeće je zaprimilo podnesak koji je uputio Podnosilac zahtjeva, a kojim se isti samoinicijativno izjašnjava na dijelove spisa predmeta koji su mu dostavljeni aktom broj: 04-26-3-007-66-II/13 od dana 5.3.2014. godine. Navedeno izjašnjenje nije sadržavalo nove činjenice i dokaze koji bi bili bitni za postupak.

- Dana 11.3.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-69-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Ministarstvu, kojim se traži autentično tumačenje člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, a vezano za organizaciju higijensko-epidemiološke službe, odnosno nametanja uslova koji privatne zdravstvene ustanove ne mogu ispuniti da bi obavljale sanitarne preglede u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ministarstvo je traženo mišljenje dostavilo dopisom zaprimljenim dana 18.3.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-70-II/13, u kojem se navodi da su sanitarni pregledi isključivo predmet Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, kao posebna mjera zaštite od zaraznih bolesti, a ne samo kao specifična zaštita radnika, te da je član 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom usklađen sa čl. 40. i 131. Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, koji je tada bio na snazi i kojima se određuje šta ne može biti predmetom privatne djelatnosti, a čija su pravna rješenje identična sa članovima 51. i 178. sadašnjeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji u članu 51. stav 2. daje pravni osnov da se pravilnikom Federalnog ministarstva zdravstva bliže odredi obim i vrsta javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti.

- Dana 5.3.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-66-II/13, Konkurencijsko vijeće je poslalo akt Podnosiocu zahtjeva, kojim se dostavljaju pismena koje je Konkurencijsko vijeće poslalo Ministrastvu broj: 04-26-3-007-69-II/13 od dana 11.3.2014. godine i odgovor Ministarstva broj: 04-26-3-007-70-II/13 od dana 18.3.2014. godine.

8. Utvrđeno činjenično stanje i ocjena dokaza

Nakon sagledavanja relevantnih činjenica, dokaza i dokumentacije dostavljene od stranaka u postupku, kao i drugih relevantnih podataka, Konkurencijsko vijeće je shodno Zahtjevu, utvrdilo slijedeće:

- Da je privredni subjekt "E-STYLE" registrovan sa osnovnom djelatnošću - pružanje specijalističko-konsultativnih usluga iz oblasti medicine rada i mikrobiološko parazitološke usluge.

Da je privredni subjekt "E-STYLE" na osnovu Rješenja Ministarstva zdravstva Vlade Kantona Sarajevo, o ispunjenosti propisanih uslova u pogledu prostora, medicinskog kadra i medicinsko-tehničke opreme mogao da obavlja sanitarne preglede sve do donošenja Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti.

- Da je federalni ministar zdravstava na osnovu člana 39. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/05) (u daljem tekstu: Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti) donio Pravilnik o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, kojim se propisuje način obavljanja zdravstvenih pregleda osoba koje su na osnovu člana 30. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, stavljene pod zdravstveni nadzor, i isti nije dostavljen Konkurencijskom vijeću na mišljenje, u smislu člana 25. stav (2) Zakona.

- Da je članom 2. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, između ostalog propisano da je "zdravstvena ustanova" ustanova obrazovana u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti u svim oblicima vlasništva, što znači da Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, na osnovu kojeg je donesen Pravilnik o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, daje mogućnost obavljanja higijensko-epidemiološke službe svim privrednim subjektima bez obzira na oblik vlasništva, pa samim tim i privatnim zdravstvenim ustanovama

- Da je članom 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom propisano da zdravstvene preglede osoba koje podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa, odnosno zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja, obavljaju zdravstvene ustanove koje imaju organizovanu higijensko-epidemiološku službu.

- Da je članom 12. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom propisano da datumom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje važnost propisa o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, koji su se primjenjjivali na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine do dana njegovog stupanja na snagu.

- Da je obavljanje djelatnosti zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima u Federaciji Bosne i Hercegovine, od donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, pa do donošenja Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom iz 2008. godine, bilo dozvoljeno i privrednim subjektima koji obavljaju privatnu zdravstvenu djelatnost.

