Službeni glasnik BiH, broj 25/17

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2091/14, rješavajući apelacije Asidina Husejnovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Asidina Husejnovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 000817 13 Gž od 29. januara 2014. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Bijeljini koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Bijeljini da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od dva mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Asidin Husejnović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnio je 5. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 000817 13 Gž od 29. januara 2014. godine. Podneskom od 20. januara 2017. godine apelacija je dopunjena traženom punomoći za zastupanje apelanta pred Ustavnim sudom. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 2091/14.

2. Apelant je posredstvom istog advokata 9. februara 2015. godine podnio još jednu apelaciju, i to nakon što je ishodio Rješenje Vrhovnog suda broj 83 0 P 000817 14 Rev od 27. novembra 2014. godine o izjavljenoj reviziji protiv presude Okružnog suda. Predmetnom apelacijom osporio je istu presudu Okružnog suda kao konačnu odluku u predmetnom postupku. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 660/15.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Okružnog suda i zakonskog zastupnika tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova CJB Bijeljina - PS za bezbjednost iz Zvornika (u daljnjem tekstu: MUPRS) zatraženo je 16. januara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda iz Zvornika (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) istog dana zatražena je dostavnica o uručenju osporene presude apelantu, odnosno njegovom punomoćniku.

4. Okružni sud, Osnovni sud i tuženi MUPRS su odgovor na apelaciju, odnosno dostavnicu, dostavili u periodu od 19. do 25. januara 2017. godine.

5. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije istog apelanta koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2091/14 i AP 660/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2091/14.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantu je Rješenjem Prvostepenog disciplinskog suda MUPRS - CJB Bijeljina broj 12-125-4/07 od 11. maja 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Drugostepenog disciplinskog suda MUPRS - Kabinet ministra, Banjaluka, broj II K/B-7-125, 1-6/07 od 27. augusta 2007. godine (u daljnjem tekstu: sporna rješenja) izrečena disciplinska mjera prestanak radnog odnosa zbog teže povrede radne dužnosti iz člana 4. stav 1. tač. 1. i 34. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti policajaca i drugih zaposlenih u MUPRS i njegovim izmjenama i dopunama (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

8. Apelant je nakon toga 11. oktobra 2007. godine pokrenuo radni spor protiv tuženog MUPRS radi poništenja spornih rješenja, vraćanja na posao, te isplate potraživanja po osnovu radnog odnosa.

9. Osnovni sud je Presudom broj 83 0 P 000817 08 P od 11. juna 2013. godine usvojio tužbeni zahtjev tako što je sporna rješenja kao nezakonita poništio, te tuženom MUPRS naložio da apelanta vrati na posao, da mu isplati plaće, uplati doprinose, te naknadi troškove parničnog postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).

10. Prvostepeni sud je tokom postupka izvršio uvid u sporna rješenja, zatim rješenje CJB Bijeljina od 11. maja 2007. godine, zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 20. februara 2007. godine, zapisnike o usmenoj i javnim raspravama CJB Bijeljina, Pravilnik, rješenje tuženog MUP-a od 12. januara 2007. godine, inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka od 3. januara 2007. godine, zapisnik o saslušanju apelanta od 24. novembra 2006. godine, te predstavku građanina Milenka Stanišića bez datuma.

11. Osnovni sud je iz provedenih dokaza, između ostalog, utvrdio da je 27. septembra 2006. godine apelant, zajedno s radnim kolegom, propustio da u skladu sa svojim službenim ovlaštenjima sankcionira učesnika u saobraćaju Zorana Pavlovića koji je upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju, počinivši na taj način težu povredu radne dužnosti, nakon čega je protiv apelanta 15. decembra 2006. godine podnesen izvještaj od strane inspektora OKP - PS Milići o "počinjenom krivičnom djelu primanja mita" jer su apelant i njegov kolega od Zorana Pavlovića primili mito u iznosu od 50,00 KM na ime neoduzimanja vozačke dozvole.

