Službeni glasnik BiH, broj 43/24

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2756/23, rješavajući apelaciju Dražena Šinikovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dražena Šinikovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dražen Šiniković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Tatjana Savić, advokat iz Bijeljine, podnio je 9. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine i S1 2 K 044836 23 K od 21. marta 2023. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovor, koji je radi eventualnog izjašnjenja proslijeđen apelantu. Apelant se nije izjasnio.

III. Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 K od 21. marta 2023. godine Sud BiH je utvrdio da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost trajanja mjere pritvora prema apelantu i drugim optuženim zbog postojanja osnova iz člana 132. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), odnosno opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U rješenju je navedeno da je protiv apelanata i ostalih lica (u daljnjem tekstu: drugi optuženi) podignuta optužnica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala u vezi s krivičnom djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama i u vezi s krivičnim djelom pranja novca i krivotvorenja isprave. Nakon potvrđivanja optužnice sud je optuženim odredio pritvor, koji može trajati dvije godine ili do nove odluke suda, u postupku sudske kontrole opravdanosti pritvora.

5. U odnosu na razloge za postojanje osnovane sumnje, sud je u obrazloženju naveo da je sudija za prethodno saslušanje detaljno proučio dokaze dostavljene uz optužnicu, te da je utvrdio postojanje osnovane sumnje. Sud je ukazao na niži stepen sumnje, koji je potreban u ovoj fazi postupka. Također je naveo da prigovori koje je iznijela apelantova odbrana u vezi sa zakonitošću dokaza dobivenih putem aplikacije "Anom" ne dovode u pitanje zaključak o postojanju osnovane sumnje. U vezi s postojanjem posebnih pritvorskih razloga, konkretno u odnosu na opasnost od bjekstva, sud je utvrdio da ta opasnost i dalje postoji. U vezi s tim je navedeno da zakon ne propisuje taksativno koje okolnosti se cijene u pogledu opasnosti od bjekstva, ali da je sudska praksa ukazala na određene okolnosti i činjenice koje se trebaju cijeniti. U konkretnom predmetu, sud je uzeo u obzir težinu inkriminacija za koje se optuženi terete, snagu dokaza i svijest o procesnom položaju. Također, sud je cijenio da je glavni pretres počeo, zbog čega bi optuženi boravak na slobodi mogli iskoristiti za bjekstvo. Uz navedeno, kao značajnu okolnost sud je cijenio i mrežu međunarodnih kontakata optuženih koja je, kako se osnovano sumnja, uspostavljena činjenjem krivičnog djela čiji se modus operandi dovodi u vezu s djelovanjem u više zemalja. Također, sud je naveo da način izvršenja djela ukazuje na poznavanje ilegalnih prelaza međunarodne granice, te izbjegavanja graničnih kontrola. Također, sud je cijenio i činjenicu da su pojedini optuženi osnovano sumnjivi da su nabavljali krivotvorene dokumente te koristili krivotvorene dokumente radi prelaska granice. Sud je ukazao na dvojna državljanstava pojedinih optuženih, te nije zanemario mogućnost skrivanja unutar BiH. Sve navedene okolnosti, a naročito lična svojstva optuženih, prema ocjeni suda, ukazuju na opasnost od bjekstva ukoliko bi optuženi bili pušteni na slobodu.

6. Što se tiče okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant i ostali optuženi ponoviti krivično djelo, sud je naveo da treba razmotriti sve okolnosti konkretnog slučaja. U vezi s tim, ukazano je na prirodu i način izvršenja krivičnog djela koje je počinjeno u sastavu dobro organizirane i hijerarhijski ustrojene kriminalne grupe međunarodnog karaktera. Sud je naveo da određeni članovi grupe još nisu locirani i identificirani. Također, sud je ukazao na kontinuiranu aktivnost optuženih, te činjenicu da su pojedini optuženi, uključujući i apelanta, ranije osuđivani za istovrsna krivična djela. Što se tiče apelantovih navoda o njegovom zdravstvenom stanju, kao i o zdravstvenom stanju njegovog oca, sud je zaključio da se ipak nisu ispunile pretpostavke za primjenu blažih mjera, te da se nesmetano vođenje postupka može ostvariti jedino mjerom pritvora.