- Da je članom 40. Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, između ostalog, bilo propisano da djelatnost javnog zdravstva ne može biti predmet privatne djelatnosti, a da je članom 80. Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine između ostalog bilo propisano da javno-zdravstvena djelatnost obuhvata provođenje mjera iz oblasti epidemiologije, karantenskih i drugih zaraznih bolesti, masovnih nezaraznhih bolesti, provođenje mjera osiguranja zdravstveno ispravne vode, namirnica i zraka, imunizaciju, sanitaciju, zdravstvenu statistiku i zdravstveno prosvjećivanje.

- Da je članom 131. stavom (4) Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, bilo propisano da socijalno-medicinske, epidemiološke, higijenske, zdravstveno-ekološke djelatnosti (javnozdravstvena djelatnost) ne može obavljati privatna praksa.

- Da privredni subjekti koji obavljaju privatnu zdravstvenu djelatnost mogu obavljati djelatnost zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima na tržištu Federacije Bosne i Hercegovine, što nesporno potvrđuje i činjenica, da su tu djelatnost već obavljali, i to duži vremenski period od oko 11 godina, sa napomenom, što potvrđuje i podnesak Federalne uprave za inspekcijske poslove zaprimljen od strane Konkurencijskog vijeća dana 24.12.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-47-II/13, kojim se potvrđuje da "privatnim zdravstvenim ustanovama nije bilo zabranjivano obavljanje djelatnosti zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima ni u periodu poslije donošenja Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom", i da su "sanitarni pregledi obavljeni od strane privatnih zdravstvenih ustanova u tom periodu smatrani validnim sve do isteka roka njihovog važenja", ali su ih upozoravali da sljedeće sanitarne preglede obavljaju u javnim zdravstvenim ustanovama, kako bi imali validne preglede.

- Da je federalni ministar zdravstva na osnovu člana 51. stav 2, a u vezi sa članom 236. stav 1. alineja 9. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/10) donio Pravilnik o obimu i vrsti javno-zdravstvene djelatnosti, koji nije dostavio Konkurencijskom vijeću na mišljenje, u smislu člana 25. stav (2) Zakona.

- Odredbama člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti propisano je, da djelatnost epidemiologije koja ne može biti predmet privatne djelatnosti između ostalog čini zdravstveni nadzor nad kliconošama, zaposlenim i drugim osobama u skladu sa propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

- Konkurencijsko vijeće smatra navode Ministarstva, da privredni subjekti koji obavljaju privatnu zdravstvenu djelatnost nisu sanitarne preglede obavljali na propisan način (izdavanje sanitarnih knjižica bez stvarno obavljenog sanitarnog pregleda, obavljanje sanitarnih pregleda van mjesta registracije, neispunjavanje određenih uslova u pogledu prostora, opreme i kadra), neosnovanim i da isti nisu mogli biti razlog za donošenje spornih odredbi člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javno-zdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, jer su se takve nepravilnosti mogle otklanjati na druge načine (inspeksijskim kontrolama, sankcionisanjem, zabranom obavljanja djelatnosti i sl.).

- Konkurencijsko vijeće smatra da Ministarstvo nije dokazalo svoje navode kojima se obrazlaže donošenje spornih odredbi člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javno-zdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, a koji se odnose na povezanost registrovanih epidemija hranom na području Federacije Bosne i Hercegovine za period 2005-2012. godine, sa sanitarnim pregledima koje su obavili privredni subjekti koji obavljaju privatnu zdravstvenu djelatnost (kako je to navedeno u odgovoru Ministarstva na Zahtjev i Zaključak), odnosno kao razlog za donošenje spornih odredbi člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javno-zdravstvene djelatnosti, odnosno isključivanja privatnih zdravstvenih ustanova iz ove djelatnosti.