12. Nakon što je ispitao sporna rješenja u svjetlu apelantovih prigovora, shodno Pravilniku koji propisuje proceduru i rokove za vođenje disciplinskog postupka, Osnovni sud je, između ostalog, zaključio da tuženi MUPRS nije u cijelosti ispoštovao postupak propisan odredbama Pravilnika jer apelant u tužbi s pravom ističe da disciplinski organ MUPRS sporna rješenja zasniva na nezakonito provedenom postupku i na iskazima svjedoka datim pred neovlaštenim licem. Osnovni sud je zauzeo stav da su, između ostalih, prekršene odredbe čl. od 17. do 23. Pravilnika. Tako je Osnovni sud uvidom u disciplinski spis, između ostalog, utvrdio da istražni postupak uopće nije ni proveden, a uvidom u prijavu lica Milenka Stanišića utvrđeno je da je prijava podnesena 27. septembra 2006. godine iz čega, prema ocjeni Osnovnog suda, slijedi da je postupak trebao biti okončan najkasnije do 28. oktobra 2006. godine. Nasuprot tome, apelant je svoju odbranu pred službenim licem OKP-a dao 24. novembra 2006. godine. Nadalje, Osnovni sud je utvrdio da je povrijeđen i član 23. Pravilnika prema kojem je disciplinski tužilac bio dužan da odmah, a najkasnije u roku od sedam dana od dana prijema inicijative, odnosno dopune inicijative Inspektorata podnese zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka. Međutim, kako je Osnovni sud utvrdio, zahtjev je podnesen protekom perioda dužeg od mjesec dana, pojasnivši u tom pravcu da je inicijativa za pokretanje disciplinskog postupka data 3. januara 2007. godine, a da je zahtjev podnesen 20. februara 2007. godine, pri čemu je još naglašeno da je on podnesen, a da Inspektorat prethodno nije proveo unutrašnji postupak.

13. Iz disciplinskog spisa je nadalje proizašlo da apelant uopće nije saslušan u roku od 15 dana od dana pokretanja postupka (član 24. stav 1. Pravilnika) budući da se njegovo prvo saslušanje desilo tek 13. marta 2007. godine. Dalje je Osnovni sud, uvidom u zapisnik s glavnog pretresa pred disciplinskim sudom od 27. aprila 2007. godine, utvrdio da je disciplinski sud, i pored protivljenja apelantovog punomoćnika, pročitao izjavu svjedoka Milenka Stanišića datu na zapisnik OSL-u - PS Milići od 6. decembra 2006. godine, jer je izjava data pred nenadležnim organom, bez pravno valjane pouke o dužnosti kazivanja istine i posljedicama lažnog svjedočenja, pa je na taj način apelantu onemogućeno da ospori iskaz tog svjedoka na glavnom pretresu. Uz to je Osnovni sud uočio bitnu povredu disciplinskog postupka jer nije postupljeno u skladu sa članom 36. stav 6. Pravilnika, gdje je propisano da je organ koji je izrekao prvostepenu mjeru bio u obavezi da pribavi mišljenje Sindikata i nakon toga kompletan predmet dostavi na odlučivanje drugostepenom disciplinskom sudu. Umjesto toga, kako je u spornom drugostepenom rješenju navedeno, drugostepeni disciplinski sud je shodno članu 36. Pravilnika prije razmatranja žalbe pribavio mišljenje direktora policije.

14. Shodno svemu navedenom, Osnovni sud je naveo da se nije upuštao u utvrđivanje činjenica da li apelantove radnje predstavljaju povredu radne obaveze s obzirom da je tuženi MUPRS postupao nezakonito, i to suprotno odredbama Pravilnika, pa je shodno tome odlučeno kao u izreci presude.