7. Sud je ispitao apelantove navode da su mu zdravlje i život ugroženi zbog neadekvatnog liječenja u pritvoru. Izvršen je uvid u kompletan spis te je sud utvrdio da se zavodski ljekar obratio sudu 7. marta 2023. godine. U skladu s njegovom preporukom sud je odobrio da se apelant uputi u bolnicu radi preoperativnih priprema i operativnog zahvata. Sud je obaviješten da se apelant nije mogao operirati i da je potrebna dodatna dijagnostička obrada. Ukazao je da apelant u pritvoru ima pristup zavodskom ljekaru, te da mu je sud više puta, po obrazloženom zahtjevu, dozvolio preglede i intervencije u zdravstvenim institucijama. Sud je naglasio da ukoliko postoji potreba za ozbiljnom ljekarskom intervencijom, apelant, kao i zavodski ljekar, mogu se obratiti sudu sa zahtjevom, koji će sud razmotriti, kao što je urađeno i do sada.

8. Apelaciono vijeće je Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine odbilo apelantovu i žalbe ostalih optuženih i potvrdilo prvostepeno rješenje. Analizirajući žalbene navode vijeće je utvrdilo da apelant osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio krivična djela za koja se tereti. Ukazano je da je postojanje osnovane sumnje utvrđeno razmatranjem dokaza i cjelokupnog spisa, nakon čega je optužnica potvrđena. Apelaciono vijeće je ocijenilo neosnovanim prigovor odbrane da dokazi na kojima je zasnovana optužnica nisu na uvjerljiv način doveli apelanta u vezu s djelima koja mu se stavljaju na teret. Kako je ukazao sud, krivični postupak je u toku, glavni pretres je na samom početku nakon potvrđivanja optužnice, te nije vrijeme da se daje konačna ocjena izvedenih dokaza koja će biti predmet analize nakon zaključenja glavnog pretresa. Sud je istakao da se dokazi ispituju s ciljem utvrđivanja općeg uvjeta za pritvor, te da postojanje osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje. U odnosu na prigovor apelantove odbrane o zakonitosti presretnutih razgovora kao dokaza pribavljenih putem aplikacije "Anom" , vijeće je ukazalo na ranije zauzeti stav da se u ovom trenutku neće upuštati u ocjenu zakonitosti tih dokaza, te da će konačnu odluku o zakonitosti dokaza donijeti pretresno vijeće.

9. Apelaciono vijeće je navelo da je prvostepeni sud pravilno cijenio sve relevantne činjenice koje ukazuju na postojanje opasnosti od bjekstva. Odbrana je ukazivala na činjenicu dobrovoljne predaje optuženih, uključujući i apelanta, odnosno da su znali za istragu, a da nisu pobjegli. Međutim, vijeće je smatralo da se iz navedenog ne može zaključiti da opasnost od bjekstva ne postoji. Isto se odnosi na činjenicu da apelant i još neki od optuženih imaju samo državljanstvo BiH i nemaju imovinu van BiH. Sud je sumirao okolnosti na koje se pozvao prvostepeni sud i zaključio da su pravilno ocijenjene i da ukazuju na opasnost od bjekstva. U odnosu na postojanje osnova iz člana 132. stav 1. tačka c) ZKP-a, vijeće je ukazalo da je utvrđen opći uvjet koji se odnosi na visinu zaprijećene kazne. Također, navedeno je da je prvostepeni sud cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, i to prirodu i način izvršenja krivičnog djela, raniju osuđivanost nekih od optuženih, uključujući i apelanta, te karakteristike ličnosti svih optuženih, a pozvalo se i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetima umiješanosti u organizirani kriminal. Apelaciono vijeće je ukazalo da je izvjesnost o počinjenju krivičnog djela utvrđena u vezi s fazom optuženja i da je ocijenjena u okviru iteracijske opasnosti na nivou osnovane sumnje te da nije povrijeđena presumpcija nevinosti. I prema stavu drugostepenog suda, pravilno je utvrđeno da se svrha može postići samo mjerom pritvora te da niti jedna druga blaža mjera ne bi bila svrsishodna.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, povrede prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije. Apelant najprije problematizira način na koji je utvrđena osnovana sumnja, te ukazuje da osnovana sumnja protekom vremena nije dovoljna. Navodi da se vijeće koje je odlučilo o pritvoru oslonilo na odluku sudije za prethodno saslušanje, koju apelant problematizira. Naime, apelant navodi da pretresno vijeće nije funkcionalno nadležno za određivanje pritvora, te da je trebalo da odluči vanpretresno vijeće koje može izvršiti uvid u sve dokaze. Apelant osporava i postojanje posebnih pritvorskih razloga. U odnosu na postojanje opasnosti od bjekstva, apelant ponovo ukazuje na ličnu situaciju i činjenicu da se dobrovoljno predao. Smatra da sud nije ni konkretizirao niti individualizirao okolnosti u odnosu na njega. Ukazuje da je nejasno koje je dokaze vijeće cijenilo "kada vijeću koje odlučuje o pritvoru dokazi nisu dostupni". Također, navodi da se opasnost od ponavljanja krivičnog djela pretpostavlja i paušalno utvrđuje i da se pogrešno citira sudska praksa. Apelant smatra da nisu ispitani njegovi žalbeni navodi, već da se formalno odlučilo o pritvoru.

