Službeni glasnik BiH, broj 54/26
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
AP-1298/16, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (3) i člana 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinja
na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je
RJEŠENJE
Utvrđuje se da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i premijer Vlade Federacije Bosne i Hercegovine nisu proveli Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-1298/16 od 5. jula 2018. godine.
Na osnovu člana 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1298/16 od 5. jula 2018. godine (u daljnjem tekstu: Odluka broj AP-1298/16) usvojio je apelaciju Miodraga Zogovića (u daljnjem tekstu: apelant) i utvrdio kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud je obavezao Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) da apelantu u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva osigura prava u skladu sa standardima iz Odluke Ustavnog suda broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine.
2. Vlada FBiH je obavijestila Ustavni sud da je Rješenjem broj 1546/2022 od 3. novembra 2022. godine imenovala stručno radno tijelo koje ima zadatak razmotriti zahtjev svakog pojedinačnog apelanta iz odluke Ustavnog suda kojem je u predmetima tzv. "vojnih stanova" utvrđena povreda prava na imovinu, te pripremiti nacrte odluka prema Vladi FBiH, sve s ciljem izvršenja odluka Ustavnog suda. Shodno tome, nakon provedenog postupka po apelantovom zahtjevu, na prijedlog stručnog radnog tijela, Vlada FBiH je donijela rješenje od 14. maja 2024. godine kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu kao kompenzaciju za "stanarsko pravo" na stanu u Sarajevu. Naime, Vlada FBiH je ocijenila da nisu ispunjeni uvjeti za isplatu naknade kao kompenzacije zbog nemogućnosti povrata stana jer se apelant nalazi u evidenciji stambenog organa Ministarstva odbrane Republike Srbije, da mu je od tog organa utvrđeno pravo na rješavanje stambenog pitanja ili je u toku postupak utvrđivanja prava na rješavanje stambenog pitanja. Pri tome, Vlada FBiH je istakla da se apelant za takvo što morao odreći prava na prijeratni stan u Bosni i Hercegovini.
3. Ustavni sud ukazuje da činjenica da se apelant nalazi u evidenciji stambenog organa Ministarstva odbrane Republike Srbije nije od značaja za postupanje Vlade FBiH, odnosno premijera Vlade FBiH po nalogu iz Odluke broj AP-1298/16. Naime, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP-1298/16 jasno ukazao da apelant ima zaključen pravno obavezujući ugovor o kupoprodaji vojnog stana u skladu sa članom 39. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 45/07, 51/07, 72/08, 23/09 i 5/10). Ustavni sud je također istakao da apelant, umjesto prava na povrat stana u posjed i upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, ima pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđenu u skladu s relevantnim zakonom. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da je imao u vidu da su u međuvremenu relevantne odredbe člana 39.e st. 3. i 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u skladu s Rješenjem Ustavnog suda broj U-15/11 od 16. januara 2013. godine, prestale važiti 13. februara 2013. godine. Naposljetku, Ustavni sud je zaključio da je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu i odluku dostavio Vladi FBiH radi osiguranja apelantovih ustavnih prava u skladu sa standardima iz Odluke broj U-15/11.
4. Dakle, Ustavni sud ukazuje da je u pogledu Odluke Ustavnog suda broj AP-1298/16 obaveza Vlade FBiH odnosno premijera Vlade FBiH bila da apelantu osigura naknadu kao kompenzaciju za pravo iz kupoprodajnog ugovora (vidi
Đokić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. maja 2010. godine, aplikacija broj 6518/04, objavljena na www.mhrr.gov.ba).
5. Ustavni sud podsjeća da su, prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. Član 72. Pravila Ustavnog suda propisuje da je svako fizičko i pravno lice dužno da poštuje konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda (stav 1), kao i da su svi organi vlasti dužni, u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom, provoditi odluke Ustavnog suda (stav 2). Navedenim članom je propisano i da Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena, odnosno može odrediti način izvršenja odluke (stav 6).
6. Ustavni sud, također, napominje da, prema važećim zakonima u Bosni i Hercegovini, postupanje suprotno članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine koje se odražava kroz neizvršenje odluka Ustavnog suda može povlačiti krivičnu odgovornost odgovornih lica, što dodatno potvrđuje obaveznost primjene odluka Ustavnog suda. U tom smislu, Ustavni sud podsjeća i na to da je stavom (1) člana 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine propisano: "(1) Službena osoba u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili lokalnoj zajednici ili bilo kojem organu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uključujući i odluku o privremenoj mjeri, konačnu i izvršnu odluku ili privremenu mjeru Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine ili Evropskog suda za ljudska prava, ili koja spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."
7. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud ističe da postupanje Vlade FBiH, odnosno premijera Vlade FBiH u konkretnom slučaju predstavlja očigledan primjer neprovođenja odluke Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da Vlada FBiH i premijer Vlade FBiH nisu poštovali konačnu i obavezujuću Odluku Ustavnog suda broj AP-1298/16, odnosno da su postupili protivno odredbama člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 72. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju neophodno donijeti rješenje kojim se utvrđuje neprovođenje Odluke broj AP-1298/16.
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je, u skladu sa članom 57. stav (3) i članom 72. Pravila Ustavnog suda, odlučio kao u izreci ovog rješenja.
9. U skladu sa članom 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine na daljnje postupanje u skladu sa zakonom.
10. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