15. Okružni sud je, odlučujući o žalbi tuženog MUPRS, donio Presudu broj 83 0 P 000817 13 Gž od 29. januara 2014. godine kojom je žalbu uvažio, prvostepenu presudu preinačio tako što je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio. Okružni sud je pojasnio da se prvostepeni sud u osporenoj odluci bavio isključivo utvrđivanjem da li su ispoštovani rokovi za provjeru prijave u toku unutrašnjeg postupka koji, prema odredbi člana 18. stav 2. Pravilnika, iznose 14 odnosno 30 dana, te da li je ispoštovan rok iz člana 23. istog pravilnika prema kome nadležni organ odmah, a najkasnije u roku od sedam dana podnosi zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, te da li je ispoštovan član 24. stav 1. Pravilnika po kojem se prvo saslušanje policajca protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak može obaviti u roku od 15 dana. Prema ocjeni Okružnog suda, u pitanju su tzv. "instrukcioni" rokovi koji nisu prekluzivnog karaktera i zbog kojih se ne gubi pravo na preduzimanje daljnjih radnji u disciplinskom postupku ukoliko rokovi nisu ispoštovani jer odredbe Pravilnika ne propisuju da se zbog propuštanja ovih rokova gubi pravo na vođenje disciplinskog postupka. Osim toga, Okružni sud je pojasnio da navedeni rokovi nisu ni zastarni da bi zbog njihovog proteka zastarjelo eventualno pokretanje disciplinskog postupka.

16. Okružni sud je, također, naveo da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da je disciplinski sud u drugostepenom postupku učinio bitnu povredu disciplinskog postupka zato što nije postupio u skladu sa članom 36. stav 6. Pravilnika koji obavezuje organ koji donosi prvostepenu mjeru da pribavi mišljenje Sindikata i da nakon toga kompletan spis dostavi na odlučivanje drugostepenom disciplinskom sudu. Navedeno stoga što je članom 19. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika izmijenjen član 36a. tako da je dodat novi stav 8. kojim je propisano da ako prvostepeni disciplinski sud izrekne disciplinsku mjeru prestanka radnog odnosa, drugostepeni disciplinski sud, prije razmatranja žalbe, pribavlja mišljenje direktora policije, a koje je pribavljeno, što je i konstatirano u osporenoj odluci. Okružni sud nije uočio ništa sporno što je na glavnoj raspravi pročitana izjava svjedoka Milenka Stanišića, navodeći u tom pravcu da je "zbog opravdane nemogućnosti da se odazove pozivu na glavnu raspravu" pročitana izjava imenovanog svjedoka koja je data na zapisnik od 6. decembra 2006. godine pred ovlaštenim službenim licem PS Milići u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP), utvrdivši da to ni na koji način ne utječe na zakonitost disciplinskog postupka i zakonitost spornih rješenja, posebno kada se uzme u obzir da se sporna rješenja ne zasnivaju samo na izjavi tog svjedoka.

17. Okružni sud je, također, naveo da prilikom odlučenja nije uzeo u obzir da je protiv apelanta pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela primanja mita, što bi predstavljalo težu povredu radne dužnosti iz člana 4. stav 1. tačka 37. Pravilnika u kojem slučaju, ako bi se dokazalo postojanje ovog krivičnog djela, i broj kaznenih poena bi bio veći od 30, pa imajući u vidu da se i za 25 poena izriče mjera prestanka radnog odnosa jasno je da ishod krivičnog postupka nije od utjecaja na sankciju u disciplinskom postupku.

18. Okružni sud je na kraju zaključio da je nakon provedenog disciplinskog postupka nesumnjivo utvrđeno da je apelant počinio teže povrede radne dužnosti iz člana 4. stav 1. tač. 1. i 34. Pravilnika i da mu je za učinjene povrede pravilno izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, te stoga nije bilo razloga da se sporna rješenja ponište, pa je primjenom odredaba člana 229. stav 1. tačka 5. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

19. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj reviziji, donio Rješenje broj 83 0 000817 14 Rev od 27. novembra 2014. godine kojim je revizija odbačena zbog neispunjavanja uvjeta za primjenu člana 237. st. 2. i 3. ZPP (o čemu se Vrhovni sud detaljnije izjasnio na str. 2. i 3. obrazloženja rješenja).