11. Nadalje, apelant navodi da sadržaj osporenih rješenja krši pretpostavku nevinosti, te ukazuje na dijelove iz rješenja koji "imaju dejstvo jasne sudske objave" da je on izvršio krivično djelo. Naročito smatra spornim sljedeći sadržaj: "[...] sud prihvata da iskustvo optuženih koje su stekli vršeći inkriminirane radnje, koje im se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, ukazuje na opasnost da bi se isti mogli sakriti" ili "[s]ud je prilikom odlučivanja imao u vidu i činjenicu da određeni članovi grupe još nisu locirani i identificirani, da su se optuženi ovom aktivnošću bavili kontinuirano, uz visok stepen upornosti pri izvršenju ovih krivičnih djela [...]". Također, apelant navodi da sud nije razmotrio primjenu blažih mjera.

12. Apelant navodi i povredu prava na nehumano postupanje iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Smatra da mu je uskraćena pravovremena i odgovarajuća zaštita tokom boravka u pritvoru. Navodi da je operiran i otpušten iz bolnice. Međutim, zbog odlaganja operacije, nemara u Pritvorskoj jedinici i odlaganja, rutinska operacija je prerasla u ozbiljnu operaciju, a apelant je trpio bolove. Apelant također navodi da se drugostepeni sud nije izjasnio na njegove žalbene navode o zdravstvenom stanju. Apelant je dostavio zahtjev svog advokata upućen sudu 26. januara 2023. godine da mu se zakaže hitan pregled kod ljekara i otpusno pismo bolnice u Istočnom Sarajevu s dijagnozom, nalazima, terapijom i navedenim kontrolnim pregledom za deset dana, po potrebi i ranije.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Sud BiH navodi da je apelacija neosnovana. U odnosu na postojanje osnovane sumnje, odnosno da je obrazloženje isto kao što je bilo u ranijim rješenjima, Sud BiH je naveo da se okolnosti nisu naknadno promijenile, pa se ne može očekivati ni sadržajno drugačiji stav vijeća. Nadalje, Sud BiH je cijenio da i dalje egzistiraju posebni pritvorski razlozi, o čemu je dao razloge u osporenim odlukama, te ostaje pri datoj argumentaciji. Što se tiče apelantovog prigovora da odluku o pritvoru nije moglo donijeti pretresno vijeće, Sud BiH se poziva na zakonske odredbe čl. 131. stav 5. i 137. stav 1. ZKP-a. Također navodi da odredbe koje citira "logično ukazuju" na postupanje sudije odnosno vijeća kod kojeg se predmet nalazi, jer su taj sudija odnosno vijeće najadekvatnije upoznati sa stanjem spisa, odnosno okolnostima od kojih zavisi zadržavanje u pritvoru.