Na osnovu navedenog Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da Ministarstvo, odredbom člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenih pregleda lica koje podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa - zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja na području Federacije Bosne i Hercegovine, na način da je odredbom člana 10. navedenog Pravilnika propisalo uslov da zdravstvene preglede osoba koje podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa, odnosno zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja, obavljaju zdravstvene ustanove koje imaju organizovanu higijensko-epidemiološku službu, koju po sili Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, privatne zdravstvene ustanove nisu mogle da organizuju, obzirom da je članom 131. stavom (4) Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, bilo propisano da socijalno-medicinske, epidemiološke, higijenske, zdravstveno-ekološke djelatnosti (javno-zdravstvena djelatnost) ne može obavljati privatna praksa, i time ograničilo tržište u smislu člana 4. stav (1) tačka b) Zakona, isključivanjem privatnih zdravstvenih ustanova sa navedenog relevantnog tržišta, iako je Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, na osnovu kojeg je i donesen navedeni Pravilnik, članom 2, između ostalog propisano da je "zdravstvena ustanova" ustanova obrazovana u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti u svim oblicima vlasništva, dao mogućnost obavljanja higijensko-epidemiološke službe svim privrednim subjektima bez obzira na oblik vlasništva, pa samim tim i privatnim zdravstvenim ustanovama. Kao dokaz za navedeno, Konkurencijsko vijeće je uzelo u obzir i navode iz rješenja Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo broj: 10-37-345/09 od 28.01.2009. godine, kojim je odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad higijensko-epidemiološke službe privrednom subjektu Poliklinika "MIMO MEDICAL" Sarajevo (akt zaprimljen u Konkurencijskom vijeću dana 12.02.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-60-II/13), kao i navode iz mišljenja Ministarstva koje je isto dostavilo Konkurencijskom vijeću dana 18.03.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-70-II/13.

Također, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da Ministarstvo odredbama člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurencija na tržištu zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima na području Federacije Bosne i Hercegovine, na način da se navedenom odredbom Pravilnika precizira da djelatnost epidemiologije koja ne može biti predmet privatne djelatnosti, između ostalog čini zdravstveni nadzor nad kliconošama, zaposlenim i drugim osobama u skladu sa propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, čime je ograničilo tržište, isključivanjem privatnih zdravstvenih ustanova sa relevantnog tržišta, što predstavlja zabranjeni sporazum u smislu člana 4. stav (1) tačka b) Zakona.

Navodi Ministarstva, da je navedeni Pravilnik o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti donesen u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti su u konkretnom postupku irelevantni, jer je Konkurencijsko vijeće, u skladu sa Zakonom, nadležno da ocjenjuje da li se pojedinim aktom, odnosno u konkretnom slučaju Pravilnikom krši Zakon, a ne da ocjenjuje, da li je Pravilnik donesen u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Naime, u konkretnom slučaju, podnosilac zahtjeva je od Konkurencijskog vijeća tražio da provede postupak ocjenjivanja predmetnog Pravilnika, a ne Zakona o zdravstvenoj zaštititi. Tokom provođenja postupka Konkurencijsko vijeće se također upoznalo i sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zaključilo da isti sadrži niz odredbi kojima se potencijalno ograničava konkurencija. Međutim, nadležno Ministarstvo prije predlaganja nacrta Zakona o zdravstvenoj zaštiti, isti nije dostavilo na mišljenje Konkurencijskom vijeću čime bi bila izbjegnuta sva eventualna kršenja Zakona. Nadležno Ministarstvo je također propustilo da Pravilnik o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti prije usvajanja dostavi na mišljenje Konkurencijskom vijeću, iako član 25. Zakona propisuje, da Konkurecijsko vijeće daje mišljenja o usklađenosti sa Zakonom o konkurenciji na nacrte i prijedloge zakona i drugih propisa iz oblasti koje mogu imati uticaja na tržišnu konkurenciju, a koje su predlagači dužni dostaviti. Evidentno je da nadležno Ministarstvo to nije uradilo u navedenom slučaju.

Međutim, iako je Konkurencijsko vijeće utvrdilo da se odredbama Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti krše odredbe Zakona, te da je isti donesen na osnovu i u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštititi, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštititi i Zakona nisu usklađene.

Kako Konkurencijsko vijeće nema nadležnost da ocjenjuje međusobnu usklađenost zakona, već samo da daje mišljenje na nacrte istih, odlučilo je kao u tački (4) dispozitiva ovog Rješenja.