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje se, između ostalog, da je pravo na pravično suđenje prekršeno u disciplinskom postupku koji je vođen protiv apelanta u kojem nisu ispoštovani rokovi ni procedura propisana Pravilnikom. Smatra da su odredbe Pravilnika na najgrublji način višestruko prekršene, u prvom redu u pogledu propisanih rokova za postupanje nadležnih organa jer su neke radnje preduzete protekom dužim od mjesec dana od propisanog roka. Stoga je za apelanta neprihvatljiv stav Okružnog suda da se radi o instrukcionim rokovima jer je takav stav u direktnoj suprotnosti s pravom na pravično suđenje koje obuhvaća segment suđenja "u razumnom roku". Kršenje prava na pravično suđenje ogleda se i u segmentu apelantovog prava na odbranu jer u disciplinskom postupku nije bio u mogućnosti da ispita svjedoka Milenka Stanišića koji se nije pojavio na raspravi, čija je izjava pročitana na raspravi, iako se apelantov punomoćnik tome izričito protivio. Apelant smatra da je izjava data pred nenadležnim organom, bez pouke o posljedicama lažnog svjedočenja i da se stoga nije mogla koristiti u disciplinskom postupku jer se radi o nezakonitom dokazu. Apelant kršenje svojih prava vidi i u proizvoljnoj primjeni člana 36. stav 6. Pravilnika jer nadležni organ koji je izrekao prvostepenu mjeru nije pribavio mišljenje Sindikata, a što mu je bila obaveza shodno citiranom članu. Kako je apelantu izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa jasno je da je apelantu povrijeđeno i pravo na imovinu, odnosno pravo na isplatu plaća i drugih naknada proisteklih iz radnog odnosa.

b) Odgovor na apelaciju

21. Okružni sud je naveo da u svemu ostaje pri razlozima iz osporene presude jer smatra da tom presudom nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao. Navedeno je da je apelantu bilo omogućeno pravično suđenje pred drugostepenim sudom, te da je odluka tog suda donesena u razumnom roku jer je spis sa žalbom tom sudu dostavljen 21. oktobra 2013. godine, a predmet je sa osporenom odlukom od 29. januara 2014. godine prvostepenom sudu dostavljen 25. februara 2014. godine.

22. Tuženi MUPRS je ocijenio sve apelacione prigovore neosnovanim, ponovivši stavove Okružnog suda s kojima se u potpunosti slaže i koje podržava, predloživši da se apelacije odbiju kao neosnovane.

V. Relevantni propisi

23. U Pravilniku o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti policajaca i drugih zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS ("Službeni glasnik RS" br. 4/04, 14/05 i 91/06) relevantne odredbe glase:

Član 2. st.(1) i (2)

(1) Policajac odgovara za povrede radnih dužnosti koje učini svojom krivicom.

(2) Odgovornost za krivično djelo i prekršaj ne isključuje disciplinsku odgovornost policajca, ako ista radnja predstavlja i povredu radnih obaveza i dužnosti.

Član 4.

Teže povrede radne dužnosti jesu:

(1) neizvršavanje ili nasavjesno, neblagovremeno ili nemarno vršenje radnih i drugih dužnosti - 5 bodova,

(34) zloupotreba službenog položaja - 25 bodova

(37) bilo koja druga povreda službene dužnosti koja nije određena kao lakša povreda, a za koju prema važećim propisima može biti izrečena bezuslovna kazna zatvora, ili radnja zbog koje policajcu može biti oduzet certifikat iz člana 18. Zakona o unutrašnjim poslovima - 25 bodova.

Član 17. st. (1) i (2)

(1) Unutrašnji postupak za povrede radne dužnosti pokreće se na osnovu: predstavke građana, prijave zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova ili zahtjeva neposrednih rukovodilaca zaposlenih u Ministarstvu.

(2) Unutrašnji postupak iz prethodnog stava sprovodi Inspektorat ili neposredni rukovodilac policajca koji je učinio povredu radne dužnosti, ako ga na to obaveže Inspektorat.

Član 19. stav (1)

(1) Nakon sprovedenog unutrašnjeg postupka, načelnik Inspektorata, a uz saglasnost načelnika Jedinice i Biroa, dostavlja inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka.

Član 23. st. (1) i (4)

(1) Disciplinski tužilac odmah, a najkasnije u roku od sedam dana od dana prijema inicijative, odnosno dopune inicijative Inspektorata, podnosi zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka disciplinskom sudu i zastupa ga pred disciplinskim sudom.

(4) U slučaju težih i komplikovanijih slučajeva disciplinski tužilac može produžiti rok za pokretanje disciplinskog postupka za maksimalno 10 dana, uz obavezu da ministru unutrašnjih poslova podnese pismeni izvještaj o razlozima produženja roka.