14. Tužilaštvo BiH je u odgovoru navelo da su u rješenjima Suda BiH dati razlozi zbog kojih je pritvor produžen i da nije došlo do povrede prava koje apelant navodi.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi

Odjeljak 6 - Pritvor

Član 131. stav (5)
Opće odredbe

(5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvoreni će odmah biti pušten na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branioca za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama, Sud će održati ročište, odnosno sjednicu vijeća o čemu će obavijestiti stranke i branioca. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba je dozvoljena. Ako prijedlog nije zasnovan na novim činjenicama koje su značajne za ukidanje pritvora, Sud neće donijeti posebno rješenje.

Član 132. stav (1) tač. a) i c)

Razlozi za pritvor

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, [...]

Član 137. stav (1)
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice

(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

VI. Dopustivost i meritum

16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

17. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

19. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

20. Iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu produžen pritvor nakon potvrđivanja optužnice, i to zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo propisano krivičnim zakonom, zbog čega njegovo lišenje slobode potpada pod član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

21. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije je uvjetovana ispunjenjem tri uvjeta. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na "osnovanoj sumnji" da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred "nadležnu zakonitu vlast" – što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti "zakonit" i "u skladu s postupkom propisanim zakonom" (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama).

22. Nadalje, član 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje "zakonito" u smislu navedenog člana i da obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Osnovana sumnja da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144. s daljnjim referencama). Produženje pritvora se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na presumpciju nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud, Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203. s daljnjim referencama).

23. U vezi s osporavanjem postojanja osnovane sumnje, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju potvrđena optužnica i da je ovaj postupak u fazi glavnog pretresa. Potvrđivanje optužnice znači da je sudija za prethodno saslušanje utvrdio postojanje dovoljno dokaza koji ukazuju da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo za koje se optužuje. Stoga činjenica da se pretresno vijeće pozvalo na zaključak sudije za prethodno saslušanje koji je utvrdio postojanje osnovane sumnje i osnovanost optužbe ne dovodi u pitanje samo postojanje osnovane sumnje, jer se u datom trenutku nije dogodilo ništa što bi promijenilo taj zaključak, kako je to naveo i Sud BiH (vidi tač. 5. i 8). Ustavni sud u takvom postupanju ne vidi ništa sporno što bi ukazivalo da nije ispunjen opći uvjet za određivanje pritvora. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu zadovoljen uvjet postojanja osnovane sumnje.

24. Apelant problematizira i to što je pritvor odredilo pretresno vijeće, te tvrdi da to vijeće "nije funkcionalno nadležno" da donese odluku o pritvoru. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da odredba člana 131. stav 2. ZKP-a propisuje da "pritvor određuje ili produžava rješenjem sud", a odredba člana 137. regulira pritvor nakon potvrđivanja optužnice. Dakle, nužno je da o pritvoru odluči sud pune jurisdikcije, ali i da u odluci o pritvoru budu izneseni samo razlozi koji se tiču pritvora, a ne i merituma predmeta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da pitanje da li je pritvor odredilo vanraspravno ili raspravno vijeće ne može per se utjecati na zakonitost pritvora ako su ispunjeni navedeni uvjeti.

25. Apelant ukazuje i da sud nije obrazložio postojanje posebnih pritvorskih razloga u odnosu na njega, odnosno da te razloge nije konkretizirao i individualizirao ili da ih je pogrešno cijenio. Prema praksi Evropskog suda, opasnost od bjekstva optuženog ne može se cijeniti samo na osnovu zaprijećene kazne. Ta opasnost se mora cijeniti u svjetlu niza drugih relevantnih faktora koji mogu potvrditi postojanje opasnosti od bjekstva. Mora se uzeti u obzir karakter dotičnog lica, njegov moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i druge veze sa zemljom u kojoj se krivično goni, kao i međunarodni kontakti tog lica (vidi, između ostalog, Hovhannisyan protiv Armenije, presuda od 20. jula 2017. godine, broj predstavke 50520/08, tač. 39. i 40. s daljnjim referencama). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).

26. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su sudovi prilikom produženja pritvora imali u vidu kako uvjete propisane zakonom tako i postojanje naročitih okolnosti. Sudovi su detaljno obrazložili koje su sve okolnosti cijenili, a naročito da se apelantu i ostalim optuženim na teret stavlja krivično djelo organiziranog kriminala, kao i činjenicu da još nisu identificirana sva lica za koja se sumnja da pripadaju kriminalnoj grupi (vidi tač. 5, 6. i 9. ove odluke). Okolnosti koje su navedene u osporenim odlukama, prema ocjeni Ustavnog suda, predstavljaju naročite okolnosti koje predstavljaju visok stepen iteracijske opasnosti i opasnosti od bjekstva u slučaju boravka apelanta i drugih optuženih na slobodi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, suprotno navodima iz apelacije, smatra da su redovni sudovi u osporenim rješenjima, pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora, imali u vidu, s jedne strane, značaj osnovnog prava na slobodu i sigurnost i, s druge strane, naročite okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga "za" i "protiv" i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima. Stoga su neosnovani apelantovi navodi o proizvoljnom produženju mjere pritvora, bez individualizacije i konkretizacije.

27. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je pritvor produžen u skladu s garancijama člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u konkretnom slučaju, u smislu osiguranja garancija obuhvaćenih članom 5. stav 3. Evropske konvencije, nisu propustili razmotriti može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka, o čemu su također dali relevantne razloge.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

Pravo na zabranu mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja

29. Apelant navodi da je zbog neadekvatnog tretmana u Pritvorskoj jedinici trpio intenzivne bolove, da je operiran tri mjeseca nakon što je preporučena operacija, pa je rutinska operacija prerasla u znatno ozbiljniju. Ustavni sud primjećuje da se apelant obraćao sudu u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem i da se prvostepeni sud izjasnio (vidi tačku 7. odluke). Iz dokumentacije koju je dostavio apelant, medicinskog nalaza od 8. marta 2023. godine, proizlazi da se radilo o pripremama za operaciju bruha, ali bez hitnosti u postupanju, predložene su dodatne pretrage, te je u medicinskom nalazu konstatirano da apelant uzima svoju terapiju (vidi tačku 12. odluke). Apelant i sam navodi da je nakon toga operiran, odnosno "nakon donošenja drugostepenog rješenja", dakle u aprilu. Čini se da apelant smatra, a to je isticao i u redovnom postupku, da zbog zdravstvenog stanja ne bi trebao biti u pritvoru, odnosno da bi mu trebala biti izrečena blaža mjera. Međutim, pritvor se može odrediti licima sa zdravstvenim problemima, s obavezom da se tokom trajanja pritvora vodi računa o njihovom zdravlju. Iz apelantovih navoda i priložene dokumentacije Ustavni sud nije mogao zaključiti da postupanje prema apelantu doseže nivo nehumanog i nečovječnog postupanja, odnosno mučenja, te Ustavni sud ne nalazi za potrebno dodatno ispitati te navode.

Pretpostavka nevinosti

30. Apelant ukazuje na sadržaj osporenih rješenja (vidi tačku 12. odluke) za koja smatra da "imaju dejstvo jasne sudske objave". Ustavni sud primjećuje da se radi o dijelu rješenja u kojem su razmotreni posebni pritvorski razlozi. Prije toga sud je razmotrio postojanje osnovane sumnje, te apelanta i druge osumnjičene tretira kao "osumnjičene", ukazujući na tok i fazu postupka. Stoga, kada se rješenje pročita u cjelini, bez izvlačenja pojedinih dijelova iz konteksta, jasno je da sud nije prejudicirao apelantovu krivicu, već, polazeći od onoga za šta su apelant i ostali optuženi, ukazuje na opasnost od ponavljanja krivičnog djela i opasnost od bjekstva. Stoga, u okolnostima konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju presumpcije nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.

VII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. tačka c) i 3. Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali jasne i argumentirane razloge za postojanje osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga zbog kojih je apelantu produžen pritvor.

32. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na presumpciju nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije, odnosno da u osporenim rješenjima nije donijet zaključak o apelantovoj krivici.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.