Konkurencijsko vijeće je također utvrdilo da organizovanu higijensko epidemiološku službu mogu imati samo javnozdravstvene ustavnove, a ne i privatne zdravstvene ustanove, što je tumačenje Ministarstva, koje je jedino ovlašteno da daje tumačenje Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom. Naime, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoje odredbe propisa koje decidno propisuju da privatne zdravstvene ustanove ne mogu imati organizovanu higijensko-epidemiološku službu, ali da se u skladu sa navedenim tumačenjem Ministarstva to može posredno izvesti iz odredbi čl. 40. i 131. Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine, odnosno odredbi čl. 51. i 178. sadašnjeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji u čl. 51. stav 2. daje pravni osnov da se pravilnikom Federalnog ministarstva zdravstva bliže odredi obim i vrsta javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti.

Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da je Ministarstvo odredbama člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, sprječavalo, ograničavalo i narušavalo tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima na području Federacije Bosne i Hercegovine, isključenjem privatnih zdravstvenih ustanova sa relevantnog tržišta, i time nanijelo direktnu štetu krajnjim korisnicima usluge, odnosno krajnjim potrošačima, obzirom da su cijene sanitarnih pregleda bile dosta niže (što je predstavljalo veću korist za krajnjeg potrošača), kada su se sanitarni pregledi mogli obavljati i u privatnim i u javnozdravstvenim ustanovama, odnosno prije stupanja na snagu navedenih pravilnika.

Imajući u vidu navedeno, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tačkama (1) ( (4) dispozitiva ovog Rješenja.

Konkurencijsko vijeće je nakon donošenja Zaključka, zaprimilo podnesak zaprimljen dana 23.9.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-20-II/13, kojim Podnosilac zahtjeva u skladu sa odredbama člana 40. Zakona, traži da Konkurencijsko vijeće donese rješenje o privremenoj mjeri, na osnovu preliminarno utvrđene povrede, radi obustavljanja svakog postupanja federalnih, kantonalnih, gradskih i općinskih organa kojim se obveznici sanitarnih pregleda upućuju na obavljanje sanitarnih pregleda u javnozdravstvene ustanove, a do okončanja postupka postupka po Zaključku.

Analizirajući navode i ponuđene dokaze Podnosioca zahtjeva, a vezano za traženu privremenu mjeru, imajuću u vidu odredbe člana 36. Zakona prema kojim je teret dokazivanja na stranci koja je podnijela zahtjev za pokretanje postupka, Konkurencijsko vijeće na osnovu istih nije u moglo utvrditi preliminarnu povredu u smislu člana 40. stav (1) Zakona koja bi mogla kratkoročno štetno uticati na pojedine privredne subjekte, pa samim tim nije moglo pravovremeno odrediti privremenu mjeru.

Imajući u vidu navedeno, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 6) dispozitiva ovog Rješenja.

Odluka koju je Konkurencijsko vijeće donijelo vezano za odredbe člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti i člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom, zasnovana je prevashodno na odredbama Zakona, a drugi propisi korišteni su samo radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

Naime, obje strane u postupku pokušavale su da dokažu zakonitost ili nezakonitost, spornih odredbi pravilnika sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, što nije bilo predmet postupka, i o čemu Konkurencijsko vijeće nije odlučivalo, zbog nenadležnosti.

9. Novčana kazna

U smislu člana 48. stav (1) tačka b) Zakona, novčanom kaznom u iznosu najviše do 10% vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda privrednog subjekta, iz godine koja je prethodila godini u kojoj je nastupila povreda zakona, kaznit će se privredni subjekt, ako zaključi zabranjeni sporazum na način propisan odredbama člana 4. Zakona.

Polazeći od nesporno utvrđene činjenice da je Ministarstvo prekršilo odredbe člana 4. stav (1) tačka b) Zakona, Konkurencijsko vijeće je u smislu člana 48. stav (1) tačka a) Zakona, izreklo Ministarstvu novčanu kaznu u iznosu od 29.000,00 KM (dvadesetdevethiljada konvertibilnih maraka) što predstavlja 0,07845% od ukupnog budžeta Ministarstva za 2007. godinu, koji je iznosio 36.966.426,00 KM (tridesetšestmilionadevetstošezdesetšesthiljadačetiristotinedvadesetšest konvertibilnih maraka) ("Službene novine Federacije BiH", broj 25/07).