Postupak i tok postupka pred disciplinskim sudom

Član 24. st. (1) i (3)

(1) Po prijemu zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka protiv policajca, predsjednik Prvostepenog disciplinskog suda preduzima sve potrebne mjere da se pripremi pozivanje i obavještavanje svih zainteresovanih strana, podnosilac predstavke ili žalbe, svjedok, policajac protiv koga je postupak pokrenut, Sindikalna organizacija kojoj radnik pripada, tako da se prvo saslušanje obavi u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

(3) U slučaju težih i komplikovanijih slučajeva, predsjednik Prvostepenog disciplinskog suda može produžiti rok, iz stava 1. ovog člana, za maksimalno 30 dana uz obavezu da ministru unutrašnjih poslova podnese izvještaj o razlozima produženja roka.

Član 24a.

Organ za vođenje disciplinskog postupka obavezan je da u toku disciplinskog postupka od Sindikalne organizacije kojoj radnik pripada zatraži mišljenje i da ga razmotri.

Član 25. st. (1) i (2)

(1) U vođenju disciplinskog postupka primjenjuju se načela krivičnog postupka propisana Zakonom o krivičnom postupku.

(2) Disciplinski postupak je hitan i javan.

Član 26. stav (1)

(1) U postupku pred disciplinskim sudom policajac mora biti saslušan i mora mu se omogućiti odbrana, a ako on zahtijeva, može ga zastupati predstavnik Sindikalne organizacije.

Član 27. stav (1)

(1) Na glavni pretres pozivaju se policajac i njegov branilac, ako ga ima, disciplinski tužilac, predstavnik Sindikata organizacione jedinice kojoj radnik pripada, svjedoci i ostali čije je prisustvo u toku postupka neophodno (vještak).

Član 28. st. (1) i (4)

(1) Svjedok je dužan odazvati se pozivu za glavni pretres i iznijeti sve što mu je poznato u vezi s povredom zbog koje je pokrenut disciplinski postupak protiv policajca.

(4) Ako se svjedok koji je uredno pozvan ne odazove pozivu ili ne opravda izostanak, postupak će se voditi u njegovom odsustvu, a izjava koju je dao u unutrašnjem postupku uzeće se kao vjerodostojna.

Član 36. stav (1)
(1) Rješenjem se izriču disciplinske mjere […]

Član 36a. st. (4), (8), (10) i (11)

(4) Prvostepeni disciplinski sud je obavezan, u ovom dijelu postupka, da zatraži mišljenje Sindikata i da ga proslijedi Drugostepenom disciplinskom sudom.

(8) Ako Prvostepeni disciplinski sud izrekne disciplinsku mjeru - prestanak radnog odnosa, Drugostepeni disciplinski sud prije razmatranja žalbe pribavlja mišljenje direktora policije.

(10) Rješenje Drugostepenog disciplinskog suda je konačno.

(11) Protiv drugostepenog rješenja policajac može pokrenuti spor pred nadležnim sudom, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

VI. Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio dvije apelacije kojima osporava isključivo Presudu Okružnog suda broj 83 0 P 000817 13 Gž od 29. januara 2014. godine s obzirom na to da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 P 000817 14 Rev od 27. novembra 2014. godine revizija odbačena kao nedopuštena, što znači da je ona u apelantovom slučaju bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni suda konstatira da je u apelantovom slučaju konačna odluka, u smislu ranije iznesenog stava, Presuda Okružnog suda broj 83 0 P 000817 13 Gž od 29. januara 2014. godine. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 6. marta 2014. godine, a apelacija je podnesena 5. maja 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

28. Apelant pobija presudu Okružnog suda tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

31. U konkretnom slučaju, osporenom presudom koja je donesena u okviru parničnog postupka raspravljano je pitanje pravne valjanosti spornih rješenja kojima je apelantu otkazan ugovor o radu, što upućuje na zaključak da su se u predmetnom postupku utvrđivala apelantova građanska prava i obaveze, te je shodno tome član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

32. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

33. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je primjena prava bila proizvoljna.

34. Ustavni sud zapaža da se apelantovi ključni prigovori odnose na kršenje procedure u disciplinskom postupku koji je vođen protiv apelanta zbog teže povrede radne dužnosti, ukazavši u tom pravcu na brojne propuste i kršenja relevantnih odredaba Pravilnika u kontekstu rokova u kojima su preduzimane određene procesne radnje od strane organa uprave u tom postupku kao apelantovog poslodavca, nepreduzimanja određenih procesnih radnji propisanih Pravilnikom, te kršenja prava na odbranu.

35. Ustavni sud, također, zapaža da su se spornim pitanjima bavili i redovni sudovi koji nisu imali identičan stav tako da je prvostepeni sud utvrdio brojne nepravilnosti prilikom vođenja disciplinskog postupka, između ostalog, u kontekstu kršenja rokova za preduzimanje određenih procesnih radnji od strane apelantovog poslodavca, te nepoštovanja procedure koja je propisana Pravilnikom, usvojivši u cijelosti tužbeni zahtjev. S druge strane, Okružni sud nije prihvatio pravni stav prvostepenog suda tako da je uvažio žalbu tuženog MUPRS i prvostepenu presudu preinačio, odbivši u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev. Ustavni sud zapaža da se Okružni sud u obrazloženju uglavnom bavio rokovima koji su propisani Pravilnikom, zauzevši stav da se ne radi o prekluzivnim rokovima, niti zastarnim, već instruktivnim, zbog kojih se ne gubi pravo na preduzimanje daljnjih radnji u disciplinskom postupku, utvrdivši još da su i ostali žalbeni prigovori neosnovani.

36. Ustavni sud podsjeća da je apelant u predmetnom postupku zatražio zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, pokrenuvši predmetni radni spor shodno uputama iz Pravilnika (član 36a. stav 11) budući da je bio suočen s teškom disciplinskom mjerom - otkazom ugovora o radu.

37. Uvidom u relevantne odredbe Pravilnika, Ustavni sud zapaža da je procedura postupanja nadležnih organa jasno propisana, uključujući i rokove u kojima se preduzimaju procesne radnje prilikom provođenja postupka. Ustavni sud, također, zapaža da je Pravilnik, na osnovu koga je proveden disciplinski postupak, donesen tokom 2004. godine, nakon čega su uslijedile dvije izmjene i dopune, posljednja u septembru 2006. godine. Uz to, shodno Pravilniku, disciplinski postupak je hitan i na njega se primjenjuju načela propisana ZKP-om (član 25. st. 1. i 2. Pravilnika).

38. Osnovni sud je, ispitujući pravilnost disciplinskog postupka, uočio da su procesne radnje preduzimane van rokova propisanih Pravilnikom, i to u gotovo svim fazama postupka, pa je tako, između ostalog, utvrđeno kršenje člana 23. koji propisuje rok za podnošenje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Ustavni sud zapaža da citirana odredba propisuje da se zahtjev (za pokretanje disciplinskog postupka) podnosi odmah, odnosno najkasnije u roku od sedam dana od prijema inicijative, a naknadno dodatim stavom (4) člana 23. Pravilnika rok za pokretanje disciplinskog postupka produžen je na maksimalno deset dana, i to u slučaju komplikovanijih predmeta, uz obavezu nadležnog organa da ministru unutrašnjih poslova dostavi izvještaj o razlozima produženja roka. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud utvrdio kršenje citiranog člana jer je tokom postupka utvrđeno da je nadležni organ zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv apelanta podnio sa zakašnjenjem dužim od mjesec dana (iz raspoloživih dokumenata ne proizlazi da se radilo o komplikovanom predmetu iako ni takav ne bi zadovoljio rok u kojem je preduzeta konkretna radnja, niti da je nadležni organ o razlozima kašnjenja obavijestio nadležnog ministra MUP-a). Međutim, Ustavni sud zapaža da Okružni sud u tome nije uočio ništa sporno, zaključivši da se u konkretnom slučaju radi zapravo o instruktivnim rokovima, a ne prekluzivnim, niti zastarnim, uz naglasak da nadležni organ u slučaju prekoračenja roka ne gubi pravo na preduzimanje procesnih radnji i vođenje postupka.