Konkurencijsko vijeće je prilikom određivanja visine novčane kazne uzelo u obzir namjeru te dužinu trajanja povrede Zakona, kao i posljedice koje je ista imala na tržišnu konkurenciju, u smislu člana 52. Zakona.

S obzirom na visinu izrečene novčane kazne, Konkurencijsko vijeće nije imalo prvenstveno za cilj kažnjavanje zbog kršenja Zakona, već da upozori Ministarstvo na obavezu poštivanja pravila tržišne konkurencije utvrđenih odredbama Zakona.

U slučaju da se izrečena novčana kazna ne uplati u utvrđenom roku ista će se naplatiti prisilnim putem, u smislu člana 47. Zakona, uz obračunavanje zatezne kamate za vrijeme prekoračenja roka, prema važećim propisima Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu navedeno, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 5) dispozitiva ovog Rješenja.

10. Troškovi postupka

Članom 105. stav 1. Zakona o upravnom postupku je propisano da u pravilu svaka stranka snosi svoje troškove postupka (koji uključuju i troškove za pravno zastupanje), a članom 105. stav 2. istog Zakona je propisano da kada u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci nadoknaditi opravdane troškove koji su nastali u postupku.

Ministarstvo se na usmenoj raspravi izjasnilo da se odriče troškova postupka, dok je Podnosilac zahtjeva svoj troškovnik dostavio podneskom zaprimljenim dana 14.10.2013. godine pod brojem: 04-26-3-007-28-II/13, u kojem je naveden iznos troškova od 6.283,00 KM i podneskom zaprimljenim dana 3.2.2014. godine pod brojem: 04-26-3-007-56-II/13, u kojem je navedeni iznos troškova dopunjen i ukupno iznosi 7.670,00 KM.

Konkurencijsko vijeće je utvdilo da predmetni troškovnik nije sačinjen u skladu sa stvarnim troškovima postupka, niti je u skladu sa propisom koji reguliše visinu advokatskih troškova zastupanja, jer su u troškovniku pored advokatskih troškova zastupanja navedeni i troškovi za dvije administrativne takse, jedna na Zahtjev, a druga na odluku.

Podnosilac zahtjeva je u predmetnom postupku uplatio administrativnu taksu na Zahtjev u iznosu od 1.000,00 KM, u skladu s članom 2. Tarifni broj 106. stav (1) tačka f) Odluke o visini administrativnih taksi u vezi sa procesnim radnjama pred Konkurencijskim vijećem ("Službeni glasnik BiH", br. 30/06 i 18/11), dok administrativna taksa na odluku, vezano za utvrđivanje zabranjenog sporazuma na osnovu člana 4. stav (2), kao takva nije propisana.

Pored toga, advokatski troškovi zastupanja Podnosioca zahtjeva nisu utvrđeni u skladu sa članom 18. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", broj 22/04 i 24/04), koji propisuje visinu advokatskih troškova u upravnom postupku.

Podneske, koje je Podnosilac zahtjeva naveo u svom troškovniku, a koji su samoinicijativno podneseni i podneske kojim je vršena dopuna Zahtjeva, a koji predstavljaju sastavni dio Zahtjeva, Konkurencijsko vijeće nije prihvatilo kao opravdane troškove postupka.

Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da Podnosilac zahtjeva ima pravo na troškove za administrativnu taksu na Zahtjev u iznosu od 1.000,00 KM, a u skladu sa navedenim članom 18. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Federacije Bosne i Hercegovine i troškove za sačinjavanje Zahtjeva u iznosu od 240,00 KM, te troškove zastupanja na usmenoj raspravi u iznosu od 300,00 KM, što ukupno iznosi 1.540,00 KM

Imajući u vidu sve navedeno, kao i činjenicu da je postupak okončan na štetu Ministarstva, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 7) dispozitiva ovog Rješenja.

11. Pouka o pravnom lijeku

Protiv ovog Rješenja nije dozvoljena žalba.

Nezadovoljna strana može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, odnosno objavljivanja ovog Rješenja.

Broj 04-26-3-007-72-II/13
17. aprila 2014. godine
Sarajevo

Predsjednik
Gordan Raspudić, s. r.