39. Ustavni sud smatra da je nesporno da je nadležni organ sa zakašnjenjem, odnosno van propisanog roka, proveo procesnu radnju iz člana 23. Pravilnika. Prema mišljenju Ustavnog suda, takvo nepoštovanje roka u proceduralnom smislu je trebalo biti prepoznato kao kršenje procedure, posebno u okolnostima kada je apelant i pokrenuo radni spor zbog kršenja relevantnih odredaba Pravilnika, tražeći od redovnih sudova da ispitaju pravilnost postupka. U suprotnom, prihvati li se stav Okružnog suda da se propisani rokovi ne moraju "baš striktno poštovati" jer nisu ni prekluzivni niti zastarni, bilo bi iluzorno očekivati da organi koji vode disciplinski postupak poštuju propisane rokove, posebno one kod kojih je preciziran krajnji rok za preduzimanje radnje i uz jasnu uputu da se u slučaju prekoračenja roka o razlozima kašnjenja informira nadležni organ, kao u slučaju člana 23. Pravilnika.

40. Ustavni sud zapaža da apelant ne ukazuje samo na problem s rokovima propisanim Pravilnikom kojih se nadležni organi prilikom provođenja disciplinskog postupka nisu pridržavali. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud utvrdio da neke procesne radnje propisane Pravilnikom nisu preduzete, pa je tako utvrđeno kršenje člana 36. stav 6. Pravilnika jer prvostepeni disciplinski organ nije zatražio mišljenje Sindikata koje je, shodno citiranoj odredbi, bio dužan pribaviti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika došlo do određenih izmjena i dopuna na koje je ukazao i Okružni sud u svom obrazloženju. Međutim, Ustavni sud zapaža da se obaveza Prvostepenog disciplinskog suda da zatraži mišljenje Sindikata i da ga proslijedi Drugostepenom disciplinskom sudu ni u jednoj dopuni nije izmijenila, tako da je ta obaveza ostala i proizlazi iz naknadno dodatog člana 36a. stav (4) Pravilnika (ranije član 36. stav (6) Pravilnika, kako je bilo regulirano prije njegovih izmjena i dopuna). Obrazlažući ovaj dio prvostepene presude, Okružni sud se pozvao na stav (8) člana 36a. Pravilnika navodeći da je Drugostepeni disciplinski sud prije razmatranja žalbe pribavio mišljenje direktora policije, što, prema ocjeni Ustavnog suda, nije upitno jer takva obaveza eksplicitno proizlazi iz naknadno dodatog stava (8) člana 36a. Pravilnika. Međutim, Ustavni sud zapaža da Okružni sud nije pojasnio da li je prethodno ispoštovana obaveza Prvostepenog disciplinskog suda iz stava (4) člana 36a. Pravilnika koja je i dalje ostala. Ustavni sud, također, zapaža da obaveza organa koji vodi disciplinski postupak (pribavljanje mišljenja Sindikata) proizlazi i iz člana 24a. Pravilnika, što dovoljno govori o tome da se radi o relevantnoj obavezi koja je u konkretnom slučaju očito zanemarena, što je Okružni sud propustio da uoči, selektivno primijenivši odredbe člana 36a. Pravilnika na apelantovu štetu.

41. U vezi s prigovorima da istražni postupak uopće nije proveden, odnosno da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka podnesen (van zakonom propisanog roka), a da nadležni Inspektorat prethodno nije proveo unutrašnji postupak (čl. od 17. do 23. Pravilnika), kako je utvrdio Osnovni sud, Ustavni sud zapaža da se Okružni sud prilikom ispitivanja presude Osnovnog suda ovim problemom uopće nije ni bavio, pa Ustavni sud nije u mogućnosti ni da ispita relevantne apelacione navode jer Okružni sud nije dao obrazloženje u tom pravcu.

42. U kontekstu prigovora koji se tiču kršenja prava na odbranu u disciplinskom postupku zbog činjenice da izjava koju je dao svjedok i koja je pročitana na raspravi (čemu se apelant izričito protivio) nije data pred nadležnim organom i data je bez pouke o posljedicama lažnog svjedočenja, te činjenice da apelantu nije bilo omogućeno da ispita svjedoka jer se svjedok nije pojavio na raspravi, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud prihvatio stav da se odluka u disciplinskom postupku protiv policijskog službenika može zasnivati na pisanom iskazu svjedoka, pod uvjetom da je policijski službenik upoznat sa sadržajem tog iskaza i da mu je omogućeno da se o takvom iskazu očituje (vidi, Evropski sud, predmet Trubić protiv Hrvatske, aplikacija broj 44887/10, presuda od 2. oktobra 2012. godine). U vezi s tim prigovorom Ustavni sud zapaža da odredba člana 28. stav (4) Pravilnika propisuje da će se postupak voditi u odsustvu uredno pozvanog svjedoka koji se ne odazove pozivu ili ne opravda izostanak, pri čemu će se pročitati izjava koju je dao "u unutrašnjem postupku", što suštinski korespondira sa stavom Evropskog suda. Međutim, u konkretnom slučaju je bilo sporno (i) to da li je izjava koja je pročitana na ročištu data pred nadležnim organom "u unutrašnjem postupku", kako propisuje stav (4) člana 28. Pravilnika, te uz pouku o posljedicama lažnog svjedočenja. Budući da su i u tom dijelu redovni sudovi imali potpuno oprečan stav, za Ustavni sud ostaje i dalje nerazjašnjeno pitanje o kakvoj se izjavi zapravo radilo, odnosno da li je izjava data pred nadležnim organom "u unutrašnjem postupku" i da li je data u skladu sa ZKP-om. Budući da Okružni sud, osim konstatacije da je izjava data pred nadležnim organom i u skladu sa ZKP-om, nije ponudio obrazloženje u vezi s tim (ne pojasnivši ko je nadležni organ - da li je to policijski službenik, ili Inspektorat ili neki drugi organ), pa imajući u vidu da je prethodno već uočena proizvoljnost Okružnog suda prilikom odlučenja, Ustavni sud smatra svrsishodnim da Okružnom sudu naloži da u ponovnom postupku ovaj prigovor dodatno analizira.

43. Konačno, Ustavni sud smatra bitnim da skrene pažnju i na dio obrazloženja Okružnog suda u kojem je taj sud utvrdio "da je apelant nesporno učinio težu povredu radne dužnosti" i da mu je pravilno izrečena disciplinska mjera i pored činjenice da se tokom postupka nisu utvrđivale činjenice na okolnosti da li radnje koje je preduzeo apelant predstavljaju povredu radne obaveze, niti su se provodili dokazi u tom pravcu budući da je prvostepeni sud to izričito naglasio u svojoj presudi, baveći se isključivo proceduralnim aspektom disciplinskog postupka, što dodatno učvršćuje stav Ustavnog suda o proizvoljnom postupanju Okružnog suda prilikom odlučenja.

44. S obzirom na izneseno u obrazloženju ove odluke, Ustavni sud zaključuje da je osporenom presudom prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

45. Imajući u vidu da se radi o radnom sporu koji je po zakonu hitan i da se postupak vodi zbog događaja koji su se desili u septembru 2006. godine, a da apelant još uvijek nije dobio konačnu odluku, Ustavni sud smatra svrsishodnim, pozivajući se na odredbu člana 72. stav (4) Pravila Ustavnog suda, naložiti Okružnom sudu da u roku od dva mjeseca od dana dostavljanja ove odluke donese odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

46. U vezi sa činjenicom koja proizlazi iz raspoloživih dokumenata da je protiv apelanta, nezavisno od disciplinskog postupka, pokrenut i krivični postupak zbog sumnje da je počinio krivično djelo primanja mita, Ustavni sud podsjeća da mu ishod tog postupka u momentu odlučenja nije poznat, pri čemu naglašava da je predmetnom apelacijom ukazano na propuste Okružnog suda prilikom razmatranja spornih rješenja donesenih u disciplinskom postupku.

Ostali navodi

47. U odnosu na apelacione navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud smatra da s obzirom na prethodni zaključak o povredi prava na pravično suđenje nije neophodno posebno razmatrati ove apelacione prigovore.

VIII. Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Okružni sud u osporenoj presudi proizvoljno primijenio relevantne odredbe Pravilnika na apelantovu štetu, utvrdivši da su sporna rješenja donesena uz poštovanje procedure propisane Pravilnikom i pored evidentnih propusta nadležnih organa prilikom provođenja disciplinskog postupka.

49. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.